Leonard Cohen - poeta sacer

[mimma7]

avant-garde kaže:

Mimma, ni sam Cohen nije bio puno rječitiji kad je riječ o ovoj pjesmi - u intervjuu o poetici albuma “Ten new songs” za pjesmu “Here it is” izjavio je:

a znaš kako je, great minds think alike.

nego, interpretacija ti je zbilja čudesna i lijepa. poetry itself.

[avant-garde]

Hvala, draga!

[evil-bitch]

Ja vas za sad samo čitam... bez puno komentara

Molim vas nastavite, moramo održati ovu temu na životu...

[avant-garde]

Nema straha, jedan poeta sacer ne može umrijeti!
A naša je zadaća da učinimo sve da njegove pjesme i dalje slobodno dišu.

Trenutno sam u "Knjizi čežnje", točnije, promatram šutljivu pticu na naslovnici i tražim poveznice sa zen-budizmom, a dok ptica ne počne cvrkutati, prikratit ću vrijeme pjesmom s početka "Omiljene igre":

Kao što magla ne ostavlja ožiljak
Na brijegu tamnozelenom
Tako moje tijelo ne ostavlja ožiljak
Na tebi, niti ikad hoće.

Kad se vjetar i sokol sretnu,
Što se još može zbiti?
Tako se ti i ja sretnemo
Okrenemo se, i utonemo u san.

Kao što mnoge noći traju
Bez mjeseca i zvijezda
Tako ćemo i mi trajati
Kad jedno od nas bude daleko.


Halade mystai, prijatelji!

[avant-garde]

Čovjek posvećen zenu nije ničim vezan, kaže Roshi.
Zen pruža neku verziju Hemingwayeva „čistog i dobro osvijetljenog mjesta“, kaže Jikan - the Silent One.
Jikan, tiha ptica na grani.




the Longing

Cohen nikada nije mislio da je želja tako krhka da ponekad postane jedna razbijena pjesma. Odlazi na brdo u stilu Tilla Ulenspiegela, smijući se jer je mislio kako će morati silaziti, na brdo gdje se želje čupaju poput korova. Tamo je dozvoljena samo jedna čežnja, ona za njenim ugasnućem. Ipak, s toga brda praznine slijeće jedna tiha ptica koja se priprema pjevati o onome što joj je zabranjeno.

Zen svećenik koji piše o želji - još jedan Cohenov paradoks. Zašto? Zato jer je paradoks pokušaj da se bude istinitiji od istinitog, "stalna otvorenost za mogućnost čuda","otvaranje nadljudskog snagom riječi", zrenje bića u vrelom kotlu postojanja, jednom riječju - ozbiljenje. Samo tako može biti sacer. Cijela Umjetnost izrasta iz te drevne čežnje koja nas proganja, jer Umjetnost je najsnažnija igra, hod po rubu u ravni, do Neba.

Jikanov put je drugačiji od ostalih. "Što je tako dobro u ispunjenju?", pita se. Njegov put je obrnut, to je hod unatrag, prisjećanje. Korak po korak, pjesmu po pjesmu, ljubav po ljubav, prema izvoru čežnje koja ga grize. Prema sjemenci sjete, prema razlogu ptičjeg pjeva. Unatrag prema pragu postojanja, vrhu tišine, prvoj vatri duše, zamišljeno provirujući kroz zatvorenu ogradu tisućljetnog carstva.

Što je ptica bez cvrkuta, što je čovjek bez čežnje, što je Cohen bez glasa? Što ostaje kada dušom vlada the Silent One?


I can't make the hills
The system is shot
I'm living on pills
For which I thank G-d

I followed the course
From chaos to art
Desire the horse
Depression the cart

I sailed like a swan
I sank like a rock
But time is long gone
Past my laughing stock

My page was too white
My ink was too thin
The day wouldn't write
What the night pencilled in

My animal howls
My angel's upset
But I'm not allowed
A trace of regret

For someone will use
What I couldn't be
My heart will be hers
Impersonally

She'll step on the path
She'll see what I mean
My will cut in half
And freedom between

For less than a second
Our lives will collide
The endless suspended
The door open wide

Then she will be born
To someone like you
What no one has done
She'll continue to do

I know she is coming
I know she will look
And that is the longing
And this is the book


Jednom je netko pitao Cohena što je dovoljno.
Jikan je odgovorio: "Dovoljno."

[evil-bitch]

avant-garde kaže:

Trenutno sam u "Knjizi čežnje", točnije, promatram šutljivu pticu na naslovnici i tražim poveznice sa zen-budizmom,

Pozdrav avant-garde, it's always so nice to see you, i ostale srodne duše po Cohenu
Pokušala sam čitati Knjigu čežnje, ali jednostavno NE MOGU Cohena čitati na hrvatskom. Dakle, ne preostaje mi drugo nego nabaviti istu knjigu na originalnom jeziku pjesnika - The book of longing.
Jel znaš možda gdje je ima za kupiti kod nas? Tražila sam ju po Interliberu ali ju nisam našla

[Martian7]

evil-bitch kaže:

Pozdrav avant-garde, it's always so nice to see you, i ostale srodne duše po Cohenu
Pokušala sam čitati Knjigu čežnje, ali jednostavno NE MOGU Cohena čitati na hrvatskom. Dakle, ne preostaje mi drugo nego nabaviti istu knjigu na originalnom jeziku pjesnika - The book of longing.
Jel znaš možda gdje je ima za kupiti kod nas? Tražila sam ju po Interliberu ali ju nisam našla

Mislim da sam je svojedobno vidjela u Profilovoj knjižari u Bogovićevoj, ali ne znam imaju li je još uvijek.

[avant-garde]

evil-bitch kaže:

Pozdrav avant-garde, it's always so nice to see you, i ostale srodne duše po Cohenu
Pokušala sam čitati Knjigu čežnje, ali jednostavno NE MOGU Cohena čitati na hrvatskom. Dakle, ne preostaje mi drugo nego nabaviti istu knjigu na originalnom jeziku pjesnika - The book of longing.
Jel znaš možda gdje je ima za kupiti kod nas? Tražila sam ju po Interliberu ali ju nisam našla

Hej, susjedo nedavno sam se preselila u Secret Life - to ti je ulica odmah do Boogie
Dijelim tvoje mišljenje za Knjigu čežnje - već sam negdje i pisala da pjesmama jednostavno nedostaje fluidnosti. Inače, za prijevod je zaslužan jedan pjesnik kojemu ne treba ništa zamjeriti kada se razmisli o činjenici da je jedna "A thousand kisses deep" tiho i marljivo (onako kako se brusi dijamant) stvarana ravno 10 godina! Poznati Cohenov credo jest "Posljednja misao - najbolja misao" (sjetit ćeš se iz "Raznolikih stavova") a to je zaista teško ostvariti, mada ne i nemoguće.
Ipak, sjećam se jednog lijepog momenta iz knjige, a to je stih: "Ljepša od ljubavi je vubav" uz popratne rugalice o tipičnoj, mlakoj ljubavi i njezinim bijelim ogradicama...

Što se tiče originala, nisam ni znala da se može kupiti kod nas, baš ću provjeriti što je Martian rekla...Inače, već sam gledala na ebayu - došlo bi oko 25$ sa shippingom, a sigurno se može i jeftinije naći. Ista priča je i sa Book of Mercy koju želim u originalu, a i zanima me kakav je naš prijevod pa ako je netko pročitao, neka javi dojmove.

Ako saznaš nešto više o nabavci, kao i čemu služi Boogie ulica, molim te javi mi.

Do tada, keep on marching through the morning...

[evil-bitch]

avant-garde kaže:

Hej, susjedo nedavno sam se preselila u Secret Life - to ti je ulica odmah do Boogie


Ako saznaš nešto više o nabavci, kao i čemu služi Boogie ulica, molim te javi mi.

Do tada, keep on marching through the morning...

... marching through the night

U dobrom smo kvartu

Anyways, imam dobre vijesti! Našla sam oriđiđi Book of longing u Algoritmu, yesss!!! Košta 100 kn. Zato draga susjedo, pravac Algoritam! Ako je trenutno nemaju, onda naruče ak ih zamoliš, bar je tako prije bilo...

Još uvijek ne znam čemu služi boogie ulica, though all the maps of blood and flesh are posted on the door..

(kao npr u ambulantama?)

[avant-garde]

evil-bitch kaže:

Anyways, imam dobre vijesti! Našla sam oriđiđi Book of longing u Algoritmu, yesss!!! Košta 100 kn. Zato draga susjedo, pravac Algoritam! Ako je trenutno nemaju, onda naruče ak ih zamoliš, bar je tako prije bilo...

Uljepšala si mi dan! Ma, i cijeli mjesec!!!
Samo 100kn?
Već joj tražim posebno mjesto na policama

Uživaj u knjizi, a kad ju nabavim ćemo skupa komentirati!

[evil-bitch]

avant-garde kaže:

Uživaj u knjizi, a kad ju nabavim ćemo skupa komentirati!

Jedva čekam!

[Winter_Lady]

Lijepa tema, bas kakvu zasluzuje.

Pridruzit cu se komentarima knjige, mene moja vec ceka na polici.

Omg avant-garde, sad sam skuzila da imamo isti potpis.

[Evil Cookie]

For Anne

with annie gone,
whose eyes to compare
with the morning sun?

not that I did compare,
but I do compare
now that she's gone.

iz the spice-box of earth.
ah cohen
on je stvarno majstor ljudskosti, u nedostatku boljeg izraza za to što radi. uvijek me oduševljava koliko pronicavo vidi u ljudsku prirodu. kao i u ovoj gore pjesmi, gdje u dvije rečenice dočara i ljubav i prolaznost i tragikomičnost ljudskog ega.
zato ga beskrajno obožavam.. em što u jednu ruku uvijek kao da kontemplira smisao života, ali u drugu baš ima tu zen crtu da nađe smisao u ljudskoj mani, u svakodnevnom i uobičajenom. pogodi tu neku svetost postojanja, istovremeno ismijavajući svetinje kojih se slijepo držimo. i što je stariji, to je nježniji i to su mu draži iskreni grešnici koji tumaraju svijetom u potrazi za nečim. fascinantno mi je koliko može istovremeno biti ciničan i pun oprosta.

mislim da je veliki pjesnik, baš poeta, upravo zato jer se usudi biti iskren. ne mari za formu, ne mari za dokazivanje i školski primjer poezije, niti za pretjerivanje. već onako iskreno bude čuđenje u svijetu. mnogi imaju i bolju konstrukciju i sve te krasne formalne stvari, ali badava sve kad on može reći što misli na tako nepretenciozan i nepolirani način. a tek slike...

but I'm stubborn as those plastic bags that time can not decay..

a kad smo kod pjevanja, tu moram priznati da mi se puno više sviđa ovako stariji. glas mu je sazrio predivno. iako znam da je recimo story of isaac, inače pregenijalna pjesma, nastao originalno dok je bio mlad.. ipak, još me više dirne sad, kad ju otpjeva sa tim dubokim starim glasom.

p.s. ako ikako možete, čitajte ga na engleskom. meni se kosa digne na glavi malo kad vidim ove hrvatske prijevode.

[avant-garde]

Winter_Lady kaže:

Lijepa tema, bas kakvu zasluzuje.

Hvala, slobodno je učini još ljepšom!

Omg avant-garde, sad sam skuzila da imamo isti potpis.

E pa baš ti je lijep potpis.
A pazi ovo: kada sam birala nick, jedna od opcija bila je Winter Lady!
Jedini razlog zašto ga nisam odabrala je što baš ne volim toliko ekskluzivno zimu.

Evil Cookie kaže:

For Anne

with annie gone,
whose eyes to compare
with the morning sun?

not that I did compare,
but I do compare
now that she's gone.

iz the spice-box of earth.

Predivno... imaš Spice-box? Ni ja nisam oduševljena hrvatskim prijevodom (a i puno toga nije prevedeno) i htjela bih s vremenom kupiti sve zbirke, pa se raspitujem...

...on je stvarno majstor ljudskosti, u nedostatku boljeg izraza za to što radi.
zato ga beskrajno obožavam.. em što u jednu ruku uvijek kao da kontemplira smisao života, ali u drugu baš ima tu zen crtu da nađe smisao u ljudskoj mani, u svakodnevnom i uobičajenom. pogodi tu neku svetost postojanja, istovremeno ismijavajući svetinje kojih se slijepo držimo. i što je stariji, to je nježniji i to su mu draži iskreni grešnici koji tumaraju svijetom u potrazi za nečim. fascinantno mi je koliko može istovremeno biti ciničan i pun oprosta. mislim da je veliki pjesnik, baš poeta, upravo zato jer se usudi biti iskren. ne mari za formu, ne mari za dokazivanje i školski primjer poezije, niti za pretjerivanje. već onako iskreno bude čuđenje u svijetu. mnogi imaju i bolju konstrukciju i sve te krasne formalne stvari, ali badava sve kad on može reći što misli na tako nepretenciozan i nepolirani način. a tek slike...

Ovo je tako lijepo rečeno, potpisujem od A do Ž.
Upravo zato je poeta sacer, daje nam ono što je golo u nama i što uvijek skrivamo od tuđih pogleda. On se utapao u Kamovljevoj "Isušenoj kaljuži", ali i pjevao sa vrha "čistog mjesta postojanja". Let the hills rejoice...
I da, što je stariji, to je nježniji i sretniji
Koliko samo utjehe i snage može dati primjer njegovog puta.

mislim da je veliki pjesnik, baš poeta, upravo zato jer se usudi biti iskren. ne mari za formu, ne mari za dokazivanje i školski primjer poezije, niti za pretjerivanje. već onako iskreno bude čuđenje u svijetu. mnogi imaju i bolju konstrukciju i sve te krasne formalne stvari, ali badava sve kad on može reći što misli na tako nepretenciozan i nepolirani način. a tek slike...

Cohen mari za formu, itekako mari. Čak se koristi i starim metričkim principima (Alexandra). To se dobro vidi i na primjeru Lorcinog prepjeva (za koji mu je, naravno, trebalo vremena) ali i "A thousand kisses deep" - pogledaj starije verzije te pjesme i vidjet češ da nije postignut onaj konačni ritam i protečnost, jedan mu je stih bio trn u oku upravo zbog nepoštivanja metrike, i voila, nakon deset godina stvorio je potpuno čistu i netaknutu pjesmu. To je njena forma, slike su životne i samim time umrljane svim bojama. Ali on zaista je frik za formu: brusi pjesmu do njene same savršene, ogoljene srži. Ne odustaje. I zato ga volim.

a kad smo kod pjevanja, tu moram priznati da mi se puno više sviđa ovako stariji. glas mu je sazrio predivno. iako znam da je recimo story of isaac, inače pregenijalna pjesma, nastao originalno dok je bio mlad.. ipak, još me više dirne sad, kad ju otpjeva sa tim dubokim starim glasom.

Baš sam neki dan o tome razmišljala: koliko je grča i napetosti u njegovim ranim pjesmama. Baš to - napetosti. Njegov je glas zaista sazrio i postao puno slobodniji. Golden voice.

[avant-garde]

Prigodna

"and it's crowded and cold
in my Secret Life"



Avalanche

Well I stepped into an avalanche,
it covered up my soul;
when I am not this hunchback that you see,
I sleep beneath the golden hill.
You who wish to conquer pain,
you must learn, learn what makes me well.
You strike my side by accident
as you go down for your gold.
The cripple here that you clothe and feed
is neither starved nor cold;
he does not ask for your company,
not at the centre, the centre of the world.

When I am on this pedestal,
you did not raise me there.
Your laws do not compel me
to kneel grotesque and bare.
I myself am the pedestal
for this ugly hump at which you stare, and stare.

You who wish to conquer pain,
you must learn what makes me kind;
the crumbs of love that you offer me,
they're the crumbs I've left behind.
Your pain is no credential here,
it's just the shadow, shadow of my wound.

I have begun to long for you,
I who have no greed;
I have begun to ask for you,
I who have no need.
You say you've gone away from me,
but I can feel you, feel you when you breathe.

Do not dress in those rags for me,
I know you are not poor;
don't love me quite so fiercely now
when you know that you are not sure,
it is your turn, beloved,
it is your flesh that I wear.


"I´m just another snowman
Standing in the rain and sleet,
Who loved you with his frozen love
His second-hand physique -
With all he is, and all he was
A thousand kisses deep."

Winter Lady, vidiš kako Cohen voli zimu.

[Evil Cookie]

avant-garde kaže:

Predivno... imaš Spice-box? Ni ja nisam oduševljena hrvatskim prijevodom (a i puno toga nije prevedeno) i htjela bih s vremenom kupiti sve zbirke, pa se raspitujem...

Imam selected poems, u kojoj su pjesme iz dotad izdanih zbiraka.. kao best of album, samo poezija
ova zbirkica

ja bi isto sve skupila i budem kada će biti novaca (ali ja ću obavezno sve na originalnom jeziku). za to nam je najbolje ili amazon (moj osobni plan) ili ako ti je to problem, možeš naručiti preko algoritma ili superknjižare. ili probati po antikvarijatima. sumnjam da će se ovako, samo od sebe, pojaviti u knjižarama.

avant-garde kaže:

Cohen mari za formu, itekako mari. Čak se koristi i starim metričkim principima (Alexandra). To se dobro vidi i na primjeru Lorcinog prepjeva (za koji mu je, naravno, trebalo vremena) ali i "A thousand kisses deep" - pogledaj starije verzije te pjesme i vidjet češ da nije postignut onaj konačni ritam i protečnost, jedan mu je stih bio trn u oku upravo zbog nepoštivanja metrike, i voila, nakon deset godina stvorio je potpuno čistu i netaknutu pjesmu. To je njena forma, slike su životne i samim time umrljane svim bojama. Ali on zaista je frik za formu: brusi pjesmu do njene same savršene, ogoljene srži. Ne odustaje. I zato ga volim.

a pardon, nisam se dobro izrazila. taj komentar se odnosio na dio opusa koji je 'stroga' poezija, dakle ništa ovo uglazbljeno. čisto kad čitam vidim da ne pati ni na rimu ni na neke stroge sonetne i ine oblike, niti sam primjetila da je broj slogova pretjerano uredan, a duljine pjesama vrludaju do mile volje i sl. mislim, kad pogledam njega a kad pogledam The Frika za formu (Dante ljubav moja mila ) sa svim tim simbolikama gdje je morao pasati i broj stihova i broj slogova u stihu i svašta tako nešto slojevito i komplicirano, onda mi se Cohen čini kao slobodno-formičan pjesnik.
na takve sam stvari mislila, ovo uglazbljeno nisam brojala. no otvorena sam prema tome da možda to i jest neka forma koju ja ne prepoznajem, ili da krivo izražavam to što mislim, em sam pozaboravljala sve tehnikalije o poeziji koje sam naučila, em nisam diplomirala nikakve književnosti da sam u stanju kategorički tvrditi. em, kao što vidiš, koristim izraze kao 'slobodno-formičan pjesnik'.

inače sam i ja čula da je takav perfekcionist da je u stanju sjediti na albumu i po nekoliko godina jer ga tamo u pjesmi broj 8, u drugoj trećini stiha tri, strofe dva nešto zasmetalo
to mi je privlačno ako ništa drugo, onda zato jer smo i on i ja (a možda i ti) te plastične vrećice (makar mi onda i je malo kontradiktorno ono moje slobodno-formično shvaćanje njega u okviru poezije. to si je moj mozak objasnio s time da je to cohen i da naravno da je kontradiktoran)

i auuu vidim da si avalanche izvukla.. e koliko meni taj avalanche znači. baš je onako prkosan kako spada kada te dušebrižnički svijet pokušava svojatati i 'spasiti'/uvaliti ti ulogu žrtve. ta pjesma mi je cijelu jednu mini-eru života obilježila.. obožavam cijeli njegov opus, ali nekih 5-6 pjesama su baš 'moje'.

i znaš što je još prekrasno kod cohena?
njegove pjesme se ne mijenjaju magično kako bi se dalo zaključiti iz toga što istu pjesmu doživljavam tako drugačije kad mi je bilo 18 i sad kad mi je 25.. i oduševljava me to. to postojanje više dimenzija, a koju otkriješ ovisi iz koje perspektive pogledaš djelo (ovdje pričam o nečemu više nego onome da svatko sve doživi na svoj način i bla bla.. krucijalna razlika je da svaki put kad doživim novu perspektivu ona me iznova oduševi jednako kao i prva. nije samo drugačija, nego je i jednako dobra). po meni to je jedan od čvrstih dokaza da je nešto umjetnost, ako uopće možemo pričati o ikakvom čvrstom dokazivanju u tom polju.

p.s. za tebe i za winter lady - i ja sam imala taj potpis!! ne tu, tu sam nova, ali na jednom drugom mjestu

[avant-garde]

Evil Cookie kaže:

Imam selected poems, u kojoj su pjesme iz dotad izdanih zbiraka.. kao best of album, samo poezija
ova zbirkica

Kako lijepa zbirka, nisam ni znala za nju... Jesi uzela baš sa amazona ili? Baš si neki evil cookie, natjerat ćeš me na shopping u krizno vrijeme.
Čak mi se i korice sviđaju.
Nego, pošto imaš zbirku, a mi smo ovdje nezasitni, pogotovo originalne poezije koja nije baš dostupna, mogla bi staviti još pjesama iz zbirke koje su ti upečatljive, što kažeš?

a pardon, nisam se dobro izrazila. taj komentar se odnosio na dio opusa koji je 'stroga' poezija, dakle ništa ovo uglazbljeno. čisto kad čitam vidim da ne pati ni na rimu ni na neke stroge sonetne i ine oblike, niti sam primjetila da je broj slogova pretjerano uredan, a duljine pjesama vrludaju do mile volje i sl. mislim, kad pogledam njega a kad pogledam The Frika za formu (Dante ljubav moja mila sa svim tim simbolikama gdje je morao pasati i broj stihova i broj slogova u stihu i svašta tako nešto slojevito i komplicirano, onda mi se Cohen čini kao slobodno-formičan pjesnik.
na takve sam stvari mislila, ovo uglazbljeno nisam brojala. no otvorena sam prema tome da možda to i jest neka forma koju ja ne prepoznajem, ili da krivo izražavam to što mislim, em sam pozaboravljala sve tehnikalije o poeziji koje sam naučila, em nisam diplomirala nikakve književnosti da sam u stanju kategorički tvrditi. em, kao što vidiš, koristim izraze kao 'slobodno-formičan pjesnik'.

inače sam i ja čula da je takav perfekcionist da je u stanju sjediti na albumu i po nekoliko godina jer ga tamo u pjesmi broj 8, u drugoj trećini stiha tri, strofe dva nešto zasmetalo
to mi je privlačno ako ništa drugo, onda zato jer smo i on i ja (a možda i ti) te plastične vrećice (makar mi onda i je malo kontradiktorno ono moje slobodno-formično shvaćanje njega u okviru poezije. to si je moj mozak objasnio s time da je to cohen i da naravno da je kontradiktoran)

Naravno, Cohen je kontradiktoran. To je uvodna teza u "Raznolikim stavovima" a i već sam pisala o Hamvasevom paradoksu postojanja koje se tako odlično slaže s njegovim hirovitim, a opet savršeno discipliniranim načelima. Ne mogu niti ja s nekom velikom stručnošću analizirati njegovu poeziju jer osim onoga što sam poskidala s neta, nisam puno čitala u originalu (ali radim na tome ). Kod njega to ovisi o prigodi, situaciji i stanju uma: recimo prevodio je Roshijeve tekstove pazeći (p-a-z-e-ć-i) na zadanu formu, također poštuje formu u haiku pjesmama... s druge strane, i ja sam naišla na pjesme iz kojih neki stih tvrdoglavo strši kao izvučeni konac, i to tako mora biti...
Postoje momenti u kojima si postavlja nemoguće granice i time sam sebi otežava put, pišući u nekoj michelangelovskoj maniji, ili hamvasevskom žaru, jureći za vizijom sve dok ju ne iskleše onako kako ona mora izgledati, upravo kako spomenuti Michelangelo kleše svoje skulpture: iznutra. Oslobađajući uspavane oblike. Tada se forma i sadržaj stapaju u jedinstven sklad, tada pjesma zaista počne disati. I tada je vrijeme da je se otpusti, na koraku do savršenstva: završivši Mojsija, Michelangelo ga je udario čekićem po koljenu i naredio: Govori!



You lose your grip , and then you slip
into the Masterpiece

...koliko meni taj avalanche znači. baš je onako prkosan kako spada kada te dušebrižnički svijet pokušava svojatati i 'spasiti'/uvaliti ti ulogu žrtve. ta pjesma mi je cijelu jednu mini-eru života obilježila.. obožavam cijeli njegov opus, ali nekih 5-6 pjesama su baš 'moje'. i znaš što je još prekrasno kod cohena? njegove pjesme se ne mijenjaju magično kako bi se dalo zaključiti iz toga što istu pjesmu doživljavam tako drugačije kad mi je bilo 18 i sad kad mi je 25.. i oduševljava me to. to postojanje više dimenzija, a koju otkriješ ovisi iz koje perspektive pogledaš djelo (ovdje pričam o nečemu više nego onome da svatko sve doživi na svoj način i bla bla.. krucijalna razlika je da svaki put kad doživim novu perspektivu ona me iznova oduševi jednako kao i prva. nije samo drugačija, nego je i jednako dobra). po meni to je jedan od čvrstih dokaza da je nešto umjetnost, ako uopće možemo pričati o ikakvom čvrstom dokazivanju u tom polju.

Nećeš vjerovati, ali meni upravo sada obilježava cijelu jednu eru, toliko snažno da znam da će mi za 20 godina, kada pomislim na ovo razdoblje, prva riječ biti: avalanche. Riječi i glazba.
Točno taj prkos i borbenost (koje lijepo dočarava i The partisan) i svaki stih te pjesme opisuju moje sadašnje putovanje.

Potpuno se slažem za višedimenzionalnost pjesama: Secret Life je pjesma koja poput prizme mijenja boje, i s godinama mi djeluje sve prostranije. S druge strane, dubina "A thousand kisses deep" i danas mi predstavlja izazov. Naravno, još je takvih pjesama. Imam i ja osobni top 5 (dobro, 10 ) i svaka od tih pjesama se mijenja, raste sa mnom. I jednostavno je nevjerojatno kako s vremenom ne gubi vrijednost, već ukoliko je njeguješ, možeš zaista promatrati kako raste u neki sasvim novi cvijet, a opet toliko poznatog mirisa.

p.s. za tebe i za winter lady - i ja sam imala taj potpis!! ne tu, tu sam nova, ali na jednom drugom mjestu

p.s. ah, Dante i broj 3

[avant-garde]

If It Be Your Will

If it be your will
That I speak no more
And my voice be still
As it was before
I will speak no more
I shall abide until
I am spoken for
If it be your will
If it be your will
That a voice be true
From this broken hill
I will sing to you
From this broken hill
All your praises they shall ring
If it be your will
To let me sing
From this broken hill
All your praises they shall ring
If it be your will
To let me sing

If it be your will
If there is a choice
Let the rivers fill
Let the hills rejoice
Let your mercy spill
On all these burning hearts in hell
If it be your will
To make us well

And draw us near
And bind us tight
All your children here
In their rags of light
In our rags of light
All dressed to kill
And end this night
If it be your will

If it be your will.

May all your rivers fill and every hill rejoice in your private Land of Plenty,

A.

[Sapientia]

Jedna od mojih omiljenijijih...


Tower of Song


Well my friends are gone and my hair is grey
I ache in the places where I used to play
And I'm crazy for love but I'm not coming on
I'm just paying my rent every day
Oh in the Tower of Song
I said to Hank Williams: how lonely does it get?
Hank Williams hasn't answered yet
But I hear him coughing all night long
A hundred floors above me
In the Tower of Song

I was born like this, I had no choice
I was born with the gift of a golden voice
And twenty-seven angels from the Great Beyond
They tied me to this table right here
In the Tower of Song

So you can stick your little pins in that voodoo doll
I'm very sorry, baby, doesn't look like me at all
I'm standing by the window where the light is strong
Ah they don't let a woman kill you
Not in the Tower of Song

Now you can say that I've grown bitter but of this you may be sure
The rich have got their channels in the bedrooms of the poor
And there's a mighty judgement coming, but I may be wrong
You see, you hear these funny voices
In the Tower of Song

I see you standing on the other side
I don't know how the river got so wide
I loved you baby, way back when
And all the bridges are burning that we might have crossed
But I feel so close to everything that we lost
We'll never have to lose it again

Now I bid you farewell, I don't know when I'll be back
There moving us tomorrow to that tower down the track
But you'll be hearing from me baby, long after I'm gone
I'll be speaking to you sweetly
From a window in the Tower of Song

Yeah my friends are gone and my hair is grey
I ache in the places where I used to play
And I'm crazy for love but I'm not coming on
I'm just paying my rent every day
Oh in the Tower of Song




avant-garde svaka cast!

[evil-bitch]

Zli kolačiću, super ti je taj izraz - majstor ljudskosti. Super opisuje Cohena! Baš ga i ja tako nekako doživljavam.
Na žalost ne mogu redovno pratiti ovu temu jer sam se preselila u novi stan i tamo još nemam internet, ali uvijek rado bacim pogled u ovaj topic kad god imam priliku


I said there'd been a flood.
I said there's nothing left.
I hoped that you would come.
I gave you my address.

Your story was so long,
The plot was so intense,
It took you years to cross
The lines of self-defense.