Što s nemogućim djetetom?

[Septembar]

Lisa kaže:
Tila!
Citam i nevjerujem.Ljudi moji daj se sredite.Ovo prelazi sve granice.Covjek je trazio samo par savjeta,mozda razmjenu iskustava a ne polemiziranja o tome jel u redu to i to ,sto i kako je napravio.
Ostavite njemu i njegovoj supruzi da odlucuju o mjerama odgoja.

cuj ja ipak mislim da teme imaju veze

prica se o "nemogucem" djetetu
i kako ga "ukrotiti"
htjeli mi to ili ne batine su jedan od (pre)cestih metoda u takvim slucajevima
i ja mislim da je ok da se o tom diskutira, pa makar i ovdje

pomisljala sam da izvadim neke postove i otvorim novi topic, al ipak je ovo sve u kontekstu

[Lilly]

Lisa, Tila, kad neko trazi savjet i napise da je pokusao sve pa nista ne pomaze, a to sve ukljucuje batine, kako moze dati savjet onaj koji misli da batine uopce ne trebaju biti na listi isprobanog?

Moj savjet je bio da se posveti vremena djetetu. Bez rijeci osude na vec napisano ali uz odobravanje Plavvoj i Magic.

Ako se dobro sjecam, vec spomenuta curica Helena tek ima tri godine. Moj klinac isto. Iako on ne izvodi ovakve carolije, ja se ne sjecam kad sam ga ostavila deset minuta samog da prcka po kuhinji. Ako po zvucima ne mogu skontati sta radi kad je negdje sam, provjeravam ga svako malo.

Za izvuci jaja, razbiti ih, dodati im sve sto je vec dodano i to prosuti po podu, djetetu od tri treba poprilicno vremena u kojem ga niko ne vidi.

[OPTi Mystic]

Ako baš morate znati supruga je otisla u trgovinu, a ja u WC!!! Pa me razapnite zbog toga.

Isto tako ne znam nikoga tko ima traume od šibe/kuhače/pljeske po guzici i to je čisto pre*eravanje. Nekoliko sam puta naglasio da više od toga ne dolazi u obzir i NIKADA se neće dogoditi u mome slučaju.

Još jednom se zahvaljujem ljudima koji su pročitali i shvatili moj post i POMOGLI mi, a nisu mlatili praznu slamu.

Djetetu je trebalo malo više pažnje, posvetili smo joj više vremena i zadnjih par dana je zlatna.

btw. mala je opsjednuta crtanjem kišobrana?????!!! why??

[VelmaX]

OPTiMystic kaže:
Isto tako ne znam nikoga tko ima traume od šibe/kuhače/pljeske po guzici i to je čisto pre*eravanje. Nekoliko sam puta naglasio da više od toga ne dolazi u obzir i NIKADA se neće dogoditi u mome slučaju.

Ja mislim da je još i moguće zamisliti nježan udarac rukom, ali šiba ili kuhača ili neki drugi "alati" za mlaćenje djece... sigurno jako bole.

Batine ne pomažu, nisu odgojna metoda, već izraz roditeljske nemoći u odgoju.

kao mali sam se nadobijao batina i to pravih. troje djece imam , ponekad po zasluzi dobe batine, naravno ni pola kako sam dobivao ja. nemam nikakvih psihičkih problema i ne kužim zašto bih trebao imati. moja djeca me ponekad imaju za klauna, zezaju se samnom, makar su dan prije možda bile i batine u igri, ponavljam nisu to batine bog zna kaj no ako se mora... zašto bih ja imao problema zbog batina u djetinstvu,bilo pa prošlo, da si psihu razj.... zbog toga ne pada mi na pamet. mojoj frendici je sin odgovorio da je trebala biti stroža sa njim kao klincom, dečko ima problema sa drogom.!

[Septembar]

OPTiMystic kaže:

Djetetu je trebalo malo više pažnje, posvetili smo joj više vremena i zadnjih par dana je zlatna.

pa da, pravite sa njom kolace i majstorisite po kuhinji, ocito da za to ima interesa


btw. mala je opsjednuta crtanjem kišobrana?????!!!
why??

stiti se od elementarnih nepogoda (citaj=vas)
od kise prekora, ogranicenja i zabrana

(moja kvazipsiholoska pretpostavka)

[Shtefitza]

darko kaže:
mojoj frendici je sin odgovorio da je trebala biti stroža sa njim kao klincom, dečko ima problema sa drogom.!

...samo sam htjela potsjetiti cijenjeno citateljstvo da najvjerojatnije nisi htio tvrditi da bi batine sprijecile njegovu drogu. Ili mozda jesi? Onda citateljstvu obznanjujem da se ne slazem...

[BiNebi]

Ej, optimista, drago mi je da ste odvojili vise vremena za dijete i da je to odmah imalo pozitivan odjek.

Samo nemojte sad posustati - djetetu je svaki dan potrebno puno paznje. I tako sljedecih 15 - 20 godina.

[Sudden Sid]

Pa mene nikad u zivotu nikad nisu tukli pa sam ispao cist dobar (valjda?). Potrebno je samo dovoljno ljubavi i brige

rekoh stroža, a ne batinjanje.

Opty, broj jedan rule ne tuci sa tim ces gore samo postici.

Kazne kao sto su sijedenje u cosku i razmisljanje to ce cudo uciniti.Nemoj misliti zbog toga sto je samo 3godine stara da je to malo ludo.Negdije na mirno mijesto gdije vas nevidi tamo neka sijedi najvise 10 minuta.Kazes joj neka razmislja sto je to ucinila,znaj neces dobiti neki super GOOD odgovor,ali vrijedno je mira.
Za nju ce za pocetak i 5 minuta biti puno,svaki put kada napravi lose reci joj da ce tada jos duze sijediti.Njih to zivcira,ali ce skontati da ono sto radi nije vrijedno tog sijedenja posto u to vrieme moze da se igra ili sto vec.

Svaki put lose kada napravi kaznit ju treba ali cosak cuda radi,sama pomisao da sijedi tamo sama nicega nema oko nje to je dovede u red i shvatit ce da nije vrijedno to gubljenje vremena bolje se popraviti.

Ja radim sa dijecom od 1mijesec do 6godina imam jako puno iskustva od zdrave dijece do special needs dijece i vjeruj mi nije to nista novo za te godine od 2 i pol to je najveci exploring time sto se desi kada ovo, sto kada ono itd.Samo treba da zna sto moze da radi,a sto ne.I uvijek ju pitaj zasto je to ucinila prije nego joj pokazes cosak.

Dok sijedi u cosku par puta je obidite da vidite da je na mijetu i da nije otisla kuda da radi frku.

Good Luck i znaj da prode sve,a ako ne nebi ti dalje govorila sto moze da bude,behaviour problem!!!

Nadajmo se da nije to!!!

[LaraFabian]

Ovo za kameru i snimanje... hmmmm... zar to nije pridavanje pretjerane pozornosti nepoželjnom ponašanju i poticanje da se i dalje ponavlja?!
Imam i ja nemoguće dijete (3 god) i ništa mi ne funkcionira... baš ništa!

Ne radi ništa takvo kao mazanje krema, ali reakcije su joj za poludit.
Npr. želi dekicu staviti u šator da se igra... urla preko cijelog dvorišta, vrišti ko da je svi vrazi gone i plače... I ja i MM smo stvarno alergični na takvo ponašanje. Otkako se rodila, učimo je da što god lijepo pita, zamoli, isto tako lijepo i dobije... Mama, molim te daj mi soka... Možeš, X, izvoli sok (isti tren reagiram na svaku lijepo upitanu stvar!). Mama, hoćeš mi pročitati knjigu? Hoću X, ljubavi, pročitat ću ti. Koju želiš priču? ili Hoću, čim prostrem veš. - a onda to i napravim. Dakle, sve što normalnim glasom i jezikom pita, dobije bez odgode dulje od 5-10 min.
Ne razumijem kako je došlo do toga da ovoliko urla i plače što god da želi tražiti, jer tako smo se s njom ponašali od rođenja... Molim-Izvoli-Hvala-Nema na čemu...
Trudim se ne poluditi iako se stvarno izluđuje to deranje i plakanje bez razloga. Uvijek i stalno ponavljam ko papiga da ću joj dati kad zatraži lijepo, bez plakanja i deranja, mirnim glasom... i govorim joj to dok ona ne odluči lijepo me upitati - i tek tada dobije što želi...

Kako biste se vi ponijeli u ovakvoj situaciji, imate li kakav savjet što još mogu napraviti?

[shtefy]

LaraFabian kaže:

Kako biste se vi ponijeli u ovakvoj situaciji, imate li kakav savjet što još mogu napraviti?

To je samo još jedna od beskrajnih faza. Kupiš čepiće za uši i ignoriraš.

Ako uspiješ. (U toj dobi su fakin grlati, ne znam odakle im snage za takvo urlanje. )



Uglavnom, naoružaj se strpljenjem, objasni joj i primjerom joj pokaži da nema šanse da išta dobije dok se ne skulira. I sretno...

[PiaLolla]

Uz ignoriranje i objashnjavanje i hrpu zivaca....ima i onaj REZ koji smo mi par puta primjenili....i kod nas pali, zato shto smo to odradili kak spada (bez vrachanja, bez moljakanja, bez uvjeravanja).

Tipa - Ako neshto kazesh, to i napravish...dakle - idemo doma ako se nastavish tako ponashati....i naravno da odemo doma...iste sekunde...a ne produzujemo to razgovorm, uvjeravanjem, a pogotovo ne - ok, samo josh malo, pa idemo...pa makar palo najveche drechanje po cesti do doma

Nekad nismo ni izashli iz kuche, makar smo planirali izlet....nama je teze palo nego djetetu

Ali nama je ochigledno bilo potrebno par tih scena da pochnemo normalno funkcionirati...jer je dijete znalo da nas moze vozati sa prichicama, sa razumijevanjem, sa ustupcima....

Ali najvishe od svega je istina - kad dijete izaziva takvim ponashanjem, potrebna mu je paznja.....svi che naravno rechi da su stalno sa djetetom.....ali nisu ochito na taj nachin na koji djetetu odgovara

[Elich San]

evo i mene na ovoj temi iako moja kći nije toliko nemoguća samo me uhvatila nespremnu.
naime nekidan smo išli u trgovinu po udžbenike i ostatak stvari za školu starijoj kćerki i vodili smo klince sa sobom kao i uvijek.
nikada nisu bili zahtjevni u kupovini, doma se dogovorimo po šta idemo, što ćemo njima kupiti ovisno o financijskoj situaciji i daljnje rasprave nema, niti su ikada izvodili scene.
no taj dan....
došli mi u trgovinu, klinci se inače igraju u kutku za djecu ali taj put nisu željeli. i moja kćerka(5 g) iz čista mira počne urlat u trgovini:''ja bi bebuuuuuu!'' koliko joj god Bog grla dao.
ja ostala u šoku.
stanem lijepo i pitam ju po čega smo došli u trgovinu, i ona mi lijepo odgovori po sekine knjige...
pitam ju što smo se dogovorili da njoj i braci kupimo i ona mi lijepo odgovori bilježnicu i bojice
pitam ju lijepo u čemu je onda problem a ona ponovno :''ja bi beeeeeebbbbuuuuu!''

tada sam joj i dalje mirnim tonom objasnila da ne može dobiti bebu jer nismo došli po bebu no on i dalje je urlala kroz cijelu trgovinu.

ja sam ostala skulirana,moj muž se crvenio , a ljudi su krepavali od smjeha
no smatram da sam postupila u redu

stala sam, pitala ju u čemu je problem, objasnila joj što smo se dogovorili i rekla da iako je ona sada ljuta i nervozna ja ju neću kaznit već ću joj kupit ono što smo se dogovorili a ona kada se smiri neka razmisli tko je u pravu.

došli smo do kase i ona se odjednom okrenula meni i rekla :''mama hvala ti za bilježnicu i za bojice, i znam da suze ne pale!''
bilo mi je smiješno kao i ljudima na kasi.

moj muž je bio ljut da je u jednom trenutku rekao da će ju klepit po guzici ako ne prestane(iako to nikada nije napravio u životu ,a ja mu ne dozvoljavam niti da prijeti djeci takvim stvarima)a neki ljudi u trgovini su komentirali na to da bi ju oni ispljuskali

što biste vi napravili na mom mjestu?

[Absolutely*]

Elich San kaže:

evo i mene na ovoj temi iako moja kći nije toliko nemoguća samo me uhvatila nespremnu.
naime nekidan smo išli u trgovinu po udžbenike i ostatak stvari za školu starijoj kćerki i vodili smo klince sa sobom kao i uvijek.
nikada nisu bili zahtjevni u kupovini, doma se dogovorimo po šta idemo, što ćemo njima kupiti ovisno o financijskoj situaciji i daljnje rasprave nema, niti su ikada izvodili scene.
no taj dan....
došli mi u trgovinu, klinci se inače igraju u kutku za djecu ali taj put nisu željeli. i moja kćerka(5 g) iz čista mira počne urlat u trgovini:''ja bi bebuuuuuu!'' koliko joj god Bog grla dao.
ja ostala u šoku.
stanem lijepo i pitam ju po čega smo došli u trgovinu, i ona mi lijepo odgovori po sekine knjige...
pitam ju što smo se dogovorili da njoj i braci kupimo i ona mi lijepo odgovori bilježnicu i bojice
pitam ju lijepo u čemu je onda problem a ona ponovno :''ja bi beeeeeebbbbuuuuu!''

tada sam joj i dalje mirnim tonom objasnila da ne može dobiti bebu jer nismo došli po bebu no on i dalje je urlala kroz cijelu trgovinu.

ja sam ostala skulirana,moj muž se crvenio , a ljudi su krepavali od smjeha
no smatram da sam postupila u redu

stala sam, pitala ju u čemu je problem, objasnila joj što smo se dogovorili i rekla da iako je ona sada ljuta i nervozna ja ju neću kaznit već ću joj kupit ono što smo se dogovorili a ona kada se smiri neka razmisli tko je u pravu.

došli smo do kase i ona se odjednom okrenula meni i rekla :''mama hvala ti za bilježnicu i za bojice, i znam da suze ne pale!''
bilo mi je smiješno kao i ljudima na kasi.

moj muž je bio ljut da je u jednom trenutku rekao da će ju klepit po guzici ako ne prestane(iako to nikada nije napravio u životu ,a ja mu ne dozvoljavam niti da prijeti djeci takvim stvarima)a neki ljudi u trgovini su komentirali na to da bi ju oni ispljuskali

što biste vi napravili na mom mjestu?

Super si reagirala.
Za takvu stvar nema potrebe za kaznom.

Općenito smatram da se djeca ne trebaju kažnjavati za svaku sitnicu. Mirno objasniti u čemu je stvar,i najbitnije,ne popustiti.

Primjera radi. Moje dijete je zbilja zlatno. KAD JE SA MNOM. (Zašto caps lock,vidjet ćeš)
Dakle,divna je i predivna. Kad kažem ne,prestane. Naravno da je pokušala testirati granice, vidi da ne ide i bude mir. Kad vidim da me testira,smireno objasnim da ne može,bez kažnjavanja i histerije. Bilo je burnijih reakcija s moje strane, dreknula sam nekoliko puta i poslala je u sobu na hlađenje,kad se radilo o situacijama koje su to zahtijevale- istrčavanje na cestu, igranje nožem, pokušaj paljenja štednjaka i slično.

Upravo zato što se jaaako rijetko dešava, kad je kaznim, problem se ne ponavlja,jer odmah shvati da je napravila nešto jako krivo i mirni smo. Ali da ću se derati jer je malo živčana ili je razbila čašu...bogme neću,nije to vrijedno ni mojih ni njenih živaca. I da napomenem, "kazna" o kojoj govorim je slanje u sobu,ili malo podviknem. Nipošto i nikad ništa što će je poniziti ili povrijediti (nedajbože batine,ruka bi mi se osušila).

Da odmah napomenem,nismo savršene. Nekad dođem doma i mrzim svijet jer sam preumorna od posla i svega. Trudim se kontrolirati. Ako ne uspijem,pa se uhvatim da sam osorna, da je ignoriram ili da šizim za bezveze,lijepo se ispričam i kažem "mama je živčana,oprosti. Nisi ti kriva za to i nisam trebala biti takva prema meni. Ajmo se dogovoriti da odeš pogledati crtić, ja ću se smiriti i popiti kafu za to vrijeme pa se idemo igrati".

Svega mi,ona ode u sobu i mir je (ajd,ne pol sata,ali bar 20 minuta )

Isto tako, kad nju uhvati huja (a ona isto dođe umorna iz vrtića,ili ljuta,ili tužna), pokupi se u svoju sobu. Kaže mi da ne ulazim,tamo nešto svoje kopa i super. Nekad dođe pa me muči,skače po meni i cvili,ali sam to naučila s vremenom prepoznati pa odemo po sladoled da se razveselimo,i ranije u krpe da ne bude umorna.

I nikad s njom nemam problema.

Onaj tko IMA s njom problema su moji roditelji. Nekad su prepopustljivi (ona hoće igračku,počne drečanje, kupe igračku) a nekad pretjerano reagiraju (ona hoće igračku,oni su živčani,deru se i ljute na nju). To je,naravno,rezultiralo tim da je povremeno nemoguća. Cendrava, cvilava, naporna i do boga dosadna. A zbilja nije takvo dijete. I uostalom,ima 5 godina, ne može to "raditi namjerno" iz zlobe ili nečeg.

To ti napravi histerično i nedosljedno ponašanje prema djetetu.


Napravila si najbolje i najsmirenije što si mogla,svaka čast.
(A mužu, koliko god ti dražestan bio, reci da prestane prijetiti batinama ili ćeš mu slomit nogu Kad kaže da nećeš, onda možeš reći- "A je li? Pa nećeš ni ti njih mlatit,pa svejedno kažeš". A onda ga poljubi i kaži da se ne ždere,djeca su djeca. Falit će vam ti ispadi kad odrastu)

[shtefy]

Elich San kaže:

što biste vi napravili na mom mjestu?

Nadam se isto.

Moja je pokušavala sa suzama, ali bez urlanja. Lijepo bih joj objasnila da može plakati do bogojavljanja, ali baš mi je žao ništa od toga. Još bi neko vrijeme cmoljila, a onda bi u djeliću sekunde odjednom bila opet super raspoložena. Dragi bi za to vrijeme obično pizdio i odmicao se, njega je sramota i sl. I bolje, bar mi nije bio pod nogama sa svojim balavačkim ispadima tipa: ponašaš se kao mala beba, sutra ćeš dobiti pelene i sl.sranja...



Apropo prijetnji batinama: kad se ja kao namrgodim i mojoj kažem: pasmater, dobit ćeš po dupetu, prasica mi se sa širokim smješkom naguzi i viče "udri me, ne možeš me promašiti!" Ono, baš mi idu prijetnje i autoritarni stavovi... Tako da... bolje takvim stvarima ne prijetiti po dućanima...

[Elich San]

Absolutely* kaže:

Napravila si najbolje i najsmirenije što si mogla,svaka čast.
(A mužu, koliko god ti dražestan bio, reci da prestane prijetiti batinama ili ćeš mu slomit nogu Kad kaže da nećeš, onda možeš reći- "A je li? Pa nećeš ni ti njih mlatit,pa svejedno kažeš". A onda ga poljubi i kaži da se ne ždere,djeca su djeca. Falit će vam ti ispadi kad odrastu)

rekla sam mu to jednom i to pred njegovom mamom, pa ga je jadnog bilo sram i dobio je boju papričice, a poslije mi samo rekao da će sad njegovi mislit da ga ja tučem.
(eto im još jednog razloga da me ne vole)

shtefy kaže:

Nadam se isto.
Apropo prijetnji batinama: kad se ja kao namrgodim i mojoj kažem: pasmater, dobit ćeš po dupetu, prasica mi se sa širokim smješkom naguzi i viče "udri me, ne možeš me promašiti!" :lol: Ono, baš mi idu prijetnje i autoritarni stavovi... Tako da... bolje takvim stvarima ne prijetiti po dućanima...

moja pahuljica mužu kaže:''tatice,treperim okicama, jelda da ti mene voliš najviše na svijetu.?''
i tata se rastopi kao čokolada

pokušavam riješit to s njim od samog početka,
jer shvaćam da je on odgojen batinama ,
i shvaćam da dođe umoran s posla a klinci recimo razbacaju igračke po dnevnom boravku, a ja mrtva hladna (jer to dnevno naprave tisuću puta štio on ne vidi jer je na poslu, i uvijek pokupe za sobom kad im je dosta igre),
i to ga dodatno isfrustrira što ja ne reagiram kako bi on reagirao i onda mi kaže da nekada dobiju po guzi, to ne bi bilo tako

no s time se nikada neću složit, a njega najviše pogodi moj komentar da on i nije ispao baš tako savršen ako bi tukao svoju djecu samo zato jer su njega njegovi tukli.
i mene je mama znala nalemat po leđima dok mi kuhaću ne bi slomila na njima, pa meni nikada ne bi palo na pamet posegnuti za nečim takvim da kaznim djecu.
rađe ih pošaljem u sobu da se ohlade i oni i ja.
ali moja starija kćerka kaže da ju više boli kad joj to napravim nego da sam ju istukla

[LaraFabian]

Hvala na savjetima. Nažalost, tata, babe i dide i ostala ekipa koja živi s nama i provodi većinu vremena s nama (8 ljudi živi u jednoj kući + moji koji stalno dolaze) ne čita vaše savjete... Mislim da bismo se svi trebali dosljedno ponašati, naravno, ali ja imam jedan stil, baba drugi, dida treći, pradida četvrti... ja kad je istjeram iz prostorije kad stane urlat, naiđem na strašno neodobravanje. Kad ne jede ništa cijeli dan, bome joj ne dam ni slatkiše, sok ili neku zamjensku hranu (nutellu npr.), i još priprijetim da niti će dobiti to, niti joj tko smije dati... ali sveki se napravi pametna i u narednih 5 min.joj ponudi upravo ono što sam zabranila. Često ja naglasim da sam ja mater ovo ono, svi se složimo kako treba s njom, pa to traje neka 2-3 dana, a onda svi opet po starom. Mislim da prvo njima treba odgoj, pa onda maloj.
Zato drugo neću imati dok ne budem svoja na svom, a onda ću odgajati djecu kako ja hoću bez da mi itko ometa odgoj... a za X, koja je već takva kakva je, Bog nam pomogao...i njoj isto! Možemo se mi truditi koliko hoćemo, ali dok ne preselimo, mislim da će sve biti bezuspješno.

[Elich San]

uh, znam kako ti je što se tiče baka i njihovog prkosa.
moja sveki djeci za doručak da nutellu da jedu žlicom, pa poslije toga smoki, chips ili bombone
i onda kaže pa oni ti slabo jedu.

ti bi trebala s mužem odredit jasna pravila što se tiče djeteta i onda lijepo zajedno reći to svim ukućanima.
možda upali, a ako ne
onda vi počnite radit inat njima za sve ono što znate da ih živcira (samo se šalim)

znam da se situacija čini bezizlaznom, ali u pravu si da ne vrijedi imati drugo dijete dok se ne maknete od njih. no ipak se trudi kao papagaj ponavljati pravila za ovo dijete koje imate jer ne smiješ dopustiti da ti upropaste dijete.