Samoubojstvo

[arna]

smile4 kaže:

mene konkretno zanima što to znači za dotičnu dušu koja je napravila samoubojstvo? dal ona ikad nalazi mir?

U knjigama koje se bave tematikom duše i duhovnosti, samoubojstvo je uvijek prikazano kao loš izbor. Najme, kako duša sama izabire iskustva koja će doživljavati u nekoj inkarnaciji, samoubijanje znači da je duša odustala od svog izbora, te joj to i dalje ostaje kao neproživljeno iskustvo. Što će reći, u novoj inkarnaciji duša će ponovno prolaziti iskustvo koje ju je i navelo na samoubojstvo, iznova i iznova, sve dok ne osvijesti svrhu zbog koje je određene okolnosti izabrala, i odradrađujući ih postigne samorealizaciju.

smile4 kaže:

dal to prelazi na djecu i unuke na neki način?

Ako misliš u smislu karme, ne. No i oni se, izborom svojih duša da prožive takvo iskustvo, određuju prema činu samoubojstva bliskog rođaka. Bitno je da ga ne osuđuju zbog svojih sebičnih razloga, da ne preuzimaju na sebe krivnju za rođakov čin, te da o njemu nastave misliti s ljubavlju i zahvalnošću što su određeno vrijeme proživjeli zajedno.

[obama_binladen]

Ser Mark kaže:

Iz tog razloga, samoubojstvo je jednako valjano kao i zivot...

Meni je svojevremeno bilo jako simpatično razmišljati poput sofista-skeptika Gorgije. Tijekom jedne rasprave gdje sam pokušao braniti takav koncept tumačenja (spoznajnoteorijskog) moći ljudske spoznaje koja se onda reflektira i na tumačenje cjelokupne stvarnosti (bitka), profesor s kojim sam vodio ovu polemiku mi je odgovorio otprilike ovako : Skeptici se redovito nađu u problemu kad im priđeš, opališ im šamar i onda ih pitaš : jel ova šamarčina isto tako bila slatka kao i lizanje sladoleda koji vam je ispao iz ruke dok ste primali istu šamarčinu ? Naime ako kažu da je, a očito je da nije ostaju doslijedni svojoj filozofiji, ali ne ostavljaju dojam uvjerenih sofista, a ako priznaju da nije, pobijaju svoju filozofiju.

Sokrat je odbio pobjeći iz zatvora nakon što je bio osuđen na smrt jer nije htio kompromitirati svoje učenje, odnosno jedan od temeljnih principa nauka koji je prenašao na mlade Atene, tj. princip pridržavanja zakona, isto tako kad bi među skepticima bilo ovakve doslijednosti svi bi trebali čim prigrle svoje učenje izvršiti samoubojstvo, ili barem polovica njih, kad je eto živjeti i neživjeti, postojati i nepostojati jedno te isto, odnosno jedanko smisleno.
Rekoše stari latini : papir trpi svašta, a što sve ljudi mogu tek izreći, samo sva sreća od dosta gluposti koje bi izrekli odustanu prije nego ih zapišu uvidjevši valjda i sami koliko je glupo to što im nadire iz njihove šašave glave.

Dakle, mi možemo isto tako tvrditi da ne samo da je život jednak neživotu, već i da je trokut okrugliji od kružnice i da je kružnica trokutastija od trokuta, međutim koliko smisla imaju ovakva lupetanja to nam govori vlastiti razum, ako mu dozvolimo da funkcionira u skladu sa onim zdravim dijelom u njemu, ako se pak prepustimo laprdanju, samo zato da nekog isprovociramo, znajući i sami da pričamo totalne gluposti, onda naravno da tada djelujemo u skladu s onim nezdravim dijelom razuma, da se tako izrazim.

Na kraju krajeva, filozofija je dragocjena stvar jer ljudi koristeći se njome imaju prilike zastupajući provokativne filozofeme starih filozofa uvidjeti što je bio cilj tih filozofa, ne valjda stvarna, osobna uvjerenost u ono što tvrde, nego upravo provokacija, nešto kao ona Hegelova antiteza, ne bi li se u daljnjoj dijalektici došlo do neke zdrave i suvisle sinteze.

Ljudi iz neznanja prigrle neke filozofijske koncepcije sa većim stupnjem osobnog vjerovanja u njihovu ispravnost nego što su sami kreatori takvih teorija u prvom redu uopće i imali na umu stvarajući ih više kao (kao što već rekoh)provokativne protuteže nekim dotada dominantnim koncepcijama.

Dakle, radi se o iskustvu, hoću reći čovjeku treba određeno iskustvo u bavljenju ovim područjem da bi mogao zrelo govoriti o ovako ozbiljnim stvarima, baš kao što nam bez onog gore opisanog iskustvenog primjera opaljivanja šamara skeptiku nedostaje onog nužnog empirijskog minimuma u raspravi koja ostajući viseći u strogo apstraktnoj sferi biva podložna razno raznim zastranjenjima poput npr. kršenja osnovnih zakona logike kao što je
slijedeći : dvije različite stvari ne mogu biti u isto vrijeme, u istom smislu i na isti način identične, a ako za išta tada taj temeljni zakon logike vrijedi za pojmove biti i nebiti.

Međutim oni koji bi odavdje htjeli krenuti u metafisičko pretresanje ovih pojmova kako je o njima raspravljano zadnjih 2,5 tisuće godina bi preporučio da najprije prouče Wittgensteina.

Čemu iznova otkrivati vatru, kotač itd ?

[kor-im]

obama_binladen kaže:

Dakle, život je tajna, ali tajna za koju intuitivno "znamo" da je nešto posebno vrijedno i SVETO budući da je to NEŠTO na neki način ustvari SVE.

zašto bi nešto bilo vrijedno samo zato što je tajnovito ili čak sveto samo zato što je vrijedno?

kako uopče možemo vrednovati život, pa da možemo reči da je život vrijedan?

obama_binladen kaže:

Ako se složimo da je život tako sveta "stvar" i tako duboka tajna onda se moramo i složiti s time da je oduzeti sebi život, lišiti se te svetosti nešto što sigurno ne može biti obuhvaćeno Platonovom idejom dobra, a time niti prihvaćeno kao čin koji nije u opreci sa temeljnim načelom etičnosti.
Zato je samoubojstvo duboko nemoralan čin.

kako čemo se složiti da je život sveta stvar?
po čemu nešto je ili nije sveto?

to što tvrdiš je otprilike na razini one da je život dar pa ga je grjeh odbaciti

[Ser Mark]

obama_binladen kaže:

Čemu iznova otkrivati vatru, kotač itd ?

Naravno... Sasvim je razumna stvar da se to desava, iz razloga sto mi ljudi, kao i bilo sto sto Postoji nije ovdje da bi spoznalo istinu i da bi zivjelo po objektivnim nacelima.
Prvi razlog zasto je tako, jest zato sto ljudski mozak, odnosno ljudska svijest nije sastavljena od ciste logike, vec i od emocija, nagona, koji su i evolucijski, takodjer, mnogo stariji od razuma.

Dakle, to je ono prepustanje Postojanju koje sam spomenuo ranije...

Jedna istina postoji bez obzira na nasu filozofiju i vjerovanja, objektivna istina postoji bez obzira kako i po kojim principima mi zivimo...
Sto god mi cinili, da li odlucimo zivjeti po ovom vjerovanju ili nekom drugom, sasvim je jednako (be)smisleno, dakle, svejedno.

Ljudi, prepustajuci se apsurdnosti Postojanja, ponekad, razmisljajuci, nailaze na paradoks subjektivnog i objektivnog smisla...
Svijest o tome, odnosno nasa inteligencija, blagoslov je koliko i prokletstvo.

[DanceInTheDarkx]

Clint Eastwood kaže:

Raspravljao bih s zainteresiranim, o samoubojstvu.
Zanimaju me mišljenja o tome smatrate li samoubojstvo hm, legitimnim, recimo to tako, izborom svakog čovjeka, ili vam samoubojstvo uopće ne predstavlja opciju?
Naravno, ne zanimaju me općenita mišljena tipa 'ja sam protiv', već me zanimaju razlozi i pojašnjenja zašto je tomu tako.

zapravo, što me zanima jesu konkretno razlozi protiv samoubojstva, zašto je samoubojstvo percipirano kao 'loši', i koji su kriteriji za to.

Što čovjek gubi samoubojstvom što ne bi ionako s vremenom izgubio?

Po meni...U jednu ruku dobila sam život od Boga... Dobila, što znači da si ga sama nemam pravo oduzeti ma koliko god patila i umirala...No s druge strane, ipak je moj život. Sama podnosim padove uspjehe, sama podnosim svoje osjećaje. Ja se slažem s ovim drugim. Jer ja smatram da sve podnosim sama i mogu si oduzeti i vratiti život Bogu.

[Dijaa]

ne pitaju te želiš li se roditi, jednostavno se rodiš... ne pitaju te ni kada želiš umrijeti, umreš kad umreš... ne pitaju te želiš li uopće umrijeti, no svejedno će se to dogoditi prije ili poslije...
pa dobro, pita li nas se išta na ovom svijetu? koliko mi zapravo imamo izbora? koliko smo zapravo - slobodni?
samoubojstvo - zašto ne? to je svačije pravo...

[obama_binladen]

Pa da, Bog ti da život, a ne da ti pamet, i kaj ti drugo preostaje nego da se ubiješ ?

[Dijaa]

to što se netko ubije, a ti ne, ne znači da si ti nešto pametniji od toga

[kor-im]

obama_binladen kaže:

npr. kršenja osnovnih zakona logike kao što je
slijedeći : dvije različite stvari ne mogu biti u isto vrijeme, u istom smislu i na isti način identične, a ako za išta tada taj temeljni zakon logike vrijedi za pojmove biti i nebiti.

malo si se zaletio

čovjek nije tvrdio da su dvije različite stvari identične, on tvrdi da su "jednako valjane";

Ser Mark kaže:

Iz tog razloga, samoubojstvo je jednako valjano kao i zivot...

postavio ih je u nekakav međuodnos i zaključio da vrijede isto, sadrže jednako smisla

istipko si zid teksta bezveze

[yeah...whatever]

Samoubojstvo ne treba uvijek biti rezultat depresije/mentalne bolesti (iako uglavnom jest), može biti jednostavno način pogleda na život/svijet.
Naravno, netko će reći da ako gledaš na život tako da se jednostavnije ubit ti i jesi bolestan/depresivan. Ali zašto bi nužno bio - ne može li osoba biti na takvom duhovnom/emocionalnom nivou gdje joj vlastita filozofija nameće samoubojstvo kao jedinu svrhu (ne)postojanja?

Mnogi su prije mene iznjeli filozofska stajališta pro koja i ja podržavam, no bilo je i onih kontra koji osuđuju takav čin. Sve 5, svatko ima pravo na svoje mišljenje i u konačnici svatko je kovač svoje sudbine - ako netko misli da je smrt bolja od života, ili obrnuto, ko sam ja da mu sudim.

Ipak ne mogu a da se ne osvrnem na one katoličke tipove i načine razmišljanja: "Samoubojstvo nije prirodno".
Istina; praiskonski životinjski instinkti automatski će nas gurati ka borbi za život i po defaultu izbjegavanju pogibelji.
NO, KOLIKO JE LJUDSKI ŽIVOT PRIRODAN? E sad me baš zanimaju odgovori.
Kada okrenemo ploču i krenemo s tog gledišta automatski se okreću i vrijednosti - koliko (ne)prirodno onda djeluje ideja samoubojstva?

[Ser Mark]

yeah...whatever kaže:

Istina; praiskonski životinjski instinkti automatski će nas gurati ka borbi za život i po defaultu izbjegavanju pogibelji.
NO, KOLIKO JE LJUDSKI ŽIVOT PRIRODAN? E sad me baš zanimaju odgovori.
[/U]

Tvoji instinkti su prirodni isto koliko i tvoje razmisljanje o samoubojstvu...

Ljudski zivot prirodan je koliko i zivot jednog stabla ili kamena. Svatko ima svoja svojstva, netko manje, netko vise, sve je to normalna, prirodna stvar.

Kada je rijec o misljenju katolicke crkve "samoubojstvo nije prirodno", mislim da je rijec "prirodno" u ovom slucaju krivo shvacena, odnosno koristena.

Krscanski zivot temelji se na Kristovom ucenju, tj. mogao bih reci, zivljenju na njegov primjer. To podrazumijeva samoubojstvo kao nekorektan cin, jer nisi ponio svoj kriz, uzvratio ljubav Kristu za spasenje covjecanstva.
U tom slucaju mozda odes u pakao, a ne u raj.

Medjutim, samoubojstvo ne moze biti neprirodan cin, kao sto i sam pakao nije neprirodniji od raja.
Dakle, u ovom slucaju, rijec prirodno je konotacija za grijeh, odnosno los izbor
u odnosu covjeka prema Bogu. Dok objektivna priroda (Postojanje), time ostaje netaknuta...

[obama_binladen]

Reče Pacal : Srce uvijek ima svoje razloge koje razum ne razumije !

Dakle, što vam kaže srce tako će i biti, a razum je tu tek da opravda ono za što se srce već odlučilo. Nije li to ono što se u gnoseologiji zove voluntarizam?

Ja se priklanjam ovom tumačenju i ujedno vas pitam : što vama vaše srce kaže u pogledu samoubojstva ?

Pazite, pitanje je gotovo trik pitanje, bilo da odgovorite s da ili ne, zamka je spremna da se u nju ulovite!

Dakle, ako odgovorite s DA, srce kaže ŽIVOT onda je besmisleno da i dalje branite tezu da su smrt i život jednakovrijedni, a ako odgovorite s NE, srce kaže SMRT, onda ste u protuslovlju budući da ste još uvije živi.

Kad je Pilat pitao Isusa : "što je to istina?", ovaj mu nije htio ništa odgovoriti jer je Pilat postavljajući to pitanje mislio na filozofsku istinu. Dakle, Isus se nije htio spuštati na taj nivo i zaplitati se u logičke aporije. Iz ovoga slijedi, odnosno bar ja tako mislim, da je razum jedna vrsta zamke u koju neminovno upadamo ako ga (razum) postavimo kao suverenog suca koji treba odlučiti o bitnim pitanjima našeg života(ili smrti).

Međutim razum ima i tu moć da nas upozori na to da je ograničen i da mu ne trebamo previše vjerovati na način da ga postavljamo kao krajnju instancu odlučivanja, on je vrlo koristan kao orijentir, neka vrsta oruđa(poput kompjutera) koja nam služi za obradu podataka i donošenje odluka nižeg ranga te koordinaciju ostalih tjelesnih i netjelesnih funkcija.
Mogli bi ga usporediti s izvršnom vlašću. Međutim zakonodavna vlast pripada našem srcu, intuiciji. I zahvaljujući tome (šesto čulo) ponekad postupamo nerazumno, ali ipak ispravno, jedino još ostaje da vidimo možemo li to povremeno zamijeniti sa uvijek, ako možemo, to znači da je Paskal itekako bio u pravu, a ako je on bio u pravu, onda bi bilo još interesantnije čuti kako se vaše srce opredjeljuje po ovom pitanju.

[buldožder]

kor-im kaže:

kako uopče možemo vrednovati život, pa da možemo reči da je život vrijedan?

Život je neprocjenjiv jer mu nitko ne zna cijenu.

[yeah...whatever]

buldožder kaže:

Život je neprocjenjiv jer mu nitko ne zna cijenu.

Netočno.
Vjerovao ili ne, život se danas može sintetizirati. I kao i sve sigurno ima cijenu (proizvodnje).. što će reći da se teoretski može kupiti i prodati.

Kolko god zvučalo SF postoje programi koji rade život, kompjuter od biogenih komponenti napravi - život. Pravu živuću bakteriju.
(ne bulaznim, radila sam seminar o tome)
Oke, ne možemo uspoređivati bakterije i ljude, ali ono na što se trenutno osvrćem i dotična bakterija i čovjek dijele - život. Razlika je jedino u visini organizacije organizma, samo to.
I sad, ako kompjuter već danas može iz neživih dijelova napravit živo, bez ikakve vis vitalis, samo je pitanje vremena kada će etika pasti do najnižih grana + tehnologija još uznapredovati = umjetno će se stvorit ljudski život. (pod uvjetom da ljudi do tad i požive)

Takav proces, odnosno život u konačnici, logično, imao bi cijenu. No koliko bi zapravo vrijedio, u odnosu na život začetog čovjeka? Bi li njegov život bio jednako vrijedan; njegovo samoubojstvo opravdanije i manje skandalozno?
Hmm, nije li ono čovjek stvoren na sliku božju? Ako je bog stvorio čovjeka, zašto se onda ščuđavamo ljudskoj bolesnoj potrebi igranja boga?

[kor-im]

yeah...whatever kaže:

Netočno.
Vjerovao ili ne, život se danas može sintetizirati. I kao i sve sigurno ima cijenu (proizvodnje).. što će reći da se teoretski može kupiti i prodati.

Kolko god zvučalo SF postoje programi koji rade život, kompjuter od biogenih komponenti napravi - život. Pravu živuću bakteriju.
(ne bulaznim, radila sam seminar o tome)
Oke, ne možemo uspoređivati bakterije i ljude, ali ono na što se trenutno osvrćem i dotična bakterija i čovjek dijele - život. Razlika je jedino u visini organizacije organizma, samo to.
I sad, ako kompjuter već danas može iz neživih dijelova napravit živo, bez ikakve vis vitalis, samo je pitanje vremena kada će etika pasti do najnižih grana + tehnologija još uznapredovati = umjetno će se stvorit ljudski život. (pod uvjetom da ljudi do tad i požive)

Takav proces, odnosno život u konačnici, logično, imao bi cijenu. No koliko bi zapravo vrijedio, u odnosu na život začetog čovjeka? Bi li njegov život bio jednako vrijedan; njegovo samoubojstvo opravdanije i manje skandalozno?
Hmm, nije li ono čovjek stvoren na sliku božju? Ako je bog stvorio čovjeka, zašto se onda ščuđavamo ljudskoj bolesnoj potrebi igranja boga?

cjenu možeš dati proizvodnom procesu recimo uzgoju svinja, proizvodnji jednostaničnog organizma, ili jedinici proizvoda, recimo grlu stoke, uzorku tkiva itd... nije bitna tehnološka sofisticiranost procesa

život kao pojavu teško da možeš kvantificirati, kamoli procjeniti, bilo bi apsurdno, nemožeš odrediti mjernu jedinicu za život

usput, zašto bi netko opet stvarao ljudski život, ljudi je na bilijune, a mogučnosti če uskoro biti toliko šire od toga

[hanna69]

yeah...whatever kaže:

Vjerovao ili ne, život se danas može sintetizirati.

Ovaj, biti će da sam nešto prespavala... Može li prvo jedna kratka definicjijca života, pa onda link na referentno istraživanje koje objašnjava to sintetiziranje života? Ili se si ipak malo zaletila jer se radilo o nečemu malo drugačijem...?

[kor-im]

obama_binladen kaže:

Dakle, ako odgovorite s DA, srce kaže ŽIVOT onda je besmisleno da i dalje branite tezu da su smrt i život jednakovrijedni, a ako odgovorite s NE, srce kaže SMRT, onda ste u protuslovlju budući da ste još uvije živi.

to što ti nazivaš "srce" "kaže smrt" češče nego ti misliš, možda si ti navikao slušati samo kada "kaže život"

protuslovlje je dio života, život je pun protuslovlja

[obama_binladen]

kor-im kaže:

zašto bi nešto bilo vrijedno samo zato što je tajnovito ili čak sveto samo zato što je vrijedno?

kako uopče možemo vrednovati život, pa da možemo reči da je život vrijedan?



kako čemo se složiti da je život sveta stvar?
po čemu nešto je ili nije sveto?

to što tvrdiš je otprilike na razini one da je život dar pa ga je grjeh odbaciti

Upravo to tvrdim !
Po čemu je život sveta stvar ? Po tome što JEST !

Ser Mark kaže:

Naravno... Sasvim je razumna stvar da se to desava, iz razloga sto mi ljudi, kao i bilo sto sto Postoji nije ovdje da bi spoznalo istinu i da bi zivjelo po objektivnim nacelima.
Prvi razlog zasto je tako, jest zato sto ljudski mozak, odnosno ljudska svijest nije sastavljena od ciste logike, vec i od emocija, nagona, koji su i evolucijski, takodjer, mnogo stariji od razuma.

Dakle, to je ono prepustanje Postojanju koje sam spomenuo ranije...

Jedna istina postoji bez obzira na nasu filozofiju i vjerovanja, objektivna istina postoji bez obzira kako i po kojim principima mi zivimo...
Sto god mi cinili, da li odlucimo zivjeti po ovom vjerovanju ili nekom drugom, sasvim je jednako (be)smisleno, dakle, svejedno.

Ljudi, prepustajuci se apsurdnosti Postojanja, ponekad, razmisljajuci, nailaze na paradoks subjektivnog i objektivnog smisla...
Svijest o tome, odnosno nasa inteligencija, blagoslov je koliko i prokletstvo.

Platon je u jednom svom pismu napisao da konačne tajne i konačne istine leže s onu stranu provalije koju ljudski razum nije u stanju prebroditi i da do tih konačnih istina možemo doći jedino ako nam ih neki bog objavi.

Međutim Bog se utjelovio u našeg Spasitelja nekoliko stoljeća nakon Platona, međutim da je Platon bio njegov suvremenik uopće ne sumnjam da bi rekao poput jednog od rijetkih učenih farizeja koji je u Isusu prepoznao mesiju :
"Oči moje vidješe Spasenje, a sada mogu sasvim mirno i umrijeti"...malo sam parafrazirao...

Dakle, nije točno da je Postojanje apsurd, ali da je apsurd razumom pokušavati dokučiti konačne tajne s tim se slažem !

[kor-im]

obama_binladen kaže:

Upravo to tvrdim !
Po čemu je život sveta stvar ? Po tome što JEST !

bilo koja formacija stjena također jest

jeli i ona sveta?

svetost je višak koji svojom voljom učitavaš u nešto, fiktivna kvaliteta koju ti zadaješ, a koju ono samo po sebi naprosto nema

neko če reč da je rad svetinja, nekome je dinamo svet, nekome su sveti neki simboli ili komad zemlje

ili, možemo tako posložiti da je sve jednako sveto, i opet smo na istom

ali ajde, uzmimo da život jest svet, štagod to značilo
dakle svako živo biče je sveto
dakle svaki čovjek je svet
ako je čovjek svet, zašto bi se njegova odluka o prekidu svog života dovodila u pitanje, naprosto po tome što je život svet? ti tvrdiš da čovjek time sebe "lišava stvetosti" - da i? šta stim? po čemu je problem nešto lišiti svetosti?

[obama_binladen]

kor-im kaže:

bilo koja formacija stjena također jest

jeli i ona sveta?

svetost je višak koji svojom voljom učitavaš u nešto, fiktivna kvaliteta koju ti zadaješ, a koju ono samo po sebi naprosto nema

neko če reč da je rad svetinja, nekome je dinamo svet, nekome su sveti neki simboli ili komad zemlje

ili, možemo tako posložiti da je sve jednako sveto, i opet smo na istom

ali ajde, uzmimo da život jest svet, štagod to značilo
dakle svako živo biče je sveto
dakle svaki čovjek je svet
ako je čovjek svet, zašto bi se njegova odluka o prekidu svog života dovodila u pitanje, naprosto po tome što je život svet? ti tvrdiš da čovjek time sebe "lišava stvetosti" - da i? šta stim? po čemu je problem nešto lišiti svetosti?

Gnjavljenje razuma logičkim smicalicama je jedno (pogledaj u filozofijski riječnik pod pojam "bitak" pa vidi kako Hegel logički izvodi da su "bitak" i "nebitak" ustvari jedno te isto, vrlo slično je i sa elejskim "bitkom"), sasvim je nešto drugo kad gledaš neposrednim zorom u činjenicu postojanja(koju činjenicu kamen, budući da nije svjesno biće, ne može uočiti).
Zato i kaže Kant da ga uvijek novim udivljenjem ispunja pogled u zvjezdano nebo nad njim i moralni zakon u njemu,a koji mu zakon otkriva veličanstvo njegove osobe (stvori ga na Svoju sliku) u veličanstvenosti njegove slobode koja naravno da može biti i uzrok prokletstvu ako se u toj svojoj slobodi čovjek odluči za ZLO, a ne za DOBRO.

Po čemu je problem nešto lišiti svetosti ?
Čovjek može učiniti tešku povredu Božjeg zakona i time si priskrbiti vječno prokletstvo, ali to je njegova odluka i on je kao velčanstveno (slobodno) biće može donijeti i u tome ga niti Bog ne može spriječiti. U toj slobodi dakle, ponavljam leži sjeme vječnog života, ali i klica mogućeg gubitka zajedništva s Bogom u vječnosti ukoliko se Bogu jasno, nedvosmisleno i konačno kaže NE!
Bog nikoga ne može spriječiti da učini takav svjestan i namjeran izbor !
U ovome što sam rekao leži velika mudrost, a još je veća mudrost shvatiti što je bitno u filozofiji, a što nebitno. Ja mislim da je u filozofiji najbitnije shvatiti ograničenost ljudskog uma kako sugeriraše i otvoreno priznaše jedan od najvećih, a po mnogima i najveći filozof svih vremena Platon.