Stvarnosna proza

[Cyn]

Termin iz naslova vrlo je popularan pri opisu dobrog dijela djela hrvatske književnosti zadnjih desetak godina i premda nisam baš posve sigurna kako ga definiraju književni kritičari i teoretičari (možda netko zna?), uglavnom se odnosi na romane/zbirke pripovjedaka u kojima autori opisuju društveni trenutak u kojem se nalazi pojedinac-protagonist. Dosta često je riječ o romanima/zbirkama pripovjedaka gdje se pisac, kako to vole kazati oni koji ih pozitivno ocjenjuju, ne boji prikaza mračne strane svakodnevice niti bježi od opisa tamnog lica jedne izgubljene generacije. Drugim riječima, glavni likovi djela koja se nazivaju "stvarnosnom prozom" uglavnom stalno piju, rigaju, duvaju, jebu, smrde, kopaju po smeću, kurve su, kockari, gledaju u daljinu i onda opet piju, rigaju, duvaju, jebu, smrde...

OK, malo sam prepojednostavila

Nisam osobiti obožavatelj toga "žanra", ali bila bih krajnje nepoštena kad bih rekla da u njemu nije bilo dobrih djela. Evo, Vlado Bulić i njegovo "Putovanje u srce hrvatskog sna" jedan je od svježijih primjera, no imali su i drugi svijetlih i presvijetlih trenutaka. Ono što me, međutim, zanima je vaše mišljenje o tome hoće li se, kako, kada i pod kojim uvjetima hrvatska književnost pomaknuti od dominacije tog sadržaja. Bilo bi mi vrlo drago i kad bi netko rekao svoje mišljenje o tome zašto je stvarnosna proza tako dominantna u novijoj hrvatskoj prozi - je li to zato što su skoro svi mlađi pisci upali u kazanče Bukowskog tijekom djetinjstva, je li to zato što takva proza ima autobiografske korijene, a egu je uvijek ugodno pisati barem napola autobiografski (i lakše je), je li to zato što nam je stvarnost tak turbozanimljiva i složena da se o njoj ima još desetljećima što pisati, je li... Ne znam, dalje nabrojite sami.

[emergence]

iskreno. mislim da je tu vrstu prozne najlakse pisati a publika ju dobro prihvaca

[walter]

emergence kaže:

iskreno. mislim da je tu vrstu prozne najlakse pisati a publika ju dobro prihvaca

Svatko tko piše ima jednu vrstu proze koju mu je najlakše pisati. Bez obzira je li to stvarnosna proza ili SF.

[emergence]

walter kaže:

Svatko tko piše ima jednu vrstu proze koju mu je najlakše pisati. Bez obzira je li to stvarnosna proza ili SF.

je to stoji. ali ova proza je uvijek ziherica i uvijek prolazi.
when in doubt-pišeš o izgubljenoj generaciji

vjerovatno se i tu nađe bisera. nemam ih doduše živaca tražiti...bum jednog dana

[walter]

emergence kaže:

je to stoji. ali ova proza je uvijek ziherica i uvijek prolazi.
when in doubt-pišeš o izgubljenoj generaciji

vjerovatno se i tu nađe bisera. nemam ih doduše živaca tražiti...bum jednog dana

Pa zar nije svaka generacija izgubljena? Pa i Stranac je o izgubljenoj generaciji.

I Preobražaj. Ustvari, postoji li knjiga koja ne govori o izgubljenoj generaciji?

Stvarnosna proza je trenutno najpopularnija ladica, pored blogerske i chick-lit ladice.

Sve su to pojmovi koji ništa ne znači, ali se rado koriste.

Uostalom, i krimići dobro prolaze ako ćemo suditi po Tribusonu i Pavičiću.

Daj reci nešto konkretno.

[znatiželja]

Cyn kaže:

Bilo bi mi vrlo drago i kad bi netko rekao svoje mišljenje o tome zašto je stvarnosna proza tako dominantna u novijoj hrvatskoj prozi

evo, ad hoc: pojavila se onda kada se vrlo malo toga događalo u književnosti, a i to što jest, bilo je uglavnom daleko od asfalta i od onoga što ljudi vide oko sebe. imali smo 'burnu (poslijeratnu,tranzicijsku, privatizacijsku...) stvarnost' i 'beskrvnu' književnost, mimoilazile su se. onda je proza počela korespondirati s čitateljem, s njegovim preokupacijama (STVARNOSTI), postala je komunikativnija i u izrazu i u sadržaju, i naravno da je to privuklo ljude/čitatelje. i u književnosti postoje trendovi, naravno (i ne mislim da se slijede samo zbog toga što to prolazi na tržištu) pa je sve više ljudi počelo pisati o temama koje se tiču većine, a i sve je više ljudi počelo pisati općenito, jer je književnost prestala biti nešto što treba 'zaslužiti' velikim talentom, intelektom, patnjom, ne znam kojom žrtvom i tako je stvarnosna proza postala dominanta.

[walter]

Koja je razlika između proze u trapericama i stvarnosne proze?

[znatiželja]

walter kaže:

Koja je razlika između proze u trapericama i stvarnosne proze?

to ti je dobra paralela. nema velikih razlika, slična je motivacija, a i 'sredstva'. pokušat ću iščupat ipak neku razliku (ali to je cepanje dlake): kod ekipe iz proze u trapericama ima više intelektualnih pripovjedača (druga su vremena bila, temeljitije su bili obrazovani, jebeš ga) i odos prema tradiciji im je drugačiji - oni su također osporavali tradiciju, ali BLISKU dok su se pozitivno odnosili prema starijoj kulturnoj povijesti.
za još koju razliku moram promislit (nategnut ju)

[bluebox]

Cyn kaže:

Bilo bi mi vrlo drago i kad bi netko rekao svoje mišljenje o tome zašto je stvarnosna proza tako dominantna u novijoj hrvatskoj prozi - je li to zato što su skoro svi mlađi pisci upali u kazanče Bukowskog tijekom djetinjstva, je li to zato što takva proza ima autobiografske korijene, a egu je uvijek ugodno pisati barem napola autobiografski (i lakše je), je li to zato što nam je stvarnost tak turbozanimljiva i složena da se o njoj ima još desetljećima što pisati, je li... Ne znam, dalje nabrojite sami.

Ne mogu generalizirati, ali znam zašto se meni sviđa takva vrsta proze:
pretpostavljam da je stvarnost svima nama otprilike slična, pa onda ili dobijem potvrdu toga ili pomislim, kako je meni, u stvari, super. Ponekad je i duhovito, pa se mogu nasmijati. Ako se i nešto "pametno" napiše sažeto i jednostavno- to je pogodak. Ne umara me čitati jer jezik i stil pisanja nisu komplicirani. I volim suvremene teme.
Moja je teza da ako netko zna što napisati, može to uobličiti kratko i jasno.

[emergence]

walter kaže:

Pa zar nije svaka generacija izgubljena? Pa i Stranac je o izgubljenoj generaciji.

I Preobražaj. Ustvari, postoji li knjiga koja ne govori o izgubljenoj generaciji?

Stvarnosna proza je trenutno najpopularnija ladica, pored blogerske i chick-lit ladice.

Sve su to pojmovi koji ništa ne znači, ali se rado koriste.

Uostalom, i krimići dobro prolaze ako ćemo suditi po Tribusonu i Pavičiću.

Daj reci nešto konkretno.

pa ne slazem se da je svaka knjiga o izgubljenoj generaciji

ali mislim da se spisateljski antitalenti lakše skrivaju iza te tzv stvarnosne proze i uspjevaju i lakše prodati pokoju knjižicu.

a kaj se tiče tog termina SP dijelim mišljenje s cyn ukratko-bljuvaza/cevapcarnica/kurve. ojla ojla deca s ceste rat je prosao bla bla. naravno ovo brutalno simplificiram ali nije daleko od istine.

nisam fan jbg

[walter]

Jel možemo mi malo "čvršće" definirati "stvarnosnu prozu"? Jel može Cyn kao pokretač teme navesti i par loših primjera "stvarnosne proze", kao i neka djela hrv. autora koji ne pripadaju "stvarnosnoj prozi" tek toliko da znamo što je ustvari teza.

Pa da nam na veliko veselje ova tema postane nešto više od floskula tipa "loši autori skrivaju se iza stvarnosne proze".

[Cyn]

walter kaže:

Jel možemo mi malo "čvršće" definirati "stvarnosnu prozu"? Jel može Cyn kao pokretač teme navesti i par loših primjera "stvarnosne proze", kao i neka djela hrv. autora koji ne pripadaju "stvarnosnoj prozi" tek toliko da znamo što je ustvari teza.

Pa da nam na veliko veselje ova tema postane nešto više od floskula tipa "loši autori skrivaju se iza stvarnosne proze".

To da se loši autori skrivaju iza stvarnosne proze uopće nije istina. Loši autori se prije svega uopće ne mogu sakriti. Osim možda iza drva. I u grmlju. Ako imaju maskirnu odjeću.

Ono zbog čega sam ja pokrenula temu i postavila pitanja koja se nalaze u prvom postu je dominacija stvarnosne proze na hrvatskoj književnoj sceni i pokušaj otvaranja rasprave o tome zašto je to tako i pretpostavke kada i čime bi se ta prevlast mogla okončati Uopće ne mislim da je stvarnosna proza loša, premda neću skrivati da nisam osobiti fan, ali nisam niti osobiti fan, štajaznam, egzistencijalističke proze pa ću "Stranca" uvijek rado navesti kao super roman.

Loših primjera stvarnosne proze ima koliko hoćeš, isto kao što ih ima u svakoj vrsti proze. Meni trenutačno pada na pamet roman Jeleni na kiši čijeg se autora ne mogu sjetiti, ali znam da me ubila gnjavažom. Nije mi se naročito svidio ni onaj roman Ede Popovića koji se NE zove Dečko, dama, kralj ijošnešto, ali mislim da u naslovu ima kretena, drota i kurvu pa probaj iskonstruirati o kojoj je knjizi riječ. No zanemarimo sad one koji nam se ne sviđaju ili su čak - ajmo tako reć - loši. Teza nije bila da je stvarnosna proza loša nego zašto je toliko dominantna i zanima li čitatelje, pisce pa i izdavače u Hrvatskoj išta drugo. I zašto je tomu tako.

[zmotana]

bluebox kaže:

Ne mogu generalizirati, ali znam zašto se meni sviđa takva vrsta proze:
pretpostavljam da je stvarnost svima nama otprilike slična, pa onda ili dobijem potvrdu toga ili pomislim, kako je meni, u stvari, super. Ponekad je i duhovito, pa se mogu nasmijati. Ako se i nešto "pametno" napiše sažeto i jednostavno- to je pogodak. Ne umara me čitati jer jezik i stil pisanja nisu komplicirani. I volim suvremene teme.
Moja je teza da ako netko zna što napisati, može to uobličiti kratko i jasno.

Aj si priznaj da ti je omiljeni književni žanr vic, a ne stvarnosna književnost. Kratak je i jasan. Jezik i stil nisu komplicirani, a ponekad je i duhovit, pa se možeš nasmijati.

[zmotana]

Cyn;7947731[QUOTE kaže:

]... Ono što me, međutim, zanima je vaše mišljenje o tome hoće li se, kako, kada i pod kojim uvjetima hrvatska književnost pomaknuti od dominacije tog sadržaja.

Nekak mi se čini da će se Hrvatska Književnost, kad pročita tvoj uvodni post, zgadit samoj sebi i onda napredovat prema sentimentalnom romanu. Naravno, tek nakon što Severina rodi i napiše bestseler književnosti za djecu. Pardon, dječje književnosti.

... je li to zato što nam je stvarnost tak turbozanimljiva i složena da se o njoj ima još desetljećima što pisati, je li... Ne znam, dalje nabrojite sami.

Naša stvarnost je fakat turbozanimljiva - i rat i ubrzani kurs iz teorije i prakse kapitalizma i žicanje da nas prime u civilizirano društvo... Ali, kao što su lijepo objasnili u Općoj praksi, teško je bit genijalan kad si unutra. Zato nas suvr. hrv. knj. često malo davi.

[kamovic]

stvarnosna proza, glupost, želimo nešto inovativnije

[Leprechaun]

Stvarnosna proza je sinonim za nedostatak mašte. Pisac stvarnosne proze jednostavno prepričava događaj. Vjerno opisivanje stvarnosti. Ali takva stvarnost bikla bi vrlo plošna jer obuhvaća samo površinu, tananu opnu u opisivanju svijeta. Cilj je ugurati svijet u jednu riječ.

[..a unda]

..jel vi meni mozete rec sta je to stvarnosna proza? ..jel to opet neki realizam?..koji sad..koji prefiks ima? kako se to kaze na engleskom? ne vjerujem vise nasim prevedenim trendovima.

mozda se misli na prozu u kojoj se nose stvari? ..ono sta pokupis putem pa onda dajes neko znacenje tome? ..punopravno svjedocanstvo profane sekunde?

dajte mi malo to skicirajte, pls..

[walter]

Leprechaun kaže:

Stvarnosna proza je sinonim za nedostatak mašte. Pisac stvarnosne proze jednostavno prepričava događaj. Vjerno opisivanje stvarnosti. Ali takva stvarnost bikla bi vrlo plošna jer obuhvaća samo površinu, tananu opnu u opisivanju svijeta. Cilj je ugurati svijet u jednu riječ.

Da, ako je riječ o lošem piscu.

Opet se vrtimo u krug. Ova tema je osuđena na propast.

[..a unda]

walter kaže:

Da, ako je riječ o lošem piscu.

Opet se vrtimo u krug. Ova tema je osuđena na propast.

..nije, nije. ..tek je pocelo. ..ti bi htio da se ova tema zatvori..

..ne bih sad htio ovo navesti na neki obracun, ali cyn te dovoljno precizno nazvala (slucajno, naravno) stvarnosnim piscem..piscem stvarnosne proze, kako se to vec kaze..

Cyn kaže:

..- je li to zato što su skoro svi mlađi pisci upali u kazanče Bukowskog tijekom djetinjstva,..

elegantno si presutio ovo od cyn. da ne kazem da nisam kvotao sve..
zasto si presutio?

1. neugodno ti je, ne smatras se piscem, narocito ne mladjim
2. bukowski ti nije bas drag
3. slazes se sa cyn
4. bolje ne cackat

..odaberi ono sto ti se cini najblizim. 

[znatiželja]

..a unda kaže:

.jel to opet neki realizam?

pa da, uglavnom