nije voda na tvoj mlin, ali ipak procitaj, please
volis jos svoga muza, a volis i dijete, to je neupitno, toliko sam shvatila. a on ti vjerojatno izgleda nezreo i neodlucan, podao, sluzi se smicalicama, ljubavnica...ostavlja ti da odlucis o sudbini svih vas.
vjerojatno si i ti duboko u sebi jos ipak nezrela kao i svi mi, jer reagiras jako strastveno i povrijedjeno na ono sto ti on cini. no kad jednom potegnes rastavu, nije bas tako lako nazad, za to uvijek ima vremena.
ako realno niste ugrozeni ti niti dijete (ne govorim ovdje emocionalno, jer to smo, opet ti kazem-svi) moj je savjet: primiri se. pusti ga da sam odluci sto zeli u zivotu. zivi svoj zivot ne obracajuci paznju na to s kim je i gdje je, furaj svoj film i cekaj. ne kazem da moras trpiti zlostavljanje bilo koje vrste, no mozda je vasem braku ipak potrebna samo jedna dobra "bracna terapija" gdje bi se vidjelo mozete li ipak nastaviti zajedno.
sto kome smeta.
ima li mjesta ustupcima i dogovoru.
vidjat ces ga sigurno citav zivot, jer neces zeljeti da ti dijete raste bez oca i bit ce ti jos gore.
probaj se organizirati unutar te vase zajednice, jer nece te manje boljeti kad ne budes s njim. a mozda se ipak jos mozete srediti. mozda kad malo pritisak na njega popusti, kad vidi da sasvim dobro funkcioniras i bez njega progleda i skuzi da bi i on zelio biti dio te zajednice.
povjerenje je uzajamna stvar i sigurno nece biti lako, no posesivnost je takodjer okov iz kojeg nekad ljudi bjeze u druge lazne sigurnosti.
glavu gore, pusa