Šok nakon promjene terapije

[Still Trying]

Imam inhibiranu ličnost, što se manifestira depresijom i tjeskobom. Mjesecima sam liječena brdom lijekova stabilizatora bez antidepresiva, što i nova doktorica i pretprošli doktor smatraju groznim i neadekvatnim. Prije nego sam otišla k novoj doktorici, a ona je majci već izrazila čuđenje nad lijekovima koje pijem, i ja sam uvidjela da dalje ne ide i odjednom makla sve tablete.

Riskantno, znam. Nakon dva dana bez lijekova dobila sam antidepresiv i za večer lyricu za umirenje. Nisam je prvu večer nabavila te sam imala strašnu noć, još gore jutro te popodne (jučer) umalo završila u bolnici (sva oduzeta bez trunčicu volje za životom). Sad sam OK. Kako je bilo...
Inače, nova doktorica smatra da mi praktički nije ništa i da ću biti dobro, a ja sam se mjesecima trovala teškim lijekovima. Toliko mi je bilo loše da sam posezala za alkoholom od muke, dobila težu dijagnozu (borderline), i uvjerena u to od jada si krenula raditi kaos od života.

Ne znam kako sam još živa. Ima li itko iskustava s krivim terapijama i kako prebroditi taj apsurd, šok i nevjericu, ne osjećati se ko pokusni kunić i povratiti nadu?

[Kung-Lao]

A dok ti nisu dali pogrešne lijekove, jel si imala psihičkih problema?

[Still Trying]

Jesam, ali nisam bila bez antidepresiva nikad ako sam se liječila.

A ništa, sve je to samo po sebi eksperimentalna znanost i unutar nje je lutrija tko će ti što prepisati?

Hoću reći, simptom ogromne većine problema je depresija. I opasna je. Ne možeš nekome u depresiji davati nešto drugo. Ali, očito možeš...

[john newman]

Moje osobno mišljenje o cijeloj grani te medicine (psihijatrije) je negativno. Ja sam ovog ljeta dobio psihozu, završio na psihijatriji gdje su me trpali injekcijama i generičkim lijekovima punih deset dana. U tih deset dana ja se ne sjećam 90% stvari što se događalo. Smijem slobodno reći da sam bio bez svijesti; u isto vrijeme i živ i mrtav.

Danas sam još na terapiji samo zbog velikog straha kojim te drže da ako ne uzmeš to sranje (terapiju) svaki dan da se simptomi bolesti mogu vratiti.

Iako sam veliki pobornik znanosti, smatram da psihijatrija kao takva se ne može računati kao znanstvena grana. Ono što oni znaju o psihičkim bolestima je samo ono što osoba koja je u tom momentu razboljena im kaže pa stoga smatram da je psihijatrija lažno znanstvena - pseudoznanstvena.

Tebi je sad problem kako proći preko toga. Po zapadnoj europi se za psihičke bolesti ne poseže za lijekovima već se svi redom liječe razgovorom. Kod nas nije tako. Kod nas doktori dobivaju za lijekove proviziju a sve ljude odmah redom šopaju lijekovima. Kako se konzument osjeća na tim drogama njih nije niti briga, jer dobivaju ogromne i sigurne plaće i uz to imaju veliku dobit od provizija. Ako se ti za sada osjećaš dobro kad nisi na lijekovima onda jedino što moraš napraviti je ne misliti o tome što su ti napravili. Budeš li mislila samo ćeš samu sebe ješ više ukopavati i dogodit će ti se da ćeš opet tražit pomoć od psihijatrije a onda te čekaju lijekovi, injekcije, bolnica drugim riječima ja to zovem crna rupa iz koje se čovjek teško kasnije može izvući. Moj ti je savjet da se uvijek zabaviš nečim: poslom, hobijem, internetom, šetnjama tj bilo čime što će ti misli okrenuti na drugu stranu. Ako imaš mogućnost da nađeš nekoga tko će te saslušati u trenucima kad ti je teško - izjadaj se. Osobno mislim da se psihičke bolesti mogu pobijediti ali samo ako mi sami sebi pomognemo. Evolucija mozga je čudo, mozak je čudo i zato treba i očekivati čudo da bi došlo do oporavka. Nada umire posljednja pa se tako i ti nadaj da će to proći - kako došlo tako i prošlo

[ExHandsome]

Ne znam kako sam još živa. Ima li itko iskustava s krivim terapijama i kako prebroditi taj apsurd, šok i nevjericu, ne osjećati se ko pokusni kunić i povratiti nadu?

Ja poznajem nekog. Tebe. I stvarno je glupo da si sad soliš pamet s tim glupostima.

Ti si važna u svemu, otkantaj sad misli od tih bezvezarija s pokusima. Živa si (vidiš), imaš ADove vrijeme je da se počneš posvećivati sebi. I bez brige više, neće ti se ništa dogoditi nakon toga, gotovo je.

Više malo voljeti sebe, molim te! Eto živa si imaš razlog bit sretna, pa da

Still Trying kaže:

Riskantno, znam. Nakon dva dana bez lijekova dobila sam antidepresiv i za večer lyricu za umirenje. Nisam je prvu večer nabavila te sam imala strašnu noć, još gore jutro te popodne (jučer) umalo završila u bolnici (sva oduzeta bez trunčicu volje za životom). Sad sam OK. Kako je bilo...

[Still Trying]

Hvala ti na podršci. I istini. Jako se krivim zbog toga što sam već jednom uzimala ovaj AD i odustala.

Voljeti sebe, da, a ne biti oduzetih udova od apstinencijskog šoka i nuspojava AD-a, i još se tresti zato što mislim da bih trebala trčati.

[ExHandsome]

Still Trying kaže:

Hvala ti na podršci. I istini.

Znaš.. malo će ti ovo čudno zvučati, ali pod dojmom sam da si ti jedno jako drago biće. Malo i predrago možda. Lijepo si tu opisala što te muči i to je baš cool od tebe I imaš odličnu sposobnost zaključivanja. Predobru za tu dg. Što je super vijest hey Malo i presuper ustvari..

E sad ovo bordeline, inhiba.. ma hebes to. Recimo da je to samo povijest bolesti. Nebitno. Pusti sad to.

Ali.. otkud ta depresija i tjeskoba? Što se zbilo?

Ako ti je teško razlučiti zašto.. možeš li se vratiti unatrag u točku kad si bila sretna? Uistinu sretna? Sjećaš li se toga?
Što je to dotuklo onu pravu Still Trying? Što je to bilo vrijednije od tebe?

ps: možeš i na pm ako hoćeš

Jako se krivim zbog toga što sam već jednom uzimala ovaj AD i odustala.

E pa ja da sam na tvome mjestu nebi se krivila. Bila bi zadovoljna sobom da sam pokušala.

ps: Uvijek se kriviš zbog takvih (hvale vrijednih) stvari, pokušaja? Pa imaš takav nick. Uvijek nešto pokušavaš, hej!

Voljeti sebe, da, a ne biti oduzetih udova od apstinencijskog šoka i nuspojava AD-a, i još se tresti zato što mislim da bih trebala trčati.

Ou ma ništa strašno. To su samo posljedice, dođu i odu. Ništa za zabrinjavati se. Stvarno

Mhm. Tresla si se kad si nakon par mjeseci konačno popila AD? Tj. jučer? Ili si bila preksinoć u krizi zbog spoznaje o pogrešnoj terapiji, ili je taj apstinencijski šok počeo nakon što si došla do spoznaje da ti je AD ipak potreban nakon mjeseci nekonzumiranja? Ili sve troje?

Btw pa nisi ga ionako pila nekoliko mjeseci. Kako je bilo bez nj?

šapat: ja ionako mislim da možeš bez nj, a potrebno je tek malo malo

[Still Trying]

Hvala na komplimentu!

Da bar psihijatri imaju takvu moć zapažanja.

Uuu... tresla sam se ja zbog sva tri plus još par razloga. Uvijek imam u zalihama
I danas je bilo veselo. Prevelik si presing nabijam od toliko recepata za sreću odasvuda.

Bez AD je bilo grozno. Prestala sam ga piti taman kad je prodjelovao. Kasnije sam u novog doktora dobila šaku stabilizatora bez AD, što je bilo poput rešetki na dnu ponora.

Antidepresive treba piti pola godine da budeš dobro, i još pola godine da ostaneš dobro!

[ExHandsome]

Still Trying kaže:

Hvala na komplimentu!

Da bar psihijatri imaju takvu moć zapažanja.

Kontaktibilna si, kristalno jasno pišeš (dakle razmišljaš), otvorena si, društvena, empatična (simpatična čak vidiš).. inhibirana osobnost? Heheh dobar vic. f60 još bolji.

Ti si depresivna i tjeskobna (dg su tek posljedice), ali.. nisi napisala ništa o tome što misliš zašto si klonula? Why? Ne voliš pričati o tome? Daj raspiši se o tome otkud ta depresija, što te to slomilo?

What happened with miss Trying? And left her on Still?

Uuu... tresla sam se ja zbog sva tri plus još par razloga. Uvijek imam u zalihama

Pa mora da se jako voliš tresti kad nalaziš toliko razloga za to To što se treseš možeš shvatiti na bolji način. To je isto jako dobra vijest.

I uopće ne mislim da se treseš zbog apstinencije od ADova. To (tebi) samo tako zgledi.

I danas je bilo veselo. Prevelik si presing nabijam od toliko recepata za sreću odasvuda.

U to uopće ne sumnjam.

Bez AD je bilo grozno. Prestala sam ga piti taman kad je prodjelovao. Kasnije sam u novog doktora dobila šaku stabilizatora bez AD, što je bilo poput rešetki na dnu ponora.

Novog doktora? Privatnog ili soc?

Kakve su noći bile bez ADova? Jesi mogla spavati? I ako nisi kako si zaspala? Kako je izgledao taj ponor?

Antidepresive treba piti pola godine da budeš dobro, i još pola godine da ostaneš dobro!

Snašlo te to iskustvo već prije?

pss: to bi bio jako lijep scenarij, inače