Patnja (i njen smisao?)

[Watrous]

No Pain No Gain

[Billi]

[QUOTE]Aganor kaže:
[B]

Billi kaže:
Cijeli zivot jest patnja ali samo zato jer nam zivotne okolnosti ne dozvoljavaju da sve ide lako (jednostavno je dosadno - Dali ).
Patnja je rezultat nase slabosti, siromastva, neznanja i nema smisla osim da nam zagorcava zivot. Puno je ljepse provesti zivot besz patnje nego s njom. Ne kuzim smisao patnje gladnog djeteta.
A i Bozja poruka mi je tu upitna.
__________________________________________________ __

Cijeli zivot nije patnja. U patnji moze covjek nekada naci i srecu! To su posebna stanja duha-duse.
Smisao patnje gladnog djeteta lezi u nerazumjevanju njegove gladi od sitih i razvratnih i bogatih, kao sto smo mi. Kada bismo mi dokucili realnost, onda bismo dijelili nas kruh sa nasim bliznjima. Zato Bog nije izvor patnje, kao sto to ti mislis. Mi smo izvor patnje i svoje i nasih bliznjih.

Ma daleko od toga da je mislim da je Bog izvor patnje. Sve dolazi od covjeka. Spomenuti djecu bilo je u kontextu trazenja smisla u patnji kao puta koji vodi ka boljem. Ja se ne slazem sa takvim razmisljanjem jer bi patnja trebala biti opcija a ne nase zivotno okruzenje.

[Uranus]

Prvi korak na putu prosvjetljenja je shvatiti da na ovom svijetu patimo i da nema na ovom svijetu nicega sto bi odagnalo tu patnju.

Treba shvatiti da nasu patnju nece odagnati vise novaca, vise materijalnih dobara, vise osjecaja....sve je to iluzija koja nam se svakodnevno podvaljuje. Sve je prolazno na ovom svijetu i to je dovoljan razlog za patnju.

Kad to covjek shvati, okrece se duhovnom, okrece se svojem izvoru i tu pronalazi ono vjecno, ono jedino neprolazno.

Covjek na ovom svijetu je kao riba na suhom. Moze imati sve, ali ako nema vode sto mu to vrijedi.

[Sentimental]

Prvi korak na putu prosvjetljenja je shvatiti da na ovom svijetu patimo i da nema na ovom svijetu nicega sto bi odagnalo tu patnju.

Koje isposničke riječi. Pobogu?!
Ima, nešto što može odagnati patnju, mi sami.

Treba shvatiti da nasu patnju nece odagnati vise novaca, vise materijalnih dobara, vise osjecaja....sve je to iluzija koja nam se svakodnevno podvaljuje. Sve je prolazno na ovom svijetu i to je dovoljan razlog za patnju.

Sa patnjom je kao s prekidačem u glavi. Patiš dok osjećaš da trebaš patiti. Što manje patiš, to kraće patiš. A prolaznost je besmislen razlog za patnju i za hedonizam. Živiš kako živiš. Svoj mali fatalizam.

Kad to covjek shvati, okrece se duhovnom, okrece se svojem izvoru i tu pronalazi ono vjecno, ono jedino neprolazno.

Uh. Koji banalni razlog za pronalaženje Onog Gore?! Samo zato jer patimo?! Ma daj...

Covjek na ovom svijetu je kao riba na suhom. Moze imati sve, ali ako nema vode sto mu to vrijedi.

Covjek na ovom svijetu je kao riba na suhom jer si ne zna izgraditi more da bi u njemu plivao. Nitko mu nece darovati more.

Shtefitza kaže:
Jesi citao Viktor Frankl: Zasto se niste ubili ili Uvod u logoterapiju... jako zgodna knjizica. Bas govori o patnji kao smislu kada se sve drugo oduzme...

da, jako dobra knjižica, ali mislim da ipak govori o tome kao se svaka patnja može prevladati ako imamo smisao i osobnu slobodu. patnja sama po sebi nema smisao, ona je dio cjeline "igre života"

Bitan je SMISAO.

[Uranus]

Sentimental kaže:

Ima, nešto što može odagnati patnju, mi sami.

Pa naravno mi sami. Nego sto ti mislis da sam mislila da netko drugi treba odagnati patnju osim nas samih? Ali ovakvim nacinom kako danasnji covjek pokusava odagnati patnju sigurno nije pravi nacin jer patnja se uvijek vraca.

Bas kao sto ni divlje zivotinje u zatocenistvu ne znaju da pate, ne znaju da postoji nesto izvan kaveza, tako je i sa covjekom koji ne kuzi da pati. Ali zivotinje osjecaju u sebi ipak zov prirode, zov slobode....tako i svaki covjek osjeca u sebi duh od kojeg je potekao i tezi mu se vratiti bas kao sto zivotinje istinktivno bjeze iz kaveza tezeci se vratiti svojoj prirodi.

[genNorec]

"Spoznaja patnje bez spoznaje Boga rađa Očaj.
Zato, molimo te..."


To mi je jednom napisala jedna vrlo produhovljena katolička frendica...je da mi je trebalo malo duže da skužim,

[jimmy jazz]

Aganor kaže:
"Cijeli zivot je patnja", napisao je Nietzsche!
A Schopenhauer je rekao: "Iz zelje nastaje patnja", oslanjajuci se pri tome na buddhisticku nauku.

a budaale! opet ovaj iskrivljavatelj. ti si koji je izjavio
"crvena boja nije eticka jer se ne zasniva na krscanstvu"?


a Schopenhauer je ono napisao oslanjajuci se na vlastitu spoznaju, sto mozhe dokuciti i svaki malo senzibilniji i otvoreniji covjek! Osim toga onda josh nije bio doshao u kontakt s indijskom filozofijom.

[Belinski]

Aganor,

zelje su nesto imaginarno, sto nestvara moc, za razliku od volje koja je uzrocna za moc. Velike su razlike u Njemackom jeziku izmedju rijeci, volja je nesto, sto u sebi ima cilj; zelja je nesto sto nije zasnovano na realitetu i sto je povrsno.


Patnja prinudjuje covjeka da razmislja i tu je smisao patnje. Ali ako je cijeli zivot patnja onda je patnja bezsmislena, a samim tim i zivot.
Mislim da je patnja odlika slobodnih duhova, ljudi koji mogu da vide i cuju sto ostali nemogu; ljudi koji mogu da osjecaju sto drugo nemogu; uopce ljudima koji imaju razvijenija cula od drugih tj. ljudima koji pate zbog spoznaje.

[slafko]

svatko će ti reć drugi odgovor. ja ti kažem svoj odgovor koji je: patnja nema smisao. ne vidim razloga zbog kojeg bi ja morao patit ako ne moram. a moja baka bi ti rekla da je patnja sastavni dio života, jer pati cijeli svoj život.

[Aganor]

[QUOTE]jimmy kaže:

a Schopenhauer je ono napisao oslanjajuci se na vlastitu spoznaju, sto mozhe dokuciti i svaki malo senzibilniji i otvoreniji covjek! Osim toga onda josh nije bio doshao u kontakt s indijskom filozofijom.
__________________________________________________ _

Daj molim te napisi nam, iz koje prasume si ti dosao? Iz komunisticke?

Schpenhauer je te stvari pisao poslije studija buddhisticke literature.
Zato nemoj "aplicirati otrov", prije nego li pokusas sa placebom.

[Aganor]

[QUOTE]genNorec kaže:
[B]"Spoznaja patnje bez spoznaje Boga rađa Očaj.
Zato, molimo te..."


To mi je jednom napisala jedna vrlo produhovljena katolička frendica...je da mi je trebalo malo duže da skužim,
_________________________________________________

Imas vrlo dobru, pametnu i sarmantnu "frendicu"!
Blago tebi!

[Aganor]

[QUOTE]Billi kaže:
[B]Ma daleko od toga da je mislim da je Bog izvor patnje. Sve dolazi od covjeka. Spomenuti djecu bilo je u kontextu trazenja smisla u patnji kao puta koji vodi ka boljem. Ja se ne slazem sa takvim razmisljanjem jer bi patnja trebala biti opcija a ne nase zivotno okruzenje.
__________________________________________________ __


Patnja nemoze biti uvjek jedna vrsta opcije!
Ali je zato moramo prihvatiti kao sastavni dio zivota. I to je onda velika razlika!

[jimmy jazz]

[QUOTE]Aganor kaže:

jimmy kaže:

a Schopenhauer je ono napisao oslanjajuci se na vlastitu spoznaju, sto mozhe dokuciti i svaki malo senzibilniji i otvoreniji covjek! Osim toga onda josh nije bio doshao u kontakt s indijskom filozofijom.
__________________________________________________ _

Daj molim te napisi nam, iz koje prasume si ti dosao? Iz komunisticke?

Schpenhauer je te stvari pisao poslije studija buddhisticke literature.
Zato nemoj "aplicirati otrov", prije nego li pokusas sa placebom.

schopenhauer je do one spoznaje doshel josh kao dijete, ili mladic kad je oko 18. godine putoval francuskom videl i osjetil bol ljudi u ondashnjem vremenu a posebno ga se dojmil jad i cemer zatvorenika u jednom zatvoru, i onih kaj su bili okovani na galijama, a to je bilo svakako prije njegovog doticaja s indijskom filozofijom!

[Aganor]

[QUOTE]jimmy kaže:
[B]schopenhauer je do one spoznaje doshel josh kao dijete, ili mladic kad je oko 18. godine putoval francuskom videl i osjetil bol ljudi u ondashnjem vremenu a posebno ga se dojmil jad i cemer zatvorenika u jednom zatvoru, i onih kaj su bili okovani na galijama, a to je bilo svakako prije njegovog doticaja s indijskom filozofijom!
__________________________________________________ _

Ako mi napises cetiri glavna postulata hinayana Buddhizma, onda ces vidjeti o kojoj se tu filozofiji radi, i odakle Schopenhauer vuce svoja zakljucivanja. A da je on dosao vrlo rano sa Buddhizmom u kontakt, vise je nego li jasna stvar!
Donesi ti meni nesto pametno u ovom Threadu, kako bih te uzeo za ozbiljno, jer ovo sto pises nisi okarakteriziorao niti kao ironiju ili nesto tomu slicno, pa mogu ustvrditi, da tvoji sudovi nisu mjerodavni!

[slafko]

ali patnja je opcija. uvijek postoji put bez patnje. pitanje je samo kako izgleda kraj takvog puta. ja sam patnju prihvatio kao sastavni i neizostavni dio života, ali je izbjegavam gotovo po svaku cijenu. baš kad namjerno i svjesno patim znači da mi se netko zainatio i da radim sve, ali sve što je u mojoj moći da ga sjebem ili mu pokažem da mogu. znam ljude koji su programirani da biraju patnju po defaultu. oni jednostavno bez patnje ne mogu funkcionirat... meni je to istodobno tužno, a da ti ne pričam koliko me živcira. mrzim ljude koji se ponašaju kao ovce. evo kak izgleda razgovor s mojom bakom:
"yo baka, kakav buš sok? hoćeš cedevite?"
"da, da, cedevita."
- napravim ja cedevitu i dam joj
- pije cedevitu i mršti se
"kaj sam je prejaku napravil?"
"ne, cedevita mi škaklja grlo i ne volim je."
"zakaj onda piješ cedevitu, imam sok od maline."
"ne, cedevita je za mene dobra."

sad ti meni reci tko je tu lud? na ovakvim sitnicama vidiš ljude kako funkcioniraju.

[jimmy jazz]

[QUOTE]Aganor kaže:
[B]

jimmy kaže:
schopenhauer je do one spoznaje doshel josh kao dijete, ili mladic kad je oko 18. godine putoval francuskom videl i osjetil bol ljudi u ondashnjem vremenu a posebno ga se dojmil jad i cemer zatvorenika u jednom zatvoru, i onih kaj su bili okovani na galijama, a to je bilo svakako prije njegovog doticaja s indijskom filozofijom!
__________________________________________________ _

Ako mi napises cetiri glavna postulata hinayana Buddhizma, onda ces vidjeti o kojoj se tu filozofiji radi, i odakle Schopenhauer vuce svoja zakljucivanja. A da je on dosao vrlo rano sa Buddhizmom u kontakt, vise je nego li jasna stvar!
Donesi ti meni nesto pametno u ovom Threadu, kako bih te uzeo za ozbiljno, jer ovo sto pises nisi okarakteriziorao niti kao ironiju ili nesto tomu slicno, pa mogu ustvrditi, da tvoji sudovi nisu mjerodavni!

kakvi sudovi? to su cinjenice iz Schopenhauerovog zivota. a da je naravno kasnije prepoznao neke stvari isto u Budizmu- well, he was not the only one!

[Aganor]

[QUOTE]jimmy kaže:
[B]kakvi sudovi? to su cinjenice iz Schopenhauerovog zivota. a da je naravno kasnije prepoznao neke stvari isto u Budizmu- well, he was not the only one!
__________________________________________________ __

Ne izvlaci se!

[jimmy jazz]

slavko this very moment as you write, you are creating pain, your very own personal one, which will come, in bigger or lesser ammounts.

no ne radi se uopce o opcionalnosti i izbjegavanju boli, radi se o prihvacanju (samozasluzhene) boli, koja je tu da nas nauci i pokazhe nam nesto, samo tim putem se mozhe smanjiti. patnja je nesto sto svatko iskusi, pa opet svi misle da je to nesto, neka kazna, nesto "nenormalno"(naravno, jer je u "ocitoj" suprotnosti s impulsom covjeka da trazhi uzitak, no samo se osvrnite oko sebe ili u sebe, oni koji najvihse trazhe uzitak su oni koji se najvishe uniste i na kraju najvishe pate, tu ima nesto Tao ili Buddha za kazati svojim "srednjim putem" ), a zapravo je bol, patnja najnormalnija stvar u ovom svijetu, inace se nebi svakome deshavala, ili barem tako normalna kao i one stvari dobre za tebe, s tom malom razlikom da tu lijenu mrcinu od covjeka natjera na akciju i na djelovanje propitkivanja boli i mozda jednog dana, sav slomljen i strgan, potrazhi neki uzrokic u sebi koji bi mozda mogao imate neke veze...i da drugog ili samog sebe nauci sucuti i preko toga isto maalo proshiri ljudsku svijest...pa sve je otvoreno i toliko ocigledno, no ocigledno tu ima i drugih faktora u covjeku koji ga sprijecavaju, i ovime opet stupa na scenu Jung the messiah otvaratelj ljudskih dubina..no i njega cuju samo oni koji ga zele cuti.