Samoća primarnih brojeva - komentari

[chrissy]

Starija Sestra kaže:

kaj je to?

To ti je forumska lektira...
https://www.forum.hr/showthread.php?t=445083

[Starija Sestra]

chrissy kaže:

To ti je forumska lektira...
https://www.forum.hr/showthread.php?t=445083

pročitala sam prvih nekoliko postova

[sabre]

Razmišljam već nekoliko dana o liku Dennisa. Kakvo je vaše mišljenje o njemu? Naime, autor je očito razradio dva glavna lika, sporednima je, kao i nekim radnjama, posvetio minimalnu pozornost i sve ostaje nekako u zraku. A za Dennisa sam imala osjećaj da je krenuo u malo jaču razradu pa na kraju sve nešto bezveze... al' opet kao da je njegova uloga prilično bitna. Adolescent koji otkriva svoju 'krivu i zabranjenu' seksualnost, druži se s Mattijom, na kraju prihvaća sebe, ali sve to nešto polurazrađeno i ja zapravo ne shvaćam poantu pa ako netko ima mišljenje, rado bih čula. Ili je to bilo tek toliko da Mattiji pridruži prijatelja, a i Dennis je na neki svoj način primarni broj.
A drugo pitanje je pitanje Soledad...Nisam stekla dojam da se između nje i Alice stvorila neka posebno prisna veza vrijedna spomena, a opet 'ucjena' kojom je Alice nagovorila Sol da je prati na tetoviranje nije mi bila dovoljno uvjerljiva. Možda dijelom stoga što su likovi roditelja nedovoljno razrađeni tako da nisam stekla dojam da bi se neka tragedija (tipa otkaza) dogodila da se otkrila Soledadina 'tajna'.
Ovo su dva pitanja o kojima sam i tijekom čitanja i još uvijek pokušavam formirati konkretno mišljenje pa me zanima kako ste vi to doživjeli. Ili sam neki bitni detalj propustila tijekom čitanja?

[Starija Sestra]

hm...Dennis...uopće ne mogu stvoriti neko mišljenje o njemu...puno toga mi nedostaje
jasno je da mu je bilo teško odrastati no kad je odrastao postao je slobodniji ?
da, možda je to mogao malo više razraditi ne na način da ga promakne u glavnijeg lika već toliko da mu da više karaktera...ne znam..

a što se Sol tiče, mislim da ne bi dobila otkaz da su saznali da se ljubakala s nekim tipomm njena tajna nije tako strašna


zapravo, sad kad si spomenula tu razrađenost nekako mi je jasnije da je to to što je nedostajalo
ok, meni je knjiga bila neuvjerljiva pa me to dovelo do pomisli da nije dovoljno stvarna što je donekle točno
no, toj neuvjerljivosti zapravo velikim djelom pridonosi i nerazrađenost
kao da ne mogu ući u sve to (ne u smislu da se poistovjećujem s likovima), kao da sve to gledam izdaleka i polupozorno

[sabre]

Starija Sestra kaže:

hm...Dennis...uopće ne mogu stvoriti neko mišljenje o njemu...puno toga mi nedostaje
jasno je da mu je bilo teško odrastati no kad je odrastao postao je slobodniji ?
da, možda je to mogao malo više razraditi ne na način da ga promakne u glavnijeg lika već toliko da mu da više karaktera...ne znam..

Pa da... nešto fali. Recimo, Dennis bi trebao biti tu da nam više pojasni Mattiju, ne očekujem da se od njega stvori glavni lik. A opet, njega je autor upleo u prilično kompleksni problem jer mogu samo zamisliti kako je to biti teenager koji se mora nositi sa svojom homoseksualnošću. I kako je njegovo prijateljstvo s Mattijom utjecalo na Mattiju? Ili Mattia na njega?
Recimo, puno mi je jasniji odnos Alice-Viola i njihov međusobni utjecaj jedne na drugu.

[Starija Sestra]

sa Alice-Viola su puno jasnije tj Viola je jasnija ( mi znamo da ona priča sestrine priče i da želi biti voljena i jasno je zašto je zla)

Meni je bio fenomenalan trenutak kad je Alice izvadila film iz fotoaparata na suncu, a prije toga namučila Violu i onog njenog s pozama.

[Smudge]

Starija Sestra kaže:

a što se Sol tiče, mislim da ne bi dobila otkaz da su saznali da se ljubakala s nekim tipomm njena tajna nije tako strašna

Mislim da je Sol više bila u strahu zbog one njene priče oko muža koji ju je ostavio a kojeg je ona oplakivala jer bi novi muškarac u njenom životu bio kontradiktoran na svo to njeno postavljanje oko tragičnog života koji je sama sebi izmislila...

Btw. prilično neznačajan komentar, ali čisto da ostanem u formi do Gejše.

[sabre]

Smudge kaže:

Mislim da je Sol više bila u strahu zbog one njene priče oko muža koji ju je ostavio a kojeg je ona oplakivala jer bi novi muškarac u njenom životu bio kontradiktoran na svo to njeno postavljanje oko tragičnog života koji je sama sebi izmislila...

Btw. prilično neznačajan komentar, ali čisto da ostanem u formi do Gejše.

Mislim da nigdje u pravilima ne piše da komentari moraju biti značajni i bitni
Pa ja se slažem s tobom u ovomu do određene mjere... ali s druge strane i nakon tragičnih događaja ljudi smiju pronaći sreću pa mi zato to bezveze. Ali u principu se slažem s tobom i zapravo si često ljudi i kad vrijeme počne liječiti rane ne dopuštaju mrvice sreće tako da bi stvarno sve to skupa 'pokvarilo' Soledadinu priču.

[Starija Sestra]

da, moguće da je to objašnjenje za Sol
no, da, ima i ona pravo na nov početak tako da ustrajanje na laži zvuči beskrajno glupo (kao prvo, njena priča je izmišljena a kao drugo, čak i da je istina, krenuti iz početka nije ništa loše)

iako, možda ona nije željela nova početak jer se na taj način iskupljivala za onu izmišljotinu?

[Taarna]

Evo i mene. Debelo kasnim, ali u trenutku kada ste počeli s komentiranjem knjige nisam imala baš neku inspiraciju i generalno nisam baš sigurna što bih mogla dodati na vaše komentare. Nekako nisam očekivala ovakvu raspravu, izvlačenje detalja tipa problematike rajčice na dnu wc školjke i sl., al’ opet možda je stvar u meni i tako treba funkcionirati book club (ne znam, nikad nisam bila član jednog). Nisam navikla secirati knjige na takav način I donositi zaključke što je neki lik trebao ili nije trebao napraviti. Tolstoj nije trebao baciti Anu Karenjinu pod vlak…onda bi ona sigurno vidjela ponovo svog sina I sve bi završilo happy endom….Da je Heatcliff ostao mrvicu dulje u kuhinji shvatio bi da ga Cathy ipak voli, ali nije I hvala Emily Bronte na tome jer inače ne bih pročitala nešto tako fascinantno, prožeto dubokim emocijama koje na tako puno načina govore koliko je mala granica između ljubavi I mržnje.

Preporučila bih knjigu. Ne mogu reći da mi je genijalna, ali mi nije ni loša. Trenutno sam još uvijek pod dojmom trilogije od Agote Kristof koja mi je nešto najbolje što sam pročitala u posljednje vrijeme i sve knjige uspoređujem s tom trilogijom . Mislim da će jako puno vremena proći dok ne naletim opet na jedan takav biser.

Ono što mi se svidjelo: stil kojim je pisana - jednostavan, koncizan i precizan u opisima tu i tamo okićen kakvom matematičkom poredbom. Osobno mi se sviđa na koji su način opisani likovi, sviđa mi se što nije zabrazdio u prevelike karakterizacije likova opisima već karaktere naziremo iz njihovih djela. Nisam doživjela ni Alice ni Mattiju kao negativce. Bez obzira na događaje koji su obilježili njihov cijeli život ne smatram da su ih oni odredili, njihovi karakteri su u startu bili takvi, pad prilikom skijanja i nestanak Mattijine sestre kao da su samo produbili ono što su oni u startu bili - primarni brojevi koji su rođeni kao takvi i koji nikada neće biti u stanju ostvariti dublji kontakt sa svojom okolinom, već će se samo okrznuti na svom životnom putu sa osobama sličnima njima, baš kao što to prim brojevi čine.

Alice je dijete nadobudnog oca, koji u svojoj kćeri vidi buduću uspješnu skijašicu i na neki način pokušava kroz nju proživjeti svoje neostvarene ambicije. Njezina majka I sama ima problema sa vlastitom vrijednošću iz tko zna kakvog razloga pa smatra da je mršavost vrlina…od tuda vjerojatno korijeni Alicine anoreksičnosti.
Mattija uvijek u sjeni svoje sestre…možda bi I želio pripadati negdje, ali prisutnost maloumne sestre koja već u startu zaokuplja svu pažnju roditelja neprestano ga koči, roditeljima je uvijek na drugom mjestu ili neprimjetan, u školi također svu pažnju krade sestra. Mislim da zle nakane nisu bile motiv kada ju je ostavio u parku, već jednostavno želja da se napokon negdje uklopi…reagirao je bez razmišljanja o posljedicama, impulzivno, kao što to uglavnom teenageri čine.

Ono to mi se nije svidjelo: momenti sapuničarstva…u nekim trenucima činilo mi se da čitam ljubavni roman iz Glorije I kada bi ti djelovi bili izbačeni knjiga bi ostavila daleko veći dojam na mene jer bi bila realističnija. Primjerice, razlog zbog kojeg su bili razdvojeni – nesposobnost jednog I drugog, ili možda preveliki ponos, ili možda preveliki strah, ili možda nesebičan čin zbog kojeg su I jedno I drugo u ključnom momentu prešutjeli kako žele biti jedan s drugim. Jednostavno mi je taj moment napisan tako nekako na brzinu, bez ikakve podloge… Ljudi su sebični I ma koliko bili distancirani od društva, svojom ili tuđom odlukom, ukoliko nešto stvarno žele u danom trenutku izreći će to. I tu mi knjiga totalno gubi na realnosti…
Ono što me zbunilo je lik Danijela. Netko je gore rekao da je on samo sredstvo karakterizacije Mattije ili tako nešto. Uopće ne vidim njegovu ulogu u romanu osim možda autorovu potrebu da ubaci kratku crticu (autobiografsku možda?) o gay dječaku koji izrasta I izlazi iz ormara.

[jesenja]

konačno sam i ja pročitala što reći nakon svega: uglavnom, meni se čini da je lik Danijela tu, tek da se pokaže da Mattia nije mogao naći "normalnog" prijatelja već nekoga autsajdera poput njega samoga...još jedan primarni broj...

[Starija Sestra]

nego...ovog vikenda sam ispala strašno pametna zbog nečega kaj sam upamtila iz ove knjge: naime, prolila sam čašu vode a kako se voda nije prolijevala tj nije tekal, svima sam objasnila da je to zbog površinske napetosti (to je jednom Mattia pričao)

[Zora]

Starija Sestra kaže:

nego...ovog vikenda sam ispala strašno pametna zbog nečega kaj sam upamtila iz ove knjge: naime, prolila sam čašu vode a kako se voda nije prolijevala tj nije tekal, svima sam objasnila da je to zbog površinske napetosti (to je jednom Mattia pričao)

Hm, al se pojam povrsinske napetosti ne uci vec u osnovnoj skoli?
Sorry, morala sam

[Starija Sestra]

Zora kaže:

Hm, al se pojam povrsinske napetosti ne uci vec u osnovnoj skoli?
Sorry, morala sam

ako se i ući, zaboravila sam ga (kao i ostali koji su me slušali)

[kopar]

uopće se nisam mogla uživjeti u glavne likove, išli su mi na živce oboje i to čekanje da se nešto dogodi da bi na kraju vrhunac izostao.
po meni hvalospjevi nisu utemeljeni

[leptirica88]

kopar kaže:

uopće se nisam mogla uživjeti u glavne likove, išli su mi na živce oboje i to čekanje da se nešto dogodi da bi na kraju vrhunac izostao.
po meni hvalospjevi nisu utemeljeni

Meni se knjiga svidjela, možda više zbog toga jer se puno prožimaju stanja, osjećaji, strahovi koji su utjecali na daljnji dio života, odrastanja, formiranja njih kao osoba. Jedino mi se kraj nije svidio jer je dosta toga ostalo "visiti" u zraku.