Devetnaesto biranje

[bktr]

ARTO PAASILINNA: DRAŽESNO KOLEKTIVNO SAMOUBOJSTVO

Dražesno kolektivno samoubojstvo objedinjuje mnoge tipične Paasilinnine teme. Kao prvo, riječ je o ironičnom prikazu domaćeg mentaliteta: Finci su s jedne strane skloni depresiji, povlačenju u sebe i u svoj svijet, a s druge su strane vrlo nepopustljivi u svemu što započnu i spremni na suradnju čim primjete zajedničkog protivnika.
Tako glavni junaci, pukovnik Kemppainen i direktor Rellonen, odluče okupiti skupinu samoubojica i zajedničkim snagama okončati živote. Finci su zaljubljenici u prirodu, pa ih ljetna vožnja Finskom i Europom raspoloži i vrati im želju za životom.
Roman se dakle bavi ozbiljnom, velikom temom kao i mnoga druga djela ovog pisca, a lakoća pisanja i apsurdni humor imaju gotovo terapeutski učinak. Putovanje Finskom, sjevernom Norveškom, Njemačkom, Elzasom i Švicarskom sve do Portugala omogućuje brzu izmjenu pozadine i epizoda kako bi se junaci ove pripovijesti prikazali uvijek u novim i apsurdnim situacijama. Baš po ovom ironičnom, apsurdnom humoru i izvjesnoj melankoliji koja prožima likove mnogi su strani kritičari prepoznali Paasalinnino duhovno srodstvo s filmovima jednog drugog finca – Akija Kauriskakija.

Psihološki zaplet, sociološka analiza i filozofsko promišljanje. Dražesno kolektivno samoubojstvo izmamljuje osmijeh i kod najokorjelijih cinika, a radi se prije svega o toplom i zabavnom djelu. (Le Soir)

Dražesno kolektivno samoubojstvo (...) je vrlo zabavna knjiga koja se s očitom lakoćom i tankoćutnošću umije baviti dramatičnom i sve aktualnijom temom: samoubojstvom. (la Regione Ticino)

Prilična doza crnog humora i apsurda. Zabavna knjiga o samoubojstvu. Izazov, ali i konstatacija kako Finci imaju dobrog razloga za ne ubiti se. (Le Point)

Moramo biti zahvalni Finskoj što je stvorila romanopisca Artu Paasilinnu i filmaša Akoja Kauriskakija čiji svjetovi, štoviše, posjeduju određenu sukladnost. (Lire).

Arto Paasilinna spada u red najpopularnijih finskih pisaca. Rođen je u Laponiji, u obitelji izbjeglica iz Petsama (ruski: Pečonga, grada koji je do Drugoga svjetskoga rata pripadao Finskoj). Započeo je karijeru kao novinar. Prva mu knjiga izlazi iz tiska 1964.godine, a prvi roman, Operacija Finlandia 1972.
Od tada je objavio nekoliko desetaka knjiga, od čega više od 30 romana.
Njegov pitki i duhoviti stil kojim obrađuje ozbiljne teme poput samoubojstva, birokracije, slobode i vjere našao je vjernu međunarodnu čitateljsku publiku željnu nordijske egzotike.
S finskog preveo Boris Vidović

AGOTA KRISTOF: VELIKA BILJEŽNICA

Trilogija Agote Kristof drska je i zadivljujuća pripovijest o Clausu i Lucasu, blizancima zatočenima u vlastitoj zrcalnoj povezanosti, ali i rastrgnutima suprotnim silama povijesti i vremena. Oni postaju alegorijski prikaz razdvojene "braće" diljem Europe nakon Drugog svjetskog rata.

Postmoderna saga Agote Kristof počinje "Velikom bilježnicom" u kojoj su blizanci još uvijek djeca izgubljena u svijetu bajkovite okrutnosti, djeca koja se svim raspoloživim sredstvima bore kako bi preživjela u zemlji između Okupatora i Osloboditelja.

U "Dokazu" Lucas pokušava dokazati svoj identitet i postojanje nestaloga brata. Završni dio trilogije, "Treća laž", kompleksan je i mučan portret o uzvišenosti i izopačenosti ljudskog srca, koji se čita i kao parabola o Istočnoj i Zapadnoj Europi ispričana kroz priču o propitivanju identiteta.

Pisani ogoljenim stilom i jednostavnim rečenicama ovi nam romani pružaju čitavu paletu snažnih i nabijenih osjećaja - boli, srama, ljubavi, gađenja, nježnosti, okrutnosti, divljenja, izgubljenosti i ponosa. Čitani zasebno, posjeduju čudesnu razumljivost svijeta u kojem živimo; čitani slijedom u trilogiji, istine i laži umnažaju se u vrtoglavi koloplet sumnji u svijet u koji smo vjerovali, no i u jednom i u drugom slučaju nude jedinstvenu i nezaboravnu čitateljsku avanturu.

Trilogija Agote Kristof, jedne od najkontroverznijih i najosebujnijih autorica suvremene europske književnosti, objavljena je na hrvatskom jeziku na 20. obljetnicu pada Berlinskoga zida, tog simbola 45-godišnje podijeljenosti Europe čije su posljedice utjecale na generacije ljudi, a koje osjećamo i mi danas.

Ona svjedoči o tom vremenu - o cijeloj jednoj povijesti krvave Europe, od Drugog svjetskog rata, preko zatvaranja granica i Hladnog rata, do pada Željezne zavjese i onoga što je uslijedilo nakon toga, ali prikazujući je kroz presjek jedne intime, jedne boli i izgubljenosti čovjeka, pojedinca koji je tu povijest upio i nosio u sebi.

Za one koji ne znaju - to je trilogija, ali u jednoj knjizi, ne u tri

J. S. FOER: SVE JE RASVIJETLJENO

Roman Sve je rasvijetljeno dvadesetpetogodišnjeg Jonathana Safrana Foera izazvao je 2002. pravu književnu senzaciju. Dobitnik je Guardianove nagrade za prvi roman i u međuvremenu je objavljen u dvadeset i četiri zemlje.

S izblijedjelom fotografijom na dlanu, mladić stiže u Ukrajinu ne bi li pronašao ženu koja je u Drugom svjetskom ratu navodno spasila njegovog djeda od nacista. Tu ga dočekuju Alex, njegov zabrinjavajuće nekompetentan prevoditelj i vršnjak, Aleksov djed, njihov (navodno slijepi) vozač, starac kojeg opsjedaju vlastita sjećanja na rat, te kujica bez pedigrea zvana Samy Davis Mlađi Mlađi - i njih četvero kreću na donkihotsku potragu za selom Tračimbrod kroz opustošeni krajolik “tranzicijske” Ukrajine…

Kako se njihova avantura odvija, mladić zamišlja povijest djedova sela u Ukrajini, tkajući tapiseriju simeričnih uzoraka koja povezuje pokoljenja. Likovi romana Sve je rasvijetljeno kopaju po crnim rupama povijesti (povremeno zastajući radi okrepe u restoranima lišenima bezmesnog menija), a kako ih njihovo putovanje odvodi sve dublje, fantastična pripovijest o selu Tračimbrod doseže točku u kojoj se fikcija sudara sa stvarnošću u potresnom prizoru pokolja.

Na koncu, ovo je roman o traganju: za ljudima i mjestima koja više ne postoje, za skrivenim istinama koje progone svaku obitelj, o tananim i nužnim nitima koje vežu vrijeme prošlo i buduće. Raspojasan i mudar, histerično zabavan i duboko dirljiv, Sve je rasvijetljeno je doista nezaobilazan debi.


“Roman J. S. Foera Sve je rasvijetljeno ima složenu strukturu, priča mu je sjajna i nepoštedna na stotinu načina. Ispripovijedana bez ostatka šarmantno i duhovito, ovo je knjiga o putu—o putu koji je i mene duboko zaokupio. Putu kojim vrijedi poći.”—Nathan Englander

“Jonathan Safran Foer napisao je sjajan prvi roman o potrazi za obiteljskom poviješću, tom najbližom i najmračnijom od svih tajni. Uspio je to učiniti s puno humora, suosjećanja, šarma i odvažnosti. Svaka je stranica rasvijetljena.”—Jeffrey Eugenides

“Mladi autor Jonathan Safran Foer raspolaže zavidnom pripovjedačkom vještinom, no što je još važnije: njemu je stalo do teme o kojoj piše. Zadivit će vas... i slomit će vam srce.”—Joyce Carol Oates

“Jasno je da je pisac ovoga romana, prvoga koji je napisao, izvanredno nadaren mladić. Svakako, to se rijetko nalazi, ali ovaj mladić posjeduje i nešto čime se približava mudrosti. Nemojte ga samo prelistati. Pročitajte ga.”—Russel Banks

“Sve je rasvijetljeno je dar, čudo, vrhunsko tehničko dostignuće; suosjećajnost u njemu dosiže gotovo vidovnjačku vrijednost. Osim toga je i vrlo smiješno. Nazvati to djelo najboljim prvim romanom koji sam ikada čitao značilo bi omalovažiti ga: to je jedan od najboljih romana što sam ga ikada imao sreće držati u rukama.”—Dale Peck

[bktr]

Dakle, sad sam samu sebe usosila jer ne znam za koju da glasam.
E, pa moja će biti zadnja!

Veliku bilježnicu već dugo pikiram.
Sve je rasvijetljeno isto, ali ne tako strastveno
Dražesno kolektivno samoubojstvo sam si kupila neki dan, to joj je olakotna okolnost.

A Livadu crnog labuda neka netko drugi stavi, molim lijepo.

[haralampije]

Ništa nisam čitala. Sad stvarno ne znam što ću.

[bktr]

Ajde konačno da ti nisi nešto čitala.

Kaj ćeš??
Za početak promijeni ANKET u ANKETA

[haralampije]

Misliš da znak kako?
Moram nekoga pitati. Nica sigurno zna.

[chrissy]

Jeeei, opet anketa.
Glasam za prvu jer me privukao naslov.

[bktr]

chrissy kaže:

Jeeei, opet anketa.
Glasam za prvu jer me privukao naslov.

Pa jesi bar pročitala i ono ispod naslova?

[xibalba]

Foera sam čitala (i bio mi je dobar ), Kristoficu sam našla kao eBook (što je veliki plus za nas polućorave ), Paasilinna me privlači zato što nisam čitala ništa od moderne finske književnosti, tak da još ne znam za koga glasati.

O, slatke muke!

[zgdust]

Dvoumio sam se između prve dvije, ali kad je bktr spomenula Kaurismäkija, dilemi je bio kraj.

[bktr]

Da ne kompliciram, i ja sam glasala za prvu, kad sam je već kupila, a ove druge nek čekaju.

[xibalba]

Ja ću onda za Kristoficu, da nam anketa ima ugrofinski štih.

[srceko25]

Kolektivno samoubojstvo - opis radnje dosta obećava, volim crni humor.

[haralampije]

I ja glasala za prvu, valjda nije nešto u stilu život je lijep.

[chrissy]

bktr kaže:

Pa jesi bar pročitala i ono ispod naslova?

Pa jesaaam, podrazumijeva se - dakle, prvo me privukao naslov, a pogotovo mi se sviđa kratki sadržaj, a i nisam pročitala ništa finsko (bar kolko se sjećam)...
Pisala sam s mobitela, pa sam skratila priču...

[haralampije]

Arto Paasilinna - Dražesno kolektivno samoubojstvo

Početak komentiranja 29. 08.