Religija i dijete

[Retra]

Mi se ne deklariramo kao vjernici, nismo vjencani u crkvi i malu nismo krstili. U prvom osnovne smo dogovorili da ide na vjeronauk, a ako ce je netko daviti nekim pricama oko za oko zub za zub, cemo je ispisati.
Medjutim, njoj se na vjeronauku svidjelo, gedali su crtice, a vjerucitelj (presimpa lik) im je pricao pricice. I htjela je ici na pricest, pa smo ju krstili tjedan dana prije (nismo se vjencali u crkvi, niti je svecenik inzistirao na tome).
I jedno smo vrijeme imali pravog malog vjernika u kuci. Sve dok se stara vjerouciteljica nije vratila s porodiljnog...
Sada vise nemamo vjernika u kuci.

Hocu ti reci da ni krstenje, ni vjeronauk nisu nikakva garancija da ce osoba postati/ostati vjernik. Ne vidim neku svrhu u izvodjenju rituala nad djetetom (kao sto je primjerice, krstenje bebe), niti potrebu za tim, niti to znaci da ce dijete biti vjernik kada odraste.

Bilo bi dobro da ste usuglasili stavove prije trudnoce, sada sto je tu je. Ne bih se previse zamarala na tvom mjestu... tvoje ce dijete ionako samo odabrati hoce li biti vjernik ili ateist, bez obzira sto i ti i tvoja draga, svak kroz svoju prizmu vidite opciju koja je najbolja za njega.

[Mateič]

Ali odgoj provode i majka i otac, što onda sa ovakvim slučajevima gdje je majka vjernik a otac nije?!

Zato mislim da tome treba pristupiti otvoreno i dvostruko. Zašto na sam sakrament i pohađanje vjeronauka gledati kao na nešto loše i unutar nekih okvira? Jesi li i sam kršten? Smeta li ti to kako u životu? opet aludiram na meni blizak primjer gore spomenut
Dijete odrasta, na tim satima se upoznaje s jednom vjerom čiji je "sljedbenik" po svojoj majci, kasnije odrastanjem postaje realno i razumno biće , koje će se samo početi preispitivati i eto možda jednoga dana bbude s momcima i djevojkama iz Hare Krišne plesao na trgu.

* stavih gore sljedbenik i još pod navodnike jer sam se stvarno uhvatila na trenutak i nisam znala koju riječ upotrijebiti, jer se ne osjećam sljedbenikom, nego vjernikom, a opet kako nazvati skupinu vjernika rimokatolika...hmmm, zanimljivo i još ne znam jesam vam uspjela dočarati ovaj filozofsko vjerski problem xD

[Shaina]

Bogdana kaže:

Ali svakako, uvijek je bolje dijete poučiti nečemu, nego ničemu. Dakle, krstite ga. I prepusti ženi vjerski odgoj kada ga ti kao ateist niti možeš niti želiš pružiti...

Što podrazumijevaš pod "vjerskim odgojem"? Čemu to vjernik uči svoje dijete a da kvalitetan roditelj ne-vjernik ne može/neće??? Zašto bi netko trebao biti deklarirani vjernik da bi dijete naučio duhovnim vrijednostima i po čemu je odgoj u duhu vjere superioran odgoju u duhu ljubavi, dobrote, itd.?
Ne treba djetetu recitirati stihove iz Biblije da bi on postao dobar čovjek. Dapače, mislim da je nekako zdravije i konstruktivnije ne učiti dijete dobrim djelima samo zato što je to navodno naredio neki prorok i zato jer će biti nagrađen "gore na nebu".

Btw, baš naletih danas. Link.

Mateič kaže:

Zato mislim da tome treba pristupiti otvoreno i dvostruko. Zašto na sam sakrament i pohađanje vjeronauka gledati kao na nešto loše i unutar nekih okvira? Jesi li i sam kršten? Smeta li ti to kako u životu? opet aludiram na meni blizak primjer gore spomenut
Dijete odrasta, na tim satima se upoznaje s jednom vjerom čiji je "sljedbenik" po svojoj majci, kasnije odrastanjem postaje realno i razumno biće , koje će se samo početi preispitivati i eto možda jednoga dana bbude s momcima i djevojkama iz Hare Krišne plesao na trgu.

Eto ja sam recimo krštena (a ne smatram se vjernicom, bar ne "klasičnom", neću u detalje) i istina je da mi to nije nikad predstavljalo neku "smetnju". Hvala bogu nismo muslimani pa da nam država ne ostavlja izbora nego živjeti u skladu s vjerom. Ne radi se o tome, više je stvar nekog principa (ne mogu se sjetiti bolje riječi). Jednostavno u suštini je "krivo" krstiti nekoga i time ga napraviti dijelom nečega čega on možda ne želi biti, zapravo niti ne zna želi li ili ne jer još uopće nije svjestan sebe niti toga što se oko njega događa.

[Mateič]

Hoću reći, zašto biti radikalni ateist? Mislim da bi si kao ateist baš trebao moći racionalizirati obrede/sakramente kao takve, ako je stvar samo u tome da ne vjerujete?

[Shaina]

Ja sam protivnica bilo čega s predznakom "radikalno". Jednako su mi nedragi i zadrti vjernici i zadrti ateisti, više volim neutralniji stav, jer na kraju krajeva jedina i prava istina je da mi (ljudi) znamo ništa ili jako malo. Stoga mi i jedni i drugi djeluju egoistično jer misle da su eto baš oni spoznali svemir.
Donekle se slažem što se tiče sakramenata, ali općenito ne volim da se nekome nešto nameće i tu postoji još jedna dimenzija, a to je Crkva, i njihovi pokušaji manipulacije koji su mi izrazito odbojni.

[Mateič]

Da, ali ti sakramenti su dio vjere s kojom se upoznaje, s druge strane otac je ateist, s njime će moći doma raspravljati na tu temu. Ipak mislim da djeca više slušaju doma, roditelji su roditelji i samo je bit da se oni doma slažu i uvažavaju obje strane. Biti otvoren za dijalog u obitelji i kompromis, a dijete će kasnije samo odlučiti, ipak je vjera u nama samima, ako ćemo ju dematerijalizirati/deinstrumentalizirati...

[Shaina]

Dijete će kasnije samo odlučiti, ali dok ne odluči, ajmo mi odlučiti za njega kojoj će vjeri "pripasti"?
Sakramenti, pa tako i krštenje mogu čekati do odrasle dobi osobe. Koliko sam upoznata, možeš se krstit i sa 60, a primanje sakramenata nije neophodno za upoznavanje neke vjere. Čini se da se ipak radi o tome da većina roditelja vjernika ne želi dijete samo upoznati sa svojom vjerom, već ga "prisiliti" da postane ono što roditelj želi.

[Alemanskillen]

Bogdana kaže:

Jeste li vjenčani u Crkvi? Ako jeste, ionak dijete morate krstiti.
Ako niste... Pa nekako mi se čini da su to stvari o kojima ste trebali pričati prije.
Ali svakako, uvijek je bolje dijete poučiti nečemu, nego ničemu. Dakle, krstite ga. I prepusti ženi vjerski odgoj kada ga ti kao ateist niti možeš niti želiš pružiti...

Nismo vjencani u crkvi.Zivimo skladno i bez tradicijskih protokola.
Naravno,dijete valja pouciti o vrijednostima religije i etike,ali da mi netko namece na suptilan nacin da prepustim odgoj djeteta supruzi zato sto je konvencionalni rimokatolik je suludo i glupo.

Dijete treba shvatiti sto je to vjera,religija i crkva.. naravno s time da je vjera odvojena od drugo dvoje navedenih.
Dijete treba pouciti sto je etika takodjer.
Ne usudim ga se zanemariti i prepustiti da ga crkvenjaci smlave,da od njega naprave poslusnika kurije...Ne dolazi u obzir.
Zelim dijete koje ce sto prije postati covjek.Bolji covjek od mene.

[Alemanskillen]

fgzcvijetic kaže:

Bez brige, neće biti stigmatizirani, barem ne od strane same djece.

Moje troje djece nit je kršteno nit idu na vjeronauk i to im ne predstavlja problem u društvu/razredu. Osim toga, dok tvoje dijete krene u školu, tko zna kakva će biti klima po tom pitanju i kakvi stavovi roditelja.

Primjera radi, moja najstarija je, u svom razredu, jedina apstinirala od vjeronauka. Par godina kasnije, druga je krenula u školu i dvoje ih nije išlo na vjeronauk. Sada je i najmlađa krenula u školu a u njenom razredu njih šestoro (od 19) ne ide na vjeronauk. Slučajnost ili trend... vidjet ćemo.

A da ćeš imati pritisaka i uvjeravanja iz vjerničkog dijela obitelji (ženine) zasigurno hoćeš.

Ovo je zdrav i poticajan post.Hvala ti.Zelim sve najbolje tvojoj obitelji.

[Retra]

Alemanskillen kaže:

Ne usudim ga se zanemariti i prepustiti da ga crkvenjaci smlave,da od njega naprave poslusnika kurije...Ne dolazi u obzir.
Zelim dijete koje ce sto prije postati covjek.Bolji covjek od mene.

Ima vjernika koji su divni i pošteni ljudi.
To što je netko vjernik ili ateist ga ne čini nužno dobrom ili lošom osobom.

[Alemanskillen]

proab kaže:

Za pocetak imas jednako pravo ne zeljeti da krstis dijete ili ga odgajati u vjeri kao ona sa svojim suprotnim zeljama. Pa propitajte malo svoje motive. Ako su njeni motivi sam strah od stigmatiziranja onda je bezveze da zbog toga unaprijed odustanes od svojih uvjerenja. Ima godina do prvog osnovne, pa onda kad krene uvijek mozes prvo ne upisati i vidjeti kako stvari funkcioniraju. Kod moje ih npr ne ide trecina, daleko od toga da je jedina. A ocekujem da ce ih jos vise odustati u visim razredima kad vide da to nije nikakav bauk

Samo mirno, malo po malo, i naravno, ne moras krstiti dijete, nesto smjesnije odavno nisam procitala, tvoja je zelja da ga ne krstis jednakovrijedna kao i zenina koja bi ga krstila, jer znas i sam da mu zelis najbolje. A bolje je ne nauciti nista nego krivo, niti je sve u knjigama istina (to sam vec objasnila svojoj bas na primjeru vjeronauka).

Hmda...
Nase drustvo se razvija.Mijenja se.Zivimo na periferiji,ali mnogi vise tako ne zele.
Mnogi kod nas strahuju od nepoznatog jer im manjka znanja.
Uljuljkani smo u predrasude jer smo navikli davati izjave misljenja bez obzira sto ne znami objasniti svoje stavove.
Hocu reci,mi vrlo lako mozemo biti dobro i zdravo drustvo kada shvatimo da razlicitost nije prijetnja.To je odlika dobrog drustva.

[Alemanskillen]

Retra kaže:

Ima vjernika koji su divni i pošteni ljudi.
To što je netko vjernik ili ateist ga ne čini nužno dobrom ili lošom osobom.

Potpisujem.
Ovdje se radi o mom subjektivnom razmisljanju na glas.

Znas,radi se o pravu roditelja da svojeg potomka upoznaju kako funkcionira ovaj svijet.
To je jedini nacin da dijete ima spoznaju u kasnijem periodu tko su bili njegovi korijeni..,ili jos bolje,zasto su bili takvi.

[SummerNight]

ja sad ne kuzim tko zapravo zeli da se dijete krsti, mama ili njena obitelj?

a sto se tice stigmatizacije, ne mogu reci za manje sredine ali u vecima je nema

[HepiHipo]

Bogdana kaže:

Jeste li vjenčani u Crkvi? Ako jeste, ionak dijete morate krstiti.
Ako niste... Pa nekako mi se čini da su to stvari o kojima ste trebali pričati prije.
Ali svakako, uvijek je bolje dijete poučiti nečemu, nego ničemu. Dakle, krstite ga. I prepusti ženi vjerski odgoj kada ga ti kao ateist niti možeš niti želiš pružiti...

Govoriš gluposti. Nigdje u obredu vjenčanja ne potpisuješ da ćeš dijete krstiti. Obećaješ da ćeš ga odgajati u duhu vjere. Duh vjere je i da sam uvidiš razloge zbog kojih tvoje dijete pristupa sakramentu.


Početak krštenja izgleda ovako:


Svećenik: Što tražite od Crkve Božje za xy?
Roditelji: Krštenje.
Svećenik: Vi tražite krštenje za svoje dijete. Tim se obvezujete da ga odgajate u vjeri kako bi živjelo prema Božjim zapovijedima, ljubilo Gospodina i svoga Bližnjega, kao što nas je Krist učio. Jeste li toga svjesni?
Roditelji: Jesmo.



Ovdje je pitanje braka između "vjernika" i ateista. S obzirom da je razlog za krštenje "što će reć selo", onda razloga za krštenje nema.
Dijete je najbolje ne krstit i dopustit mu da o tome odluči samo kad bude svjesno sakramenta.

Čak štoviše, "time se obvezujete..." je puno veća stvar od obećanja na vjenčanju. Obećaješ pri krštenju djeteta nešto što nećeš ispuniti zato jer ti je sakrament samo forma.

[TweetyBirdy]

muž je ateist,ja sam rimokatolkinja.
imam sve sakramente. muž nije imao nijedan do vjenčanja.
vjenčali smo se u crkvi jer je on tako htio,meni je bilo svejedno.

moji su veliki vjernici,redovite ispovijedi,svaku nejdelju misa,jednom godišnje hodočašće... dok sam bila mala i mene su "tjerali" na taj režim. zato sad uopće nejdem u crkvu.
u Boga vjerujem,kad osjetim potrebu pomolim se. sama,u tišini i miru svoga doma. ne treba mi oltar ni svećenik.

u crkvu idem na vjenčanja,krštenja i mise zadušnice.
muž ide sa mnom. ne moli.

što se tiče znanja o krščanstvu,bibliji i slično,dosta stvari on,ateist koji je proveo ravno jedan školski sat na vjeronauku,zna daleko bolje od mene.
krivi vjeroučitelji samo zatupe djecu. po mom mišljenju.

što se tiče naše djece davno smo se dogovorili što ćemo i kako ćemo.
krstit ćemo jer ja ne mogu zamislit ne krstit dijete. mužu je to ok,nema problema.
i to je to. na vjeronauk ne mislimo slat,jedino ako dijete samo izrazi želju. isto i sa ostalim sakramentima.
ako želi,slobodno,nitko se neće protivit ali nitko neće ni nagovarat.

doma ćemo ih učit o svim religijama.
ako će htjet,odvest ću ih na koju misu.

[Alemanskillen]

SummerNight kaže:

ja sad ne kuzim tko zapravo zeli da se dijete krsti, mama ili njena obitelj?

a sto se tice stigmatizacije, ne mogu reci za manje sredine ali u vecima je nema

Ona je iz male sredine.I ona želi da se dijete krsti.Naravno i njena obitelj.To je osnovno.Oni su sa sela.Naravno,to nisu osobito gorljivi vjernici već tradicionalisti.

Sa moje strane su građanski,ateisti.Npr.moji roditelji obilježavaju Božić,Uskrs,kao dio nečeg obiteljskog,ali u crkvu ne idu.Poštuju g.Bergoglioa kao dobrog čovjeka,ali jako su ljuti na politku g.Bozanića.

U općem pitanju se svi slažu.
Ali,sa njezine strane više povode parolom;a što će ljudi reći da dijete nije kršteno?!
Nepismena sredina.

[Frixie]

Ja sam dijete iz miješanog braka. Katolkinje i muslimana po rođenju (tata nije vjernik). Nisam krštena, nemam pričest. Išla sam na vjeronauk, nije mi se svidjelo i ispisali su me.
Slavimo katoličke blagdane radi mame i mamine obitelji, uvijek smo skupa svi za Uskrs i za Božić. Tatin djed je bio hođa i učio ga je da nije bitno tko u što vjeruje, postoji li samo jedan Bog, već da je bitno da su ljudi međusobno dobri, da si pomažu i ne čine štetu jedan drugom. Tako je i tata odgajao i brata i mene. Nije uplitao vjeru u odgoj, pa smo možda i zato više bili naklonjeni kršćanstvu radi mamine strane, jer smo o "tom" i slušali. Brat je čitao K'uran jer ga je zanimalo što piše, ja sam iz znatiželje čitala Bibliju. Tata je čitao o hinduizmu, a kako sam odrastala i ja sam (tam negdje već u 5 ili 6 razredu osnovne). I svidio mi se i sviđa mi se dan danas.. Imala sam sreću da sam kroz "miješani" brak roditelja odrastala u obitelji koja poštuje sve religije.

Mislim da nije bitno da li ćeš krstiti dijete ili nećeš, bitnije je što ćeš ga naučiti. Ukoliko bi moj muž inzistirao na krštenju, ne bi imala ništa protiv. Ionako bi dijete učila i o reinkarnaciji i karmi, a ne samo o raju i paklu. Pitanje je da li je tvoja žena spremna obaviti krštenje samo radi okoline, a poslije ga ne odgajati kako je Krist učio? Jer onda krštenje nema smisla. Osim ako ju nije sram okoline što će joj reći Ali to ona mora osvijestiti.
Vi ćete dijete ionako oblikovati svojim razmišljanjima i postupcima, a mislim da je najbitnije naučiti ga da "drukčije" nije loše. Čak i ako ga krstite radi drugih.

[Retra]

Alemanskillen kaže:

Potpisujem.
Ovdje se radi o mom subjektivnom razmisljanju na glas.

Znas,radi se o pravu roditelja da svojeg potomka upoznaju kako funkcionira ovaj svijet.
To je jedini nacin da dijete ima spoznaju u kasnijem periodu tko su bili njegovi korijeni..,ili jos bolje,zasto su bili takvi.

Naravno. I oba imaju pravo na to.

Glede funkcioniranja svijeta, kako dijete raste upoznaje funkcioniranje svijeta temeljem svoje okoline - a roditelji su samo dio toga.

Moja "krscanka" je trenutno u fazi u kojoj gaji netrpeljivost prema crkvi i crkvenim idejama, ne razumije zasto je crkva bogata dok ljudi kopaju po kontejnerima, a na vjeronauku ih uce da je Isus propovijedao drugacije... pa se cesto nadjem u poziciji da tu istu crkvu branim pred njom i isticem neke njene pozitivne strane, poput cuvanja tradicije, zapisivanja povijesti, davanja nade ljudima...
Glede nasih korijena, katolicki su i bez obzira na moj stav prema crkvi, ja ih postujem. Jednako ucim nju.

[Alemanskillen]

Frixie kaže:

Ja sam dijete iz miješanog braka. Katolkinje i muslimana po rođenju (tata nije vjernik). Nisam krštena, nemam pričest. Išla sam na vjeronauk, nije mi se svidjelo i ispisali su me.
Slavimo katoličke blagdane radi mame i mamine obitelji, uvijek smo skupa svi za Uskrs i za Božić. Tatin djed je bio hođa i učio ga je da nije bitno tko u što vjeruje, postoji li samo jedan Bog, već da je bitno da su ljudi međusobno dobri, da si pomažu i ne čine štetu jedan drugom. Tako je i tata odgajao i brata i mene. Nije uplitao vjeru u odgoj, pa smo možda i zato više bili naklonjeni kršćanstvu radi mamine strane, jer smo o "tom" i slušali. Brat je čitao K'uran jer ga je zanimalo što piše, ja sam iz znatiželje čitala Bibliju. Tata je čitao o hinduizmu, a kako sam odrastala i ja sam (tam negdje već u 5 ili 6 razredu osnovne). I svidio mi se i sviđa mi se dan danas.. Imala sam sreću da sam kroz "miješani" brak roditelja odrastala u obitelji koja poštuje sve religije.

Mislim da nije bitno da li ćeš krstiti dijete ili nećeš, bitnije je što ćeš ga naučiti. Ukoliko bi moj muž inzistirao na krštenju, ne bi imala ništa protiv. Ionako bi dijete učila i o reinkarnaciji i karmi, a ne samo o raju i paklu. Pitanje je da li je tvoja žena spremna obaviti krštenje samo radi okoline, a poslije ga ne odgajati kako je Krist učio? Jer onda krštenje nema smisla. Osim ako ju nije sram okoline što će joj reći Ali to ona mora osvijestiti.
Vi ćete dijete ionako oblikovati svojim razmišljanjima i postupcima, a mislim da je najbitnije naučiti ga da "drukčije" nije loše. Čak i ako ga krstite radi drugih.

Vrlo lijep post,poticajan i dusi ugodan..
Tu je vrijednost,u razumijevanju i toleranciji.To je istinska religija bez identa.

[Alemanskillen]

Retra kaže:

Naravno. I oba imaju pravo na to.

Glede funkcioniranja svijeta, kako dijete raste upoznaje funkcioniranje svijeta temeljem svoje okoline - a roditelji su samo dio toga.

Moja "krscanka" je trenutno u fazi u kojoj gaji netrpeljivost prema crkvi i crkvenim idejama, ne razumije zasto je crkva bogata dok ljudi kopaju po kontejnerima, a na vjeronauku ih uce da je Isus propovijedao drugacije... pa se cesto nadjem u poziciji da tu istu crkvu branim pred njom i isticem neke njene pozitivne strane, poput cuvanja tradicije, zapisivanja povijesti, davanja nade ljudima...
Glede nasih korijena, katolicki su i bez obzira na moj stav prema crkvi, ja ih postujem. Jednako ucim nju.

Svatko ima svoj nacin.
Vrijedno je to sto pokusavas objasniti.Jos tome,danas guglanjem dobijemo konkretne odgovore.

Crkva je slozena organizacija..Od papa koji su imali djecu do spaljivanja ljudi do sjajnih ljudi iz iste te crkve poput Woytile,nasih Kuharica i Sbutege...kako to objasniti u jednoj recenici..
To je proces objasnjavanja..