O želji za potomstvom i spremnosti na roditeljstvo

[TincH]

Meadow kaže:

Ja nekako mislim da nije moguće baš sve raditi s jako malom djecom i da je tu potrebna pomoć nekoga sa strane tko može uskakati po potrebi. Ne znam, meni ideja da idem na neku proslavu/vjenčanje, ili na vikend-putovanje s malom bebom, baš i nije privlačna.

Super je za te žene što to sve uspijevaju, ali barem nekad valjda imaju pomoć...

Nema pomoci. Taj koncept je kod nas usvojen kao 'normalan', do te mjere da sam ja do prije godinu dana bila uvjerena kako ce mi bit nemoguce biti mama ikad u zivotu jer nemam zivu mamu, ni sestre, ni baku, ni nikog tko ce mi pomoci.

Onda me poklopila frendica koja je bas postala mama, malo modernijih shvacanja odgoja, kad sam joj to rekla, ona me pogledala, smrknula se i rekla 'Ne kuzim, pa tko bi ti trebao pomagati? Pa imas muza, to je i njegovo dijete primarno, zasto bi ti itko drugi pomagao? I ja i muz sami odgajamo dijete, nema baka i slicno.' Meni se ta recenica usjekla i zapravo je nesto najvise oslobadjajuce sto sam ikada cula na temu majcinstva. I zapravo na neki nacin najvise prirodno.

A to za raditi sve, a ono, naravno da se ne moze raditi sve, ne moze se ni 50% onoga sto radimo sad, barem koliko se meni cini, ali vjerojatno samo na taj nacin na koji smo navikli. Znaci vjerojatno otpada 90% dosadasnje spontanosti, treba vise organizacije i to je to. No nije da se bas nista ne moze, hrpa primjera oko mene svjedoci o tome. Moja rodjakinja ima dvoje, nedavno rodila, paralelno je dala otkaz, pokrenula svoj posao (fitness klub), educira se, putuje, ima 5 pasa... Takva je osoba bila i prije i takva je ostala s djecom, nikakve razlike.

[Dodagoda]

Ha ha ha ha, već vas vidim kako šutite u autu na putu do kuće

A kolika su ti sada djeca?

14 i 8 godina ; to ti je banda sad već i više ja ne izbjegavam njih nego oni mene

A mrafica, nikad nemaš vremena z asve ni sa djecom ni bez njih. Sve je stvar kako si ti posložiš stvari a u životu su promjene neminovne.
Evo meni kćer sad kreće u srednju pa šizimo i ja i ona... ona je tužna jer ostavlja staru ekipu i brine se kako će se ukopit u novu ekipu a ja se brinem zbog svega drugog .

[mrafica]

Dodagoda kaže:

14 i 8 godina ; to ti je banda sad već i više ja ne izbjegavam njih nego oni mene

A mrafica, nikad nemaš vremena z asve ni sa djecom ni bez njih. Sve je stvar kako si ti posložiš stvari a u životu su promjene neminovne.
Evo meni kćer sad kreće u srednju pa šizimo i ja i ona... ona je tužna jer ostavlja staru ekipu i brine se kako će se ukopit u novu ekipu a ja se brinem zbog svega drugog .

Slažem se s tobom.
Teško je današnjem čovjeku jer postoji taj dvostruki mač prevelikog izbora, pa je jako teško nešto 'pustiti' da bi odabrao nešto drugo. A ne možeš imati sve. I ne trebaš imati sve.

[Racchella]

radical change kaže:

Ja se ne mogu odlučiti da li želim djecu ili ne, imam 35 godina, muško... i tako već godinama..
Supruga također...
Zašto?
Komod, sebičnost, hedonizam, zašto bi ja čistio govna i ustajao se u 2 ujutro, imao obveze cjelog života, trčao za njim, mazio, pazio, a dosta mi je i samog sebe...

A odradio bih roditeljstvo odlično, znam da bih, oboje smo VSS, zadovoljni životom..ali ne da nam se...

činjenica(po medicinskim okvirima)jest da nakon 35.god,
otkucava biološki sat-mada poznam dosta žena koje su bez problema rodile
prvo dijete sa 38god(i Severina sa 39god hehe).

evo što se desilo našim frendovima;prvo završiti fax,pa oboje
dovršiti magisterij i on-specijalizaciju;pa su odlučili još malo
uživati u životu(putovanja);pa su morali riješiti veći stan;
ali on(prvo se mislilo od stresa)je počeo imati jake glavobolje,
vrtoglavice i stvar ja postala ozbiljna.
na kraju liječnik im rekao da moraju pričekati sa začećem dijeteta;
jer je njegov organizam "pun"toxina zbog velikih lijekova.
oboje imaju 38god.

[Dragonfly]

Meadow kaže:

Ja nekako mislim da nije moguće baš sve raditi s jako malom djecom i da je tu potrebna pomoć nekoga sa strane tko može uskakati po potrebi. Ne znam, meni ideja da idem na neku proslavu/vjenčanje, ili na vikend-putovanje s malom bebom, baš i nije privlačna.

Pomoć kod male djece ti ne koristi u tom smislu. Ja sam imala pomoć i još uvijek imam, od svoje mame, ali ona je bila u smislu kuhanja i uskakanja da pričuva bebu na 2 sata dok ja odem kod frizera ili ako mi dođe u posjet neka frendica solerica s kojom se hoću konačno istračati.

Na svadbu smo išli solo s deset mjeseci starom bebom, u Njemačku smo išli autom solo na tjedan dana s 8 mjeseci starom bebom i slično. Nema tu pomoći

Super je za te žene što to sve uspijevaju, ali barem nekad valjda imaju pomoć...

Pomoć s malim kikićima može biti logistička u vidu kuhanja npr. što zna biti velika stavka i omogućava malo više slobode da se kucka po Forumu na primjer
Kad su klinci veći, onda ona ima vrijednost jer se baki mogu ostaviti na vikend čuvanje

Ali poznavajući sebe, ako dođem jednom do stadija da ozbiljno odlučim da je vrijeme, sigurno ću prije nastojati posložiti logistiku da znam na koga mogu računati, jer nekako kad imaš pomoć i možeš se osloniti, osjećaš se lakše.

Jedino i samo isključivo na sebe. I supruga. Od vitalne je važnosti da imaš pouzdanog partnera kojem nije teško u ponoć otići u apoteku, u pauzi za posao po pelene i nabavku kad treba te proboraviti par sati u bolnici dok čekate nalaze krvi te usput donijeti ručak.
Ako imaš baku servis kao ja, još bolje, ali nije presudno.

No ima i drugačijih parova. Naši poznanici koriste jednu i drugu baku kad god im se ukaže prilika. Dakle, klinci su kod bake nakon vrtića, svaki vikend i slično da bi oni mogli imati vremena za sebe. Žena je na porodiljnom i s bebom je svaki dan kod bake jer joj ova pomaže dok je starije dijete u vrtiću. Meni je to npr. tužno.

[TincH]

Racchella kaže:

činjenica(po medicinskim okvirima)jest da nakon 35.god,
otkucava biološki sat-mada poznam dosta žena koje su bez problema rodile
prvo dijete sa 38god(i Severina sa 39god hehe).

evo što se desilo našim frendovima;prvo završiti fax,pa oboje
dovršiti magisterij i on-specijalizaciju;pa su odlučili još malo
uživati u životu(putovanja);pa su morali riješiti veći stan;
ali on(prvo se mislilo od stresa)je počeo imati jake glavobolje,
vrtoglavice i stvar ja postala ozbiljna.
na kraju liječnik im rekao da moraju pričekati sa začećem dijeteta;
jer je njegov organizam "pun"toxina zbog velikih lijekova.
oboje imaju 38god.

S druge strane meni je dobra prijateljica rodila s 41. prvo, all naturale Zacela na godisnjem u Tunisu nakon dve godine veze, valjda nije ni mislila da ce se ista desiti
Druga mojih godina, nije imala ni 30 kada je htjela bebu, pa se jebuckala s umjetnim oplodnjama. Treci, poznanici, jos mladji, muce se da skupe pare za jos jedan ciklus umjetne, evo bas ovih dana.
Vjerojatno plodnost opada s godinama, ali sumnjam da je to bas tako radikalno kako se pise posvuda.

[mrafica]

Zrikavica kaže:

Kako si ti normalna osoba,svaka cast.:klap:

+1 :klap:

[Dragonfly]

Racchella kaže:

činjenica(po medicinskim okvirima)jest da nakon 35.god,
otkucava biološki sat-mada poznam dosta žena koje su bez problema rodile
prvo dijete sa 38god(i Severina sa 39god hehe).

evo što se desilo našim frendovima;prvo završiti fax,pa oboje
dovršiti magisterij i on-specijalizaciju;pa su odlučili još malo
uživati u životu(putovanja);pa su morali riješiti veći stan;
ali on(prvo se mislilo od stresa)je počeo imati jake glavobolje,
vrtoglavice i stvar ja postala ozbiljna.
na kraju liječnik im rekao da moraju pričekati sa začećem dijeteta;
jer je njegov organizam "pun"toxina zbog velikih lijekova.
oboje imaju 38god.

Istina, tako tvrde.
Prvo dijete rodila sam s 39 od prve, drugo s 42 od prve.
No, bez obzira na to i bez obzira na biologiju iz ove sadašnje perspektive, voljela bih da sam to sve učinila 5 godina ranije i ako me netko pita sada, otvoreno ću reći da bi meni idealna dob za djecu bila 30-35 g. iako svojim primjerom svjedočim drugačije, no ne smatram ga pravilom, nego više iznimkom.

No to je druga tema i ovu smo dosta pognojili (iako nismo offtopic)

[-honey-]

Dragonfly kaže:

omogućava malo više slobode da se kucka po Forumu na primjer

Eto vidiš, neki dan si me pitala kako sve stignem, pa vidim da ni tebi nije loša organizacija
Sve se može kad se hoće, a i što se tiče autora teme, pa ako njegova draga to ne želi, nema načina da je na to nagovori. Vjerojatno to ne želi s njim, a ne želi li i općenito, to ne znam.

[Dragonfly]

Zrikavica kaže:

Kako si ti normalna osoba,svaka cast.:klap:

Uf, to je relativna kategorija, samo pokušavam biti iskrena sa svojim iskustvima koja nisu bogomdana, ali meni su pomogla da se oslobodim nekih mitova pa možda pomognu i drugima.

Meadow je recimo svojim primjerom pokretaču topica dala dobar uvid u to zašto mu cura možda ne čezne za majčinstvom, a isto je dao i radical.

S druge strane sigurna sam da postoje žene koje se pet puta bolje organiziraju s djecom, nego ja (ovdje na forumu vidim neke koje su non stop on line i dam se kladit da znaju neku tajnu koju ja ne znam, a omogućava im puno više slobodnog vremena ), ali eto, mogu samo o sebi i iz sebe pričati kao žena koja nije imala želja za potomstvom, koja je kao Meadow mislila da će time biti izbrisana sva individualnost i da ću nestati sa lica zemlje i kao jedna od onih koja ima pomoć, ali smatram da se bez nje može.

Nedavno sam mislila kako su djeca koja se bacaju po podu neodgojena i žalila njih i roditelje i onda se to meni dogodilo pa sam shvatila da je to jednostavno faza koju svako dijete prolazi.

Također sam na temelju prvog djeteta mislila kako djeca koja spavaju noć ne postoje osim u SF romanima, drugo dijete mi spava cijelu noć i mogu kraj njega i tijekom dana obaviti dosta toga ako je dan ok i raspoloženje ok.

I tako..čovjek uči dok je živ i jedva čekam vratiti se na treninge

[Meadow]

TincH kaže:

Ne treba se plasiti, nikako, ali ja osobno nisam ni za to da mi se dogodi 'bez kontrole', da se 'desi'. Iskreno, ne znam ni kako je to moguce jer koristim razne nacine zastite otkako sam seksualno aktivna i za mene je to oduvijek stvar kontrole koja ne moze omanuti.
Ne zivim u deluzijama i gotovo sam sigurna da mi se majcinski poriv nikada nece javiti. No moguce da mi se javi nekakav osjecaj da je sada vrijeme 'za to iskustvo', te ce odluka da postanem mama biti cisto mentalna, dakle, kao sto odlucujes skociti u bilo kakav izazov i snositi sve posljedice, tako isto je i s roditeljstvom. S te strane slazem se s onima koji kazu da majcinski nagon ne postoji. Smatram da mozda postoji pojacana sklonost ka klincima od strane nekih pojedinaca, vole ih, simpatiziraju, igraju se s njima, osjecaju ih, i mozda je takvim osobama lakse krenuti u to.
I bioloski je dokazano da se tzv 'mama' hormoni luce tek nakon sto dijete izadje van. Sve prije toga su zelje, masta, odluke, ciljevi, ili 'desilo se'

I ja isto mislim da je to sve razvikano, taj "majčinski zov i instinkt" i što sve ne. Previše je to prenapuhano, a s druge strane, imamo hrpu žena koje ništa od toga ni ne vide ni ne čuju , dok stvarno ne dobiju dijete.

Ja kad sam bila mlađa, tipa ono 15-ak godina, sve mi je to bilo super, kao imati bebu, jao bajke Čak sam i ime izabrala. Ali onda kad sam stasala i shvatila što je to zapravo, bome ne javlja mi se više ta bajka.

mrafica kaže:

Ma ne mogu ni ja zamišljati budućnost, ali mogu zamisliti da hipotetski nemam vremena za nešto za što sada imam i ne hvata me panika.

To nije garancija da neću čupati kosu kad stvarno ostanem bez toga.
Ali kažem, već sam nekoliko puta u životu izabrala jedan put koji je isključivao neke stvari koje su mi se do tada podrazumijevale i koje sam voljela (recimo aktivan ples), ali nisam nikad požalila zbog tih odluka. Teško je imati sve, zato se u životu i slažu prioriteti.

(totalno smo autoru ukenjali temu

Ja baš mislim da smo lijepo ontopic.

I ja sam u aktivnom plesu i svaki dan mi je trening. Pauza od 2 g u ovom trenutku mi je nezamisliva, a što će biti za 5 g, tko zna.

Dragonfly kaže:

Pomoć kod male djece ti ne koristi u tom smislu. Ja sam imala pomoć i još uvijek imam, od svoje mame, ali ona je bila u smislu kuhanja i uskakanja da pričuva bebu na 2 sata dok ja odem kod frizera ili ako mi dođe u posjet neka frendica solerica s kojom se hoću konačno istračati.

Na svadbu smo išli solo s deset mjeseci starom bebom, u Njemačku smo išli autom solo na tjedan dana s 8 mjeseci starom bebom i slično. Nema tu pomoći.


Pomoć s malim kikićima može biti logistička u vidu kuhanja npr. što zna biti velika stavka i omogućava malo više slobode da se kucka po Forumu na primjer
Kad su klinci veći, onda ona ima vrijednost jer se baki mogu ostaviti na vikend čuvanje.



Jedino i samo isključivo na sebe. I supruga. Od vitalne je važnosti da imaš pouzdanog partnera kojem nije teško u ponoć otići u apoteku, u pauzi za posao po pelene i nabavku kad treba te proboraviti par sati u bolnici dok čekate nalaze krvi te usput donijeti ručak.
Ako imaš baku servis kao ja, još bolje, ali nije presudno.

No ima i drugačijih parova. Naši poznanici koriste jednu i drugu baku kad god im se ukaže prilika. Dakle, klinci su kod bake nakon vrtića, svaki vikend i slično da bi oni mogli imati vremena za sebe. Žena je na porodiljnom i s bebom je svaki dan kod bake jer joj ova pomaže dok je starije dijete u vrtiću. Meni je to npr. tužno.

Mislim baš na tu pomoć na koju ti ne misliš.
Ja sam dosta ovako... ne znam kako to reći, ali osciliram. Ili mi se samo leži i valja po kući, ili sam sto na sat. Kad me uhvati "sto na sat", onda je potrebna pomoć. Da ja u miru mogu biti sto na sat dok se ne ispušem.

Super je oslanjanje na partnera, no što kad je i on kao i ti?
Zato ti i je partner.

Iako se generalno slažem da ako se ne možeš osloniti da bi on uskočio kad tebe uhvati "sto na sat" (što god to nekome značilo ponaosob, ovisno o vlastitim preferencama) i da ti ne bi njemu žugala što negdje ide dok si ti kući s djetetom (čujem i hrpu takvih primjera, sad kad imaju dijete, nema on što igdje ići, neka stoji doma ), trebalo bi dobro razmisliti je li pravo vrijeme za djecu.

Mene bi uhvatila velika tuga da se on mora odreći velikog dijela sebe da bi tetošio dijete, i također bi me jako povrijedilo kad on ne bi imao razumijevanja za mene u tom pogledu. A imam dojam da danas u dosta slučajeva, upravo nedostaje to razumijevanje.

[mrafica]

Meadow kaže:

Ja baš mislim da smo lijepo ontopic.

I ja sam u aktivnom plesu i svaki dan mi je trening. Pauza od 2 g u ovom trenutku mi je nezamisliva, a što će biti za 5 g, tko zna.

Ma super je meni tema, ali smo 'izgurali' autora.

Eto vidiš, ja nisam morala roditi da prestanem plesati. Samo sam upisala faks. I nisam bila od onih superljudi koji mogu tim tempom nastaviti, uz obavezna predavanja/vježbe/seminare, svakodnevno učenje i vrijeme koje bih onda raspodijelila na prijatelje i dečka. Općenito nisam baš neki multitasker za pohvaliti se.
Naravno da mi je bilo žao u trenu odustajanja, ljudski je, ali opet bih učinila isto, o tome se radi.

[Éowyn]

radical change kaže:

Ja sam naučio da čovjek može sve što poželi, ako to jako želi. I bolest i teške životne okolnosti istina jako mogu umanjiti kvalitetu života ali kad pogledaš drugu perspektivu, progledaš, da za roditeljstvo i sreću djece i čovjeka općenito nije bitna ni lova, ni stan, ni kuća, ni obrazovanje, ni okupiranost čistoćom i koju kremu staviti na bebinu guzu, tada se mnogo lakše živi i nosi teret roditeljstva. Svi mi, polazim od sebe, malo previše brinemo o onom što ne treba, ap iako imamo sve preduvjete i živimo ludimo, ništa nam ne fali naći ćemo razlog da nešto ipak zafali. Djeci treba pažnja, ljubav, podrška, posvećenost, vrijeme, a ostalo je nebitno u njihovom svijetu i njihovoj glavi. U školi uče sama i sama izabiru uz podršku roditelja svoj životni put. Djeca nisu naša iako su od nas...
Stoga, bez obzira što sam ja nasrao guposti o roditeljstvu, i što svatko od nas gleda sa drugačije perspektive ostaje činjenica da se roditelj treba potruditi i dati sve od sebe. I moji su se potrudili vjerujem pa su mi ostavili hrpu problema, danas ih ne sudim, iako nemamo dobar odnos, imam svoj život i svo vrijeme ovoga svijeta da se mijenjam kako želim. U svakom slučaju mi je drago što sam se rodio bez obzira na loše djetinjstvo, čak što više vjerujem da mi je to omogućilo da se trgnem i progledam...

OK, ja svojim roditeljima stvarno jako malo zamjeram. Recimo, moja mama je prezivcana osoba i cesto komunicira urlanjem. To joj nikakva diploma nije promijenila. Inace je jako topla osoba i vrlo vjerojatno bih je trazila savjete o odgoju djece, ali urlanje je nesto sto si ja ne dopustam niti u odnosu s mackom.

I sad, sto da imam nemoguce dijete s kojim ne mogu na kraj. Za to treba imati konjske zivce

Uglavnom, moja poanta je bila da ako ja imam sto strahova i nisam bas sigurna u sebe kao roditelja, imala bih djete ako bih imala osjecaj da druga strana zna sto radi. Ako bi bio jos vise izbezumljen od mene, radije se ne bih upustala u to.

Mozda tako razmislja autorova partnerica

[TincH]

Meadow kaže:

I ja isto mislim da je to sve razvikano, taj "majčinski zov i instinkt" i što sve ne. Previše je to prenapuhano, a s druge strane, imamo hrpu žena koje ništa od toga ni ne vide ni ne čuju , dok stvarno ne dobiju dijete.

Ja kad sam bila mlađa, tipa ono 15-ak godina, sve mi je to bilo super, kao imati bebu, jao bajke Čak sam i ime izabrala. Ali onda kad sam stasala i shvatila što je to zapravo, bome ne javlja mi se više ta bajka.

Ja sam do 30-e mislila da se djeca dogadjaju samo nekima drugima, kao da nisam zensko.
Onda mi se poceo javljati neki mali, doduse vise mentalni crvic, u smislu da sam pocela sebe zamisljati u kontekstu majcinstva, bez plana, bez zelja, samo zamisljati, u stilu 'bi li ja to, jel, uopce mogla'. I jos nisam nasla tocan odgovor.
Ali uopce pocetak razmatranja te teme mi je ful velika promjena.

Éowyn FTW kaže:

Uglavnom, moja poanta je bila da ako ja imam sto strahova i nisam bas sigurna u sebe kao roditelja, imala bih djete ako bih imala osjecaj da druga strana zna sto radi. Ako bi bio jos vise izbezumljen od mene, radije se ne bih upustala u to.

Mozda tako razmislja autorova partnerica

Suprug i ja naporno terapeutski radimo i individualno i zajedno na braku i na pojedinacnim issuesima.
Da smo zatrudnjeli na pocetku veze u nasem bi slucaju to bila razorna katastrofa. Danas - ne bi. U to smo oboje sigurni.
Oboje smo djeca 'spleta okolnosti', moji su to jos logisticki iznijeli dobro (iako je tu bilo drugih trauma), njegovi nikako, i vjerojatno zbog toga danas detaljno promisljamo temu roditeljstva.
Ovo sto pricas o strahovima dakle ja osobno podrzavam, takva svijest ti moze pomoci da doneses pravodobnu odluku, te kad postanes majka svjesno dajes najbolje od sebe

Apsolutno je u redu imati viziju kakav roditelj zelis biti i na koji nacin ces pristupati svemu. A ukoliko stvari zahtjevaju nesto drugo, to tako i tako sredjujes u hodu, kao i u svemu.

Meadow kaže:

Ja baš mislim da smo lijepo ontopic.

I ja mislim da smo ontopic, samo ne znam kako ce nasa iskustva covjeku pomoci, jer su sva razlicita, i medjusobno, a i od njegove situacije.

Ne znamo druge aspekte odnosa, ne znamo materijalnu pozadinu, ne znamo jel im komunikacija o djeci svedena na optuzbe i napade ili se razmislja konstruktivno.

[radical change]

TincH kaže:

Ne treba se plasiti, nikako, ali ja osobno nisam ni za to da mi se dogodi 'bez kontrole', da se 'desi'. Iskreno, ne znam ni kako je to moguce jer koristim razne nacine zastite otkako sam seksualno aktivna i za mene je to oduvijek stvar kontrole koja ne moze omanuti.
Ne zivim u deluzijama i gotovo sam sigurna da mi se majcinski poriv nikada nece javiti. No moguce da mi se javi nekakav osjecaj da je sada vrijeme 'za to iskustvo', te ce odluka da postanem mama biti cisto mentalna, dakle, kao sto odlucujes skociti u bilo kakav izazov i snositi sve posljedice, tako isto je i s roditeljstvom. S te strane slazem se s onima koji kazu da majcinski nagon ne postoji. Smatram da mozda postoji pojacana sklonost ka klincima od strane nekih pojedinaca, vole ih, simpatiziraju, igraju se s njima, osjecaju ih, i mozda je takvim osobama lakse krenuti u to.
I bioloski je dokazano da se tzv 'mama' hormoni luce tek nakon sto dijete izadje van. Sve prije toga su zelje, masta, odluke, ciljevi, ili 'desilo se'

U pravu si. Što se mene tiče mogao sam imati djete prije 7-8 godina, kada smo se ševili kao žečevi satima i u žaru strasti nas nekako nije bilo briga o posljedicama, mislim da se tako "neodgovorno" prave djeca
A sada mi prosvjetljeni i odgovorni ne možemo naći mjesta i vremena za njih, tko zna možda znanstvenici izmisle tabletu za majčinstvo za zapadne zemlje gdje prosto izumiremo... ili će crnci i muslimani doći pos svoje...

Racchella kaže:

činjenica(po medicinskim okvirima)jest da nakon 35.god,
otkucava biološki sat-mada poznam dosta žena koje su bez problema rodile
prvo dijete sa 38god(i Severina sa 39god hehe).

evo što se desilo našim frendovima;prvo završiti fax,pa oboje
dovršiti magisterij i on-specijalizaciju;pa su odlučili još malo
uživati u životu(putovanja);pa su morali riješiti veći stan;
ali on(prvo se mislilo od stresa)je počeo imati jake glavobolje,
vrtoglavice i stvar ja postala ozbiljna.
na kraju liječnik im rekao da moraju pričekati sa začećem dijeteta;
jer je njegov organizam "pun"toxina zbog velikih lijekova.
oboje imaju 38god.

Pa to čekanje na kraju ispadne problem..
Jer biologiju i vrijeme ne možeš zaustaviti, meni supruga još nije napunila 30, tu je blizu..pa se tješim da je u godinama za prvo djete i još nije kasno.. Ali jako se povećava šansa za komplikacije kako godine idu, da ne govorim o neplodnosti i genetskim bolestima.. Zdravlje djece bi nam svima trebalo biti na prvom mjestu i prije karijere i svega ostalog. Ne valja predugo odgađati...

Éowyn FTW kaže:

OK, ja svojim roditeljima stvarno jako malo zamjeram. Recimo, moja mama je prezivcana osoba i cesto komunicira urlanjem. To joj nikakva diploma nije promijenila. Inace je jako topla osoba i vrlo vjerojatno bih je trazila savjete o odgoju djece, ali urlanje je nesto sto si ja ne dopustam niti u odnosu s mackom.

I sad, sto da imam nemoguce dijete s kojim ne mogu na kraj. Za to treba imati konjske zivce

Uglavnom, moja poanta je bila da ako ja imam sto strahova i nisam bas sigurna u sebe kao roditelja, imala bih djete ako bih imala osjecaj da druga strana zna sto radi. Ako bi bio jos vise izbezumljen od mene, radije se ne bih upustala u to.

Mozda tako razmislja autorova partnerica

Nemoj se plašit, djeca nisu od papira da će se pokidati.. a ni ti nisi kamen niti si glupa da nećeš znati pružiti ljubav, odgojiti i tome se učiti ako treba ili u nečem klapaš...

[Dragonfly]

Meadow kaže:

I ja sam u aktivnom plesu i svaki dan mi je trening. Pauza od 2 g u ovom trenutku mi je nezamisliva, a što će biti za 5 g, tko zna.

Ja sam 10 g. u borilačkima, ali zadnje 3 nisam Planiram u jesen veliki come back ako okolnosti dopuste.

Mislim baš na tu pomoć na koju ti ne misliš.
Ja sam dosta ovako... ne znam kako to reći, ali osciliram. Ili mi se samo leži i valja po kući, ili sam sto na sat. Kad me uhvati "sto na sat", onda je potrebna pomoć. Da ja u miru mogu biti sto na sat dok se ne ispušem.

Super je oslanjanje na partnera, no što kad je i on kao i ti?
Zato ti i je partner.

Onda preostaje nada da nećete biti istovremeno "sto na sat"

Iako se generalno slažem da ako se ne možeš osloniti da bi on uskočio kad tebe uhvati "sto na sat" (što god to nekome značilo ponaosob, ovisno o vlastitim preferencama) i da ti ne bi njemu žugala što negdje ide dok si ti kući s djetetom (čujem i hrpu takvih primjera, sad kad imaju dijete, nema on što igdje ići, neka stoji doma ), trebalo bi dobro razmisliti je li pravo vrijeme za djecu.

Stvar je u tome da oba partnera dobivaju dijete, a ne samo jedan i problem nastaje ako toga jedan od partnera nije u potpunosti svjestan.

Činjenica je da su muškarci opet u malo povoljnijem položaju od žena pogotovo prvih godinu dana dok žena npr. doji. No, niti meni pada na pamet da kvocam mužu ako ode nekamo s ekipom (npr. na biciklijadu) samo zato jer ja to ne mogu, a opet moj suprug radije provodi vrijeme sa mnom i djecom, nego po biciklijadama koje smo prije zajedno pohodili pa smo u ravnoteži.
You get the point..

Mene bi uhvatila velika tuga da se on mora odreći velikog dijela sebe da bi tetošio dijete, i također bi me jako povrijedilo kad on ne bi imao razumijevanja za mene u tom pogledu. A imam dojam da danas u dosta slučajeva, upravo nedostaje to razumijevanje.

Razumljivo.
Čitaj gore

[TincH]

radical change kaže:

U pravu si. Što se mene tiče mogao sam imati djete prije 7-8 godina, kada smo se ševili kao žečevi satima i u žaru strasti nas nekako nije bilo briga o posljedicama, mislim da se tako "neodgovorno" prave djeca
A sada mi prosvjetljeni i odgovorni ne možemo naći mjesta i vremena za njih, tko zna možda znanstvenici izmisle tabletu za majčinstvo za zapadne zemlje gdje prosto izumiremo... ili će crnci i muslimani doći pos svoje...

Opet se vracam na Skandinaviju, zemlje (zapadne vokacije, sjeverne lokacije) visoke razine svijesti o kontracepciji koja se masovno trosi, zemlje gdje se zene ne ugnjetava i ne moraju popovima ispovijedati zasticeni seks izvan braka, gdje im se ne propovijeda o velikoj obitelji, zemlje gdje je gej okej i gdje se nikoga ne tjera na prokreaciju pod svaku cijenu. Zvuci kao super okolina za imati sto manje djece, jelda
No, zene djecu imaju. Imaju ih puno, i imaju ih rado, jer to zele. Ne trebaju im nikakve tablete za majcinstvo.
Gdje je to zapadno izumiranje, i gdje je taj manjak djece, ja stvarno ne znam.
Ljudi manje ili vise vole seks i vole imati djecu (imali roditeljske porive ili ne), i imat ce ih i bez prisile.
Stovise, imat ce ih jos vise ako je materijalna baza poslozena, ako ima posla, ako je ekonomija zdrava, i ako imaju slobodu odlucivanja o svojim tijelima.

radical change kaže:

Pa to čekanje na kraju ispadne problem..
Jer biologiju i vrijeme ne možeš zaustaviti, meni supruga još nije napunila 30, tu je blizu..pa se tješim da je u godinama za prvo djete i još nije kasno.. Ali jako se povećava šansa za komplikacije kako godine idu, da ne govorim o neplodnosti i genetskim bolestima.. Zdravlje djece bi nam svima trebalo biti na prvom mjestu i prije karijere i svega ostalog. Ne valja predugo odgađati...

Zasto onda odgadjas? S 35. godina, sori, i ti si star u bioloskom smislu. Glede zene, manja ti je razlika u plodnosti zene 30 vs 35, nego 30 vs 20-25.
Mislim, sve ok, ali glupo je da popujes drugima a sam ne zivis u skladu s tim popovanjima.

[Racchella]

radical change kaže:

U pravu si. Što se mene tiče mogao sam imati djete prije 7-8 godina, kada smo se ševili kao žečevi satima i u žaru strasti nas nekako nije bilo briga o posljedicama, mislim da se tako "neodgovorno" prave djeca
A sada mi prosvjetljeni i odgovorni ne možemo naći mjesta i vremena za njih, tko zna možda znanstvenici izmisle tabletu za majčinstvo za zapadne zemlje gdje prosto izumiremo... ili će crnci i muslimani doći pos svoje...



Pa to čekanje na kraju ispadne problem..
Jer biologiju i vrijeme ne možeš zaustaviti, meni supruga još nije napunila 30, tu je blizu..pa se tješim da je u godinama za prvo djete i još nije kasno.. Ali jako se povećava šansa za komplikacije kako godine idu, da ne govorim o neplodnosti i genetskim bolestima.. Zdravlje djece bi nam svima trebalo biti na prvom mjestu i prije karijere i svega ostalog. Ne valja predugo odgađati...



Nemoj se plašit, djeca nisu od papira da će se pokidati.. a ni ti nisi kamen niti si glupa da nećeš znati pružiti ljubav, odgojiti i tome se učiti ako treba ili u nečem klapaš...

super si poantirao što sam htjela reći;
ako se predugo čeka da se poklope neki (zajednički)životni planovi;
mogu isksnuti komplikacije na koje se nije računalo.

liječnici traže(preporučavaju)da u trudnoćama iznad 37god(žene)
se vrši amniocenteza (uzimanje plodne vode)da bi se napravio test
na Dawn-sindrom.Dakle,postoje određeni rizici.

[Meadow]

mrafica kaže:

Ma super je meni tema, ali smo 'izgurali' autora.

Eto vidiš, ja nisam morala roditi da prestanem plesati. Samo sam upisala faks. I nisam bila od onih superljudi koji mogu tim tempom nastaviti, uz obavezna predavanja/vježbe/seminare, svakodnevno učenje i vrijeme koje bih onda raspodijelila na prijatelje i dečka. Općenito nisam baš neki multitasker za pohvaliti se.
Naravno da mi je bilo žao u trenu odustajanja, ljudski je, ali opet bih učinila isto, o tome se radi.

Dobro, medicina je dosta specifičan fakultet pa eto, morala si birati, jbg.

Ja na faksu nisam baš spavala ni odmarala jer sam sve htjela, a nisam se htjela ničega odreći. Bilo je malo teže ali dok si mlad , sve se lakše da. Sad ne znam bi li mi se dalo opet tako živjeti, ne spavati i stalno negdje trčati. Sad mi se i sviđa nekad biti kući i odmarati, ljenčariti... prije mi je kuća služila samo za pranje i presvlačenje.

Iako faks je nešto što nisi mogla ni sa kim uskladiti, samo ti i nitko drugi. Nitko drugi ne može ići na vježbe ili učiti u tvoje ime. Kad imaš dijete, može ga čuvati i netko drugi tih par sati dok ti odeš gdje već želiš ići.

zelenooki1982 kaže:

Baš citam postove pa vidim da sam ispao iz teme. Da moja draga ima veliki strah od poroda koliko sam uspiosslužiti. Mada je to za nju tema o kojoj cemo razgovarati sutra. Obavezno nakon odnosa provjerava jel sve ok s kondomom...

Predloži joj kliniku Podobnik.
Ona ne mora roditi u državnoj bolnici gdje se pacijentice svakojako tretiraju. Ima i drugih načina.

TincH kaže:

Ja sam do 30-e mislila da se djeca dogadjaju samo nekima drugima, kao da nisam zensko.
Onda mi se poceo javljati neki mali, doduse vise mentalni crvic, u smislu da sam pocela sebe zamisljati u kontekstu majcinstva, bez plana, bez zelja, samo zamisljati, u stilu 'bi li ja to, jel, uopce mogla'. I jos nisam nasla tocan odgovor.
Ali uopce pocetak razmatranja te teme mi je ful velika promjena.

Ja dosta čitam pdf Trudnice, da vidim što te cure stvarno prolaze.
Nekad mi baš bude teško to čitati. Nije lako. Sama ideja da sam sad ja na njihovom mjestu.. malo je reći da mi dođe loše. Doslovno loše. Bude mi mučno u želucu.

Dragonfly kaže:

Ja sam 10 g. u borilačkima, ali zadnje 3 nisam. Planiram u jesen veliki come back ako okolnosti dopuste.

Bravo

Onda preostaje nada da nećete biti istovremeno "sto na sat"



Stvar je u tome da oba partnera dobivaju dijete, a ne samo jedan i problem nastaje ako toga jedan od partnera nije u potpunosti svjestan.

Činjenica je da su muškarci opet u malo povoljnijem položaju od žena pogotovo prvih godinu dana dok žena npr. doji. No, niti meni pada na pamet da kvocam mužu ako ode nekamo s ekipom (npr. na biciklijadu) samo zato jer ja to ne mogu, a opet moj suprug radije provodi vrijeme sa mnom i djecom, nego po biciklijadama koje smo prije zajedno pohodili pa smo u ravnoteži.
You get the point..

Shvaćam ja sve što si rekla, no iz ove perspektive, to mi se sve čini kao tlaka, pusta organizacija i problemi. Bolje mozak na pašu
Još sam mlada, opametit ću se.... valjda

[TincH]

Meadow kaže:

Da postoji način da se dobije dijete bez tog procesa, možda bi i autorova djevojka drugačije razmišljala.

Kak ne, posvajanje!

Meadow kaže:

Ja dosta čitam pdf Trudnice, da vidim što te cure stvarno prolaze.
Nekad mi baš bude teško to čitati. Nije lako. Sama ideja da sam sad ja na njihovom mjestu.. malo je reći da mi dođe loše. Doslovno loše. Bude mi mučno u želucu.

Ti citas trudnice, ja se druzim s trudnicama i mamama Sirijusli, sve su mi skoro frendice rodile, neke imaju vec i veliku djecu, mislim, relativno veliku, al to vec hoda, igra se, prica...
Da, gledala sam ih kroz prvu godinu kad je najteze, ne izgleda lijepo i definitivno je tesko. Gledam ih i sad kad su djeca veca i sve mi to izgleda lakse puno, i zabavnije.
Ono sto sam zakljucila gledajuci to sve je da najvise ovisi o samim roditeljima. Ima roditelja koji su tak super s tom djecom, opusteni, tako prirodno to nose i uzitak je boraviti s njima, i nakon kojih ti se imanje djece cini ko simpa stvar.
Ima i onih kojima muka pise na licu i non-stop rogobore i kompliciraju, ko da im je dijete ubilo sve u zivotu, nakon takvih naravno da do kraja zivota razmisljam imati samo macke.

Generalno, ne mislim da je samo roditeljstvo problem, kao ni djeca kao takva, problem je kad su ljudi takvi da ti se to roditeljstvo ucini ko smrtna presuda.
Ne znam, mislim da bi manje trebala citati forum, jer ovdje valjda uglavnom svi pretjeruju Kako na drugim temama tako valjda i na toj.

Znaci opet se sve svodi na ljude i njihove karaktere.