Samohrani roditelj i bolest...

[Ona007]

Moram priznat da je ovo moja 'biggest nightmare'..tj 'najgori moguci scenario'
Sto ce se dogodit ako se ja razbolim..toliko da ne mogu obavljat sve svakodnevne stvari..
Kako ce dijete zivjet ako mu ne mogu kuhat, kupovat spizu i pazit na njega a nigdje nikakve pomoci sa strane?

Je li se to ikome od vas dogodilo?
Kako ste rijesili situaciju?
Imate li ikakav plan ako se nesto ovako dogodi?

[duda]

O tome čovjek ne razmišlja sve dok se ne nađe u takvoj potencijalnoj situaciji. I to je dobro, jer u životu ne možeš sve predvidjeti niti se pripremiti za svaku neugodnu situaciju. Zato ako nemaš konkretan razlog zbog čega te to brine, nemoj se opterećivati takvim razmišljanjima jer će te to izluditi.
Kao što niti obitelji sa oba roditelja ne razmišljaju što će biti sa djetetom ili djecom u slućaju da oni oboje nastradaju u npr. automobilskoj nesreći, tako se niti ti nemoj time unaprijed opterećivati.
Kakav bi nam to svima život bio da sada svi počnemo razmišljati što će biti s našom djecom u slučaju potresa, poplave, rata, epidemije, neizlječive bolesti i sl. ?!

[mia99]

Prije dosta vremena sam sanjala jedan glupi san: kao, predstoji mi još 7 dana života i u tih sedam dana moram posvršavat sve poslove kako bi u nedjelju
mogla umrijeti. I tako ja sanjam dan po dan u tjednu i sve svoje stvari kao rješavam i kao zadnju stavku za subotu ostavljam djecu da se s njima oprostim, da im kažem nešto pametno za kraj... I dodje subota, ja razmišljam
kako da se oprostim s njima i shvatim da nije smrt najstrašnije što će me snaći, već rastanak od njih. Jedino što mi je bilo u glavi je to: moram otići, a oni će me zaboraviti. I to mi je bilo najstrašnije. Probudila sam se u stravično grču. Međutim, ta razmišljanja o smrti su me potakla na jedan potez koji je malo morbidan, ali ne neki način me je bar malo utješio. Uzela sam tekicu u kojoj sam podrobno opisala svoje želje i htijenja u slučaju da se meni nešto nepredviđeno desi: način pokopa, gdje želim provesti vječnost, što da stave samnom u grob da u vječnosti nisam sama, i zaželjela sam da na moj rođendan
ustanove dan sjećanja na mene. I naravno, tu sam podrobno opisala za koga želim da se brine za njih, zbog čega mislim da je to najbolja osoba i slično.
To je bio moj način da barem malo ublažim svoje strahove.

[oona]

Mia, ovo je premudra stvar koju si ucinila.
Umrla mi je najbolja prijateljica, samohrana majka sa djecacicem od 8 godina.
Otac van Hrvatske vec jako dugo, dijete ima ceste kontakte s ocem, ljeto - praznici. Kontakti na visini.
Otac se ponovno ozeni, ali ne zeli djecu sa novom zenom, ozenili su se radi papira.
Prijateljica naglo umire, dijete ostaje SAMO sa bakom-staricom bolesnom.
Koja naravno mrzi oca djeteta.
I sto sada?
Bivsi muz dolazi, sve obavi oko sprovoda, i zeli povesti dijete sa sobom.
Baka-rospija ne da.
Dijete zeli otici sa ocem, to mu je jedina sigurnost i toplina....

Na kraju, dijete odlazi sa ocem u stranu zemlju, baka ostaje ovdje sama.


Ne zavrsavaju sve price ovako, sto se djeteta tice, zato mi se mijin uradak cini jako razboritim.

[Alfeta]

mia99 kaže:

, ja razmišljam
kako da se oprostim s njima i shvatim da nije smrt najstrašnije što će me snaći, već rastanak od njih. Jedino što mi je bilo u glavi je to: moram otići, a oni će me zaboraviti. I to mi je bilo najstrašnije.

Mene već duže vrijeme muči taj (ne daj Bože) rastanak od sina tj baš ovo što si ti napisala nije da me strah smrti već rastanka od njega i pitanja šta će on bez mene!?

Jeli ti taj popis pomogao!?

Mogla bi i ja s tim pokušati, al mislim da meni to ne bi bila neka utjeha makar mi se to čini prilično dobrom odlukom kao neko olakšanje!!

[Mil@]

Mislila sam o tome ali jos nisam neke svoje ideje sprovela u djelo.
Jedna od njih je bila , a i dalje mi je vrlo vazna, osigurati da u slucaju da se meni nesto dogodi moje dijete ode kod mojih. Buduci da zivimo vani to konkretno znaci da ne zelim da u slucaju da ostane sam bude prepusten na rjesavanje socijanoj sluzbi ovdje .
Morat cu otici kod advokata i raspitati se kakve su uopce pravno moje mogucnosti da uticem na to ( buduci da imamo 2 drzavljanstva i on se ovdje tretira kao drzavljanin ove zemlje)
Rezervna opcija mi je da Hrvatsku putovnicu svog djeteta zajedno da novcima za put pohranim kod nekoga tko bi pristao u slucaju potrebe uzeti dijete i spremiti ga na avion. Uz sve podatke ,adrese i telefone kome ga poslati.
Nije lako misliti o tome ali se mora . Samo ne precesto .

[maher18]

mili, nemoj tak to planirat. ak si rastavljen, a klinac s tobom, onda si ti u svojstvu zakonitog staratelja. ni bivši, ni familija, ni baka, ni socijalno. ak se neko sprdne i misli da kao majka ne valjaš, socijalni rad snimi situaciju i daje stvar sudu. sud odlučuje jel si sposobna i dalje biti roditelj ili ne. ako ne, onda je "dijete državno vlasništvo". pa sud odlučuje ko je najsposobniji preuzeti klinca kao slijedeći staratelj, usvojitelj, skrbnik i votever. to može nakon dužeg preispitivanja, vještačenja i sličnih zavrzlama biti otac, baka, teta, strina, sused ili neko iz desete familije koji je najpogodniji za klinca. leonarda boban ili angelina. daklem, ti tu nemreš niš. ak ti se nekaj desi smrtno, tvoj klinac je, na žalost, predmet obrade socijale i sudova. on se može derat do promuklosti da voli svoju baku, ako neki administrativni glupan ili frustrirani psiholog veli da će djetetu biti bolje u nazorovoj ili lekeniku, zakonski će ga spakirat ko kofer tamo, ak treba i uz prisutnost policije. na žalost, istina je takva. dijete se ne dodjeljuje kao na ostavinskoj raspravi, po željama pokojnika i ožalošćenih, nego se njime zaista manipulira kao sa vrlo skupocjenom stvarčicom, dakle predmetom. pa se gleda koja je vitrina najpogodnija da ga se tamo deponira. ne zavaravaj se. ako bi i željela nešto promijeniti, čeka te križni put! da ne spominjem ako tako nešto i pokušaš poduzeti i unaprijed dogovarati, naći će se neka budalesina koja će reći: vidi koja luda mater, ona dodjeljuje svoje dijete kao da je predmet iz testamenta. idemo mi nju proglasit nepodobnom majkom zbog paraniodnih ideja. takva nije pogodna biti majka! pa to je luđakinja. oduzmimo takvima djecu!

ovo sad nisu moje misli, da ne shvatiš krivo. samo ti preporučam da žestoko proučiš zakone. i naše i stranjske. na vjerujem da se razlikuju mnogo. a sve pod parolom: za dobrobit djeteta, ha, ha.

[red_shrike]

Znas ti da ako si napisala to u teksicu vlastitom rukom, kemijskom olovkom i onda se potpisala pravovaljana oporuka? Kod nas se malo zna, ali oporuka je zakonski pravovaljana i neoboriva (osim u slucaju da je dokazana ludost u trenutku pisanja) ako je napisana pod uvjetima koje sam ti sada rekao. Svaka cast. Tvoja prva oporuka.