Nekad komunisti danas HDZ, SDP, HNS, HSP...

[Tomislav B]

Simunonuno kaže:

Znaci do 45e hrvati bili fasisti, pa onda preko noci do 48e komunisti i onda se preimenovali u socijaliste do...kada??
A sad su sve samo ne balkanci

Ne... Hrvati nisu bili fašisti niti komunisti niti socijalisti. Hrvati su Hrvati- uglavnom su konzervativni i pasivni- šute i čekaju što će biti.

[Goc-369]

Danas političkom scenom drmaju ljudi koji su stasali u hrvatskoj a komunizam u Europi je nestao 90', do kad se dakle još mislite vaditi na jugoslaviju, mamu vam?

[Simunonuno]

Goc-369 kaže:

Danas političkom scenom drmaju ljudi koji su stasali u hrvatskoj a komunizam u Europi je nestao 90', do kad se dakle još mislite vaditi na jugoslaviju, mamu vam?

A takvi na koje pokazujes su 90e spali s neba!
Mitomanija i Balkan:klap:

[klokanovac]

Goc-369 kaže:

Danas političkom scenom drmaju ljudi koji su stasali u hrvatskoj a komunizam u Europi je nestao 90', do kad se dakle još mislite vaditi na jugoslaviju, mamu vam?

Dok nas mučki sve ne pobijete. Ima nas još.

[klokanovac]

Tomislav B kaže:

To nije mentalitet komunizma, nego mentalitet Hrvata.
Hrvati su kmetski narod koji vole zajedništvo i Hrvati teže nekome tko će ih voditi, davati im zapovjedi i zauzvrat davati sigurnost i netalasanje, pa bio to Franjo Josip, Kralj Aleksandar, Švabe ili Tito.
Pritom Hrvati imaju visok prag tolerancije na oskudicu i nepodopštine vladajućih. Dokaz tome je što u Hrvatskoj nema prosvjeda- ovdje narod uvijek čeka da vlastodršci riješe probleme i Hrvati mole Boga da bude bolje.

I povijesno je Hrvatskoj bilo jako malo čvrstih zadrtih komunista koji su se slijepo držali partijske linije- na području bivše države većina komunista je bila u Srbiji ili Crnoj Gori, pa ih je nakon Rezolucije IB-a bio pun Goli otok.
U bivšoj državi nakon 1948 nikada nije bio komunizam nego socijalizam u jako liberalnoj i razblaženoj verziji .

Nismo bili oduvijek kmetovi. 1102. godine smo sklopili savez s Mađarima. Svojevoljno smo ušli, jer nismo više imali nasljednika nakon Zvonimira. Taj savez se zvao Hrvatsko-Ugarsko kraljevstvo i trajao je do 1527. godine. Najviše me nervira kada se govori o našem kmetstvu u tom kraljevstvu. Kakvo kmetstvo? To je bila država nas i Mađara. Za tu državu znao je svatko u Europi. Imali smo najveći ekonomski, infrastrukturni i kulturni uspon u tom razdoblju. Došlo je do snažnog uspona slobodnih kraljevskih gradova čak.

1527. godine stupamo u savez sa Habsburzima, opet svojevoljno, jer je Hrvatsko-Ugarska država izgubila posljednjeg kralja nakon Mohačke bitke protiv Turaka 1526. godine. To je ustvari bilo najteže razdoblje u povijesti za nas, jer su nam Turci sve više razarali i osvajali teritorij. Na jugu je Venecija iskoristila ratnu situaciju te zauzela cijelu Dalmaciju i Istru, osim Dubrovačke republike koja je ostala suverena, te Kvarnera i Senja na sjevernom jadranu, koji su se odlučno branili od Venecije. 1606. godine dolazimo na ostatke ostataka nekada slavnog kraljevstva, a do 1699. godine smo Hrvatsku sveli na današnje granice oslobodivši teritorij od Turaka.

Bez obzira na to što smo imali tešku političku i ekonomsku situaciju, ni u Habsburškoj monarhiji nismo bili kmetovi. Ustvari, Hrvati su dva puta spašavali Habsburge od propasti. Jednom za vrijeme Zrinskih i Frankopana, a drugi puta za vrijeme Josipa Jelačića, kada smo vojno ugušili ustanak Mađara i spasili kralja Ferdinanda od pogiblje. Nisu nam Austrijanci bili baš neki vladari, a bez nas, Čeha i Mađara im je vojska bila lovačko društvo, koje je mogao svatko rokati s pola snage. A da stvar bude smješnija do prijestolja su inače dolazili ženidbenim vezama.

1918. godine smo imali kraljevinu SHS od mjesec dana sa sjedištem u Zagrebu, a nakon toga sa sjedištem u Beogradu, nakon saveza sa kraljevinom Srbijom.

U tom razdoblju od 1918. do 1941. godine, ironično ali istinito, doživljavamo industrijski i ekonomski procvat. Da li smo i onda šutjeli, e pa nismo. Srbima smo ispali najgora noćna mora, pogotovo za vrijeme Stjepana Radića u obrani nacionalnog identiteta.

1941. godine osnivamo NDH uz pomoć sila osovine. Jedino smo ovdje bili u situaciji gdje smo morali polagati račune Hitleru i Mussoliniju, ali ni tu nismo izgubili rat, jer nismo bombardirani mi, već Beograd.

1945. godine ulazimo u 2. Jugoslaviju pod nazivom SFRJ, koja je trajala do 1991. godine. Ustvari nas je ta vladavina pokopala i pretvorila u ovce, jer su vlastodršci opljačkali svu privatnu imovinu, rastjerali njemačke i talijanske manjine, uništili sve temelje gospodarstva te počinili kulturocid. Tu počinje naša propast, koja i danas traje.

1991. godine izlazimo iz zajednice te stvaramo samostalnu i suverenu državu. Međutim, temelji su ostali iz SFRJ, zbog kojih danas doživljavamo demografski masakr.


Kada malo bolje proučiš povijest, naša propast počinje od 1941. godine, a 1945. godine od nas su napravili kmetove i ovce. Okrutni režim nas je uništio. Hrvati nikada nisu bili kmetovi ustvari, do osnutka proklete SFRJ, koja je od ove države napravila grobnicu, zombi naciju i ekonomski masakr.

[Pućko]

Energija X kaže:

Samo bi se trebalo napomenuti da možda bi trebalo osuđivati komunizam, jer je to moralno ispravno. Ali mora se i naznačiti da bi to ojačalo fašizam. Ipak su komunisti/partizani bili antifašisti, za što bi morali biti zahvalni.

Jesu u jednom trenutku došli u sukob sa nacistima pa i sa fašistima te se zato od 22.06.1941 mogu nazvati antifašistima na čemu toliko insistiraju ali bilo je i perioda koegzistencije i saradnje pa se ne može da kaže da je jugoslovenskim pa ni hrvatskim komunistima antifašizam imanentan.Da Hitler nije odlučio da napadne Sovjetski Savez,teško da bi i jedan komuinista za sebe tvrdio da je antifašista.

[Tomislav B]

klokanovac kaže:

Nismo bili oduvijek kmetovi. 1102. godine smo sklopili savez s Mađarima. Svojevoljno smo ušli, jer nismo više imali nasljednika nakon Zvonimira. Taj savez se zvao Hrvatsko-Ugarsko kraljevstvo i trajao je do 1527. godine. Najviše me nervira kada se govori o našem kmetstvu u tom kraljevstvu. Kakvo kmetstvo? To je bila država nas i Mađara. Za tu državu znao je svatko u Europi. Imali smo najveći ekonomski, infrastrukturni i kulturni uspon u tom razdoblju. Došlo je do snažnog uspona slobodnih kraljevskih gradova čak.

1527. godine stupamo u savez sa Habsburzima, opet svojevoljno, jer je Hrvatsko-Ugarska država izgubila posljednjeg kralja nakon Mohačke bitke protiv Turaka 1526. godine. To je ustvari bilo najteže razdoblje u povijesti za nas, jer su nam Turci sve više razarali i osvajali teritorij. Na jugu je Venecija iskoristila ratnu situaciju te zauzela cijelu Dalmaciju i Istru, osim Dubrovačke republike koja je ostala suverena, te Kvarnera i Senja na sjevernom jadranu, koji su se odlučno branili od Venecije. 1606. godine dolazimo na ostatke ostataka nekada slavnog kraljevstva, a do 1699. godine smo Hrvatsku sveli na današnje granice oslobodivši teritorij od Turaka.

Bez obzira na to što smo imali tešku političku i ekonomsku situaciju, ni u Habsburškoj monarhiji nismo bili kmetovi. Ustvari, Hrvati su dva puta spašavali Habsburge od propasti. Jednom za vrijeme Zrinskih i Frankopana, a drugi puta za vrijeme Josipa Jelačića, kada smo vojno ugušili ustanak Mađara i spasili kralja Ferdinanda od pogiblje. Nisu nam Austrijanci bili baš neki vladari, a bez nas, Čeha i Mađara im je vojska bila lovačko društvo, koje je mogao svatko rokati s pola snage. A da stvar bude smješnija do prijestolja su inače dolazili ženidbenim vezama.

1918. godine smo imali kraljevinu SHS od mjesec dana sa sjedištem u Zagrebu, a nakon toga sa sjedištem u Beogradu, nakon saveza sa kraljevinom Srbijom.

U tom razdoblju od 1918. do 1941. godine, ironično ali istinito, doživljavamo industrijski i ekonomski procvat. Da li smo i onda šutjeli, e pa nismo. Srbima smo ispali najgora noćna mora, pogotovo za vrijeme Stjepana Radića u obrani nacionalnog identiteta.

1941. godine osnivamo NDH uz pomoć sila osovine. Jedino smo ovdje bili u situaciji gdje smo morali polagati račune Hitleru i Mussoliniju, ali ni tu nismo izgubili rat, jer nismo bombardirani mi, već Beograd.

1945. godine ulazimo u 2. Jugoslaviju pod nazivom SFRJ, koja je trajala do 1991. godine. Ustvari nas je ta vladavina pokopala i pretvorila u ovce, jer su vlastodršci opljačkali svu privatnu imovinu, rastjerali njemačke i talijanske manjine, uništili sve temelje gospodarstva te počinili kulturocid. Tu počinje naša propast, koja i danas traje.

1991. godine izlazimo iz zajednice te stvaramo samostalnu i suverenu državu. Međutim, temelji su ostali iz SFRJ, zbog kojih danas doživljavamo demografski masakr.


Kada malo bolje proučiš povijest, naša propast počinje od 1941. godine, a 1945. godine od nas su napravili kmetove i ovce. Okrutni režim nas je uništio. Hrvati nikada nisu bili kmetovi ustvari, do osnutka proklete SFRJ, koja je od ove države napravila grobnicu, zombi naciju i ekonomski masakr.

Cijeli tvoj tekst daje mnogo natuknica za povijesnu analizu. Ali vidi se da uzvisuješ Hrvate kao homogenu i jaku vitalnu naciju kroz cijelu njihovu povijest, osim razdobljha od 1945- 1990... želiš reći da je vitalnost Hrvatskog narodnog duha bila nevjerojatno snažna do pobjede u WW2... k vragu, Tito je imao "jaku medicinu".
No oni koji se sjećaju odgovarajućeg razdoblja, znaju da to nije bio okrutni režim, nego naprosto- režim, a ovo od ranije, od prije 1941, je u domeni ili povijesnih činjenica ili nacionalne mitomanije kojiu mislim da ti ovdje pomalo zagovaraš... Velim, analiziranje toga je više za pdf povijest...

Mislim da bi Hrvati trebali, (baš kao u psihoterapiji, ha, ha), reintegrirati sve dijelove svoje kako da kažem kolektivne psihe, prihvatiti i iza sebe ostaviti što je bilo te krenuti u bolju budućnost, a ne da odbacuju razdoblje od 1941- 1990, pa se oko toga stalno glođu. Trebalo bi prihvatitit da za današnje stanje nije kriv ćaća komunist, nego je kriv trenutno aktualni nesposobni političar ili direktor, bez obzira koje desetljeće povijesti simpatizira u slobodno vrijeme ili za koji klub navija.

[Simunonuno]

klokanovac kaže:

1945. godine ulazimo u 2. Jugoslaviju pod nazivom SFRJ, koja je trajala do 1991. godine. Ustvari nas je ta vladavina pokopala i pretvorila u ovce, jer su vlastodršci opljačkali svu privatnu imovinu, rastjerali njemačke i talijanske manjine, uništili sve temelje gospodarstva te počinili kulturocid. Tu počinje naša propast, koja i danas traje.

1991. godine izlazimo iz zajednice te stvaramo samostalnu i suverenu državu. Međutim, temelji su ostali iz SFRJ, zbog kojih danas doživljavamo demografski masakr.


Kada malo bolje proučiš povijest, naša propast počinje od 1941. godine, a 1945. godine od nas su napravili kmetove i ovce. Okrutni režim nas je uništio. Hrvati nikada nisu bili kmetovi ustvari, do osnutka proklete SFRJ, koja je od ove države napravila grobnicu, zombi naciju i ekonomski masakr.

Od 45e pa nadalje je kompletna istocna Europa unistena, kako kulturno tako i ekonomski pa i industrijalno. Nekada jaka Cehoslovacka je svedena na dno,
kad je pala zeljezna zavjesa ispostavilo se da su istocne drzave desetljecima iza zapada zaostale, i to po svemu. Ulaz u kapitalisticki sistem je odradio ostatak, stime da se mora naglasit da kada su unisle istocne zemlje u novi sistem taj sistem je tada vec postao zvijer. Po tom pitanju su istocnjaci spusili defacto pola stoljeca zdravog razvijanja i inovacija.

[Simunonuno]

Tomislav B kaže:

Mislim da bi Hrvati trebali, (baš kao u psihoterapiji, ha, ha), reintegrirati sve dijelove svoje kako da kažem kolektivne psihe, prihvatiti i iza sebe ostaviti što je bilo te krenuti u bolju budućnost, a ne da odbacuju razdoblje od 1941- 1990, pa se oko toga stalno glođu. Trebalo bi prihvatitit da za današnje stanje nije kriv ćaća komunist, nego je kriv trenutno aktualni nesposobni političar ili direktor, bez obzira koje desetljeće povijesti simpatizira u slobodno vrijeme ili za koji klub navija.

ti to pricas o nekakvim utopijama.
Spas za Hrvate i sve one zaostle samo moze bit 3 svijetski rat ili bilo kakvi drugi reset.
Uostalom moras prvo shvatit da sadasnja situacija sa sadasnjim politicarima nije rezultat devesprve nego od 45e pa do sada. Temelja nema i zato nema ni sposobni ljudi i tu se nece nista promjenit.

[Energija X]

Pućko kaže:

Da Hitler nije odlučio da napadne Sovjetski Savez,teško da bi i jedan komuinista za sebe tvrdio da je antifašista.

Valjda je to istina. Iako, tko bi se borio da nije tako bilo?

Ali to ne mijenja činjenicu da bi to jednostavno ojačalo fašizam. Prije dva dana su se "oni" susreli u središtu Zagreba za veličanje NDH.

[Tomislav B]

Simunonuno kaže:

Uostalom moras prvo shvatit da sadasnja situacija sa sadasnjim politicarima nije rezultat devesprve nego od 45e pa do sada. Temelja nema i zato nema ni sposobni ljudi i tu se nece nista promjenit.

Ma kakvi... situacija sa današnjim političarima je današnja. Nema to veze ne samo sa 1945, nego više niti sa 1991. Dokle god ljudi ne budu počeli stvarno gledati kakvi ljudi sada vode državu ili firme i poduzimati akcije u skladu sa današnjim političarima, neće ništa biti bolje. Možeš ti vječno pričati o 1945 godini, ali to ništa neće utjecati na današnje stanje.

Znači- ako trenutni vršitelj dužnosti radi štetu i loš je- mijenjaj ga- ne radi prošlih vremena nego radi aktualnog stanja.

[satnik]

kapitalist kaže:

Koliki je postotak komunista u politici RH?

Gotovo svi, nemamo niti jednu jedinu ekonomsko desnu stranku, a rezultati ekonomskog ljevičarenja su očiti. Pa se ljevičari čude što se kopa po kontejnerima i seli na slobodnija tržišta..

[Detektor]

satnik kaže:

Gotovo svi, nemamo niti jednu jedinu ekonomsko desnu stranku, a rezultati ekonomskog ljevičarenja su očiti.

http://www.youtube.com/watch?v=XPzDYT0MzSE

Premotaj na 18 minutu. Stav oko nacionalizacije INE. Po meni ispravan. Iako stranački desničar sa takvom ekonomijom mora imati nešto iza sebe jer ne vjerujem nekome da ako nije stvorio ništa na osobnoj razini da će stvoriti na državnoj a to je u pravilu profil političara. Možda najočigledniji primjer komunizma je kad su otjerali Tihomira Oreškovića za kojeg su deklarrirani komunisti rekli da je tehnokrat što bi trebalo biti nešto negativno po njima.

[implosive]

Ta frustracija oko bivših komunista je totalna budalaština.
Isto kao kada bi se sramio što si bio dijete.

Kao prvo, svi ljudi uključujući vaše majke, očeve, djedove i bake su bili komunisti za vrijeme komunizma. Jedine iznimke su oni koji su se baš borili protiv komunizma a to su bili pojedinci tj. manjina.
Dakle ne seri o komunistima prije nego upoznaš život svoje rodbine u to vrijeme.
Većina ljudi koji su živjeli u komunističkom sistemu su jednostavno živjeli u skladu sa tim sistemom i njegovom ideologijom. Nije bilo pitanje izbora nego jednostavne činjenice koja se prihvaćala kakva jeste.

Kao drugo, optuživanje svih tih ljudi zbog same činjenice što su prihvačali taj sustav iz sadašnje pozicije je ravno kretenizmu. Isto kao što bi u nekom budućem sistemu budale pljuvale po svima nama koji smo živjeli po demokratsko-kapitalističkom sistemu samo zato što smo živjeli ovako.

Kao treće, koja je poanta pljuvanja po običnim ljudima koji jesu vjerovali u komunizam? Šta su oni tebi radili da su zaslužni pljuvanja? Pa milijuni ljudi su tada živjeli život u skladu sa tom ideologijom a da ni mrava nisu zgazili.
Šta imaš srati onda po svim tim ljudima?

Kao četvrto, ako su neki ljudi u ime komunizma radili sranja onda ih prozivaj kao kriminalce a ne komuniste. Isto kao što bi to kao normalan čovjek danas činio sa kriminalcima u demokratsko-kapitalističkom sustavu.
Ali ako baš hoćeš onda prozivaj svog djeda jer je bio komunjara samim time što je živio i nije se bunio.


Hrvatska i komunizam danas je tipičan odnos frustrirane pičke koja se srami same sebe.

[Tomislav B]

Komunistički političar bi trebao biti ateist i idealist koji vjeruje da nas povijest neminovno vodi ka komunističkoj utopiji prema Marxu, a dok ljudska svijest ne uznapreduje do tog stupnja treba pripomoći Povijesti ukidanjem privatog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju i ukidanjem kapitalizma.
Koliko današnjih političara se zalaže za takvo što? Nijedan. Možda jedino Radnička Fronta?

[IceClimber]

klokanovac kaže:

1941. godine osnivamo NDH uz pomoć sila osovine. Jedino smo ovdje bili u situaciji gdje smo morali polagati račune Hitleru i Mussoliniju, ali ni tu nismo izgubili rat, jer nismo bombardirani mi, već Beograd.

Je, istina. USAAF naše gradove Split i Zadar, pod vlašću NDH, nije uopće bombardirao i razorio im povjesne jezgre, samo ih je malo redekorirao.
Vječna hvala NDH što je spasio dalmatinske gradove iz kandži mrskog američkog, da ne kažem i talijanskog neprijatelja... i što za vrijeme NDH ustaše, četnici i SSovci nisu u Dalmaciji nikog ubili... ni Srbina, ni Hrvata, ni Talijana koji se usudio predati oružje.... Ja bi im spomenik u Splitu digao, ili barem spomen ploču u Jasenovcu.

klokanovac kaže:

Kada malo bolje proučiš povijest, naša propast počinje od 1941. godine, a 1945. godine od nas su napravili kmetove i ovce. Okrutni režim nas je uništio. Hrvati nikada nisu bili kmetovi ustvari, do osnutka proklete SFRJ, koja je od ove države napravila grobnicu, zombi naciju i ekonomski masakr.

Koji krasni q ovo treba značiti?! Pa bili su kmetovi brat bratu od stoljeća sedmog do 1848. Osim ako tebi nisu Hrvati samo Zrinski, Frankopani, Habsburzi, Todorići i slični?
Onda stvarno 1945. jest nastupio sumrak aristokracije, to je također istina. Taj mrski socijalizam, dao svima stanove i školovanje, zdravstvenu skrb. Kako protuhrvatski, pih.

[Mc Ozy]

SFRJ je nešto najbolje što se Hrvatima dogodilo od postanka svijeta. Jedina svijetla točka u povijesti, u kojoj ne samo da smo uvijek bili kmetovi, nego i kreteni koji su ubili svog zadnjeg kralja, da bi se potom stoljećima guzice sklanjale pod tuđe kraljevske i carske skute po cijenu slobode. 1102, 1527, 1918, 1945, 2012, redovno smo se zbog nečega na štetu slobode podvrgavali tuđinu. Pače, 1941. kad smo konačno dobili svoju državu, pokušalo se talijanskog zajebanta zakraljiti. Srećom bio je dovoljno pametan da to odbije.
Danas, kad konačno sami vladamo sobom, upitan je goli opstanak !
Za bankrot - spremni!

[Detektor]

Mc Ozy kaže:

Danas, kad konačno sami vladamo sobom, upitan je goli opstanak !
Za bankrot - spremni!

To je ono što ja kažem. Demokracija je neprijatelj balkanaca. Balkanci si umisle u demorkaciji da su pametni pa onda se dovedu u pitanje golog opstanka. To je počelo komunizmom (direktnom demokracijom) i zatim ovom liberlanom demokracijom. Ubojstvo kralja je više mit. Glavni razlog zašto Hrvati nisu imali državu je taj što nisu bili poslušni Vatikanu koji se nekad zvao Papinska država pa su se sukobili sa Križarima uz to su bili mahom pogani jer pokrštavanje nije išlo tako glatko. Da li je upitan goli opstanak bio u monarhijama? Ne. Mi smo za tuđina? Pa bolji su tuđinci nego naši u svakom slučaju,kamo sreće da je hrvatsk iradnik plaćen kao Njemački a sad to stavi u kontekst Habsburgovaca uračunajući i vrijeme. Maknimo se više te slike da smo mi Amerika da možemo biti nešto samostlani. Toliko stanovnika koliko mi imamo imaju neki gradovi,čak i više mislim. U SFRJ si bio kmet države i to kratkotrajni jer više nije mogla postojati. Danas ti kmetovi države imaju nešto svoje.

[Nikola Duspara]

implosive kaže:

Ta frustracija oko bivših komunista je totalna budalaština.
Isto kao kada bi se sramio što si bio dijete.

Kao prvo, svi ljudi uključujući vaše majke, očeve, djedove i bake su bili komunisti za vrijeme komunizma. Jedine iznimke su oni koji su se baš borili protiv komunizma a to su bili pojedinci tj. manjina.
Dakle ne seri o komunistima prije nego upoznaš život svoje rodbine u to vrijeme.
Većina ljudi koji su živjeli u komunističkom sistemu su jednostavno živjeli u skladu sa tim sistemom i njegovom ideologijom. Nije bilo pitanje izbora nego jednostavne činjenice koja se prihvaćala kakva jeste.

Kao drugo, optuživanje svih tih ljudi zbog same činjenice što su prihvačali taj sustav iz sadašnje pozicije je ravno kretenizmu. Isto kao što bi u nekom budućem sistemu budale pljuvale po svima nama koji smo živjeli po demokratsko-kapitalističkom sistemu samo zato što smo živjeli ovako.

Kao treće, koja je poanta pljuvanja po običnim ljudima koji jesu vjerovali u komunizam? Šta su oni tebi radili da su zaslužni pljuvanja? Pa milijuni ljudi su tada živjeli život u skladu sa tom ideologijom a da ni mrava nisu zgazili.
Šta imaš srati onda po svim tim ljudima?

Kao četvrto, ako su neki ljudi u ime komunizma radili sranja onda ih prozivaj kao kriminalce a ne komuniste. Isto kao što bi to kao normalan čovjek danas činio sa kriminalcima u demokratsko-kapitalističkom sustavu.
Ali ako baš hoćeš onda prozivaj svog djeda jer je bio komunjara samim time što je živio i nije se bunio.


Hrvatska i komunizam danas je tipičan odnos frustrirane pičke koja se srami same sebe.

Sviđa mi se Tvoje razmišljanje (pod uvjetom da sam Te razumio).
Prije svega, ni tada ni sada, nisu definirani komunizam i komunisti. Čak i KPJ je prihvaćala samo poslušne, koji su SAMO deklarativno prihvaćali Program - koji je svatko tumačio na svoj način.
Ipak, taj "sklop okolnosti" na nas (i u nama) ostavio je traga - mi i dalje "živimo komunistički". I dalje je jedna partija (s frakcijama), ne služimo jednoj Internacionali, nego nekakvoj drugoj, u kojoj se, naravno, ne snalazimo, demokracija je SKORO ISTA ("snađi se, druže")... itd. itd.
I danas se očekuje od "države" da nam "otkopča, ili zakopča dugme".

Dakle, smiješno je popisivati komuniste kad se oni drugačije zovu, pa ih, navodno, nema.

Pozdrav
Nikola Duspara

[Tomislav B]

Nikola Duspara kaže:

Sviđa mi se Tvoje razmišljanje (pod uvjetom da sam Te razumio).
Prije svega, ni tada ni sada, nisu definirani komunizam i komunisti. Čak i KPJ je prihvaćala samo poslušne, koji su SAMO deklarativno prihvaćali Program - koji je svatko tumačio na svoj način.
Ipak, taj "sklop okolnosti" na nas (i u nama) ostavio je traga - mi i dalje "živimo komunistički". I dalje je jedna partija (s frakcijama), ne služimo jednoj Internacionali, nego nekakvoj drugoj, u kojoj se, naravno, ne snalazimo, demokracija je SKORO ISTA ("snađi se, druže")... itd. itd.
I danas se očekuje od "države" da nam "otkopča, ili zakopča dugme".

Dakle, smiješno je popisivati komuniste kad se oni drugačije zovu, pa ih, navodno, nema.

Ne može se samo tako relativizirati- točno se zna što su htjeli komunisti i kako je se kod nas komuizam razvijao.
Za bivše države su stvari funkcionirale drugačije nego danas.
Bivši režim je jođ 1948. raskrstio sa komunističkom središnjicom, tada se nije služilo nikakvoj Internacionali niti komunističkoj središnjici, nego se balansiralo između suprotstavljenih blokova,istočnog i zapadnog i čak se stvorilo svoj, nesvrstani blok.
To je drugačije nego danas kada službena Hrvatska politika upravo danas spremno i voljno iščekuje i slijedi zapovjedi iz središnjice- "internacionale" u Washingtonu i Bruxellesu, a o autonomnoj internacionalnoj politici se ni ne razmišlja nego se samo slijedi što gazda kaže.
Danas Hrvatska rado šalje svoju vojsku u druge dijelove svijeta da služi za tuđim interesima.
Crkva danas ima snažan utjecaj na politiku i društvenu klimu.
I danas doista nitko ne spominje da treba podržaviti sredstava za proizvodnju ili da treba zavesti samoupravni socijalizam, a bratstvo i jedinstvo s ijednim susjedom se ne spominje.
Danas nitko od vodećih političara ne nastupa optimistički, (onda su političari uvijek nastupali da su ovo danas privremene teškoće i da je bolja budučćnost neminovna, jer je komunizam u sebi ima ugrađen taj idealizam).

Zaključak je da je danas potpuno drugačije nego onda za bivšeg režima.