Smisao života bez Boga

[Muškica]

Dugo vremena sam bila uvjerena da ima Boga. Sve je imalo smisla.
Sad pak mislim da nema Boga. To me doslovno uništava iz dana u dan sve više.
Mislim čak da me depresija ulovila. Ako nema Boga i ako je sve tak....eto...niš posebno- meni je ta spoznaja prestrašna. Osjećam se kao da sam nebitna....
Kao da je svaki moj čin nebitan. Koga briga. Nikoga.
Jako teško živim sama sa sobom od kada mislim da nema boga. Tražim najmanju mrvicu nade da ga ima.
Smisao života bez boga je meni osobno besmislen.
Ne znam kako da se izvučem iz besmisla i nađem smisao bez boga.

[sophieee]

Miškica kaže:

Dugo vremena sam bila uvjerena da ima Boga. Sve je imalo smisla.
Sad pak mislim da nema Boga. To me doslovno uništava iz dana u dan sve više.
Mislim čak da me depresija ulovila. Ako nema Boga i ako je sve tak....eto...niš posebno- meni je ta spoznaja prestrašna. Osjećam se kao da sam nebitna....
Kao da je svaki moj čin nebitan. Koga briga. Nikoga.
Jako teško živim sama sa sobom od kada mislim da nema boga. Tražim najmanju mrvicu nade da ga ima.
Smisao života bez boga je meni osobno besmislen.
Ne znam kako da se izvučem iz besmisla i nađem smisao bez boga.

Pa Jung je rekao da su se zapadnjaci zeznuli s tim pretjeranim pomakom u znanost koja je rezultirala odmicanjem od spiritualnosti. Tako da se neki logični zaključak može izvući da nam za život (zdrav život/bez depresije) treba vjera u nešto. Dakle jedno teško ide bez drugoga, ako uopće.
Treba valjda svaki čovjek pronaći u sebi istinu. Ako si dugo vjerovala u Boga možda ga ne moraš odbaciti, možda samo malo bolje upoznati..

[ubačeni element]

Nea-- kaže:

"Proveo sam cijeli život tražeći smisao
- sada mi se čini da ima dovoljno smisla to što sam živ"
(autor zaboravljen)

"Smisao života bez Boga" - to implicira da za one koji "imaju Boga" (boga iz religija tj vanjskog, odvojenog od njih samih) život automatski ima smisla?
Hm hm hm ....

Kad se sve uzme u obzir, i život i smrt, čini mi se da je smisao u tome da evoluiramo, s obzirom da kao ljudska bića još nismo dosegli vrh i ostvarili svoj puni potencijal. Moramo evoluirati kao vrsta, što će biti postignuto tako što će svatko od nas evoluirati kao pojedinac (ili dosezanjem tzv "kritične mase", da sada ne ulazim u to...)
Sam osjećaj/namjera da život koristim kako bih "sebe bolje upoznala" (najuzvišeniji i možda najteži cilj) jer će to pridonijeti i boljitku svijeta ("Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu" ) ispunjava me ne samo osjećajem smisla i svrhe nego i izuzetno zanimljive avanture - čak i ako su te promjene beskrajno neznatne, ako su "jedan korak naprijed, dva natrag", kapljica u oceanu ...

Promjene u psihi, odnosno duhovnom, naposljetku se moraju odraziti i u fizičkom, odnosno znanstvenici će jednog dana "otključati" tzv junk DNA i moći detaljno mapirati i desnu a ne samo lijevu, racionalnu stranu mozga. To će se po svemu sudeći desiti tek u dalekoj budućnosti, nakon što današnja dogmatična znanost doživi radikalnu promjenu (danas je ona dostojna nasljednica religije srednjeg vijeka, neizbježno prilagođena duhu vremena, odnosno bez puno vatre i vidljivog nasilja, ali duh je isti).

To je najbolje izrekao dr. Robert Monroe:
"Mi smo sposobnosti desnog mozga donijeli ovamo sa sobom; one su nam urođene. Naprotiv, sposobnosti lijeve strane od iznimnog su nam značaja kada posjećujemo ili se vraćamo u Onostrano, s one strane vremensko-prostornog kontunuuma. Lijeva strana mozga je ta koja pomiče granice našeg razvoja prisutne prije našeg rođenja.
Lijeva strana je ta koja uzme ideju, informaciju ili inspiraciju desne strane i sprovodi ih u djelo. Lijevi mozak se sve više razvija, bilo iz nekakvog Plana ili iz puke potrebe. Za to je zadužena desna strana.
Ovdje smo da bismo što više razvili sposobnosti lijeve polovice mozga.
Lijeva strana=ljudski um izmijenjen životom na Zemlji
Desna strana=izražaj Suštine; bezvremeni, nefizički dio čovjeka, netaknut i izuzet od svega što se desi u životu na Zemlji
Stvar je u tome da uskladimo rad lijeve i desne polovice mozga u simultnoj sinhroniziranoj akciji, potičući lijevu stranu da uzme što više učešća u aktivnostima Onostranog..."

Što se tiče misteriozne desne strane, evo jedan zanimljivi izvještaj o njenom (ne)funkcioniranju
https://www.ted.com/talks/jill_bolte...ht?language=hr

(DavMla, obavezno pogledaj ovo - ti u ovom klipu imaš glavnu ulogu!!! jedna znanstvenica te nježno drži u rukama )

Amen.
Ovim upisom je sve rečeno. Hvala ti Nea

[Garys]

Miškica kaže:

Dugo vremena sam bila uvjerena da ima Boga. Sve je imalo smisla.
Sad pak mislim da nema Boga. To me doslovno uništava iz dana u dan sve više.
Mislim čak da me depresija ulovila. Ako nema Boga i ako je sve tak....eto...niš posebno- meni je ta spoznaja prestrašna. Osjećam se kao da sam nebitna....
Kao da je svaki moj čin nebitan. Koga briga. Nikoga.
Jako teško živim sama sa sobom od kada mislim da nema boga. Tražim najmanju mrvicu nade da ga ima.
Smisao života bez boga je meni osobno besmislen.
Ne znam kako da se izvučem iz besmisla i nađem smisao bez boga.

Shvacas da ti se upravo desava ono sto treba, gledaj, otici i napustiti koncept Boga znaci napustiti koncept Boga, ne i ono sto tebi to predstavlja unutar same vrijednosti, ne kao ideal zbog ideala, vec koncept Boga nije nesto sto je ili nije, tj. to je upravo to sto ti radis, a radis ispravno, smatras da ga ima, pa da ga nema, to je savrseno.

Bog moze postojati na razlicite nacine, kao ideja, kao ideal, kao nesto prema cemu i od cega se ravnas prema nekim stvarima u zivotu.

Isto je kao da se ravnas po nekoj knjizi, i onda vise ne, to ne znaci da nema smisla, to upravo znaci da ga ima, tko kaze da je taj navodni Bog smisleni Bog, sto ako je besmisleni Bog smisleni Bog toj nekoj takvoj vecini. Sto definira vjerovanje, koje vjerovanje, kako se definira Bog, sto si ti sa i bez vjerovanja u nekog Boga (sto god to znacilo).

A propos te navodne depresije, sto je otislo, cega vise nema, sto je to bilo a sada toga vise nema da je takvo stanje nuzno. Jel' to pise u ne znam katekizmu (pravovjeruju), o Bogu ako napustis koncept, zasto se koncept zove Bog, tko ima to pravo usadivati takav sustav u um.

Ma ti si inteligentna, to je tvoj problem. Problem je sto sada je kao neka praznina, ma nije praznina da bi bila praznina, nego je upravo osloboden um slobodan um, prazan i siguran (na takav nacin), sposoban vidjeti stvarno.

Nema dalje institucije, nema dalje savjetnika koji kaze sada ovo, sada ono, sada u ovoj fazi nema ucitelja, sada su svi ucenici, jedan pored drugog, nitko visi ni nizi od drugog, svi na stazi nepoznatog koja vodi prema svijetlu ponovne spoznaje, novog otkrica, noce stvarnosti, trebas samo biti, i promatrati.

Monoteisticki koncept je sam po sebi besmislica (mogao bi ti objasniti do u detalja zapravo), pogledaj svijet oko tebe, pogledaj, koliko Bogova vidis, barem dvojicu, ako postoje u tom nekom smislu.

Dobro i zlo ne izlazi i ne proizlazi iz Boga, religije, nacije, itd, proizlazi iz ljudskog srca, ako prepoznajes te kvalitete u sebi, odaberi koncept kulture upravo prema kriteriju spoznaje. Religija, nacija, koncept identiteta je nesto najnegativnije na sto je ljudski rod ikada pristao.

Jesi ti odbila Boga, jesi to nesto odbacila, nisi, jel' moze to nesto ako postoji kao nesto sto postoji doci do tebe, moze, pa neka dode ako hoce, odbacila si koncept, to si dobro napravila da ni ne kuzis sada zasto.

Mislim usla mi je muha u prostoriju upravo, i sta da sada radim ja s tom muhom, ona je na proputovanju unutar svoje vizualne i nevizualne osjetilno shvatljive i neshvatljive stvarnosti, da, ja sam povezan s tom muhom na razne nacine, mi smo isti u tom nekom smislu, otvorit cu joj vrata da lakse poleti van, tko zna sto jos ima za otkriti.

Put muhe nije koncept, mi smo samo privremeno zaokupljeni samim sobom, jesi ti osoba koja vjeruje u vlastiti identitet, pa sve te stvari su prolazne, iluzorne, privremene.

Sta da kaze jesen ljetu, u smislu prirode, sada cemo umrijeti, zima kaze, da, samo privremeno da se mozemo ponovno probuditi u novom svijetlu, tako i ti sada si jesen, jedino ne shvacas zasto umires, jer ne znas sto je tamo, to je prirodan proces, kako u makrodomeni tako i u mikrodomeni, neizbjezan sustav samospoznaje.

Koncept Boga je ljudskim glavama, odrezu stablo kruske da naprave drveni simbol Boga, tada pod tim simbolom traze od tog Boga da im da krusku, to je uzas koliko daleko to ide.

Zasto unistavamo planetu, pa molimo Bogove da nam unisteno daju iz neke milosti jer molimo zdravo marijo i oce nas, kakva bi to milost trebala biti, kakav bi to bio Bog trebao biti, kakav je to koncept...

Jedina stvar koja treba biti unistena je ova koju si ti unistila, besmisleni koncept. Ti nisi nespiritualna, ne moguce da jesi, po tvom upisu znam da nisi, naprotiv. U biti ne bi se trebala toliko brinuti.

Ti moras shvatiti da nisi ti napustila Boga, nije taj neki Bog napustio tebe, ti si napustila koncept, ideal, ideju, a te stvari ne brinu o tome, jer su relativne i nestvarne kao takve, one su ono sto um voli, mainstream luksuza koji to nije, ta sreca, nije sreca, to ispunjenje nije to ispunjenje.

Ti si manifesticaja viseg od ideje, viseg od koncepta u koji te stavljaju od malena.

Znas ako se sjecas onog slucaja sa onom curom i onim bolesnikom Fritzom iz Austrije, ja sam to pratio, i ona je rekla u par intervjua da joj on nekako fali, da joj fali taj podrum, taj koncept, iako bolan i uzasan, ona ipak nekako osjeca da fali neki dio nje, iako je uzas, uzas, uzas, uzas, to sto je on njoj radio, ona ipak priznaje, da joj taj covjek nekako fali, mucitelj joj je postao spasitelj, zamisli sada kada usporedis to sa sobom i svojim primjerom, povuci paralelu, razmisli...

[omen4k]

Miškica kaže:

Dugo vremena sam bila uvjerena da ima Boga. Sve je imalo smisla.
Sad pak mislim da nema Boga. To me doslovno uništava iz dana u dan sve više.
Mislim čak da me depresija ulovila. Ako nema Boga i ako je sve tak....eto...niš posebno- meni je ta spoznaja prestrašna. Osjećam se kao da sam nebitna....
Kao da je svaki moj čin nebitan. Koga briga. Nikoga.
Jako teško živim sama sa sobom od kada mislim da nema boga. Tražim najmanju mrvicu nade da ga ima.
Smisao života bez boga je meni osobno besmislen.
Ne znam kako da se izvučem iz besmisla i nađem smisao bez boga.

Sva sreca da postoji ostavstina filozofije.


https://en.m.wikipedia.org/wiki/The_..._of_Pythagoras

[Muškica]

Hvala vam.
Malo sam se pogubila. Izgleda da prolazim krizu identiteta.
Iscrpila sam se razmišljajući i previše mi je svega.
A i to će proći....

[john newman]

ja ne znam kako vi, ali ja nemam život, već doslovno preživljavanje od mjeseca do mjeseca, još nakon bolesti sam shvatio kako je sam proces življenja paklen, pa na smrt ne gledam nešto što je negativno, već dapače - pozitivno

[CelMar]

john newman kaže:

(...) sam shvatio kako je sam proces življenja paklen, pa na smrt ne gledam nešto što je negativno, već dapače - pozitivno

Pa da, to dođe ko oslobođenje. Veći je problem ono što se dogodi i iskusi tik prije toga.

[morskigolub]

Isto kad bi se neki električni aparat zapitao kakav je smisao
živjeti bez struje.
Ili kad bi neko rekao ne treba mi kisik. Ne vidim ga i on za mene ne postoji.
Smisao života bez izvora života je besmislen.

[Diego Rivera]

Miškica kaže:

Hvala vam.
Malo sam se pogubila. Izgleda da prolazim krizu identiteta.
Iscrpila sam se razmišljajući i previše mi je svega.
A i to će proći....

Evo da ti i ja kažem nešto. Mada je Garys tako lijepo sve objasnio

Aristotel je rekao :drag mi je Platon (koji je vjerovao u zagrobni život), ali još mi je draža istina.

Jel bi radije bila sretna u oblacima i u zabludi, ili nesretna u realitetu i čvrsto na zemlji? A nemoraš biti nesretna da bi bila u realitetu. Ovaj svijet nam pruža toliko toga, prilika, znanja, zanimanja i zanimacija da živimo 300 godina ne bismo sve prošli.

Bog i Sotona nisu osobe, to su ljudski poosobljeni prikazi dobra i zla, koji na neki način postoje u svim filozofijama i religijama.

Iako ne vjerujem u poosobljenog Boga kakvim ga prikazuje Biblija, i dalje čitam Bibliju i izvlačim stvari iz nje koje smatrim vrijednima i korisnima. Čak se i molim ponekad navečer kad ne mogu zaspati, ali to više zato što me smiruje, a ne da od Boga očekujem neku konkretnu pomoć.

I još jedno razmišljanje jednog suvremenog znanstvenika također ateista: Richarda Dawkinsa.
'Možemo biti sretni što ćemo umrijeti, zato što mnogi ljudi ne mogu umrijeti jer se nikada nisu niti rodili.'

A također možemo biti sretni što smo rođeni kao ljudi jer imamo kud i kamo smisleniji život (kulturu, civilizaciju) od svih ostalih živih bića, najviše zbog mozga i intelekta kakav nema niti jedan drugi sisavac, životinja ili živo biće uopće.

[DavMla]

Dokins nije u pravu,da se nisi rodio ne bi se morao zlopatiti i umreti na kraju te tad za tebe kao da nista nije postojalo,ne secas se nicega u vecnom nistavilu.Neki bi voleli da se nikada nismo rodili.

[Srebrni-medvjed]

Smisao života je umjetnost jer život može dobiti na važnosti jedino kao estetski fenomen (F. Nietzsche)

[Srebrni-medvjed]

DavMla kaže:

Neki bi voleli da se nikada nismo rodili.

-Tata, tata, je bi da me inkraniraš u materijalni svijet
-Jesi siguran sine, nije ti to baš tako fino kako izgleda
-Ma je, je, molim te, molim te, daj daj daj
-Ajde dobro, ali nemoj onda cendrati kad se pogubiš
-Ma neću sto posto, garantiram

PRC!!

[morskigolub]

Nietzsche nema pojma.
Nietzsche je rekao Bog je mrtav.
A kasnje su utvrdili da je Nietzsche mrtav
Ne bi se toliko govorilo o toj osobi (o Bogu) da ne postoji.

[CelMar]

morskigolub kaže:

Ne bi se toliko govorilo o toj osobi (o Bogu) da ne postoji.

Napredna logika :klap:


Dakle koji je, po vama, smisao života?

[john newman]

CelMar kaže:

Pa da, to dođe ko oslobođenje. Veći je problem ono što se dogodi i iskusi tik prije toga.

ti si neka klasa optimista. znaš li ti da danas oboljela osoba od alzheimera može od postavljene dijagnoze živjeti 20 god ?

dakle proces do umiranja nije tik, već se neke stvari ne mogu zamisliti.

[john newman]

DavMla kaže:

Dokins nije u pravu,da se nisi rodio ne bi se morao zlopatiti i umreti na kraju te tad za tebe kao da nista nije postojalo,ne secas se nicega u vecnom nistavilu.Neki bi voleli da se nikada nismo rodili.

Toliko o slobodnoj volji.

[CelMar]

john newman kaže:

ti si neka klasa optimista. znaš li ti da danas oboljela osoba od alzheimera može od postavljene dijagnoze živjeti 20 god ?

Uf, ako mi se to ikad dogodi molio bih nekog da me upuca.

Radije bih odabrao smrt nego neki smećast život, ako se to uopće može tako nazvati.

dakle proces do umiranja nije tik, već se neke stvari ne mogu zamisliti.

Proces umiranja je cijeli život, budimo realni.
Htio sam reći da su posljednji trenuci dosta često ispunjeni patnjom, pa zbog toga i nisu baš ugodni.

No što se tiče smrti, nje se ne treba bojati. Jer kad dođe smrt - nema nas.

[john newman]

mene je više strah tog procesa umiranja ...

[Muškica]

john newman kaže:

mene je više strah tog procesa umiranja ...

Moli Boga da te oslobodi tog straha.