Hodanje noću po groblju, zašto to ljudi rade

[Neomeđena točka]

Ko bi se večeras samnom našo, da idemo cugat na groblje*?? Da donese bocu Kašteleta, kutiju plavog Marllbora il Black Devila. Ja ću donijet putnu opremu mazohizma!

[Lee Champa]

Groblje bi trebalo biti mjesto mira i smanjene buke! Odeš tamo i "u miru Božjem" popušiš cigaru i pustiš misli na pašu.
Al´ jebat ga čuješ najprije neki šapat pa uzdisaje pa..........oni se jebu na grobnoj ploči!
A ja mislio ustali mrtvi!

[Neomeđena točka]

Nema mrtvih!!! To su ovi isti!!!

[Sad normalno]

Neomeđena točka kaže:

Ko bi se večeras samnom našo, da idemo cugat na groblje*?? Da donese bocu Kašteleta, kutiju plavog Marllbora il Black Devila. Ja ću donijet putnu opremu mazohizma!

kamo je groblje

[Sad normalno]

Lee Champa kaže:

Groblje bi trebalo biti mjesto mira i smanjene buke! Odeš tamo i "u miru Božjem" popušiš cigaru i pustiš misli na pašu.
Al´ jebat ga čuješ najprije neki šapat pa uzdisaje pa..........oni se jebu na grobnoj ploči!
A ja mislio ustali mrtvi!

vandali trebao je netko snimit i bacit na FB

[Sad normalno]

razmišljam o tome da nabavim nekakvu vrstu spiritifona,zvučnik,kameru i počnem šetkarat po grobljima i haunted house ali mi treba ekipa jer ako što i vidim nema mi tko bit svjedok obično pojedinca prave ludim dok pet ljudi ne mogu napravit ludim ali gledajući te lovce paranormalnog uvjek su praznih ruka rjetko da nešto ulove obično kažu da se nešto ukaže pojedincu prije nego ekipi

[Lee Champa]

Sad normalno kaže:

vandali trebao je netko snimit i bacit na FB

A pusti ih, bar si netko našao miran kutak i kreše se

[Moment torzije]

Ja odem prek groblja po noći jer mi je tak bliže, tj. poprek do birtije
Valjda se nitko od ugrobljana ne ljuti

[outdoorzg]

Ja se jos uvek volem setkati .... mirogoj mi dojde ko velki open air muzej.. i by day i by night...

Neomedjena tocko.... kaštelet se hladi

[Jorgovani]

Da ozivim malo temu...

Mozda se nadje neka osoba poput mene koju opusta setnja recimo zagrebackim mirogojem...

..pa mozda zeli podijeliti svoj gust..

[amary]

Moji pretci počivaju na nekoliko groblja zg županije.
No nekako mojim grobljem smatram ono koje na području rodne mi župe,te kad mi se ukaže prilika,prošečem njime,zastanem kod nekih grobova,sjetim se onih koji tu počivaju,a ponekad i porazgovaram s nekima.
Naravno,ipak se najprije osvrnem oko sebe,jer ti se monolozi tiču samo mene,slušatelji nepoželjni...
Ne osječam nikakav strah.Ni danju ni noću.

Jedan moj doživljaj iz prošlosti i groblja u drugoj državi, udaljenog preko 1000 km ipak bio je neobičan..
U gradu u kojem sam tada živjela(cca 2 mil stanovnika),bez ikakvog cilja put me naveo do ulaza u jedno od 4 groblja tog grada.
Kad sam se već našla tamo,a vremena sam imala,odlučila sam ga razgledati,jer oduvijek su me zanimali stari spomenici.
Pošla sam centralnim putem.
Na odprilike pola puta,osjetila sam neobičnu potrebu da skrenem,jednom sporednom stazom.Taj dio mi se činio nekako skroman,gotovo zapušten u odnosu na velebne grobnice i spomenike koje sam do tada vidjela.
Skrenula sam,dolazeći sve bliže samom rubu groblja,uočavajući da su grobovi mahom bez spomenika,neki očito ne posječivani te da se sve više nižu strana imena i prezimena u odnosu na domicilna.
Postalo mi je jasno da su tu pokapani stranci.
Pri samom kraju,pogled mi je pao na jedan uzak grob,bez jednog jedinog cvijeta ili ukrasa,samo s trošnim križem i imenom i prezimenom čovjeka našeg porijekla,godinom smrti.
Bez ikakvog racionalnog uzroka odjednom su me oblile suze.
Doslovno se nisam mogla zaustaviti.
Neizmjerna tuga i osječaj usamljenosti,svalili su na mene.
Pitala sam se,tko je bio taj čovjek,pokopan daleko od doma i očito zaboravljen.
Tek nailazak jedne druge žene trgnuo me iz tog stanja.
Osječaj da moram doznati tko je bio,nije me ostavljao cijelog tog dana.
Drugi dan stupila sam u kontakt s upravom groblja tog grada i zamolila da mi dadu neke podatke ako ih imaju.
Bili su susretljivi,te mi dali datum rođenja,imena roditelja,mjesto rođenja(slavonski gradić)točan datum smrti i posljednju adresu.
Dalje je bio čisti detektivski posao.
Umro od karcinoma u 34 g života.
Uglavnom pronašla sam roditelje tog čovjeka,koji 10 g ništa nisu znali o sudbini svog sina čak niti u kojoj je zadnjoj zemlji živio.
Posjetila sam te ljude osobno,s fotografijama groba i izvodom iz centralng registra umrlih tog grada.
Ono što se od tada pitam,je li bila slučajnost da sam se našla upravo na tom groblju i našla se pred grobom tog čovjeka...

[inkpink]

stvar je u tome da ako curu/frendicu uspiješ prestrašiti imaš više šanse za sex, to su neki stari programi, ali pale. i tako kad si mlad na svašta si spreman pa makar se i sam usrao od straha

e da i 1.11. je zanimljivo kad je sve osvijetljeno lampionima

[SelmerGrey]

neke ljude to smiruje, a na taj nacin se osjeti i mir tisine ovisno o kojem se groblju radi.

[AngelFire9]

Strah od nepoznatog je najjači afrodizijak.Dakle,strah ,ili očekivanje nećega "strašnog",nepoznatog,proisteklo iz neznanja.. ima samo jedan cilj.Jedan jedini
Uzbuđenje.
Hodanje po groblju je isto kak i onom filmu o divnim stvorenjima gdje majmun digne kamen i vidi zmiju pa opali onesviješten od šoka na tur.Čim se osvijesti od šoka odmah trči po dodatni stimulans iako zna, bez obzira što je majmun, da je ispod kamena zmija i opet opali u nesvijest.I tako još par puta dok mu živci ne utrnu..

Čovjek čini istu stvar.
Dakle?

[Pravi Život]

Praznovjerje pišu neki.

Recite, jeste li ikad gostovali u selu koje dijeli groblje?
Rekli biste friki čudno al bili biste u krivu, Općina je tako razdjelila, nisu krivi seljani.
Onda, kad kod njih dođeš u goste fakat je zabavno, navečer kasno ako se jednom od ukućana ne spava...
a ne spava se ni tebi... a onda prošećite skupa po seoskom groblju, barem tamo svi spavaju
sobom možete ponjeti i termosicu sa čajem od kamilice, meda i limuna,
možete ponjeti i deku da sjednete na topli kameni grob
pa onda pričate o umrlima, uskrsnuću, uznesenju, a da se mrtvih oko sebe ne bojite.

[Pravi Život]

Uz to, jeste li zamjetili podsljemensko naselje na rubu sjevernog dijela Mirogoj-krematorij?
Jeste li kad bili na krematorijskom groblju?, jer ako jeste vidjeli ste da je uređen kao aleja mira
i šta onda mislite gdje šeću podsljemenski kvartaši, znate nemaju parkove sa fontanama
te žive ljude niko nije pitao kako da im se uredi okoliš, rekli su im ak hoćeš šetati idi gore na vrh medvednice
sorite al lakše je šetat dolje po groblju, i sve za pet

[mirid]

SelmerGrey kaže:

neke ljude to smiruje, a na taj nacin se osjeti i mir tisine ovisno o kojem se groblju radi.

složila bi se s tobom... iako ja ne bi šetala noću po groblju...

[Bić]

Uživam u hodanju grobljem po noći, sam! Za mene je to mjesto spokoja za mrtva tijela/ljušture od kojih se svijest oslobodila i otišla u druge multidimenzije (sfere postojanja). To je mjesto najvećeg mira i izbacivanja svih onih teških energija koja se skuplja od strane okoline koja iritira i ima primjedbe prema drugima, najčešće. Ugl. Ja se nakon toga osjećam puno bolje i ispunjenije. I na kraju ne razumijem ljude koji se istog plaše i najčešće imaju izražen neki strah i neugodnost

[Bić]

Ljudi moraju shvatiti da čovjek nije samo tijelo i da nakon što aparatura rikne svijest se i dalje nastavlja održavati

[Black_panther]

Bić kaže:

I na kraju ne razumijem ljude koji se istog plaše i najčešće imaju izražen neki strah i neugodnost

Plaše se jer su gledali puno horor filmova sa takvom tematikom pa su razvili strah i nelagodu, kako od mraka, tako i od groblja i sličnih stvari.