Otmjenost ježa - komentari

[Nadinka]

Dragi moji, nadam se da ste uspjeli naci i procitati k njigu i da mozemo poceti s komentarisanjem, te da ce sto vise vas pridonijeti ovoj temi svojim dojmom i dozivljajem knjige i pojedinačnih likova..

[Nadinka]

Za pocetak zelim reci da sam ovu knjigu stavila u anketu jer sam zaista zeljela da je procitate i da uzivate u njoj kao sto sam ja.
Mene je odusevilo za pocetak sto je drukcija, drukcija od svih aktuelnih bestselera koji se vrte ili oko nekih kraljeva i kraljica ili oko vampira ili oko napacenih individua u istocnim zemljama. Odusevio me je fokus knjige na likove umjesto na radnju, na njihove karaktere, misli i dozivljaje. Godilo mi je da citam necije misli o poimanju svijetu, smislu zivota, o preziru prema malograđanskim vrijednostima i ismijavanju onih koji sebe smatraju visinom u drustvu. Ta ideja da znanje i ukus ne morjau biti rezervisani iskljucivo za bogate i otmjene, one kojima po rodjenju u visokoj klasi pripada smao po sebi, nego da je dostupno svima koji imaju zelju za istim. To rusenje predrasude da i obicna kucepaziteljica bez ikakvog formlanog obrazovanja moze uzivati u ruskoj knjizevnosti, njemackoj klasici i japanskom filmu, koliko god djelovala nevjerovatna ujedno je i utjesna.
Dalje, to da djevojcica od 12 godina moze prepoznati u kakvom besmislu i pretvaranju zivi njena porodica i osjetiti potrebu da promatra svijet oko sebe drukcijim ocima..eto to mi se sve jako svidjelo..necu da odmah sve ispucam..cekam vase komentare..a do tad jedan citat koji mi se bas svidio:
"Aj aj aj, pomislila sam, znači li to da tako treba voditi život? Uvijek u ravnoteži između ljepote i smrti, pokreta i njegova nestanka? Možda to znači biti živ: loviti trenutke što umiru."

[bktr]

U prvih 50 strana Rene me iritirala. Kasnije mi je postala simpatična.
Isprva mi se nikako nije sviđao njen stav. Naglašava malograđanstvo svoje okoline, predstavlja ljude oko sebe kao ljude s predrasudama, nameće klišej o kućepaziteljicama, a sama je puna predrasuda i lošeg mišljenja o svima i svemu oko sebe. Jer kako se nitko nije potrudio upoznati nju smatrajući da je obična kučepaziteljica nevrijedna nečije pažnje, tako se nije ni ona potrudila bolje misliti o svojim stanarima, samo zato što su bogati i obrazovani.
Stalno naglašava kako je ona siromašna, ružna i neugledna, ali je zato pametna, što vješto skriva. Ustvari imam dojam da je jako iskompleksirana, ali glumi da joj je svejedno. Nesigurna je u sebe i smatra da znanje nije dovoljno jako oružje u borbi protiv društvenog staleža i bogatstva.

Kada upozna Kakura, polako omekšava i stvari na koje je gledala s posprdnošću odjednom su joj prihvatljive. Npr. smatrala je frizerstvo bezvrijednim zanimanjem, a kad ga je primjenila na sebi, onda je baš ok.
Izašla je iz svoje sive ljušture i obukla večernju haljinu. I zamisli, dobro se osjećala.
Kakuro ju je raskrinkao i srušio njen obrambeni zid.
Stekla je još jednu prijateljicu (Palomu), shvatila da ima više istomišljenika oko nje (ista ljubav prema glazbi, knjizi, umjetnošću...), a koji nemaju predrasude prema kućepaziteljicama...
Manje se mrgodila, počela je uživati, pronašla je srodnu dušu...
...i onda je poginula.
Malo mi je pretjerano reći da je razlog za cijeli njen obrambeni mehanizam bila tragična sudbina njene sestre, jer ona je (Rene) i nakon tog događaja voljela i imala muža s kojim je bila sretna, zašto onda strah da će je netko povrijediti?

Paloma.... Paloma.... kaj reći? Ona je natprosječno inteligentna djevojčica, mislim da se takvi ljudi često osjećaju drugačijima, možda su čak i nesretni i izgubljeni u svijetu gdje ih se neki ljudi boje (njihovog znanja), neki misle da su čudaci... nisam imala priliku upoznati se i družiti se s takvom osobom pa ne bih ulazila u to, ne znam na koji način oni percipiraju ljude i svijet oko sebe. Ona je pak bila izgubljena u svojoj inertnoj obitelji gdje je nitko nije doživljavao, rekla bih čak da su joj se "gadili" članovi njene obitelji zbog svojih stavova, predrasuda i načina života.
Zanimljive su mi bile njene Duboke misli i proučavanje Kretanja svijeta.

Odličan kraj!

[NikaMo]

Meni osobno knjiga nije sjela...nije loša,ali mi je malo predosadna,i znam da je vrijeme radnje u sadašnjosti,ali stalno sam imala osjećaj da se radnja dešava prije cca 50god.

[Nadinka]

bktr, slazem se s tobom vezano za kontradiktornosti oko same Renee, ali mislim da to i jeste bio cilj knjige, ona jeste bila jako nacitana, samoobrazovana, mozemo reci cak profinjena, ali s druge strane ocito je bila i jako iskompleksirana i da je taj kompleks bio razlog sto je tako omalovazavala sve te ''površne'' stvari tipa frizure i haljine, jer to je neki vid odbranbenog mehanizma, iz straha da bi bila smijesna kad bi kao srednjovjecna, ruzna i debela (kako sama cesto istice) pocela da se trudi oko svog izgleda, bilo joj je lakse to potpuno omalovazavati i sakriti se iza tog vela intelektualne visine, jer tako sebi daje osjecaj nadmoci nad tim praznoglavim i povrsnim gospođama iz svoje zgrade.

Palomine misli su mi se posebno svidjale, ta zelja da se osjeti i primjeti sustina zivota, da se dozivi njegov kvalitet a zanemari sam kvantitet.

[bukibaki]

NikaMo kaže:

Meni osobno knjiga nije sjela...nije loša,ali mi je malo predosadna,i znam da je vrijeme radnje u sadašnjosti,ali stalno sam imala osjećaj da se radnja dešava prije cca 50god.

slažem se...poznajem hrpu mladih ljudi koji su visokoobrazovani, sa zanimljivim i raznolikim znanjima, sposobnostima, osobnostima, ali koji danas rade poslove koji su daleko ispod njihovih mogućnosti...Priča mi baš nije sjela, malo je pretenciozan sav taj new ageovski život kućepaziteljice koja pije zeleni čaj umjesto kave i jede morske plodove dok teleće šnicle baca mačku...

[bktr]

bukibaki kaže:

slažem se...poznajem hrpu mladih ljudi koji su visokoobrazovani, sa zanimljivim i raznolikim znanjima, sposobnostima, osobnostima, ali koji danas rade poslove koji su daleko ispod njihovih mogućnosti...

Ne radi se u knjizi o tome da visokoobrazovani ljudi rade ili ne rade poslove koji su ispod njihovog ranga. Nije toliko ni naglasak na njihovoj obrazovanosti (kao što smo mogli pročitati neki od njih potpuno pogrešno izgovaraju gramatičke izraze) nego na njihovom bogatstvu tj. društvenom staležu. Oni su ti koji automatski siromašnima prišivaju etiketu neobrazovanosti i manje vrijednosti.

[srceko25]

Evo, prije 5min sam zatvorila knjigu.
Dosta je neobična knjiga, puna razmišljanja, pa i malo "struje svijesti", ponekad i s pomalo pretencioznim izrazima, ali ipak se relativno jednostavno čita.

Knjiga mi odlično počinje. Prva stranica Palomine Duboke misli broj 1 mi je naprosto fascinatna i najviše mi se urezala u pamćenje ("Djeca vjeruju riječima odraslih, a kad odrastu, osvećuju se zavaravajući vlastitu djecu (....) Možeš se samo anestezirati kako znaš i umiješ, nastojati da ne vidiš činjenicu da ne vidiš nikakva smisla u svom životu, i u tom nastojanju da uvjeriš samog sebe, zavaravati i vlastitu djecu."). S takvim, za mene, odličnim uvodom, očekivala sam da će do kraja doći do neke erupcije razmišljanja i otkriti mi neke nove horizonte. Nažalost, iako ima zanimljivih razmišljanja, premišljanja i zaključaka, ništa me se nije toliko dojmilo kao ta prva misao.
Općenito imam dojam da knjiga starta polako, s naglaskom na misli i stavove Renee i Palome, a kasnije se sve više prelazi u nekakvu radnju, postaje sve dinamičnije. Vjerojatno zbog dolaska Kakura. Njihova "romansa" mi je možda malo nategnuta. Isto tako, očekivala sam da će se Paloma predomisliti oko samoubojstva do kraja knjige, kao što i jest. Zapravo bi mi najneočekivaniji kraj bio da se ništa nije promijenilo i da se mala zaista i ubila i zapalila kuću. (spoiler) Nešto slično kao kad u romanu "Olive Kitteridge" jednoj od junakinja suprug završi u komi u bolnici, ona nešto osjeti i sad svi mislimo da će on umrijeti (kako bi bilo u Hollywoodu), ali on nastavi još dugo tako vegetirati i ništa se ne promijeni. (end od spoiler)

Mislim da ću još par puta preslistati knjigu, jer sam našla odličnih rečenica za neku kolekciju zanimljivih misli, ovo su samo prvi dojmovi.....

[chrissy]

srceko25 kaže:

Evo, prije 5min sam zatvorila knjigu.
Dosta je neobična knjiga, puna razmišljanja, pa i malo "struje svijesti", ponekad i s pomalo pretencioznim izrazima, ali ipak se relativno jednostavno čita.

Slažem se, čim sam počela čitati knjigu, pomislila sam kako se vidi da je autorica prof. filozofije...
Moram priznati da mi te "struje svijesti" nisu nikad sjele, pa sam na početku skoro odustala od knjige, ali srećom nisam... na kraju mi se knjiga svidjela.

Zanimljivo koliko su Paloma i Renee slične, iako su odrasle u potpuno drugačijem okruženju - obje izuzetno inteligentne, a s druge strane skrivaju to pred drugima, nudeći im ono što se od njih očekuje da budu - obična kućepaziteljica i obična tinejdžerka.
Ah, nije to tako neuobičajeno, znam puno ljudi koji se ponašaju/oblače kako okolina od njih očekuje - lakše im se prikloniti tuđim očekivanjima nego objašnjavati zašto su "drugačiji".

A Kakuro... i meni je malo ta romansa nategnuta, valjda zato Renee pogiba, kako to ne bi postao "običan" ljubić, što mi je isto malo nategnuto (već smo imali par takvih knjiga u klubu).

I slažem se da ima dosta lijepih misli u knjizi.

[srceko25]

chrissy kaže:

Slažem se, čim sam počela čitati knjigu, pomislila sam kako se vidi da je autorica prof. filozofije...
Moram priznati da mi te "struje svijesti" nisu nikad sjele, pa sam na početku skoro odustala od knjige, ali srećom nisam... na kraju mi se knjiga svidjela.

Zanimljivo koliko su Paloma i Renee slične, iako su odrasle u potpuno drugačijem okruženju - obje izuzetno inteligentne, a s druge strane skrivaju to pred drugima, nudeći im ono što se od njih očekuje da budu - obična kućepaziteljica i obična tinejdžerka.
Ah, nije to tako neuobičajeno, znam puno ljudi koji se ponašaju/oblače kako okolina od njih očekuje - lakše im se prikloniti tuđim očekivanjima nego objašnjavati zašto su "drugačiji".

A Kakuro... i meni je malo ta romansa nategnuta, valjda zato Renee pogiba, kako to ne bi postao "običan" ljubić, što mi je isto malo nategnuto (već smo imali par takvih knjiga u klubu).

I slažem se da ima dosta lijepih misli u knjizi.

Baš lijepo da se slažemo. Ima li netko tko misli drugačije?

[haralampije]

Konačno sam i ja došla do kraja knjige koja je na mene ostavila poprilično mlak dojam iako mi je na momente izmamljivala blagonakloni smiješak, pa i zadivljivala ponekom rečenicom. Možda je moj problem u tome što sam bila rastrzana na sve strane i previše se toga oko mene događalo, nagomilalo raznih dojmova, pa nisam bila dovoljno koncentrirana kad bih ulovila vremena za čitanje.

Malo mi je preisforsirano da se i Rene i Paloma oduševljavaju japanskom kulturom, i pritom obje odskaču inteligencijom i duhom od svoje površne okoline, a onda se pojavi Japanac koji je duhom na njihovoj razini i koji ih na prvi pogled ili prvu razmjenjenu rečenicu prepozna i poveže ih. Ali ajde, dobro, može proći.

Kao što je Srceko primijetila, bio bi to samo još jedan ljubić ala Zgodna žena, točnije Pametna žena da Rene nije poginula. Mislim da je autorica pribjegla jeftinom triku i ubivši Rene poštedjela se daljnjeg petljanja s klasama, razvijanja odnosa između Rene i Kakura koji je u samom startu nategnut i neuvjerljiv, a takav ostaje do samog kraja, pa ono što je možda trebalo biti romantično, ispadne, barem za mene, bljutavo.

Sve u svemu, Rene mi je simpatičan lik kao što su mi simpatični svi koji čeznu za znanjem i utaživanjem duhovne gladi, cijene ljepotu u pronalaze je u malim stvarima oko sebe koja površnim osobama često promakne, poput klonule kamelije na mahovini, ugodne šutnje uz šalicu finog čaja... Rene je samouka, nitko je nije vodio i usmjeravao na njezinom putu ka stjecanju znanja, samo njezina znatiželja i potreba za ljepotom koja se eto, može roditi i tamo gdje ničeg lijepog nema i gdje je svako znanje osim onoga potrebnoga za preživljavanje, suvišno. Mogu razumjeti njezin prijezir prema susjedima koji su od rođenja okruženi svim onim što je njoj uskraćeno i ne znaju uživati u tome, kojima je pruženo široko obrazovanje kao nešto što se u njihovoj klasi podrazumjeva, a oni nisu u stanju staviti zarez na pravo mjesto, potruditi se izgovoriti gramatički točno rečenicu. Teško je ne omalovažavati nekoga tko bi po svemu trebao biti iznad tebe, ne samo po društvenom statusu, a ti vidiš da je ta osoba uprkos doktoratu iz književnosti plitka te da njezini površni interesi ne sežu dalje od rasprodaja i statusnih simbola, da im manjka osnovne pristojnosti što se vidi iz odnosa prema njoj koja je kao kućepaziteljica za njih nevidljiva.

Sad mi palo na pamet nešto, nevezano uz knjigu, o tome kako ćeš najlakše procijeniti kakva je netko osoba; prema njegovom odnosu prema podređenima i ljudima koji rade u uslužnim djelatnostima: konobarima, prodavačima itd.

Mogu razumjeti i Reneinu potrebu da za svoju okolinu bude najobičnija, tipična, neuka kućepaziteljica koja ni po čemu ne iskače iz kalupa. Većina stanara bi najvjerojatnije s porugom gledala na njezine interese (što jedna kućepaziteljica ima čitati filozofe i gledati art filmove kad ništa ne razumije), a da se u razgovoru s nekim od njih razotkrila, pokazala da je upućenija i obrazovanija, to bi se doživjelo kao uvreda i nepristojnost s njezine strane, kao kad Palome proturječi Tiberovom ocu i ispravlja njegove netočne navode.

Palome mi je najuvjerljiviji lik. Uprkos svoj silnoj inteligenciji i dubokom promišljanju, netipičnom čak i za većinu odraslih i obrazovanih osoba, ona je jedna tipična tinejdžerica u sukobu sa svijetom oko sebe. Njezino skrivanje vlastite inteligencije proizlazi iz potrebe da se zaštiti od plitkih umova oko sebe koji je već smatraju čudnom jer šuti i skriva se, ne pada im na pamet da ona nema o čemu s njima razgovarati, da su joj nezanimljivi i naporni. Jedino im padne na pamet odvesti je psihiću.

Columbe je skoro pa karikatura, ali puno je takvih karikatura koje precjenjuju sebe i svoju glupost kriju iza bahatosti.

Kakuro mi je najmutniji. Očito nije tipičan Japanac, a valjda ima i takvih, netipičnih, koji ne drže previše do hijerarhije i imaju drugačiji odnos prema ženama. Bit će utjecaj života na zapadu, ali da se baš toliko omekanio... Čini mi se da on u romanu ima ulogu cementa i pokretača radnje, no meni je sve to nekako prelabavo, a prebrzo i prelako, prenestvarno. Koliko su svi drugi stanari ljigavi i umišljeni bez pokrića, osim buduće veterinarke, on se previše ističe kao njihova suprotnost, pozitivac s bijelim šeširom. Od prve skuži da kućepaziteljica nije ono za što se izdaje, naravno, zato što se pristojno ophodio prema njoj kao prema sebi ravnoj, ali zar je to dovoljno? Prva rečenica iz Ane Karenjine je toliko prostituirana da je znaju i oni koji nikad nisu pročitali knjigu, a da uopće ne znaju tko je njezin autor, ali negdje su je čuli, a on odmah skopča da je Rene upoznata s Tolstojevim djelom i da je Leon zapravo Lav. I ni više ni manje, odmah joj pošalje ekskluzivni primjerak knjige. Halo!? Pa da i nije bila kućepaziteljica, malo je pretjerano. Pa odmah poziv na večeru i Rene iz Pepeljuge pretvori u princezu.

Zatim njegov odnos prema Manueli. Svi drugi je iskorištavaju i ponižavaju, ajde, on se ponaša pristojno, vidi u njoj osobu, a ne samo nekoga tko čisti za njim, ali odmah joj ponudi basnoslovnu plaću i za jednu spremačicu, posao iz snova.

bktr

Malo mi je pretjerano reći da je razlog za cijeli njen obrambeni mehanizam bila tragična sudbina njene sestre, jer ona je (Rene) i nakon tog događaja voljela i imala muža s kojim je bila sretna, zašto onda strah da će je netko povrijediti?

Strah je opravdan. Kakuro i ona ne pripadaju istoj društvenoj klasi i zna se kako obično stvari završe kad se dvoje iz različitih društvenih klasa spetljaju. Onaj iz niže nagrabusi, kao Reneina sestra. Kakuro ne traži mladost i fizičku ljepotu, u Rene pronalazi srodnu dušu, ali što bi se dogodilo da Rene nije poginula? Bi li oni mogli opstati u svom sretnom balonu, uklopiti se u okolinu bez da se ne nabodu na neki otrovni trn? Koliko daleko bi Kakuro bio spreman ići? Je li njemu doista nevažno što će drugi misliti i govoriti? Je li Rene nevažno?

Renein pokojni muž je pripadao istoj klasi kao i ona. Ona je znala da je on nije oženio zato što je lijepa, već zato što ju je smatrao dobrom i pogodnom ženom. Voljeli su se, ali tu nije bilo nikakve velike strasti, ničeg što bi izazvalo potrese. Njezin muž se uklapao u kalup u koji se i ona nastojala uklopiti. Kakuro se ne uklapa.

[Nadinka]

MOžda su svjesno likovi tako karikirano crno-bijeli, spisateljica nam ne ostavlja bas prostora da mi licno steknemo simpatije prema nekom od likova, oni su jasno okarakterisani u mislima dvije glavne protagonistkinje i odmah podijeljeni na pozitivne i negativne - npr Columbe i Manuela, nsve druge likove i dozivljavamo kroz to kako ih dozivljavaju Rene odnosno Paloma a one su nekome ili naklonjene ili ga bas preziru.

[sputnjik]

Pročitala sam knjigu prošle godine i jedna mi je od boljih koje sam čitala u zadnje vrijeme. Svidio mi se lik kućepaziteljice, a posebno lik Palome. Odlično su okarakterizirani, a završetak me pomalo iznenadio. također mi se sviđa tok misli likova, njihova razmišljanja, ima puno lijepih rečenica...

"...Ali kad učiš gramatiku, pristupaš jednoj drugoj dimenziji jezične ljepote. Baviti se gramatikom znači skinuti ljusku jeziku, promatrati kako je načinjen, na neki način vidjeti ga golog."

"Jer umjetnost je osjećaj bez žudnje."

"Možda je to život: puno razočaranja, ali i nekoliko časaka ljepote kad vrijeme više nije isto."

[marges]

Dovršila sam čitanje noćas. Prvi dojmovi...
Na početku knjige su mi likovi stravično išli na živce. Intelektualni snob od kućepaziteljice (što uopće rade kućepaziteljice, taj posao je meni skroz apstraktan) i još jedna tinejdžerica koja misli da je pametnija od drugih, samo što to neće pokazat, gledano izvana, zaista je tipična tinejdžerica. Dobile su me stavovima o jeziku i gramatici. Sveukupni dojam je da mi knjiga zanimljiva, a i likovi su mi se smilili. Kakuro je i meni neuvjerljiv, Manuela draga, ostali baš nisu ni bitni... Čini mi se da je radnja autorici bila sporedna. Kao da je željela izreći svoje stavove o društvu, akademskoj zajednici, filozofiji i umjetnosti pa je uzela dva lika koja se ne uklapaju i dala im da izgovore njene misli, a onda je morala nešto učinit s njima, pa eto, bilo bi zgodno da Rene pogine. Nisam očekivala da će se Palome ubiti pa nisam bila iznenađena krajem. Na kraju sam se osjećala potišteno, ne zbog likova, nego jer me natjerala da razmišljam o stvarima o kojima nisam htjela,ali skrenula bih s teme da krenem o tome...

[haralampije]

marges kaže:

Na kraju sam se osjećala potišteno, ne zbog likova, nego jer me natjerala da razmišljam o stvarima o kojima nisam htjela,ali skrenula bih s teme da krenem o tome...

Smisao čitanja, između ostalog, je i u tome da nas potakne na razmišljanje, pogotovo o onome o čemu ne želimo misliti, pa možda i ne bi bilo loše da kreneš malo o tome. Knjiga nije samo sadržaj već i ono što izvučemo iz nje, spoznamo o sebi i drugima.

Mene je također potakla na razmišljanje. Prečesto ljude oko sebe smještam u kalupe, pa se onda razočaram ili ugodno iznenadim kad otkrijem da netko nije baš onakav kakav bi trebao biti obzirom na svoj stupanj obrazovanja, društveni status itd. Također zamjeram drugima kad me uguraju u kalup, a zapravo su samo podjednako površni kao i ja.

Zanimljivo mi je da sam upravo preko foruma upoznala ljude s kojima dijelim mnogo toga zajedničkog, a da smo se prvo sreli u stvarnom životu, najvjerojatnije bismo jedni druge klasificirali i ne bi se ni potrudili upoznati malo bolje, a o nekakvom prijateljstvu ne bi bilo ni pomisli.

[marges]

Sad ću ipak morati pojasniti onu zadnju rečenicu Dakle, natjerala me da razmišljam o stvarima koje namjerno želim ignororati jer sam od njih depresivna. Ne mislim pritom na ukalupljivanje, niti na površnost, sebe smatram površnom jer previše je interesa, a premalo vremena... Deprimira me Palomino razmišljanje o tome kako pod svaku cijenu treba graditi sadašnjost, za budućnost. Ne želim dalje objašnjavati jer mislim da moje privatne frustracije o vlastitoj besperspektivnosti nisu tema ovog topica pa zato skratih priču.
Dakako da čitanjem izvlačim spoznaje o sebi i drugima, pače volim se prepoznati u postupcima i razmišljanjima likova. Nisam zbog toga svaki put sretna, al što sad...
Da se vratim na temu kalupa... Nije mi jasno zašto se Renee toliko trudi biti tipična neuka kućepaziteljica. Kao da je ikome u toj kući stalo do toga što ona čita i što joj se sviđa (do dolaska Kakura, naravno). Već je spomenuto da je za ukućane bila nevidljiva, bi li itko primijetio da je drugačija i da se nije toliko brinula o svom imidžu. Žene koje se tuku oko svilenih gaća? Zašto joj je uopće stalo do njihovog mišljenja?

[Starija Sestra]

i znam da je vrijeme radnje u sadašnjosti,ali stalno sam imala osjećaj da se radnja dešava prije cca 50god.

zapravo, i ja sam mislila da se radnja odvija u prošlosti, možda čak i dubljoj

A Kakuro... i meni je malo ta romansa nategnuta, valjda zato Renee pogiba, kako to ne bi postao "običan" ljubić, što mi je isto malo nategnuto (već smo imali par takvih knjiga u klubu).

i ja sam se pobojala nakon onoga "možemo biti sve što želimo"..ali,dobro je završilo

MOžda su svjesno likovi tako karikirano crno-bijeli, spisateljica nam ne ostavlja bas prostora da mi licno steknemo simpatije prema nekom od likova, oni su jasno okarakterisani u mislima dvije glavne protagonistkinje i odmah podijeljeni na pozitivne i negativne - npr Columbe i Manuela, nsve druge likove i dozivljavamo kroz to kako ih dozivljavaju Rene odnosno Paloma a one su nekome ili naklonjene ili ga bas preziru.

obzirom da o svima saznajemo iz rezmišljanja Palome i Renee nekako je logično da sve vidimo njihovim očima

kad smo već kod tih njihovih razmišljanja, jako mi se svidio duhoviti prizvuk...i koliko god Renee bila iskompleksirana, dvostrukih mjerila, puna predrasuda i čega već ne, mora joj se priznati da je u pravu i da nikoga nije podcijenila/precjenila
Palomu pak nikako ne bi zamislila s ružičastim okvirima od naočala a što se njezine suicidalnosti tiče, mislil da se više radi o razmaženosti nego o razočaranju. ok, svi su oko nje površni, ona odskače, ne uklapa se...no, kad dođe Ozu ona živne, kad Renee strada ona osjeti groznu bol i trgne se...valjda je tad shvatila da premalo zna, da ima permalo iskustva o životu da bi tek tako mogla sve otpisati

[sara kay]

Brljam po toj knjizi već tjednima i nikako mi nije sjela. Tek sad smo se počele nalaziti. Bila sam u nekakvom zbrčkanom raspoloženju i nikako se nisam mogla koncentrirati. Da je bilo drukčije, jako bi mi se svidjela.
Sve u svemu, ideja djela je dobra i nakon nekog vremena pročitat ću je opet.
Ima i par lijepih misli, kao npr. Tolstojeva;SVE DOĐE U SVOJ ČAS ZA ONOGA TKO ZNA ČEKATI.

[temjana]

U vezi ježa,tj njegove elgancije malo više na ovom linku:
https://www.youtube.com/watch?v=DOnRmKfl_8A

[ellory]

moje mišljanje se manje više slaže sa mišljenjem Haralampije, pa ne bi ovdje ponavljala. Uglavnom roman sa dopadljivim likovima, ali čitava konstrukcija, radnja i razvoj događaja su mi prenategnuti, isforsirani, s sve to mi je jako blisko imaginariju i ikonografiji Jeunet-ovih filmova i sličnih primamljvih, slatkastih kreacija koji su preplavili književnost i film, posebice europski, a poglavito francuski. Onako ok je kad pročitaš prvi, drugi, ali nakon nekog vremena postane trend, pa me počne zamarat.

Vidim da ovdje se puno govori o Rene i njenoj licemjernosti ili nedosljednosti, s obzirom da kritizira kod drugih ono isto što i sama radi, tj. da nosi masku, i prikazuje se drugačijom nego što je...Ja nekako nisam to doživjela na taj način, ja sam shvatila da u autoričinom svijetu svi nose maske i igraju uloge koje im je život dodijelio bez daljnjeg, ali da te maske neke pojedince ne pojedu i ne stvore od njih ljušture koje život gledaju crno-bjelo i zaziru od posluge. ti pojedinci su ovdje Rene, Kakuro i najizglednije Paloma (još je mlada, ali ovi događaji će je promjenit). Ali da bi se društvo održalo kako je svi trebaju nositi maske, tu nema mjesta promjeni, zato Rene ne izlazi iz svoje uloge i krije svoje ''sklonosti'' ))
Koga zanima ima i film (Le Herisson https://www.youtube.com/watch?v=b9YUqkbLAko), koji je malo drukčiji od knjige, radnju propovijeda isključivo Palome, i ima nekih elemenata kojih nema u knjizi, i obratno. Meni se jako svidio kako je knjiga adaptirana, jer nije puno izgubljeno od knjige, a opet je fiilm cjelovit.