Putovanje

[.keskin.]

Putovanje mi je oduvijek djelovalo kao tema koja se tiče i dotiče standardnih životnih apstrakcija...tipa "smisao", "osjećaji", "duhovnost" i tako dalje.

Često su putnici bili ljudi koji bi pričali o tome kako se upravo odlaskom iz sredine u kojoj provodiš većinu vremena spoznali neke druge istine, osjetili nešto šta kod kuće nisu.

Zanima me u kojoj mjeri je ovo pretencioznost, u kojoj istina? Putuju li ljudi zbog znatiželje? Što ako oni javno govore o svojim putovanjima, da li su onda oni znatiželjni iskreno ili su motivirani pažnjom koju dobiju? Egoizam?

Koji je smisao tražiti odgovore na drugoj adresi, da li ima trunke filozofske ideje u tome da netko ode iz Zagreba na Tibet i tamo spozna nešto šta u Zagrebu nikad ne bi?

Treba li čovjeku promjena okoline da počne razmišljat na drugačiji način, i kad jednom dođe na tu destinaciju, da li to šta spozna ima ikakve vrijednosti, ako uzmemo u obzir da se on mora vratiti kući, na isto ono mjesto od kojeg je otišao jer mu nije dozvoljavalo da apstraktnije ili slobodnije razmišlja.

Ili je to samo jedan glorificirani eskapizam? Jel imam krivi dojam ako kažem da mi djeluje kao da to većinom rade bijelci. Nisam baš primjetio previše npr. meksikanaca koji idu tražit "odgovore na pitanja" u Kinu ili neko čim udaljenije mjesto. Jogiji sa Tibeta ne dolaze u Sesvete. Ali zato sigurno ima netko sa Sesveta koji je otišao na Tibet.

Why?

[- Sizif -]

.keskin. kaže:

Ili je to samo jedan glorificirani eskapizam? Jel imam krivi dojam ako kažem da mi djeluje kao da to većinom rade bijelci. Nisam baš primjetio previše npr. meksikanaca koji idu tražit "odgovore na pitanja" u Kinu ili neko čim udaljenije mjesto. Jogiji sa Tibeta ne dolaze u Sesvete. Ali zato sigurno ima netko sa Sesveta koji je otišao na Tibet.

Tibet je nekakva 'alternativa' globaliziranom svijetu. Taj čovjek iz Sesveta tamo može naći/vidjeti nekakav 'alternativan' način života. I netko s Tibeta može otići u ovaj globalizirani dio svijeta, ali je (i zbog odnosa brojeva) vrlo malo vjerojatno da će završiti u Sesvetama koje su malo (u globalnim razmjerima beznačajno) mjesto na toj karti.

Bijeg od svakodnevnice, od rutine - može biti nešto što je potrebno za 'reset'.

Nova sredina može itekako imati utjecaj na čovjeka. Iz neke sociološke i psihološke perspektive gledano, prije bi se trebalo čuditi tome da ne može, nego da može...

[radical change]

.keskin. kaže:

Putovanje mi je oduvijek djelovalo kao tema koja se tiče i dotiče standardnih životnih apstrakcija...tipa "smisao", "osjećaji", "duhovnost" i tako dalje.

Često su putnici bili ljudi koji bi pričali o tome kako se upravo odlaskom iz sredine u kojoj provodiš većinu vremena spoznali neke druge istine, osjetili nešto šta kod kuće nisu.

Zanima me u kojoj mjeri je ovo pretencioznost, u kojoj istina? Putuju li ljudi zbog znatiželje? Što ako oni javno govore o svojim putovanjima, da li su onda oni znatiželjni iskreno ili su motivirani pažnjom koju dobiju? Egoizam?

Koji je smisao tražiti odgovore na drugoj adresi, da li ima trunke filozofske ideje u tome da netko ode iz Zagreba na Tibet i tamo spozna nešto šta u Zagrebu nikad ne bi?

Treba li čovjeku promjena okoline da počne razmišljat na drugačiji način, i kad jednom dođe na tu destinaciju, da li to šta spozna ima ikakve vrijednosti, ako uzmemo u obzir da se on mora vratiti kući, na isto ono mjesto od kojeg je otišao jer mu nije dozvoljavalo da apstraktnije ili slobodnije razmišlja.

Ili je to samo jedan glorificirani eskapizam? Jel imam krivi dojam ako kažem da mi djeluje kao da to većinom rade bijelci. Nisam baš primjetio previše npr. meksikanaca koji idu tražit "odgovore na pitanja" u Kinu ili neko čim udaljenije mjesto. Jogiji sa Tibeta ne dolaze u Sesvete. Ali zato sigurno ima netko sa Sesveta koji je otišao na Tibet.

Why?

Zamisli koliko je svijet velik i raznoli a čovjek u svojoj suštini malen, bezličan, sputan i ograničen...
Putovanje je nužnost da nas udalji od vlastitog centra našeg svemira, da shvatimo širinu života, različite perpektive, stavove, različita znanja, različite kulture, različite ljude. Bez toga nam uzalud svo znanje na svijetu, bez tog oslobađajućeg iskustva smo kao čovjek koji je odrastao na pustom otoku a misli da sve zna i da se cijeli svemir vrti oko njega samog...
Putovanje oslobađa...
Svakom Hrvatu tu trebalo uplatiti godinu dana putovanja po raznim svjetskim državama i metropolama, pa ne bi bila ovako zatucana nacija..

[.keskin.]

radical change kaže:

Svakom Hrvatu tu trebalo uplatiti godinu dana putovanja po raznim svjetskim državama i metropolama, pa ne bi bila ovako zatucana nacija..

Pratio sam te do ovdje. A mislim stvarno...

Nadam se da nisi jedan od onih tipova šta ode u neku egzotičnu/opskurnu/hip zemlju na nekoliko dana, možda tjedan ili dva i onda kad se vrati postavlja se drugima kao ekspert za te krajeve i sve probleme tih ljudi može opravdat u par rečenica "jer je bio tamo, pa zna".

Kladim se u sto maraka da se na Fejsu mogu sad nać koliko oćeš ljudi koji bi popljuvali Tibet (to je samo primjer kojeg sam naveo, može bit bilo šta) i koji bi na neko klasično europsko "produhovljeno" viđenje tog kraja mogli reć "ma nije ti to baš tako".

Putovanje je često romantizirano i mistificirano.

[omen4k]

.keskin. kaže:

Zanima me u kojoj mjeri je ovo pretencioznost, u kojoj istina?

U mjeri ovisnoj o karakteru osobe koja dijeli svoje iskustvo.

.keskin. kaže:

Putuju li ljudi zbog znatiželje?

Ljudi putuju iz vise razloga.

.keskin. kaže:

Što ako oni javno govore o svojim putovanjima, da li su onda oni znatiželjni iskreno ili su motivirani pažnjom koju dobiju?

Ovisi o individualnoj motivaciji.

.keskin. kaže:

Koji je smisao tražiti odgovore na drugoj adresi,

U odmaku od trenutne okoline.

.keskin. kaže:

da li ima trunke filozofske ideje u tome da netko ode iz Zagreba na Tibet i tamo spozna nešto šta u Zagrebu nikad ne bi?

Da.

.keskin. kaže:

Treba li čovjeku promjena okoline da počne razmišljat na drugačiji način,

Promjena okoline pomaze u promjeni razmisljanja.

.keskin. kaže:

i kad jednom dođe na tu destinaciju, da li to šta spozna ima ikakve vrijednosti, ako uzmemo u obzir da se on mora vratiti kući, na isto ono mjesto od kojeg je otišao jer mu nije dozvoljavalo da apstraktnije ili slobodnije razmišlja.

Naravno.

Covjek ima slobodu razmisljanja u bilo kojoj sredini.

Mediji i kondicioniranje sredine to otezavaju ali ne onemogucuju.

.keskin. kaže:

Nisam baš primjetio previše npr. meksikanaca koji idu tražit "odgovore na pitanja" u Kinu ili neko čim udaljenije mjesto.

Osim ako trenutno ne prebivas u Kini ili Meksiku, odsustvo primjecivanja je logicno.

.keskin. kaže:

Jogiji sa Tibeta ne dolaze u Sesvete. Ali zato sigurno ima netko sa Sesveta koji je otišao na Tibet.

Why?

Zato jer Sesvete nemaju svojstva okoline koja ima Tibet a ticu se specificnog ozracja.
Koje je produkt reljefa i klime, energetskih svojstava planeta i mentalne sredine tibetanske duhovne prakse.

[planinar]

.keskin. kaže:

Putovanje mi je oduvijek djelovalo kao tema koja se tiče i dotiče standardnih životnih apstrakcija...tipa "smisao", "osjećaji", "duhovnost" i tako dalje.

Često su putnici bili ljudi koji bi pričali o tome kako se upravo odlaskom iz sredine u kojoj provodiš većinu vremena spoznali neke druge istine, osjetili nešto šta kod kuće nisu.

Zanima me u kojoj mjeri je ovo pretencioznost, u kojoj istina? Putuju li ljudi zbog znatiželje? Što ako oni javno govore o svojim putovanjima, da li su onda oni znatiželjni iskreno ili su motivirani pažnjom koju dobiju? Egoizam?
...
Why?

Prva asocijacija je da su ljudi koji nastoje putovati malo drugačiji od onih koji ne putuju - naime, putovanje košta. To znači da je netko voljan žrtvovati novac na put umjesto nečeg drugog (korisnijeg? potrebnijeg?). Tako novac "ispari" na putovanje, od kojeg ostaje sjećanje, iskustvo, dojam, duh, saznanje, sve neke nematerijalne vrijednosti.

Drugo je hrabrost ili hmm...stoičnost, jer je onaj koji putuje spreman na nenaviknutost, ugroženost, doticaj s novim iskustvima.

Treći je razlog nešto kao "znanstvenički" - svijet se mijenja na način da postaje sve sličniji, pa treba iskoristiti vrijeme dok je još različit, različit sada kao eho nekadašnje značajne, fundamentalne različitosti.

Naime, različitost dovodi do novog iskustva na svjesnoj i podsvjesnoj razini, radi se o svojevrsnom šoku uma i organizma.

Zatim, upoznavanje povijesti, nemaju svi želje za tim. Pa i budućnosti, ako se ode u futuristički određenu okolinu, u kojoj je sadašnjost budućnost naše okoline...

Itd....

[Šabović Adis]

Zato.

[smoky 9999]

Potrebna su razna putovanja, možda ne možeš otići na Tibet i sl...
no možeš putovati kroz druge ljude, kroz knjige, kroz slušanja, kroz vlastitu misao...

Zapravo, uvjek kada se usudimo gledati stvari iz druge perspektive, osvjestimo nešto novo a samim time nadograđujemo sami sebe i svoj "duh"...


No... čuti i pročitati je jedno a spoznati nešto deseto...
Imati iskustvo dozivljeno vlastitim osjetilima je ono koje trajno mjenja svijest i percepciju.

[saschaein]

Svijet putuje kroz nas, ne mi kroz svijet. Kant

saschaEin

[mravac8]

Najkraće kazano - putovanje je učenje.

Bila sam u Peruu, Egiptu, Keniji, Turskoj, Kini, Tajlandu, Izraelu, Jordanu.

Ljudi su svuda isti, a opet različiti. Vidjela sam strašno siromaštvo i ogromno bogatstvo. Stekla sam dojam koji je sadrža riječi Čovječanstvo. U nekim stvarima Čovječanstvo razumijem više a u ponečem manje. Temeljne brige svima su nam iste, svi želimo živjeti, voljeti i na miru odgajati svoju djecu.

Putovala sam iz radoznalosti, da vidim kako je drugdje. Vidjela sam i naučila sam, znam više pa me je svako putovanje promijenilo.

Na putovanju čovjek je *bombardiran* svim mogućim novim sadržajima, okusima, mirisima, oblicima, drugačijim kućama, drugačijom okolinom ...... na putovanju treba upijati, treba gledati i opažati.

O onome što se vidjelo treba razmišljati kada se čovjek vrati kući, svom domu u svoju kolotečinu.

I da, slažem se sa nekim tko je već napisao - svakom Hrvatu trebalo bi platiti godinu dana putovanja ( takvo nešto rade mnogi Australijanci, nakon završene škole odu vidjeti svijeta ). Iskustvo koje bi stekli na putovanjima iskustvo viđenja ljudi drugih država i nacionalnosti je nemjerljivo.

Shvatili bi koliko smo u zabludi, shvatili bi zašto nam država nezaustavljivo propada. Postali bi bolji ljudi.

[Lepti]

.keskin. kaže:

Zanima me u kojoj mjeri je ovo pretencioznost, u kojoj istina? Putuju li ljudi zbog znatiželje?

Razlog putovanja je individualan, ovisi od osobe do osobe. Neke ljude stvarno zanimaju različite kulture, arhitektura ili povijesni dio nekog grada. Neki putuju jer osjećaju potrebu za promjenom okoline, osjećaju se kao da se guše, možda im je njihovo mjesto stanovanja postalo tijesno ili ih vežu svakakve uspomene od kojih žele bar na trenutak pobjeći odlaskom u nepoznato gdje mogu stvoriti, možda neke ljepše uspomene. Dok postoje i ljudi koji putuju jer drugi putuju, pa kada ne bi putovali, osjećali bi se ispod tih ljudi koji putuju, na nekom nižem nivou jer "nisu vidjeli svijeta".

Što ako oni javno govore o svojim putovanjima, da li su onda oni znatiželjni iskreno ili su motivirani pažnjom koju dobiju? Egoizam?

Što se toga tiče, ne mora značiti da žele privući pažnju, nego možda samo žele podijeliti svoje iskustvo, nešto što ih je očaralo.

Koji je smisao tražiti odgovore na drugoj adresi, da li ima trunke filozofske ideje u tome da netko ode iz Zagreba na Tibet i tamo spozna nešto šta u Zagrebu nikad ne bi?

Dobro je sagledati stvari s različitih gledišta, ponekad ne vidimo ono što nam se nalazi pred nosom i potrebno je zaviriti dublje ili ići nekim drugim, dužim putem do spoznaje.

Treba li čovjeku promjena okoline da počne razmišljat na drugačiji način?

Mislim da nije toliko riječ o lokaciji, tj. promjeni okoline koliko o događajima kroz koje osoba prođe, događaji čovjeka mijenjaju, a ne okolina u kojoj se nalazi.

da li to šta spozna ima ikakve vrijednosti, ako uzmemo u obzir da se on mora vratiti kući, na isto ono mjesto od kojeg je otišao jer mu nije dozvoljavalo da apstraktnije ili slobodnije razmišlja

Mislim da svaka spoznaja ima svoju vrijednost, bez obzira na kojoj se mi lokaciji nalazili dok se "lampica upalila". Lokacije se mijenjaju, a spoznaja ostaje.

Jel imam krivi dojam ako kažem da mi djeluje kao da to većinom rade bijelci. Nisam baš primjetio previše npr. meksikanaca koji idu tražit "odgovore na pitanja" u Kinu ili neko čim udaljenije mjesto. Jogiji sa Tibeta ne dolaze u Sesvete. Ali zato sigurno ima netko sa Sesveta koji je otišao na Tibet.

Kad se osvrnem po Zagrebu, ima puno Azijata, sad što je njih privuklo da dođu tu kod nas, stvarno ne znam.

[Jednostavko]

mravac8 kaže:

Bila sam u Peruu, Egiptu, Keniji, Turskoj, Kini, Tajlandu, Izraelu, Jordanu.
Ljudi su svuda isti, a opet različiti... Temeljne brige svima su nam iste, svi želimo živjeti, voljeti i na miru odgajati svoju djecu...

Zanimljivo bi bilo čuti nešto i o tim razlikama koje si zapazila.

[Floverka]

mravac8 kaže:

Najkraće kazano - putovanje je učenje.

Bila sam u Peruu, Egiptu, Keniji, Turskoj, Kini, Tajlandu, Izraelu, Jordanu.

Ljudi su svuda isti, a opet različiti. Vidjela sam strašno siromaštvo i ogromno bogatstvo. Stekla sam dojam koji je sadrža riječi Čovječanstvo. U nekim stvarima Čovječanstvo razumijem više a u ponečem manje. Temeljne brige svima su nam iste, svi želimo živjeti, voljeti i na miru odgajati svoju djecu.

Putovala sam iz radoznalosti, da vidim kako je drugdje. Vidjela sam i naučila sam, znam više pa me je svako putovanje promijenilo.

Na putovanju čovjek je *bombardiran* svim mogućim novim sadržajima, okusima, mirisima, oblicima, drugačijim kućama, drugačijom okolinom ...... na putovanju treba upijati, treba gledati i opažati.

O onome što se vidjelo treba razmišljati kada se čovjek vrati kući, svom domu u svoju kolotečinu.

I da, slažem se sa nekim tko je već napisao - svakom Hrvatu trebalo bi platiti godinu dana putovanja ( takvo nešto rade mnogi Australijanci, nakon završene škole odu vidjeti svijeta ). Iskustvo koje bi stekli na putovanjima iskustvo viđenja ljudi drugih država i nacionalnosti je nemjerljivo.

Shvatili bi koliko smo u zabludi, shvatili bi zašto nam država nezaustavljivo propada. Postali bi bolji ljudi.

Lijepo si to opisala, tako i ja to doživljavam, iako nisam proputovala kao ti, samo Kinu i Evropu, ove godine sam imala u planu Zambiju i JAR, ali me bolest spriječila.

Kao i ti i ja putujem iz znatiželje, ali otkrila sam da me ne privlače svi dijelovi svijeta, Amerika uopće ne, Indija također ne, najviše istok i bliski i daleki, iako više daleki, jugoistočna Azija je čudesno lijepa zbog prirode kao i kulture, Kina, Kambodža, Vijetnam me već godinama drže i privlače to je uistinu drugi svijet u kojem sam, kao i ti možda negdje drugdje, upoznala enormnu razliku između bogatstva i siromaštva.

Zavidim Marcu Polu, uistinu. Željela bih vidjeti i onjušiti Indijski ocean.

Iskustvo putovanja je nezamjenjivo, može se ono pomalo okusiti i u putopisima, ali ništa nije toliko snažno kao upoznavanje svijeta vlastitim čulima, kao što si i sama rekla mirisi, boje, okusi. Ali sa užitkom sam čitala o Jungovim putovanjima u Afriku i Devideovim u Japan, pogotovo su Jungova putovanja zanimljiva jer je bio istraživač i promatrao svijet širom otvorenim očima, uočio je mnoge zanimljive pojave i donio nevjerojatne antropološke zaključke o genezi stvari koje izgledaju razumljive same po sebi, ali njihov nastanak je nevjerojatno kompleksan i dinamičan.

No ipak, najljepši mi je dio putovanja uvijek bio povratak kući.

[Floverka]

Jednostavko kaže:

Zanimljivo bi bilo čuti nešto i o tim razlikama koje si zapazila.

Evo ja ti mogu reći koje su se mene razlike najviše dojmile - mentalitet, kultura, gastronomija (zapravo me u kineskoj gastronomiji iznenadila određena sličnost sa evropskom), promet, trgovačka tradicija, veličina pojedinih zemalja (opet me Kina fascinirala veličinom koja se vidi u ekstremnim klimatskim uvjetima i raznolikošću rasa). O tim stvarima možeš čitati neke brojčane i statističke podatke, kao npr razlike u temperaturi, ali biti izložen temperaturama od -30 do +20 u jednoj državi za manje od 10h je prilično šokantno iskustvo (Guangzhou - Shenyang), i sad si zamisli koje je to područje, a to je samo mali komadić svijeta, Ekvator nije ni blizu.

Na kraju uvijek shvatiš kako si malen.

[saschaein]

mravac8 kaže:

Najkraće kazano - putovanje je učenje.

Shvatili bi koliko smo u zabludi, shvatili bi zašto nam država nezaustavljivo propada. Postali bi bolji ljudi.

Sve propada nezaustavno i, naravno, treba biti bolji čovjek da bi čovjek zatim bio i prevaziđen.

[mravac8]

Jednostavko kaže:

Zanimljivo bi bilo čuti nešto i o tim razlikama koje si zapazila.

Odnos prema životu i radu.

Ukratko u Hrvatskoj je lajt motiv ništa se ne može i ništa se ne isplati.

Drugdje nije tako, Tajland recimo uopće ne zna što znači riječ *nezaposlen*, a mogu sve pa i otvoriti restoran i kuhati jela u barci dugoj nekoliko metara. O čemu se radi možete shvatiti ako pogledate slike s njihove plutajuće tržnice.

U Turskoj i arapskim zemljama rade svi pa i mladi, njihove trgovine i resotrani puni su mladih starih oko 16 godina koji rade uz svoje starije kolege.

U Hrvatskoj je normalno da i 35-godišnjaci žive na grbači svojih roditelja - penzića.

Odnos prema radu definira i naš odnos prema životu. Raditi, što znači kretati se među ljudima, imati socijalne kontakte, imati dan ispunjen određenim sadržajima, naspram ne raditi odnosno besposlen sjediti doma ima samo po sebi veću vrijedost, pa čak ako i čovjek za svoj rad ne dobija odgovarajuću novčanu naknadu.

Međutim, Hrvati misle da se posao, ako nije plaćen onako kako oni misle da bi trebao biti - ne isplati.

Ukratko to, bila sam napisala podugački post kao odgovor na ovo, ali nešto mi nije u redu s internetom pa mi ga pobrisalo.

[Jednostavko]

Hvala na odgovoru. Kratko i poučno.

[mravac8]

Jednostavko kaže:

Hvala na odgovoru. Kratko i poučno.

Neki smatraju da je novac dan za putovanje bačen novac. Da je bolje kupiti luster ili novu kuhinju ili nešto drugo.

Ja mislim da je novac dan za putovanje novac potrošen na najbolji mogući način.

Ne možemo znati kakvi smo dok se ne usporedimo s drugima. A druge moramo upoznati na neposredan način, jer inače imamo samo predrasude ali ne i znanje o tome kakvi stvarno jesu.

[Jednostavko]

mravac8 kaže:

Ja mislim da je novac dan za putovanje novac potrošen na najbolji mogući način.

Jedan od najboljih načina.

mravac8 kaže:

Ne možemo znati kakvi smo dok se ne usporedimo s drugima. A druge moramo upoznati na neposredan način, jer inače imamo samo predrasude ali ne i znanje o tome kakvi stvarno jesu.

Tako je. Ja ne putujem, ali ti vjerujem. Lutam ovdje po forumu i razgledavam što drugi misle o različitim stvarima, pa mi to dođe kao neka zamjena za putovanje. Nije baš neposredno, ali je zanimljivo.

[samting]

mravac8 kaže:

Ne možemo znati kakvi smo dok se ne usporedimo s drugima.

Ako se uspoređujemo sa drugima možemo jedino znati kakvi smo u odnosu na druge. Ako se ti drugi ne poznaju onda ne možemo baš ništa bitnoga naučiti. To je kao da upoznajemo vlastitu podsvjest proučavajući komad metala. Mislim nešto će se i iz toga naučiti, samo to je minorno u odnosu na ono šta je potrebno spoznati. Zapravo uspoređujući se sa drugima u većini slučajeva bježimo od sebe ili nadomještamo na čudan način osjećaj vlastite vrijednosti.