Heidegger - Bitak i vrijeme -iliti razumije li tko to

[igor KK]

U svojim težnjama ka razumijevanju filozofije nabasao sam na dotičnog
možda je već ranije bio spomenut , al eto
Počeo sam ga čitat (tek 20 stranica ) - ima li smisla dalje nastavit il da radije
čitam Da vincijev kod - anyone ??

[nitko i ništa]

Nisam čitao DaVincijev kod, ali film je za prolaznu ocjenu.

Nešto nije jasno u Bitak i vrijeme?

[Hroboatos]

igor KK kaže:

U svojim težnjama ka razumijevanju filozofije nabasao sam na dotičnog
možda je već ranije bio spomenut , al eto
Počeo sam ga čitat (tek 20 stranica ) - ima li smisla dalje nastavit il da radije
čitam Da vincijev kod - anyone ??

Čitaj Heideggera. Iako ti je lakše pročitati D.T. Suzukija o Zenu, studije Hansa Jonasa o gnosticizmu plus Tao te čing Lao-Zija.

Kraće je, ima sve što i Heidegger, a i puno više.

[alim]

.. mislim da govori o tome o čemu pričaš .. mislim da govori baš o tome isplati li ga se čitati ..
.. jer kaže da je budućnost temeljno vrijeme .. a ti to tako i postavljaš .. postavljaš se u onoj budućnosti u kojoj si to već pročitao pa gledaš unatrag i procjenjuješ jeli se isplatilo napraviti taj put ..

.. ono što bi bilo pitanje .. glasi ..
.. koliko tebe sadašnjeg traži ta budućnost ..
.. moraš li žrtvovati sebe sadašnjeg da bi postojao ti budući ..

.. a dali se isplati čitati .. nemam pojma ..
.. ja to o njemu znam iz jednog bukvara .. i zato što je egzistencijalista .. a kada je neko nešto onda se mora i ponašati tako ..

[igor KK]

čitao sam suzukia - psihoanaliza i zen budizam i tao te čing
heidegger - 40 strana i postaje sve zanimljivije - malo me pojmovi zbunjuju -tipa razlika između ontološki i ontički

[Krvnik]

razlika između ontičkog i ontološkog ti je u onom 'loško'.

[nitko i ništa]

igor KK kaže:

...malo me pojmovi zbunjuju -tipa razlika između ontološki i ontički

Ontički se odnosi na bića koja nalazimo - tu je kuća, mačka, stablo, kamenčić, broj, knjiga,... sve su to neka bića, među drugim bićima. Ona mogu biti tu, ali i ne moraju.
Ontološki se odnosi na ono što nisu bića među drugima, nego je horizont u kojem se bića pojavljuju. Na primjer, kad kažeš ''svijet'', tad se očito ne radi o nekom biću poput ostalih, koje bi moglo biti tu, ili ne biti tu... Svijet je ipak uvijek tu. Radi se o horizontu unutar kojega se bića uopće tek mogu pojavljivati. Zato se svijet ne da opisati poput nekog bića (svako ''svijet je takav i takav'' je promašaj). Isto vrijedi i za fenomene poput vremena (koje je uvijek tu, a nije neko biće među drugim bićima), sebe samoga, povijesne situacije, itd. Horizont u kojem se bića uopće tek mogu pojaviti (ili ne pojaviti) je uvijek tu, mada na neki neupadljiv način. Kad Heidegger govori o bitku, tad misli na to.
Dakle, ontički se odnosi na bića, ontološki na bitak.

[igor KK]

Fala, sad je nešto lakše.

[Hroboatos]

Heidegger je realno- za qratz. Neoriginalan davitelj koji je napisao 100 knjiga o običnom misticizmu. Njegove su teme:

*čovjek zaboravio Bitak- naravo da jest, o tom pričaju mitovi o padu u Bibliji, Corpusu hermeticumu ili budističkim tekstovima, "pad" anthroposa u prostornovremenski svijet trošnosti i vremenitosti

*Bitak se spoznaje intuicijom- naravno, to znaju svi mistici, istok i zapad

*tehnologija otuđuje- naravno, ljudi se fokusiraju na partikularije, no to daje i rezultate- usput, Heidegger nije imao pojma o tehnologiji ni svoga doba, ni prošlosti

*čovjek treba biti pastir Bitka- ne znam je li treba, ali može. Opet misticizam, i to je ono što kršćanski mistici zovu vita unitiva, sufije baqa, a taoisti wu-wei

*vrijeme je zastor ili oblik postojanja koji odvrće od Bitka- naravno, to opet kažu svi mistici, od Plotina i Upanišada nadalje, da mistik živi u vječnom "sada" u kojem je ukinuto vrijeme kao trajni modus percepcije

Sve u svemu- Heidegger je lažna dubina. To je prepisivanje philosophiae perennis, ali s nihilističkom crtom i nečim trulim u pristupu.

[nitko i ništa]

Hroboatos kaže:

*vrijeme je zastor ili oblik postojanja koji odvrće od Bitka- naravno, to opet kažu svi mistici, od Plotina i Upanišada nadalje, da mistik živi u vječnom "sada" u kojem je ukinuto vrijeme kao trajni modus percepcije

Pa, ne vjerujem da ovo ima veze s Heideggerom. Vrijeme i skriva i raskriva. Mislim da je upravo u tome ipak značajna razlika Heideggera spram

philosophiae perennis

...dakle u pokušaju da se povijesnost i vremenitost razumije ne kao nešto tek sporedno i skrivajuće naspram ''vječnog bitka'', kako je to najčešće u perenialista, nego kao ono što je od bitka neodvojivo. Zato su u naslovu Bitak i vrijeme obje komponente nerazdvojive jedna od druge. Pogrešno je čitati taj naslov kao neku opreku, recimo srodnu perenialističkoj opreci istina i privid.
Ne radi se ni o kakvom vječnom sada - dapače, H. jako kritizira izjednačavanje biti = prisutnost, koje shvaća sadašnjost (presence je i sadašnjost i prisutnost) kao jedino ''realnu'' dimenziju vremena.

[Logos]

Hroboatos kaže:

Heidegger je realno- za qratz. Neoriginalan davitelj koji je napisao 100 knjiga o običnom misticizmu. Njegove su teme:

*čovjek zaboravio Bitak- naravo da jest, o tom pričaju mitovi o padu u Bibliji, Corpusu hermeticumu ili budističkim tekstovima, "pad" anthroposa u prostornovremenski svijet trošnosti i vremenitosti

*Bitak se spoznaje intuicijom- naravno, to znaju svi mistici, istok i zapad

*tehnologija otuđuje- naravno, ljudi se fokusiraju na partikularije, no to daje i rezultate- usput, Heidegger nije imao pojma o tehnologiji ni svoga doba, ni prošlosti

*čovjek treba biti pastir Bitka- ne znam je li treba, ali može. Opet misticizam, i to je ono što kršćanski mistici zovu vita unitiva, sufije baqa, a taoisti wu-wei

*vrijeme je zastor ili oblik postojanja koji odvrće od Bitka- naravno, to opet kažu svi mistici, od Plotina i Upanišada nadalje, da mistik živi u vječnom "sada" u kojem je ukinuto vrijeme kao trajni modus percepcije

Sve u svemu- Heidegger je lažna dubina. To je prepisivanje philosophiae perennis, ali s nihilističkom crtom i nečim trulim u pristupu.

malo surovo ali ok

[Hroboatos]

nitko i ništa kaže:

Pa, ne vjerujem da ovo ima veze s Heideggerom. Vrijeme i skriva i raskriva. Mislim da je upravo u tome ipak značajna razlika Heideggera spram...dakle u pokušaju da se povijesnost i vremenitost razumije ne kao nešto tek sporedno i skrivajuće naspram ''vječnog bitka'', kako je to najčešće u perenialista, nego kao ono što je od bitka neodvojivo. Zato su u naslovu Bitak i vrijeme obje komponente nerazdvojive jedna od druge. Pogrešno je čitati taj naslov kao neku opreku, recimo srodnu perenialističkoj opreci istina i privid.
Ne radi se ni o kakvom vječnom sada - dapače, H. jako kritizira izjednačavanje biti = prisutnost, koje shvaća sadašnjost (presence je i sadašnjost i prisutnost) kao jedino ''realnu'' dimenziju vremena.

Ne, uzeo si ekstremnu "iluzionističku" varijantu perenijalista koja se često izjednačava s radikalnijim tumačenjima Šankarine Advaita Vedante ili Dijamantske sutre u Zenu. Kod onih kod kojih je svijet (kreacija, prostornovremenski univerzum, emanacija,...) stvaran, vrijeme je, recimo tako, agens manifestacije apsoluta. Dakle, za Trika Šaivizam, Lurijinu Kabalu, Rajnsku školu kršćanskoga neoplatonizma i njene odvjetke (Seuse, Ruysbroeck, Silesius, Tauler,..)- svijet je realan, a tako i vrijeme. Ono nije iluzija kao u često (zlo)upotrebljavanoj Šankarinoj metafori i zmiji i štapu.

Ti su autentični mitografi dali obrasce koje je razvio, na svoj način, i Hegel (ubacujući povijest), a na kojega su utjecali Erigena, Eckhart i Boehme. To je ideja dinamičkoga apsoluta, no to bi nas odvelo predaleko. Činjenica je da Heideggerov stav o vremenu nalazimo raspisan u velikim komadima phil. per., i da on tu nije bio originalan.

Ne zamjeram mu to, no iritira me što se od njega pravi neki ubermudrac kad je to staro vino u novim bačvama.

[augustin]

Heidegger možda jeste "staro vino u novim bačvama", ali kojeg vraga nešto novo otkrivati kada se zna da je mudrost čovječanstva stara koliko i sam čovjek. Filozofi novog svijeta nisu ništa pametniji ni mudriji od filozofa starog svijeta. To je činjenica.

Međutim, ono po čemu je Heidegger poseban jest način na koji je izložio to isto, a riječ je o do savršenstva dovedenom filozofskom diskursu zapadne filozofije. Dijelovi Bitka i vremena o zovu savjesti možda nekome jesu mistični, intuitivni, ali zalaze duboko u bit čovjeka. Prvi put kada sam čuo da Heidegger tvrdi da je smisao čovjeka briga nasmijao sam se, ali kada sam pročitao djelo shvatio sam koliko toga ovisi o jeziku i što zapravo za Heideggera znači "propadati u svijet" i "brigovati". Heideggerov jezik spada u umjetnost filozofiranja a tu mu je glavna vrijednost. Koliko mi je samo mojih, osobnih raspoloženja razotkrio. Sjetite se samo one čuvene rečenice koja mi svaki put kada je se sjetim uljepša dan: "Tubitak je uvijek već nekako raspoložen" itd.

Čitati Heideggera je čitati zadnju smislenu instancu zapadne filozofije koja stoji uz bok starim filozofima. Iza Heideggera dolazi ono neugodno društvo Derride, Rortya i ostalih postmodernističkih filozofa kojima je i samo spominjanje Heideggera više nepristojno. (Hroboatose, ne spadaš li ti u postmoderniste?)

Vjerojatno netko zna da je Heidegger napisao drugi dio Bitka i vremena i odmah ga iza toga spalio, upravo onaj dio u kojem se trebao obračunati s "tajnom vremena"... Mislim, da je dobro postupio. S "tajnom vremena" se mnogo bolje obračunavati u ulogama Estragona i Vladimira nego jednog filozofa...

[Hroboatos]

Dobro, tu se razilazimo. Meni ne smeta misticizam (dapače), nego halabuka oko Heideggera koji nije ni najintenzivniji, ni najdublji promišljatelj tih tema. Daleko su jači gnostički tekstovi iz Nag Hammadija, Valentinova škola, Empedokleovi spjevovi (e-to je velemajstor). Heidegger je, IMO, zakašnjeli pisac te tradicije. No- priznajem da mi je teško oteti se dojmu da je i on prepisivao od starih-zna se da je pokušao prevoditi Tao te ćing s kineskoga.

Svejedno-moj prigovor ostaje u tom smislu da su drugi rekli to što i on, ali:

*bolje
*čitkije
*više
*izražajnije

[superpippo]

Heidegger - naziv knjige je: Biti i vrijeme!

Važno za uopčiti, ne samo sa filološkog aspekta, već za razumijevanje samog djela.

Nemojte uspoređivati filozofe sa misticizmom, budizmom itd.

Nietzsche: " mistična objašnjenja slove kao duboka, istina je da ona nisu niti površna."

Nemojte se ljutiti, ali ne znam što bi značilo " netko je od Heideggera nešto rekao bolje, čitkije...izražajnije..."??? Ono u filozofiji mišljeno ne pripada niti jednom filozofu, i nije ničije vlasništvo. Tako da je bitno sumisliti, odnosno misliti ono u određenom tekstu već mišljeno. Istina je ta da u filozofiji ne postoji "nečija" filozofija, ili "nečije" mišljenje. To sasvim mijenja stvari.

[nitko i ništa]

igor KK, ima ovdje jedan topic gdje sam pokušavao pojasniti još neke aspekte Bitka i vremena. (Mislim da je to što sam ja nazivao ''predručnost'' /Vorhandenheit/ u Šarinićevom prijevodu ''Prisutnost'', ali nemam sad knjigu da to usporedim. Inače, ja sam se uglavnom ravnao po vrlo korisnim tumačenjima R. Thurnera u knjizi Heremeneutička fenomenologija kao angažman).

[Heidegger]

[emile ajar]

preporučujem da prije nego počneš čitati samo djelo da uzmeš filozofsku hrestomatiju i malo se uputiš kroz dodatnu literaturu. uglavnom, jako ti je bitna dodatna literatura kad uzimaš raditi neko konkretno djelo. a dodatna literatura naravno ovisi i o tvojoj upućenosti u konkretnu temu.

[afriend]

sve što je tako oprezno i zakukuljeno napisano trudeći se da bude nešto više od svega po meni je katastrofalna glupost. ja sam počeo čitati bitak i vrijeme i videći kako je moron raspleo priču ošo na zadnju stranicu gdje je valjda trebo bit zaključak i pročitao sam to zadnje i pitam se-zar cijela knjiga za to malo? i to malo je ono što već znam.
Nemoguće je da je potrebno toliko teksta i toliko zaobilaznosti i cjepanja dlaka...NEMOGUĆE. katastrofa. što on uopće želi REĆI? većina tih djela je pisana kao da neki luiđak sjedi pred ogledalom i priča sam sa sobom čisto radi priče.
pino mi je draži lao tse: onaj tko zna šuti-onaj tko ne zna melje unedogled.

[afriend]

kraj svake filozofije je zen. mislim da su istočnjaci po tom pitanju puno brže prošli sve stupnjeve razvoja i odmah skočili na kraj, na bit. huang po kojeg baš sad čitam rekao je jednu dobru: daleko je bolje ne stvarati zvuk jer tada nema odjeka. ova izjava je sva filozofija ikad napisana. uvjerite me u suprotno.