Kad je sve kontra nje, a ja po svom...

[bara23]

UKRATKO: Dosta različiti bili, nakon godinu ipo prekid, dva miseca pauze, sad nas evo opet, ali toliko je tu još toga i unaprijed zahvaljujem svima koji imaju snage čitat.
Ljudi teško mi je i iskreno neznan zašto pišen jer odluka je na meni...ali ipak, želio bih savjet, neku toplu riječ...vjerojatno ste se načitali svega ode na forumu, i malo toga vam može bit novoga, al vjerujem da na ovo niste često puta naletili...
Moderatoru se ispričavam ako već tema postoji, ne vjerujem...

Priča počima standardno...bili skupa skoro godinu i pol, prekinuli...rekao bih obostrano, iako je ona inicirala prekid, tj. svađu...u vezi je bilo puno lijepoga, međutim ipak smo se često puta svađali...

Ja 23, ona 19, i u puno toga smo drukčiji...ja san KAO u svemu bolji (molim vas nije nikakvo preseravanje niti narcisoidno gledanje situacije, ne uzdižen se niti mi je namjera). Ljudi su sa strane komentirali našu vezu kao: ajme kako se ona njega dočepala, šta on radi s njom...

Kad smo prohodali, s vremenom se mjesto (koje je relativno malo, 10 000 ljudi) naviklo gledat nas i onaj prvotni šok je nestao...Zašto šok: Obitelj mi je situirana, i najbitnije, sređena, na faksu mi ide stvarno dobro, živim relativno zdravo i sportski, nepušač, al opijan se i ja, međutim sve je nekako u granicama...s druge strane ona je lipa, mlada cura, al iz jako problematične obitelji...pustimo financije, to je nebitno, već odnosi u obitelji...na faksu se muči, al po mnogočemu tipična današnja cura, opijanja, cigarete, međutim ekipa joj slova za onako malo žešću, na nju i njene prijateljice se nikad nije gledalo kao uzorne cure. Puno izlazaka, opijanja, momaka...sve to je tipično za mlade, al recimo da su one malo pretjerivale u svemu...Zato onaj šok ljudi oko nas.

U vezi smo imali problema, ja sam bio onaj staloženiji, racionalniji, mirniji, pomagao joj oko faksa, davao savjete, smirivao je kad je teško, kad je doma show, a ona nervozna, često sjebana od situacije doma, avanturist, puna ideja, uvijek mislima korak naprijed i tu bi se često razilazili...putovali smo, uživali, međutim lagano smo se uljuljali u vezu i ona početna zaluđenost je prošla. Počele su svađe, i pošto je dio veze bio na daljinu, kulminiralo je svađom, gdje su pale teške riječi...ona je svađu započela, meni je svađa djelovala tako glupavo i neracionalno iznošenje gluposti, da sam rekao u žaru: nisi mi više cura...tako je i ostalo, s tim da se apsolutno slagala, čak bi rekao i uživala u tome. Rekao bih da je ona mene odjebala više nego ja nju.

Zašto pišem....dok smo bili u vezi moji su roditelji saznali dosta o svemu, šta kroz moje priče, šta kroz priče starijih sa strane. Njen otac je navodno pokušao silovati njenu sestru dok je bila mlađa što je svakome normalno aposlutno neprihvatljivo i neoprostivo, a kamoli mojima...zgroženi su bili i ugl. moji se nisu slagali sa vezom..
Problem sam riješio na način da sam im prestao išta govoriti...zadnjih po godine veze nisu ništa znali...recimo to tako...
Čim je veza pukla stao sam pred roditelje i rekao: evo nemajte više brige, veza je pukla, idemo dalje... Bili su sretni iako nisu to pokazivali...

Nakon prekida sam nastavio živjeti, bio sa par cura, al uvijek u mislima je bila ona...Pošto se prekid poklopio s mojim odlaskom na faks, nisam se raspitivao, niti je „pratio“, nastavio sam živjeti...Nakon misec ipo tišine, sreli smo se vani, pogledom, dva dana nakon počeli su njeni pozivi, izbjegavao sam to tjedan dana, međutim ona se našla sa nama zajedničkom osobom, i plačući je molila da me nagovori da joj dopustim barem razgovor. Glumio sam hladnog i poslao dosta spuštajuću poruku, al na kraju ipak: kad dođem pričat ćemo...Došao sam, sreli smo se u kafiću u sitne sate, otišli popričat...

Ona se pred mnom slomila, doslovce je drhtala, očiju punih suza...ne pišem ovo trijumfialistički, zaista. Bilo mi je teško...ispalo je da je pratila svaki moj korak na fejsu priko nekih naših zajedničkih ljudi, svako moje novo prijateljstvo je znala, svaku objavljenu pjesmu...da je 5 dana nakon prekida počela plakat, i da je otada svaki dan gori i gori, čak mi pročitala dvije pjesme šta je napisala...
Tu večer smo završili skupa, skroz, i na kraju svega, doslovce me zamolila da joj dam priliku, da opet pokušamo, da će ispravit sve greške, da će i prestat pušit, samo da joj dam priliku...nisam mogao odbit, ipak je volim...

I ljudi moji šta sada...svi prijatelji su ostali u šoku, već su mi jako bliski ljudi, vjerojatno namjerno prenijeli neke komentare šta se okolo vrte i sve je dosta bolno. Al šta me još više boli, roditelji su nakon 20 dana sve saznali i slomili se...preko brata sam doznao da su nakon prekida toliko toga lošeg čuli o toj obitelji (od svojih prijatelja) da su bili presretni što je gotovo. Sada su slomljeni, otac jedva priča sa mnom, u zraku se osjeća nervoza...a ja im neman snage otvorit dušu, još.

Nakon prvog prekida sam svima okolo (pripisujem to svojoj nezrelosti i pokušajem šta bržeg gašenja priča) rekao: Nismo bili jedno za drugo, toliko toga je bilo sjebano...a bliskim ljudima čak naveo i neke primjere, koji su možda i malo napumpani...recimo da sam upakirao istinu na malo ružan način...i svi su komentirali: jooj pa dobro da si se izvukao...i više me nisu uopće propitivali, nego su mislili da je to prošlost.

I evo me sada, svi se čude, ja ni sam neznam što...volim je, volim je ipak, ali možda 40% odluke je ljubav, 30% je žaljenje, a ostatak i to šta se u međuvremenu nisam uspio previše poklopiti s nijednom...
Imao samo 10 razgovora s njom, objašnjavao joj da je normalno nakon prekida biti sjeban, imati želju vratiti se, al da će nam opet bit isto... ali ne, uvjeraje me da me voli previše, da je shvatila šta smo imali, da je spremna na sve, ali zaista sve, i evo ovih prvih 20 dana sve je drukčije, ne puši, a pušila je 5 godina...al nevezano za pušenje, nema onih sitnica koje su nam stvarale svađe...

Ljudi jeli to dovoljno? Šta da napravim? Otvorili smo dušu jedno drugom, imali zaista puno iskrenih razgovora, ali jedno je razgovor drugo stvarnost...Šta sa roditeljima? A i brat je razočaran cili, i moli me doslovce da prekinem...
Neznan, Giboni ima jednu koja kaže: ako te pokušam sačuvati, sam ću sebi se narugati...a to je prevelika cijena, za nešto čega nema, što u tebi ne postoji...

Bojim se da će za misec, dva sve doć na isto, i da ću sam sebe izmučit...a s druge strane svaki dan slušan nju, umiljatu, istu onu u koju san se zaljubia....kako me uvjeraje da će sve biti dobro, da je spremna na sve...al kad kažen sve, zaista mislim na sve...i te suze u očima ne može odglumit...svaku večer poruke: „ljubavi samo daj priliku, vidit ćeš, bit ćemo sritni“ . Grli me ko nikad, ljubi ko prvi put, gleda ko Boga, a sve oko nas propada, i ja se u svemu tome gubim.
Oprostite na ovoliko teksta.

[BroOnCoca]

bara23 kaže:

Ajme ljudi stvarno izvinite na ovoliko teksta, tek sad vidin koliko je dugo

a probaj,ako to želiš, pa kud puklo da puklo... a ostali nek pričaju što oće,kako bi se reklo: nek selo pati

[GirlConverse]

lijepo je što se ona trudi promijeniti se. SitUacija jeste malo složena ali ona se trudi iči na bolje a to mi tu djeluje najbitnije. Savjetovala bih da joj ti predložiš savjet da ode kod psihologa, jer njen slućaj iziskuje malo više tematike. Ima stvari koje u životu, na žalost ne možemo riješiti posve sami... Idite polako, nemojte se žuriti, daj joj vremena i pažnje. Ako se osjećaš lijepo s njOm, ne vidim razloga da ne ostanete skupa. A što reći
za tvoje roditelje? Pokušaj im dati do znanja da shvate i da želiš da da budu uz tebe.

[Sretna djevojka :)]

Meni je tu jedna stvar zanimljiva- svi u tvojoj okolini gledaju na nju kao smeće jer je odrasla u sjebanoj obitelji.
Ako su svi oni toliko bolji od nje, zašto se nitko nije zapitao kako toj curi pomoći, što ona proživljava, jeli ona kriva za to što je odrasla u toj bolesnoj obitelji?

Na kraju krajeva-i da je ostaviš, i kreneš tražiti neku bolju od sebe, jel... tko ti garantira da te ta "bolja od tebe" neće ostaviti zbog istog tog razloga, odnosno, zbog toga jer si lošiji od nje.

Ako je voliš, vjeruješ joj i misliš da joj je stvarno iskreno žao zbog svega, drži je se....

[bara23]

GirlConverse kaže:

lijepo je što se ona trudi promijeniti se. SitUacija jeste malo složena ali ona se trudi iči na bolje a to mi tu djeluje najbitnije. Savjetovala bih da joj ti predložiš savjet da ode kod psihologa, jer njen slućaj iziskuje malo više tematike. Ima stvari koje u životu, na žalost ne možemo riješiti posve sami... Idite polako, nemojte se žuriti, daj joj vremena i pažnje. Ako se osjećaš lijepo s njOm, ne vidim razloga da ne ostanete skupa. A što reći
za tvoje roditelje? Pokušaj im dati do znanja da shvate i da želiš da da budu uz tebe.

Hvala ! To mi i je neki generalni plan...lagano krenuti pa šta bude...al ovaj pritisak okoline je gadljiv...a pritisak od strane obitelji (koji oni ne iskazuju ali se osjeća je bolan, al doslovce...)

Sretna djevojka :) kaže:

Meni je tu jedna stvar zanimljiva- svi u tvojoj okolini gledaju na nju kao smeće jer je odrasla u sjebanoj obitelji.
Ako su svi oni toliko bolji od nje, zašto se nitko nije zapitao kako toj curi pomoći, što ona proživljava, jeli ona kriva za to što je odrasla u toj bolesnoj obitelji?

Na kraju krajeva-i da je ostaviš, i kreneš tražiti neku bolju od sebe, jel... tko ti garantira da te ta "bolja od tebe" neće ostaviti zbog istog tog razloga, odnosno, zbog toga jer si lošiji od nje.

Ako je voliš, vjeruješ joj i misliš da joj je stvarno iskreno žao zbog svega, drži je se....

Znaš zašto gledaju...jer su je često vidili pijanu po gradu, i svi su stvorili sliku pijane male balavice...nebi sad bila u alkoholnoj komi, al ono, tipično pretjerivanje s alkoholom...kad tako živiš od 16 godine, do 19 se stvori slika...detalje o obitelji neznaju ipak svi,oni koji znaju, a bliski su joj komentiraju: još je i dobra kako joj je doma...
Ipak, jedan od razloga naših svađa je ta njena narav...nervozna je dosta bila, često bahata, sve je navikla rješavati burno, to je donijela iz kuće, i to je ono što pokušavam izbaciti iz nje, jer san po prirodi mirniji...
Na tom polju se dosta toga pomaklo...kad usporedim našu prvu svađu, i posljednje, nebo - zemlja...al ipak, sada tvrdi da će sve biti drukčije...
U duši je jako dobra cura, požrtvovna, rekao bih da je za sebe najgora...

[Enter Sandwoman]

Čovječe ne znam da li sam danas takvog raspoloženja ili bi me ovo i inače skoro rasplakalo.
E pa stari moj, ne daj da te sputavaju takve stvari.
Probaj pa ćeš vidjeti na čemu si inače ćeš se gristi čitav život (ok, sad možda malo pretjerujem) što bi bilo, kad bi bilo.
Ljudi smo, svi griješimo i to je normalan tok života. Bila je mlada i luda i što sad. Zar je to razlog da bude obilježena od strane cijelog sela i da ju prozivaju svakakvom? Njima možda i je, ali nemoj da bude i tebi. Pokušaj. Naposljetku, i prekinuli ste onako, radi "glupe" svađe.

Vidi nakon 2-3 mjeseca kako stoje stvari. Ako budeš smatrao da si pogriješio, prekini. Ako bude suprotno, biti će ti drago što si joj dao drugu priliku.

Nemoj dopustiti da ti tračevi i ono što selo kaže vode vlastiti život.

A roditelji i brat će se smiriti s vremenom, ako vide da si sretan i zadovoljan. Tako to biva. Pa neće se valjda čitav život ljutiti na tebe jer si slušao srce!?
Ako je tako, a jebga onda, njihova greška.

Sretno s tom malom, držim fige. I kako god da ispadne sve to, samo zapamti da je tvoj život jedan i da ga ti živiš a ne tvoja okolina.

[bara23]

Enter Sandwoman kaže:

Čovječe ne znam da li sam danas takvog raspoloženja ili bi me ovo i inače skoro rasplakalo.
E pa stari moj, ne daj da te sputavaju takve stvari.
Probaj pa ćeš vidjeti na čemu si inače ćeš se gristi čitav život (ok, sad možda malo pretjerujem) što bi bilo, kad bi bilo.
Ljudi smo, svi griješimo i to je normalan tok života. Bila je mlada i luda i što sad. Zar je to razlog da bude obilježena od strane cijelog sela i da ju prozivaju svakakvom? Njima možda i je, ali nemoj da bude i tebi. Pokušaj. Naposljetku, i prekinuli ste onako, radi "glupe" svađe.

Vidi nakon 2-3 mjeseca kako stoje stvari. Ako budeš smatrao da si pogriješio, prekini. Ako bude suprotno, biti će ti drago što si joj dao drugu priliku.

Nemoj dopustiti da ti tračevi i ono što selo kaže vode vlastiti život.

A roditelji i brat će se smiriti s vremenom, ako vide da si sretan i zadovoljan. Tako to biva. Pa neće se valjda čitav život ljutiti na tebe jer si slušao srce!?
Ako je tako, a jebga onda, njihova greška.

Sretno s tom malom, držim fige. I kako god da ispadne sve to, samo zapamti da je tvoj život jedan i da ga ti živiš a ne tvoja okolina.

Bilo je lipo pročitat ovo...hvala velika...

[Limpi]

bara23 kaže:

Ajme ljudi stvarno izvinite na ovoliko teksta, tek sad vidin koliko je dugo

Lega,kao prvo slušaj srce i sebe,preispitaj se dali je zaslužila drugu priliku i dali ćeš ti bit zaista sretan što ste se vratili na staro. Uglavnom,sad polako i bez forsiranja i naravno ne se pravit kao da ništa nije bilo ,nego jako puno razgovarat. Sretno!

[kockasta]

bara23 kaže:

I evo me sada, svi se čude, ja ni sam neznam što...volim je, volim je ipak, ali možda 40% odluke je ljubav, 30% je žaljenje, a ostatak i to šta se u međuvremenu nisam uspio previše poklopiti s nijednom...

nebi trebao biti s nikim iz sazaljenja.
da je ona iz normalne familije, da nema te silne probleme, bili i tada htjeo biti s njom ?


meni se cini da tebi godi to sto ona pati za tobom dok ne nades neku novu
priznaj da bildas malo ego

u svakom slucaju ja mislim da ti nju ne zasluzujes

[cajna_mjesavina]

Najviše me bode u oči ovih 30% što si s njom iz sažaljenja ..
Nezamislivo mi je da netko s nekim bude djelomično i jer ga/ju žali.

A to kakva je njena obitelj - čuj, nije ju sama birala. Malo tko ima baš sređenu obitelj.
I to što je cugala vikendom i što puši - ne vidim osobit problem, ukoliko joj OK ide u školi/nije nasilna/nije na teškim drogama.

Smatraš li da ti je intelektualno inferiorna?

Također, vidim da se lomiš.
Ovako će ti to najjednostavnije biti riješiti: zažmiri i pokušaj je vidjeti kraj sebe za 10 godina, kao majku svoje djece, kao pravu obitelj. Na temelju toga koliko ti to uspije ili ne donesi odluku.
Ako bude prekid, onda prekini bez natezanja i dramaturgije.
Ako bude nastavak, onda reci starcima da bi trebali poštovati tvoj izbor i vjerovati da možeš racionalno prosuditi što je za tebe dobro, te da očekuješ da te podrže jer nije si ona sama birala obitelj. Zauzmi se u njeno ime.

EDIT: sad sam se sjetila tvoje teme
https://www.forum.hr/showthread.php?t=648448

nemoj se mučit. vidiš da je ne prihvaćaš takvom kakva jest. snob si i važne su ti krive stvari, ali takav si kakav si.

[bara23]

Limpi kaže:

Lega,kao prvo slušaj srce i sebe,preispitaj se dali je zaslužila drugu priliku i dali ćeš ti bit zaista sretan što ste se vratili na staro. Uglavnom,sad polako i bez forsiranja i naravno ne se pravit kao da ništa nije bilo ,nego jako puno razgovarat. Sretno!

Srce mi govori bori se, razum govori otiđi...teško je ovo

[Mrs. Jones]

Teško je to. Zapravo obitelj ti je veliki oslonac, i stalo ti je do njihovog mišljanja, baš zato što cijeli život imate taj neki obiteljski balans... koji i nije toliko čest u današnje vrijeme. I znaš da se tvoja obitelj ne ponaša tako zato što ti žele loše, nego upravo suprotno.

Očito je da trebaš izabrati stranu. Ako izabereš ljubav, imati ćeš zategnute obiteljske odnose na koje zapravo nisi naviknut. Možeš to gledati i s druge strane, to ti je način da vidiš (drastično umanjeno) kako je toj tvojoj djevojci u svakodnevnom životu. Ima Gibonni i onu, ovo mi je škola.

Mislim, da trebaš pokušati. Svi na forumu ti kažu slušaj srce, nemoj da ti okolina kroji život, jer život je tvoj i ti ga živiš, a ne oni. Ali treba imati muda, usprotiviti se svemu i svima. I živjeti u takvoj svakodnevnici.

Ja mislim da ste poprilično mladi, pogotovo ona. Imate vremena ispred sebe. Probaj polako, ali i pametno! Vidi kako će se stvari odvijati, par mjeseci, pola godine... godinu.. nebitno. Ako vidiš da se ne možeš s tim nositi, uvijek se možeš povući. Hvala Bogu, ako ičeg imaš ispred sebe onda je to vrijeme. Nije da će ti ta odluka sada odrediti cijeli život, ako to pametno izvedeš.

Zapravo, prije svega, prizaj sam sebi negdje u dubini duše kakva si Ti zapravo osoba i je li Tebi ta veza prihvatljiva. Nekad nam je teško razlučiti što mislimo sami, a što nam je okolina nametnula da mislimo.

Sretno!

[lokiki]

Probaj.

Bolje je voljeti i izgubiti, nego ne voljeti uopće.

A što se okoline tiče, sude joj oni koji ju poznaju manje od tebe. Misliš da su oni kompetentniji od tebe za takve stvari?
Uzgred budi rečeno..."tko sam ja da ti sudim..."

Probaj. Ja jesam i nisam požalio.

[lavera83]

Ako je takva situacija u kuci, jos je ona SUPER ispala. Moguce da se ona bori i sa sobom i sa svojom obitelji. Ako je nisu odgajali i usmjerili na pravi put do 16 god. nju je odgajala okolina i lose drustvo u koje je upala. Nije joj sigurno lako.

Pusti okolinu, kad su "bolji" od nje zasto joj netko tko joj je blizak nije pomogao i razgovarao sa njom. Mozda bi joj pomogao psiholog tko radi dosta sa mladima i ima iskustva. U nekim gradovima gdje su sveucilista postoje i savjetovalista za studente pri laksem savladavanju ispita. Samo moze li ona platiti psihologa ako bi isla privatno, kad je vec takva situacija sa obitelji. Mislim da bi joj ovo bilo dobro samo da je malo usmeri na pravi put i da nekome isprica sto je muci pa da joj i da neki savjet. Moze to ona i sama bez psihologa, ali ova opcija bi joj mogla olaksati.

Moj ti je savjet da malo pazis i na sebe da se ne "izgubis" u svim tim komentarima okoline. Obitelj ti sigurno zeli najbolje ali bi mozda bilo dobro da sa njima iskreno popricas, polagano, i smireno pa da i ono budu upuceni u pravu istinu a da ne slusaju komentare drugih. Ako je mozda tako.

[bara23]

cajna_mjesavina kaže:

Najviše me bode u oči ovih 30% što si s njom iz sažaljenja ..
Nezamislivo mi je da netko s nekim bude djelomično i jer ga/ju žali.

A to kakva je njena obitelj - čuj, nije ju sama birala. Malo tko ima baš sređenu obitelj.
I to što je cugala vikendom i što puši - ne vidim osobit problem, ukoliko joj OK ide u školi/nije nasilna/nije na teškim drogama.

Smatraš li da ti je intelektualno inferiorna?

Također, vidim da se lomiš.
Ovako će ti to najjednostavnije biti riješiti: zažmiri i pokušaj je vidjeti kraj sebe za 10 godina, kao majku svoje djece, kao pravu obitelj. Na temelju toga koliko ti to uspije ili ne donesi odluku.
Ako bude prekid, onda prekini bez natezanja i dramaturgije.
Ako bude nastavak, onda reci starcima da bi trebali poštovati tvoj izbor i vjerovati da možeš racionalno prosuditi što je za tebe dobro, te da očekuješ da te podrže jer nije si ona sama birala obitelj. Zauzmi se u njeno ime.

EDIT: sad sam se sjetila tvoje teme
https://www.forum.hr/showthread.php?t=648448

nemoj se mučit. vidiš da je ne prihvaćaš takvom kakva jest. snob si i važne su ti krive stvari, ali takav si kakav si.

Taman tada su nam počeli problemi...to je onaj period kad smo se uljuljali u vezu i naše razlike su najviše iskočile...iskreno neću uopće pročitat što sam pisao jer se ne želim prisjećati...
Svejedno, hvala na savjetima

[Talia22]

bara23 kaže:

Lijepo rečeno !
Ma situacija kakva je sada, između mene i nje je više nego prihvatljiva. Govorim čisto o našem odnosu. Poštujemo se, volimo, prihvaćamo (osim tog prokletog duvana) i nema nikakvih nesuglasica. Međutim sve okolo ne valja.
Takve ružne rečenice čujem da se pričaju od meni relativno bliskih ljudi, da me je to zaista na prvu taklo... ("nemogu virovat da ga je opet smotala, on stvarno nema svoje ja, kako će se zajebat" itd.)
volio bi da grad bude "ljubomoran" na nas, na našu vezu, a ne ovako da se svi napola smiju, i da me žale...

Gledaj ljudi će uvijek pričat, bio ti s njom ili s nekom drugom, ja smatram da se trebaš borit za nju, cura je mlada imala je svoju "buntovnu" fazu, odlučila se promjenit, rekao si da je voliš e pa onda joj budi podrška, u krajnju ruku bitni ste samo vas dvoje a ne selo. Želim vam svu sreću

[bara23]

lavera83 kaže:

Ako je takva situacija u kuci, jos je ona SUPER ispala. Moguce da se ona bori i sa sobom i sa svojom obitelji. Ako je nisu odgajali i usmjerili na pravi put do 16 god. nju je odgajala okolina i lose drustvo u koje je upala. Nije joj sigurno lako.

Pusti okolinu, kad su "bolji" od nje zasto joj netko tko joj je blizak nije pomogao i razgovarao sa njom. Mozda bi joj pomogao psiholog tko radi dosta sa mladima i ima iskustva. U nekim gradovima gdje su sveucilista postoje i savjetovalista za studente pri laksem savladavanju ispita. Samo moze li ona platiti psihologa ako bi isla privatno, kad je vec takva situacija sa obitelji. Mislim da bi joj ovo bilo dobro samo da je malo usmeri na pravi put i da nekome isprica sto je muci pa da joj i da neki savjet. Moze to ona i sama bez psihologa, ali ova opcija bi joj mogla olaksati.

Moj ti je savjet da malo pazis i na sebe da se ne "izgubis" u svim tim komentarima okoline. Obitelj ti sigurno zeli najbolje ali bi mozda bilo dobro da sa njima iskreno popricas, polagano, i smireno pa da i ono budu upuceni u pravu istinu a da ne slusaju komentare drugih. Ako je mozda tako.

Za psihologa se definitivno nema novaca...ali i za taj korak čovjek sebi treba priznati puno toga, a mislim da ona to nije u stanju...
Obitelj želi najbolje, al ne vidim kako ih mogu uvjeriti u išta...njima je ovaj pokušaj silovanja dovoljan argument da mi sve pobije....a i da ih uvjerin u sve, uvijek ostaje njihovo pitanje: ok, recimo da je cura dobra, zašto ste prikidali i svađali se...
Jako je teško, mislim da je najpametnije pustiti vremenu da učini svoje, pričekat mjesec dva, pa ako stvari budu išle bolje doć pred roditelje, ako ne, otići...
Sigurno će biti teško, al lakše nego se boriti za nešto što nije skroz ispravno

[doljeHNSmafija]

bara23 kaže:

...

Probaj misliti mozgom a ne kurcem i bit će sve O.K.

[Alexa]

Ako je to cura koju voliš i ako je misliš, iako te obožava i stalo ti je do nje, odbaciti zato jer je sirota djevojka potekla iz GROZNIH uvjeta (ako je istina to da joj je otac pokušao silovati sestru onda možeš mislit u kojem je hororu odrastala i nije ni čudo da se još uči što je normalno ponašanje i življenje) onda si ti taj koji nije u redu.

Neću ulazit u to da su ti roditelji snobovi, ali ću ulazit u to da, razlozi zbog kojih je tebe "sram šta će ljudi reć" i koliko puta to navodiš tijekom posta - u najmanju ruku snobovski i više nego odbojan.

Sorry, dečko, ali, spusti glavu s Olimpa i nauči se da to što ti mamica i tatica žele curicu s finim pedigreom je, za tvoje 23 godine više nego smiješno.
Jesi mlad, ali mislim da su ti odavno prestali brisati nos i guzu i da si dovoljno veliki dečko da sam odlučuješ o svojim ljubavnim vezama.

A to što je tebe osobno sram šta će ljudi reć što imaš curu "iz lošije obitelji i koja malo previše puši" je stvar tvog ega i ne mogu uopće suosjećat s tobom po tom pitanju.
Ako prema ikome osjećam suosjećanje u ovoj priči, to je tvoja cura.

[bara23]

Alexa kaže:

Ako je to cura koju voliš i ako je misliš, iako te obožava i stalo ti je do nje, odbaciti zato jer je sirota djevojka potekla iz GROZNIH uvjeta (ako je istina to da joj je otac pokušao silovati sestru onda možeš mislit u kojem je hororu odrastala i nije ni čudo da se još uči što je normalno ponašanje i življenje) onda si ti taj koji nije u redu.

Neću ulazit u to da su ti roditelji snobovi, ali ću ulazit u to da, razlozi zbog kojih je tebe "sram šta će ljudi reć" i koliko puta to navodiš tijekom posta - u najmanju ruku snobovski i više nego odbojan.

Sorry, dečko, ali, spusti glavu s Olimpa i nauči se da to što ti mamica i tatica žele curicu s finim pedigreom je, za tvoje 23 godine više nego smiješno.
Jesi mlad, ali mislim da su ti odavno prestali brisati nos i guzu i da si dovoljno veliki dečko da sam odlučuješ o svojim ljubavnim vezama.

A to što je tebe osobno sram šta će ljudi reć što imaš curu "iz lošije obitelji i koja malo previše puši" je stvar tvog ega i ne mogu uopće suosjećat s tobom po tom pitanju.
Ako prema ikome osjećam suosjećanje u ovoj priči, to je tvoja cura.

...I nisam tražio suosjećanje već savjet...
Gle da bi razumjeli cjelokupnu situaciju trebao bih pisat još tri strane, a ni tada nebi bilo dovoljno...
Nije stvar finog pedigrea...cili život mi roditelji govore sljedeće: nije bitno koliko para ima, nije bitno koje škole ima, bitno je da te poštuje, voli, i da je normalna....
Mislim da jednostavniji, čišći i iskreniji savjet nisam dobio...iman toliko prijatelja koji kroz šalu znaju reć: stari mi uvik kaže: neka mala ima nekretnina, nije zgorega ovo ono...
Moji nikad, uvik su bili jednostavni, prizemni ljudi sa vrijednostima koje bih želio usaditi svojoj djeci jednog dana...
Sad zamisli takvim roditelji prvo čuju za to silovanje, onda od usta svog sina čuju: ma svađamo se, ona zna bit nervozna, prikinili smo...ja sam sam velikim dijelom kriv šta su saznali neke stvari jer san u trenutku slabosti otvorio dušu pred njim i iznio im problem, u kojem je moja cura ispala dosta labilna osoba, a znan da takva nije...
Ugl...znali su 90% negativnosti, i 10% pozitivnih stvari, i na kraju je sve završilo prekidom....bili su sretni iako nisu pokazivali to...
evo prošlo dva mjeseca, sve se okrenilo....normalno je da su u šoku...