Stupnjevi opijenosti ljudstvom

[implosive]

U kojoj je mjeri čovjek sposoban razumjeti svoju okolinu s obzirom na uvjetovanost svog iskustva i razvoja karaktera i sklonosti?

Koje su granice ljudskog razumijevanja? Jesu one daleke ili na razini mrava u odnosu na stvarnost?
Naš nedavni brzi napredak u razumijevanju je veliki skok u odnosu na našu povijest. Je li je on tako veliki u razumijevanju stvarnosti? Ili jedva da i ima veze sa boljom spoznajom stvarnosti?

Mi ljudi imamo svoj svijet u prirodi. Imamo svoje koncepte koje usvajamo kao stvarnost svijeta u kojem se nalazimo. Ali i mravi imaju svoju vrstu koncepta po kojima se ponašaju i uspijevaju u tome. Koja je razlika? To što mi možemo poslati čovjeka na Mjesec? Eventualno stupit u kontakt sa drugom civilizacijom? Možda će jednog dana mravi stupit u kontakt sa bubamarama. Takav skok u evoluciji je jednak čovjekovoj komunikaciji sa vrstom koja nema dodirnih točaka sa njime.

Normalno je da ljudi gledaju iz svoje perspektive ali da li postoje mogućnosti sagledanja sa nešto malo odmaka od sebe a da bude stvarnije od čistog ropstva vlastitih hirova? I da li taj odmak omogućuje bolji uvid u stvarnost ili je to samo jedna od perspektiva ljudskog u ljudskom iz čega nema izlaza?

[Quark Particle]

implosive kaže:

U kojoj je mjeri čovjek sposoban razumjeti svoju okolinu s obzirom na uvjetovanost svog iskustva i razvoja karaktera i sklonosti?

Koje su granice ljudskog razumijevanja? Jesu one daleke ili na razini mrava u odnosu na stvarnost?
Naš nedavni brzi napredak u razumijevanju je veliki skok u odnosu na našu povijest. Je li je on tako veliki u razumijevanju stvarnosti? Ili jedva da i ima veze sa boljom spoznajom stvarnosti?

Mi ljudi imamo svoj svijet u prirodi. Imamo svoje koncepte koje usvajamo kao stvarnost svijeta u kojem se nalazimo. Ali i mravi imaju svoju vrstu koncepta po kojima se ponašaju i uspijevaju u tome. Koja je razlika? To što mi možemo poslati čovjeka na Mjesec? Eventualno stupit u kontakt sa drugom civilizacijom? Možda će jednog dana mravi stupit u kontakt sa bubamarama. Takav skok u evoluciji je jednak čovjekovoj komunikaciji sa vrstom koja nema dodirnih točaka sa njime.

Normalno je da ljudi gledaju iz svoje perspektive ali da li postoje mogućnosti sagledanja sa nešto malo odmaka od sebe a da bude stvarnije od čistog ropstva vlastitih hirova? I da li taj odmak omogućuje bolji uvid u stvarnost ili je to samo jedna od perspektiva ljudskog u ljudskom iz čega nema izlaza?

A što je to objektivna stvarnost? Postoji li objektivna istina? Ili su to konstrukti bića sa svijesti? A kao takvi podložni limitima ljudske spoznaje i subjektivnosti obrazlaganja svih spoznaja u odnosu na svoje postojanje i vlastiti smisao u tome.

Postoji li odmak? Apsolutno. Samo pogledaš Zemlju kao dio ili jednog kompjuterskog programa ili bilo koje teorije kojom se svemir objašnjava pa ti recimo religija i te pizdarije i mnoge druge pizdarije zaista izgledaju kao igrokaz i tupilo, glupost nemjerljiva. Mala točkica puna sranja.

No kakve veze sa odmakom u pogledu na "stvarnost" i ljudskim postojanjem i stupanje u kontakt sa "alienima" imaju mravi?
Ne razumijem tu metaforu. Što si htio reći? Različiti smo od mrava utoliko što smo kompleksniji i imamo svijest. Različita smo vrsta. Velika je razlika između svjesnih bića poput čovjeka i njegovih koncepata i bića koja nisu uopće svjesna sebe poput mrava.

[implosive]

Quark Particle kaže:

A što je to objektivna stvarnost? Postoji li objektivna istina? Ili su to konstrukti bića sa svijesti? A kao takvi podložni limitima ljudske spoznaje i subjektivnosti obrazlaganja svih spoznaja u odnosu na svoje postojanje i vlastiti smisao u tome.

Nisam stvarnost nazvao objektivnom. Pitam kad već postoji uvjetovanost u promatranju okoline, da li može u tom kontekstu postojati manji ili veći odmak od sebe?

Quark Particle kaže:

Postoji li odmak? Apsolutno. Samo pogledaš Zemlju kao dio ili jednog kompjuterskog programa ili bilo koje teorije kojom se svemir objašnjava pa ti recimo religija i te pizdarije i mnoge druge pizdarije zaista izgledaju kao igrokaz i tupilo, glupost nemjerljiva. Mala točkica puna sranja.

Asocijacije nisu validan argument. To što se tebi nešto čini pa me pozivaš da se povedem za tvojom impresijom objašnjava religiju.

Quark Particle kaže:

No kakve veze sa odmakom u pogledu na "stvarnost" i ljudskim postojanjem i stupanje u kontakt sa "alienima" imaju mravi?
Ne razumijem tu metaforu. Što si htio reći? Različiti smo od mrava utoliko što smo kompleksniji i imamo svijest. Različita smo vrsta. Velika je razlika između svjesnih bića poput čovjeka i njegovih koncepata i bića koja nisu uopće svjesna sebe poput mrava.

Zanima me da li poznajemo svijet više od mrava ako je naše viđenje uvjetovano vlastitim opstankom kao što je to slučaj kod mrava?
Po čemu je sposobnost konstruiranja aviona ili rakete bliža spoznaji stvarnosti?

[Quark Particle]

implosive kaže:

Nisam stvarnost nazvao objektivnom. Pitam kad već postoji uvjetovanost u promatranju okoline, da li može u tom kontekstu postojati manji ili veći odmak od sebe?



Asocijacije nisu validan argument. To što se tebi nešto čini pa me pozivaš da se povedem za tvojom impresijom objašnjava religiju.



Zanima me da li poznajemo svijet više od mrava ako je naše viđenje uvjetovano vlastitim opstankom kao što je to slučaj kod mrava?
Po čemu je sposobnost konstruiranja aviona ili rakete bliža spoznaji stvarnosti?

Poznajemo li svijet više od mrava? Pa apsolutno da poznajemo. Sve znanosti koje postoje, sva otkrića, sve spoznaje nas čine na puno puno većoj razini od nesvjesnih bića mrava. Pobogu.

Sposobnost konstruiranja aviona je samo otkriće zakona dinamike i mogućnosti leta, to jedan od načina otkrivanja prirode i mogućnosti njenog korištenja i otkrivanja fizičkih zakona.

Jesu li fizički zakoni "stvarnost"? Jesu, ali ne na način kako se tumači stvarnost kao konstrukt objašnjavanja svega. Stvarnost je konstrukt ljudskog uma, a otkriti se mogu samo objektivne stvari koje postoje neovisno o ljudskom umu. Stvarnost je koncept koji smo mi izmislili.

[medonaodmoru]

implosive kaže:

Koje su granice ljudskog razumijevanja? Jesu one daleke ili na razini mrava u odnosu na stvarnost?
Naš nedavni brzi napredak u razumijevanju je veliki skok u odnosu na našu povijest. Je li je on tako veliki u razumijevanju stvarnosti? Ili jedva da i ima veze sa boljom spoznajom stvarnosti?

Postoji velika i stalno rastuća disproporcija između ukupne razine znanja i razumijevanja čovječanstva kao cjeline i nekog pojedinca. Prva raste ubrzano i kumulativno dok je druga već dosegnula svoje limite. Ta razlika će se i dalje povećavati. Prilično zanimljivo. Kako će se u takvom svijetu snalaziti i osjećati pojedinac? Kao Alisa u zemlji čudesa?

[mravac8]

medonaodmoru kaže:

Postoji velika i stalno rastuća disproporcija između ukupne razine znanja i razumijevanja čovječanstva kao cjeline i nekog pojedinca. Prva raste ubrzano i kumulativno dok je druga već dosegnula svoje limite. Ta razlika će se i dalje povećavati. Prilično zanimljivo. Kako će se u takvom svijetu snalaziti i osjećati pojedinac? Kao Alisa u zemlji čudesa?

Ovisi o pojedincu. Ali većina će se osjećati jednako kao i danas - misliti će da su najpametniji, da znaju najbolje i da znaju dovoljno. Za takvo mišljenje o sebi odbija i dobijati će potvrdu iz okoline.

Današnji čovjek treba znati okrenuti prekidač na električnom štednjaku i stisnuti dugme na kompjuteru, ne mora znati (niti zna) što je električna energija i od čega se sastoji hardver. Ako usporedimo individualnog pojedinca od prije sto godina i današnjeg čovjeka, naš predak je morao znati puno više. Živio je od poljoprivrede i stočarstava, morao je znati kada što zasijati, kako obrezati voćku, kada zasaditi salatu, kako uskladištiti povrće za zimu .... i da ne nabrajam. Današnji čovjek ode u prvu trgovinu i kupi ananas. I ne zna ni kako izgleda biljka na kojoj je izrastao taj ananas.

Znanje čovječanstva raste i rasti će. Međutim, čovjek - pojedinac ne mora biti skladištar i repetitor svog tog znanja. Čovjek nije kompjuter i ne vrijedi više što u njemu ima više podataka i informacija. Osim toga sama količina informacija koje usvoji neki pojedinac neće učiniti tog pojedinca razumnim bićem. Nije duplo razumniji ni pametniji onaj tko zna milijun od onoga tko zna samo 500 tisuća podataka i informacija. Ljudski razum ne funkcionira tako.

Međutim, to ne znači da čovjek ne treba učiti i da će biti jednako mudar, razuman i pametan i onaj tko ne zna ništa. Određena (kritična?) količina znanja je neophodna da bi imali razumnog čovjeka. I, da, veća količina znanja u pojedincu bolja je i za pojedinca i za čovječanstvo.

Znam da ovo što pišem djeluje kontradiktorno, ali moguće je da to tako nekako ide. Kako točno ne znam, znanost se nije bavila tom problematikom.

Uloga čovjeka je da gradi sebe i društvo. Jer čovjeka nema bez društva, bez njegove socijalne okoline. Uloga čovjeka je da osigura materijalna sredstva za svoje preživljavanje.

To, konkretno, znači završiti neku školu steći znanje da bi se mogao obavljati posao s kojim će se zarađivati za život. Time se postaje i vrijedan član zajednice, dakle gradi se i zajednica. Pojedinac ne mora ići dalje, može svoj život svesti na posao, kuću, trgovačke centre i nogometne utakmice odnosno kafiće kao zabavu i odmor od posla.

Ili može dio svog slobodnog vremena trošiti da usvoji dio ljudskog znanja i da stekne razumniju sliku svijeta oko sebe. Razumniji čovjek gradi i razumniju zajednicu.

[medonaodmoru]

mravac8 kaže:

Današnji čovjek treba znati okrenuti prekidač na električnom štednjaku i stisnuti dugme na kompjuteru, ne mora znati (niti zna) što je električna energija i od čega se sastoji hardver. Ako usporedimo individualnog pojedinca od prije sto godina i današnjeg čovjeka, naš predak je morao znati puno više....
Međutim, to ne znači da čovjek ne treba učiti i da će biti jednako mudar, razuman i pametan i onaj tko ne zna ništa. Određena (kritična?) količina znanja je neophodna da bi imali razumnog čovjeka. I, da, veća količina znanja u pojedincu bolja je i za pojedinca i za čovječanstvo.

Slažem se ali tu bi moglo doći do neprilika koje se sada tek naziru. Današnjem čovjeku je skoro dovoljno da zna okretati prekidače. Sutrašnjem će to najvjerojatnije biti posve dovoljno. Zbog toga nam i prijeti opasnost od velikog pada u tupost i ignoranciju. Kad čovjek nešto ne mora znati i ne mora se truditi, on ne zna i ne trudi se. Dok sam bio dijete, "ravnozemaljaca" nije bilo. Polupismena susjeda je bila donekle zabrinuta zbog spuštanja na Mjesec. Držala je da bi se Bog mogao na nas naljutiti zbog zadiranja u "svoju domenu" ali da su ljudi na tu loptu došli sa naše loptaste Zemlje, u to nije sumnjala. Pa svi smo to gledali u direktnom prijenosu. Bojim se da će prema kraju stoljeća nepismenost opet biti u porastu. Ako možeš "napikavati" po ikonicama, kog vraga da se mučiš sa čitanjem.

[mravac8]

medonaodmoru kaže:

Slažem se ali tu bi moglo doći do neprilika koje se sada tek naziru. Današnjem čovjeku je skoro dovoljno da zna okretati prekidače. Sutrašnjem će to najvjerojatnije biti posve dovoljno. Zbog toga nam i prijeti opasnost od velikog pada u tupost i ignoranciju. Kad čovjek nešto ne mora znati i ne mora se truditi, on ne zna i ne trudi se. Dok sam bio dijete, "ravnozemaljaca" nije bilo. Polupismena susjeda je bila donekle zabrinuta zbog spuštanja na Mjesec. Držala je da bi se Bog mogao na nas naljutiti zbog zadiranja u "svoju domenu" ali da su ljudi na tu loptu došli sa naše loptaste Zemlje, u to nije sumnjala. Pa svi smo to gledali u direktnom prijenosu. Bojim se da će prema kraju stoljeća nepismenost opet biti u porastu. Ako možeš "napikavati" po ikonicama, kog vraga da se mučiš sa čitanjem.

Do većine znanja čovječanstva došlo se zbog ljudske radoznalosti, a ne iz potrebe, odnosno preživljavanja.

Većina današnjih ljudi je takva, recimo nezahtjevna, dovoljno im je ogovaranje susjeda ili priča o nogometnim utakmicama, ali nema dokaza da i u prošlosti većina nije bila - upravo takva.

Istina je da nisu ostale zabilježene misli kmetova, robova, seljaka ..... već samo nekolicine istaknutih pojedinaca koji su imali prilike naučiti čitati i pisati, pa onda su njihovi interesi ostali zabilježeni za nas, ali to ne znači da su se kmetovi u svojim kolibicama bavili filozofskim mislima. Najverojatnije su i oni ogovarali susjede.

Danas, kada prosječan čovjek ima osmosatni radni dan i dovoljno vremena za sebe, neće većina trčati u knjižnicu i uzimati knjige iz genetike ili kvantne fizike, neće grabati Sokrata i Platona ..... većina će čitati 24 sata i Gloriju.

Ali i danas će manjina otići u zvjezdarnicu i proučavati dosege znanosti i filozofije iako ne mora, jer na drugi način zarađuje za kruh. Ili će izabrati da služeći znanosti zarađuje za kruh.

O čemu ovisi tko će od ns pripasti manjini a tko većini - ne znam. Rodimo li se takvi ili nas društvo takve formira? Možda neki klik u ranom djetinstvu gurne nekoga u jednom pravcu, drugoga u drugom ......

[maktubmaktub]

Bas danas malo razmisljala o tome. I naidem na ovo. Divno.

Sto je stvarnost? Mozemo li mi ljudi tvrditi da je stvarnost kakvu MI percipiramo objektivna?!

Smatram da to nikako nemoze biti tako.

Mravi zive svoje zivote, mravi imaju svoju subjektivnu objektivnost. Oni imaju svoju ulogu, svoje zadace, svoje mjesto u toj zajednici. Kako netko moze uopce pomisliti da svijest kao takva ne postoji u njima. Kako onda red, rad i disciplina kod njih postoji? Programirani su?? Instinkti? Od kud instinkti? Jesu li svjesni nas?! Cime je uvjetovana njihova subjektivna objektivnost?

Zasto smo mi ljudi toliko uvjereni da je nasa realnost i nase znanje objektivno te jedino vazece? Cime je uvjetovana nasa subjektivna objektivnost? Znanoscu interpretiramo pojave koje se dogadaju oko nas, koliko je ta interpretacija opet objektivna?

Sto ako smo mi za nekoga mravi? Doslovno mravi.

Sto ako smo mi zapravo radnici na mitohondriju. A plazma je svemir.

Sto ako smo mi objektivno zapravo pola milimetra "veliki"?

Sve ima svoju ulogu. Sve ima svoje mjesto, barem za ono sto nasa svjest spoznaje. Koja je uloga svemira? Koja je uloga nas? Koja je uloga mrava?

Zasto imamo svijest ako nepostoji razlog naseg postojanja? Kako mi jedini mozemo imati svijest?

Ono sto znamo, jest to da smo svi mi, produkti onoga cime smo bili okruzeni. Ne samo bili nego i dalje jesmo.Da je jedan segment bio drugaciji to bi se u toj mjeri drugacije i manifestiralo na nas.

Evolucija. Evolucija tijela. Evolucija uma. Evolucija emocija? Evolucija uma- razvoj razmjeran opsegu informacija. Okruzenje kroji umove. Informacije su impulsi, njima pobjeci ne mozemo. Kako ih percipiramo? Nalazimo se uinformacijskom dobu. Na pocetku pocetaka smo tek. Mi jos spadamo u primitivce, onako kako gledamo mi na ljude prije 50, 100, 200 etc godina.... Tako ce nas gledati... To je neupitno...

Sto znaci biti ispred svog vremena?

Kako se einstein osjecao u razgovoru sa ljudima toga vremena? Kako su svi veliki umovi gledali na ljude svoga vremena? Kako su "obicni" ljudi TADA gledali na njih?

Kada bi se usporedivala inteligencija einsteina i hawkinga, ukljucivsi svijetove i vrijeme u kojem je jedan zivio i u kojem drugi zivi, tko je inteligentniji?







Poslano sa mog LG-M200 koristeći Tapatalk

[maktubmaktub]

Mi smo toliko mutavi da sami sebe kocimo ka napretku... Mediji, crkvaa...sve te izmisljotine sa ciljem pseudo krojenja uma...
Kako bi nas se dovelo u red....

Haha


Mravi nam se smiju garant...

Poslano sa mog LG-M200 koristeći Tapatalk

[maktubmaktub]

Umislili smo se da smo vazni jer imamo ruke i noge pomocu kojih mozemo puno vise od zivotinja... Umislili smo se da smo vazni jer nam je srecom celjust fleksibilnija od ostalih pa se mozemo sporazumijevati...

Puno jos moramo svi kolektivno uciti... Da dosegnemo barem 2% razumijevanja onoga cime smo okruzeni....

Idemo na mjesec, radimo robote... A mrave koji su na zemlji ne razumijemo...

Prirodne znanost promatraju "objekt promatranja" izvana... Ne razumije se nitko u ontologiju promatranoga...



Poslano sa mog LG-M200 koristeći Tapatalk

[duhovnjakinja]

Ima ona "čovjek je mjera svega", dakle nije ni perspektiva mrava, niti neizmjerna...

"da li postoje mogućnosti sagledanja sa nešto malo odmaka od sebe a da bude stvarnije od čistog ropstva vlastitih hirova?", ne može se doista odmaknuti od sebe nikako, to je zapravo hir.

[Nea--]

implosive kaže:

Normalno je da ljudi gledaju iz svoje perspektive ali da li postoje mogućnosti sagledanja sa nešto malo odmaka od sebe a da bude stvarnije od čistog ropstva vlastitih hirova? I da li taj odmak omogućuje bolji uvid u stvarnost ili je to samo jedna od perspektiva ljudskog u ljudskom iz čega nema izlaza?

Odmaka od sebe - prema komu ili čemu?
"Čovjek zbog svoje slabosti traži autoritet na koji bi se mogao sigurno osloniti, ali autoritet na koji se on oslanja samo je plod njegove slabosti, samo projekcija njegove subjektivnosti, nesposobne da priđe drugome, konkretno-univerzalnome"

Ako vjeruješ da robuješ vlastitim hirovima, tada će ti i (vanjska, objektivna) stvarnost i drugi ljudi također biti okovani tim istim ropstvom, i to je sve što ćeš u njima uspjeti vidjeti.


Stvarnost je čovjeku onoliko poznata koliko je on poznat samome sebi, tj "nema izlaza" - barem ne van sebe. Ali je zato moguće bolje i dublje upoznavanje sebe, i to bi bio "izlaz" iz "ropstva vlastitim hirovima", a ujedno i promjena perspektive koja ne može biti nego ljudska (sigurno ne bi htio mijenjati svoju ljudsku za mravlju ili žablju ili konjsku itd perspektivu?.. mada bi i to mogao biti zanimljiv doživljaj,promotriti svijet iz perspektiva drugih živih bića na Zemlji )

[Nea--]

Naziv teme je jak

"Opijenost ljudstvom" ....

(Prva asocijacija: Zanesena promatračica stoji zanesena&opijena pred slikom mladih vojnika na prvoj liniji fronte u nekom muzeju ili foto galeriji)

[Verdadera]

implosive kaže:

U kojoj je mjeri čovjek sposoban razumjeti svoju okolinu s obzirom na uvjetovanost svog iskustva i razvoja karaktera i sklonosti?

Koje su granice ljudskog razumijevanja? Jesu one daleke ili na razini mrava u odnosu na stvarnost?
Naš nedavni brzi napredak u razumijevanju je veliki skok u odnosu na našu povijest. Je li je on tako veliki u razumijevanju stvarnosti? Ili jedva da i ima veze sa boljom spoznajom stvarnosti?

Mi ljudi imamo svoj svijet u prirodi. Imamo svoje koncepte koje usvajamo kao stvarnost svijeta u kojem se nalazimo. Ali i mravi imaju svoju vrstu koncepta po kojima se ponašaju i uspijevaju u tome. Koja je razlika? To što mi možemo poslati čovjeka na Mjesec? Eventualno stupit u kontakt sa drugom civilizacijom? Možda će jednog dana mravi stupit u kontakt sa bubamarama. Takav skok u evoluciji je jednak čovjekovoj komunikaciji sa vrstom koja nema dodirnih točaka sa njime.

Normalno je da ljudi gledaju iz svoje perspektive ali da li postoje mogućnosti sagledanja sa nešto malo odmaka od sebe a da bude stvarnije od čistog ropstva vlastitih hirova? I da li taj odmak omogućuje bolji uvid u stvarnost ili je to samo jedna od perspektiva ljudskog u ljudskom iz čega nema izlaza?

Granice su društveni produkt a razvoj prirodni, iako je društvo zapravo isto priroda, što se tiče razvoja mislim da je odnos mnogo ovisniji, to jest, u konceptu granica, priroda ni na koji način ne ovisi o njima, kreiranje granica ovisi o prirodi, dok u kontekstu razvoja priroda ovisi o razvoju jednako kao i obratno, priroda jest razvoj, razvoj je priroda, dakle- ne postoji granica ni ljudskog ni iti jednog drugog razvoja osim u samoj činjenici prirodno ograničene forme

Ovo o čemu ti pričaš je kategorizacija razvoja prema raznim čimbenicima/obrascima/detaljima/grupama/ a zatim i vrstama, a zatim se dijeli i prema vremenu jer mrav ne postoji jednako dugo u prostoru koliko i čovjek, sigurna sam da ima još puno faktora a sve skupa čini jedan podskup zvan..."granica" To jest- prirodno ograničena forma.

Drugo pitanje bi stoga bilo-da li je moguće razvojem izaći iz prirodno ograničene forme, to jest, postati "ravnopravan" prirodo-razvoju u međusobnom su-ovisničkom odnosu "priroda-razvoj-granica"?

Hm, zbilja, čudna i komplicirajuća podmisao, kao da pričam o nezdravom roditeljstvu

Edit: Idem u krevet, umjesto "razumijevanje" čitavo vrijeme sam čitala "razvoj" pa i o tome razmišljala

[Leteća]

Nea-- kaže:

Naziv teme je jak

"Opijenost ljudstvom" ....

(Prva asocijacija: Zanesena promatračica stoji zanesena&opijena pred slikom mladih vojnika na prvoj liniji fronte u nekom muzeju ili foto galeriji)

Meni je pala na pamet naša Kokolinda. Oni stupaju, a ona opijena.

[Levee En Masse]

implosive kaže:

U kojoj je mjeri čovjek sposoban razumjeti svoju okolinu s obzirom na uvjetovanost svog iskustva i razvoja karaktera i sklonosti?

Koje su granice ljudskog razumijevanja? Jesu one daleke ili na razini mrava u odnosu na stvarnost?
Naš nedavni brzi napredak u razumijevanju je veliki skok u odnosu na našu povijest. Je li je on tako veliki u razumijevanju stvarnosti? Ili jedva da i ima veze sa boljom spoznajom stvarnosti?

Mi ljudi imamo svoj svijet u prirodi. Imamo svoje koncepte koje usvajamo kao stvarnost svijeta u kojem se nalazimo. Ali i mravi imaju svoju vrstu koncepta po kojima se ponašaju i uspijevaju u tome. Koja je razlika? To što mi možemo poslati čovjeka na Mjesec? Eventualno stupit u kontakt sa drugom civilizacijom? Možda će jednog dana mravi stupit u kontakt sa bubamarama. Takav skok u evoluciji je jednak čovjekovoj komunikaciji sa vrstom koja nema dodirnih točaka sa njime.

Normalno je da ljudi gledaju iz svoje perspektive ali da li postoje mogućnosti sagledanja sa nešto malo odmaka od sebe a da bude stvarnije od čistog ropstva vlastitih hirova? I da li taj odmak omogućuje bolji uvid u stvarnost ili je to samo jedna od perspektiva ljudskog u ljudskom iz čega nema izlaza?

Naravno da postoji..

Svemir,vječnost, beskonačno, predstavljeni su sferom..
Na sferi je svaka točka središte, svaka je točka najviša točka i to objašnjava zagonetku vremena i prostora.
Nikad nije postojao početka vremena, i nikad neće biti ni kraja.
Vrijeme uvijek jest.
Koliko god bilijuna godina otada i koliko god,...ih prošlo, jednako si blizu kraju ili početku Vremena kao i sada, i ništa bliže.

Ovaj trenutak je središte Vremena; ovaj je trenutak najviša točka sfere koja se okreće. Isto je i s drugim oblikom Vremena, Prostorom.
Nema kraja Prostoru, i nema početka.
Ova točka u kojoj sada stojiš, ovaj stolac, stablo, središte je Prostora; sve se uravnotežuje iz te točke.

Idi do najudaljenije nepomične zvijezde i..tek si stigao Dovde.
Tvoj vlastiti kućni prag jednako je blizu ruba, i nimalo bliži.
To je zagonetka nad zagonetkama, ali to je tako.


Johnn Burroghs, Dnevnici, 13.siječanj 1882.

[Kuxaku]

implosive kaže:

Mi ljudi imamo svoj svijet u prirodi. Imamo svoje koncepte koje usvajamo kao stvarnost svijeta u kojem se nalazimo. Ali i mravi imaju svoju vrstu koncepta po kojima se ponašaju i uspijevaju u tome. Koja je razlika? To što mi možemo poslati čovjeka na Mjesec? Eventualno stupit u kontakt sa drugom civilizacijom? Možda će jednog dana mravi stupit u kontakt sa bubamarama. Takav skok u evoluciji je jednak čovjekovoj komunikaciji sa vrstom koja nema dodirnih točaka sa njime.

Razlika je ogromna.

Prvo, mislim da nema smisla uopće govoriti o "posjedovanju" koncepata u odnosu na životinje (situaciju kompliciraju primati, ali dobro sad, nema potrebe za kompliciranjem stvari). U slučaju mrava se radi o antropomorfizaciji - pretpostavka da životinjsko ponašanje mora odražavati mišljenje koje bi bilo nalik ljudskom. Čini mi se da je to vrlo privlačna tendencija, tražiti ono ljudsko u svemu što nas okružuje. Doduše, to i nije najsretnija opcija.

Primarna razlika je očito fiziološka. A time je uvjetovana i velika razlika u opsegu ponašanja, a jedno od tih je "poslati ljude na Mjesec".

A koje je točno pitanje u ovoj temi? Granice razumijevanja i odmak od vlastitih uvjetovanosti?

Ako to znači odmak od vlastih predrasuda u najširem smislu riječi, pa da, odmak je itekako moguć (vjerojatno ne svim pojedincima). Tako se i odvija akumiliranje znanja.