The Man in the High Castle
Knjiga obrađuje alternativnu stvarnost u kojoj su Njemačka i Japan dobile rat. SAD je razdijeljena na Njem. i na Japanske sj. države, paralela na nekad. ist. i zap. njemačku. U jap. strani na kojoj se odvija radnja, sve vodeće pozicije drže japanci, a amerikanci su jeftina radna snaga u svojoj zemlji.
U biti roman je kritika sadašnjeg svijeta i postavlja pitanje da li je stvarno prava strana dobila 2.svj.rat , s posebnim naglaskom na Japansko-am. sukob.
Dick je to napisao poč. 60-tih, kad je počinjalo ubijanje 3 miliona vijetnamaca ("gookova", "chinkova"), no današnja situacija je čak i gora gdje su zadnjih 10 godina 4 države u kojoj žive crnomanjasti untermenši uništene ili iz obijesti ili iz grabeža za bliskoist. ugljikohidratima, s milijunima izbjeglica .
U romanu su japanski osvajači prikazani kao superiorna kultura i rasa u odn. na bijelce i njihove hladnoratovske suparnike nijemce koje se uspoređuje s neandertalcima. Kompetan slavenski prostor kao i afriku nijemci su kompletno očistili od untermenša - slavena i crnaca, a ostavljen je samo manji slavenski rezervat u centralnoj aziji , paralela na indijanske rezervate. Japanski dio SAD-a postao je utočište za sve preostale untermenše - mulate, talijane, slavene itd, no i tu konstantno švrljaju SicherheitsDienst-ovi agenti u potrazi za preživjelim židovima kojima u sl. otkivanja slijedi deportacija u njemačku - budući da su japan i njemačka, iako hl.ratovski rivali, na papiru i dalje saveznici.
Ujedno ta i takva barbarska njemačka posjeduje superiornu nukl. tehnologiju i naslućuje se da slijedi slj. faza - konačno uništenje japana kao hladnoratovskog suparnika, i njemačko zagospodarenje čitavim sol. sustavom - paralela današnjoj supremaciji SAD-a - dakle dulja perspektiva je konačna planetarna pobjeda apsolutnog zla i širenje njegovih gena svemirom.
Pri tom je u samu priču maestralno upletena tzv. ista takva knjiga koja u paral. stvarnosti opisuje "nestvarnu" stvarnost u kojoj je rat dobila SAD i saveznici, tako da čitatelj kao i obično vrlo brzo dobije standardnu dickovsku vrtoglavicu u kojoj je teško razlikovati šta je i u priči i u stvarnosti više stvarno a šta nestvarno.
Ugl., jedna od boljih Dickovih uradaka (P.K.Dick), gdje se nije tolko bavio njegovim standardnim temama, matrixom i simulakrom, nego je više zašao u pol.-kult. kritiku svijeta.
__________________
Never believe anything until it has been officially denied.
Zadnje uređivanje sirovina : 01.02.2017. at 15:42.
|