zanimljive pojedinosti iz života autora

[Urbanna]

Icaros22 kaže:

kako je Verlaine jeba Rembauda;

I onda je Rimbauda prevodio Kovačić jer je i sam bio gay.

[Diamante]

Norman Mailer ženio se šest puta, a Henry Miller pet puta.
Nikad se nisu ženili: Hans Christian Andersen, Gustave Flaubert, Franz Kafka, Immanuel Kant, Erich Kaestner, Guy de Maupassant, Friedrich Nietzsche, Arthur Schopenhauer.

Kad se Hermann Hesse drugi put ženio, rekao je: Sutra idem u matični ured da mi provuku kariku kroz nos.

[FeetF1]

Branislav Nušić je svoju Autobiografiju završio ženidbom jer, kako reče, otkrio je da "čovjek poslije ženidbe nema autobiografiju."
*
Ovo ste vjerojatno već negdje pročitali, ali da utvrdimo gradivo. Kad je Victor Hugo izdao Jadnike, zanimalo ga je kako se knjiga prodaje - pa je svom izdavaču poslao telegram sljedećeg sadržaja:
?
Izdavač mu je odgovorio telegramom u istom stilu:
!

[Michelagnola]

.. kazu da je Lope de Vega imao jednako zanimljiv i sarolik ljubavni zivot, poput svojih dramskih djela.. do te mjere da se mnogi pitaju kada je uspio uopce pisati..

svoju je drugu suprugu (Isabel de Urbina) prvo oteo, potom se ona tijekom otmice u njega zaljubila, te ju je na kraju i ozenio...

[Diamante]

Paulo Coelho je u hipijevskom razdoblju svojega života radio kao gazbeni nvinar, producent i tekstopisac. Njegovi su tekstovi bili tako provokativni da je za vrijeme vojne diktarture u Brazilu početkom sedamdesetih godina tri puta bio u zatvoru.

[Icaros22]

Izgleda da je tema ispunila moja očekivanja; zahvaljujem

Kada je Nietzsche doživio mentalni slom u Torinu te kasnije bio smješten u sanatorij na liječenje, skladatelj Richard Wagner, jedan od njegovih najbližih prijatelja, bio je uvjeren da je to stanje posljedica filozofovog pretjeranog masturbiranja; bio je toliko ustrajan u svojoj teoriji da se obratio i samom Friedrichovom liječniku.

Nikola Tesla u jednom periodu svoje mladosti bio je strastveni kockar i vrhunski igrač biljara. Prisjeća se kako je jednom proveo 48 sati za stolom igrajući poker.

Svakodnevni život Immanuela Kanta bio je opsesivno podvrgnut rutini, a njegov dnevni raspored precizan u sekundu. Priča se da su gradske dame navijale svoje satove prema njegovoj poslijepodnevnoj šetnji parkom.

Albert Camus jednom je ustvrdio da je najapsurdnija i besmislenija smrt ona u automobilskoj nesreći. Ironijom sudbine, njegov život okončao se upravo na taj način

Posljednja želja Aldousa Huxleya na samrti, koju je pismeno zatražio od žene (nije mogao govoriti) bila je 100 µg LSD-a putem injekcije. Naravno, želja mu je bila ispunjena.

[Diamante]

Današnji vlasnik najstarije engleske prodavaonice šešira James Lock & Co dobio je 30. studenog 2000., na stotu obljetnicu smrti Oscara Wildea, ček od tri funte i šest šilinga. U popratnom pismu Wildeov je obožavatelj napisao: "Moram se ispričati umjesto njega." Wilde je 1895. godine kupio kod Jamesa Locka tri šešira, ali nije ih odmah platio. Ubrzo nakon toga su ga zbog homoseksualnosti osudili na dvije godine zatvora. Kad je izašao, 1897. godine, bio je bez novca i pobjegao je u Francusku tako da šeširdžija nije mogao naplatiti svoja potraživanja. Današnja vrijednost te robe iznosi više od tristo eura.

[FeetF1]

Dragutin Tadijanović je u svojoj stotoj godini upisao tečaj informatike (jedan od razloga je bio kako bi mogao i on-line komunicirati sa svojim fanovima.)
- Bilo bi mi i vrijeme da se upoznam sa svom tom tehnologijom, iako mi se to čini komplicirano, no znatiželja me tjera da naučim nešto meni u potpunosti nepoznato - ispričao je Dragutin Tadijanović i dodao da mora naći vremena za tečaj s obzirom na obaveze jer iduće godine planira objaviti knjigu s oko dvije tisuće pisama.
http://www.jutarnji.hr/template/arti...nt.jsp?id=8012
*
Ovogodišnji krsni kum moštu, doajen hrvatskog pjesništva, akademik Dragutin Tadijanović, ispričao je kako i on zna uživati u vinskoj kapljici. Ali, kaže, u tomu ne pretjeruje još od 1932. kad se posljednji put napio u društvu s Dobrišom Cesarićem.
http://www.sbonline.net/vijesti/mart...janovicem-1902
(Eh, da mi je bilo biti u tom veselom društvu...)
*
Još o Tadiji. Nekoliko dana nakon njegove smrti, dobio je Dubravko Jelčić zeleni fascikl na u kojem su bile 54 pjesme (mahom neobjavljene ili one koje su bile objavljene ali ih je pjesnik smatrao 'nedozrelima') s naslovom: Zeleno voće, namijenjena objavljivanju, što je i Jelčić učinio, poštujući Tadijanovićevu namjeru odnosno želju.
Iako je Tadija bio poznat po pjevanju slobodnim stihom, u nekim se pjesmama pojavljuje i rima.
Zadnja pjesma iz te zbirke glasi ovako:

Napisati pjesmu

Da je lako,
Mogao bi svako.
Al nije lako
Pa ne može svako.

Zagreb, KBC Dubrava, nedjelja, 06. kolovoza 2006. u 15h

[mimma7]

da nije bilo predsjednika kolumbijske akademije za jezik, velečasnog felixa, marquezov roman 'zla kob' zvao bi se 'usrana selendra'.

[FeetF1]

mimma7 kaže:

da nije bilo predsjednika kolumbijske akademije za jezik, velečasnog felixa, marquezov roman 'zla kob' zvao bi se 'usrana selendra'.

Krleža je tridesetih godina objavio knjigu s odgovorima svojim (polupismenim) kritičarima a htio je da naslovnica knjige bude fotomontaža s naslovima tekstova koji ga napadaju a knjiga se trebala zvati Iz naše književne krčme. No, kako bi (zbog takvog naslova i takve naslovnice) mogao sasvim lako biti tužen (po tadašnjem zakonu o štampi kraljevine Jugoslavije), odustao je od toga i knjigu nazvao Moj obračun s njima. Kasnije je u sabranim djelima (osamdesetih godina) knjiga izašla pod izvornim zamišljenim naslovom.

U spomenutoj knjizi, Krleža evocira da je prva "književna" kritika koju je o sebi pročitao bila ova:
Autoru je duša kržljava pa se zato zove Krleža.

[Michelagnola]

Talijanski pjesnik Giuseppe Ungaretti pred kraj zivota zaljubio se u hrvaticu po imenu Dunja, koja ga je sjecala na njegovu istoimenu dojilju...

[FeetF1]

Sudbina rukopisa knjige Karla Štajnera 7 000 dana u Sibiru:

Naime, rukopis je knjige bio zgotovljen još tamo 1957., samo godinu dana po izlasku iz logora, izdavači su se javljali i navaljivali na Karla da im preda rukopis, no nešto se moćno i jako vidljivo ispriječilo: Partija i SKJ. Štajner je umnožio rukopis u dva primjerka i poslao ga, uručio SKH i SKJ-u, točnije drugovima Zvonku Brkiću i Veljku Vlahoviću, ali rukopisi su ipak nestali, izgubio im se svaki trag, no autorovo je sibirsko iskustvo ipak presudilo u korist čitatelja: jedan primjerak je potajno, uz bratovu pomoć, sklonio u Lyonu. Tako je rukopis knjige 'mirovao' punih 14 ljeta, sve do 1971. kada je konačno objavljeno prvo izdanje u produkciji zagrebačkog Globusa.

http://www.tportal.hr/vijesti/hrvats...-pamcenje.html

[Diamante]

Svoju prvu knjigu Irving Stone je napisao o Vincentu van Goghu. Poslao ju je njujorškoj nakladničkoj kući Knopf. "Nisu je ni otvorili. Vratili su mi je u originalnom pakiranju." Zatim ju je poslao kući Doubleday. Od njih je dobio odgovor: "Nije moguće prodati knjigu o nepoznatom nizozemskom slikaru." Do danas je prodano više od dvadest pet milijuna primjeraka.

Orwellova "Životinjska farma" odbijena je riječima: "U Americi se ne mogu prodati priče o životinjama."

"Madame Bovary": "Previše nepotrebnih detalja."

"Dnevnik Anne Frank": "Ništa osim uobičajenog svakidašnjeg trača."

"Kon Tiki": "Dugotrajno i dosadno putovanje po Pacifiku."

[FeetF1]

Diamante kaže:

Svoju prvu knjigu Irving Stone je napisao o Vincentu van Goghu. ...Zatim ju je poslao kući Doubleday. Od njih je dobio odgovor: "Nije moguće prodati knjigu o nepoznatom nizozemskom slikaru."

Nepoznati nizozemski slikar??

Diamante kaže:

Orwellova "Životinjska farma" odbijena je riječima: "U Americi se ne mogu prodati priče o životinjama."

Podsjeća me na ono kad su u izdavačkoj kući Decca odbili Beatlese, uz ovo obrazloženje njihovom menadžeru:
Gospodine Epstein, gitarističke grupe više ne prolaze!

[Diamante]

"Rijetko možemo susresti kritičara koji zna o čemu govori." (Gustave Flaubert)

"Svatko misli da može kritizirati knjige samo zato što je naučio čitati i pisati." (W.S. Maugham)

"Pisati za kritičare ne isplati se kao što se ne isplati ni dati pomirisati cvijeće onima koji imaju hunjavicu." (A. Čehov)

"Kritičari su poput eunuha u haremu: Znaju kako se to radi, vidjeli su da se to radi svaki dan, ali su sami nesposobni za to." (Brendan Behan)

"Kao što korumpirani lopov postaje izdajica sebi jednakih, tako i neuspješan autor postaje kritičar." (P.B. Shelley)

"Pisac mari za kritičare jednako kao što kandelabar mari za pse." (John Osborn)


Pozdrav svima, nešto ste se pritajili!

[Jarac-Mudrijaš]

Danilo Kiš

U Parizu Danilo Kiš imao je svoj omiljeni bistro u kojem je radio konobar Japanac. Kiš je u trenucima dokonosti Japanca učio naš jezik, ali s crnogorskim akcentom. Prijatelji bi dolazili u posetu velikom piscu, pričalo bi se o svemu, najviše o Balkanu, a konobar, lik iz Kurosawinih vizija, uveseljavao bi ih pitanjima tipa: "A, što ćeš, mučeniče, popiti?"

-"Moj Milan Rakić", tako je nazivao svoj emfizem.

-Dok je bio student, prespavljivao je u zgradi univerziteta. Jednog su ga jutra njegovi kolege našli kako spava a iznad njega, na zidu, pisalo je: "Ovdje leži Kiš bandit, nije mrtav nego napit!"

"Jebeš mašinu iz koje se ne dimi!", tako je objašnjavao zašto mu je cigareta vječito gorila - u pepeljari ili u ustima - dok je pisao.


uf, ima ih puno... ali, kasni je sat...

[hlebinka]

Diamante kaže:

Orwellova "Životinjska farma" odbijena je riječima: "U Americi se ne mogu prodati priče o životinjama."

Znam da je off, ali podsjetilo me na događaj kad sam u knjižari tražila "Zlatno tele" a prodavačica me uputila na odjel s kuharicama.

OT Jaroslav Hašek je krao pse i krivotvorio rodovnice, baš kao i Švejk. Poglavlja o dogodovštinama u ludnici bazirao je na vlastitom iskustvu u klinici za psihijatriju nakon pokušaja samoubojstva. Stalno je mijenjao poslove, radio je u drogeriji, banci, kao novinar, daktilograf u vojsci i zabavljač u kabareu. Puno vremena je proveo i po zatvorima zbog rada u anarhističkim novinama, vandalizma i sukoba s policijom. Svoju drugu suprugu je oženio bez da se razveo od prve.
Bio je i urednik časopisa "Svijet životinja" te se sprdao s čitateljima izmišljajući životinjske vrste i potom odgovarao na njihova ljutita pisma

*Za Švejka su govorili da je zanemarivo djelo koje će brzo pasti u zaborav jer ga buduće generacije neće razumijeti.

[Icaros22]

Borgesovo pamćenje bilo je legendarno. Jedan američki profesor rumunjskog podrijetla iznosi kako mu je, dok je ćaskao 1976. s Borgesom na Sveučilištu u Indiani, argentinski pisac izrecitirao jednu rumunjsku pjesmu od osam strofa koju je čuo od njena autora, mladog prognanika, godine 1916. u Ženevi. Borges nije znao rumunjski.
Sjetite se toga kad idući put budete učili neku pjesmu napamet

[FeetF1]

Wolfgang Hildesheime, ostvario je opus koji čine brojni dramski tekstovi, radio-drame, dva romana i, što nas ovdje posebno zanima, dvije biografije.

Nakon biografije Mozart, Hildesheimer tiska knjigu Marbot. Eine Biographie, predstavljajući je kao intelektualnu biografiju engleskoga estetičara i likovnog kritičara sir Andrewa Marbota koji je živio od 1801. do 1830. godine.

Po uzoru na biografski portret Mozarta Hildesheimer je Marbota prikazao, obilno se koristeći citatima, pozivajući se na spise i pisma njegovih suvremenika poput Goethea, Byrona, Shellya, Leopardija, Schopenhauera. Knjiga okončava kazalom imena, a na koricama je, baš kao i u Mozartovu slučaju, otisnut Marbotov portret koji potpisuje Éugene Delacroix. Knjiga Marbota prikazuje kao iznimno inteligentnog, ali prilično ravnodušnog čovjeka, čovjeka koji je u 29. godini zagonetno nestao. Knjiga je doživjela pohvale njemačke kritike, dapače čestitke autoru što je iz prašine zaborava izvukao tako zanimljivu, a nepoznatu ličnost.

Međutim, kasnije se otkrilo da sir Andrew Marbot nikad nije postojao, da je on proizvod autorove imaginacije te da, dakle, nije u pitanju faktografski, nego fikcionalni tekst.
http://www.nybooks.com/articles/arch...gination=false

[Icaros22]

uuu, ova iznad je dobra