Strahovi

[daru]

Den1s kaže:

Mene osobno svi ti strahovi nisu toliko "mucili". Da, razmisljao sam o njima, o posljedicama, o tome da ne ponovim iste greske, da ne zadobijem iste rane. Ali, postati zatvorenik strahova znacilo bi postati zatvorenik samog sebe. Vrlo lako je postaviti oklop na sebe, jos i stit postaviti i tako ici kroz zivot. Nikome ne dozvolis da ti se priblizi pa te nitko ne moze povrijediti, od osjecaja te stiti taj oklop i sve je to lakse, osim jedne "sitne" sitnice. Isto onako kako osjecaji ne mogu proci kroz oklop van, tako ni ne mogu uci.
Nekome je to dobar odabir i tako ide kroz zivot. Zadovoljan/na tim izborom.
Ja sam to pokusao i uvidio sam da me je taj oklop samo vukao prema dnu. Sada je oklop pored mene, a ne na meni...

Da, bolje je voljeti i biti povrijeđen, nego uopće ne voljeti. Topic na US-u (čini mi se) - da li je bolje biti nesretno zaljubljen ili prazan... Ja preferiram prvu opciju. Čak i bol je bolja od - praznine. Mislim da je to bio moj pokretač...

[suncemojemalo]

daru kaže:

S ovim se slažem. Dapače, ja puno gore doživljavam osjećaj usamljenosti u vezi (braku) nego kad sam zaista - sama. Mislim da mi nema gore stvari nego biti s nekim, a osjećati se usamljeno. Kad se osjećaš usamljeno van braka ili veze, barem znaš - zašto.

Kako je divan osjećaj kad se zbog nekog i kad si sam ne osjećaš usamljen....

[Mariette]

Ja sam se osijecala jako usamljena u braku jer nisam mogla reci otvoreno svoje misli, jer sam se morala pretvarati.

[BassQ]

Eto, ja sam rastavljen oko godinu dana... Papirnato 6 mjeseci. I nemam strah od novog braka. Cak imam i zelju pocet ispocetka. Problem mi stvara jedino to sto imam 'teret' (ruzno zvuci, ali ne pada mi trenutno neka odgovarajuca rijec na pamet) tog propalog braka. Alimentacija! Ogroman dio prihoda mi odlazi na to. Ne zalim se. To su ipak moja djeca... Samo je tesko poceti s nekim ispocetka kad vec u startu imas takav finacijski hendikep. Nadalje, cini mi se da je tesko nac osobu koja ce shvatit da sam se duzan brinuti za svoje potomke. Mislim na susrete i druzenja, kako to zakon strucno naziva...
Uveseljava me pomisao da bih ipak mogao naci srodnu dusu s kojom bih zelio dijete... Ali se bojim da mi djeca iz prvog braka ne stradaju zbog toga. A stvarno ne zelim starost docekati sam...

[Septembar]

daru kaže:

Ukratko - koji strahovi su vas mučili (ili vas i dalje muče) nakon rastave? Kako ih "liječite"? Nabrojat ću par iz vlastitog i tuđih iskustava...

1. povjerenje - prema sebi i drugima - da li ga i kako vratiti?
2. samoća
3. veća "žrtva" u slijedećoj vezi ili - "rospija" ... (odnosi se i na muškarce )
4. učenje na greškama - jesmo li? (naučili) ili ne?
5. razno ... nadopunite!

1. da, jeste moguce
2. "dok ne naucis ponovo zivjeti sam niked nemozes opet imati zdrav odnos u dvoje" sam cula
pokusavala drzati... a onda shvatila da sam PREPREPREvise naucila biti sama da bi mogla biti sa nekim sad
3 i 4
takva sam kakva sam. ko razumije shvatice. ko ne "vidi" nije ni zasaluzio da vidi.
5. ...

[ljubav-je-bol]

daru kaže:

S ovim se slažem. Dapače, ja puno gore doživljavam osjećaj usamljenosti u vezi (braku) nego kad sam zaista - sama. Mislim da mi nema gore stvari nego biti s nekim, a osjećati se usamljeno. Kad se osjećaš usamljeno van braka ili veze, barem znaš - zašto.

Istina, usamljenije sam se osjećala u braku, jer uopće nismo razgovarali, a ja sam osoba kojoj je komunikacija važna.
Sada se osjećam usamljeno, ali je ta usamljenost ipak manje bolna, jer ipak postoji mogućnost da me netko riješi usamljenosti.
U braku sam se po tom pitanju osjećala kao u zatvoru.