On radi vani, a ja tu...

[legalis]

On vani, a ja u Hrvatskoj.

Molim vas vaša iskustva i mišljenje.
Moj muž radi u Kanadi već tri godine. Imali smo plan da nešto zaradi vani i da se vrati natrag u Hrvatsku. Da je vani kraće vrijeme. To se nije dogodilo.

Ne želi se vraćati tu. Ima solidna primanja i posao.
Ja imam posao u Hrvatskoj kojega ne mogu samo tako ostaviti.
Problem je što je sve na početku dobro funkcioniralo, čuli bi se skajpom, messengerom, čuli bi se svaki dan.

Onaj osjećaj "daleko od očiju, daleko od srca i nas je sustigao". Počeo se zbližavati sa ljudima u Kanadi, što našim ljudima što strancima.
Imam osjećaj da se udaljuje od mene. Priča ushićeno o kolegama i kolegicama, osjećam da je bliži sa njima,nego sa mnom. Društvo , ekipa.
Predložio je da se i ja preselim kod njega, da imamo normalniji život, ali osjećam strah ostaviti posao.
Pitam se što ako se tamo neću dobro snaći i vratim se natrag ovdje na ništa. Svi znamo kakva je situacija u našoj zemlji.
Počinjem se tješiti da je većini ljudi tako koji imaju ovako razdvojene živote. Mislila sam da će vrijeme napraviti svoje i da ćemo se naviknuti na ovo, ali sve manje mislim to.

Vidimo se jednom mjesečno. On dođe u Hrvatsku ili ja kod njega. Koliko nam to posao i vrijeme dopusti. Onda smo zajedno nekoliko dana i sve ispočetka. Ne znam kako se osjećam. Osjećam prazninu.
Kada gledam druge koji su u braku, zajedno su, imaju djecu. Osjećam ljutnju, nemoć, ljubomoru, na kraju samo ostane ispraznost i gorčina.

Oboje smo u tridesetima. Voljeli bismo planirati dijete, sada više nisam sigurna kako bi to funkcioniralo.
Svi oko nas misle da smo dobro, da je to idealna situacija gdje se zarađuje vani. Nitko ne zna kako je zapravo.

Da li netko ima slična iskustva? da li je vama brak na daljinu uspio?