Strah od posla i kolega na poslu

[Munjevita]

Pa evo zanima me. Nisam našla ovakvu temu.

Ima li još koga da osjeća često nelagodu, anksioznost, strah od samog posla, toga da ćete nešto pogriješiti i slično. Evo ja često budem anksiozna od same primisli na posao, npr. radim popodne, ujutro već počnem osjećati anksioznost jer se trebam za par sati početi spremati za posao i krenuti, često znam i razmišljati kad radim popodne o tome kako puno drugih ljudi sad ide doma s posla, a ja tek moram svoje odraditi i zbog toga me spuca sjeta. Teško mi se pomiriti s time da negdje moraš biti i odraditi 8 sati za male pare, prolazi ti dan i život u tome poslu, imaš osjećaj da radiš, a opet jedva skrpaš za ljetovanje od par dana.

Isto tako, kod novog posla mi bude da se bojim novih ljudi, kolega, u kakvim ćemo odnosima biti, teško, skoro nikako se ne mogu opustiti pred njima jer uvijek gledam na to da ne kažem neku krivu riječ pa da mi ne zamjere i onda se okome na mene i tako. Primijetila sam da počinjem skoro svaki dan dolaziti depresivna na posao. Meni je npr. baš promjena posla noćna mora iz razloga kaj se bojim na kakve ću nove kolege naići. Na sadašnjem poslu mi je ok što se tiče tog dijela posla i kolega, ali ja opet dolazim depresivna i samo kad pomislim na posao postanem anksiozna. Ja stvarno koji god posao radila ne bi bila zadovoljna jer uvijek ovakva pitanja i problemi. Lastane, koji je moj problem? 🙄

Postoji li neka terapija za ovakve 'pacijente' poput mene?!

Evo pišite ako i vi imate sličnih problema na poslu, svoja iskustva, mišljenja.

[Velen]

Trebas bit sta jesi, nece se bas nista desiti.

[Coeli]

Lakše je kad se radi nešto što volimo i u čem smo dobri. Čak i tada nije da nam se to uvijek radi pa se moramo natjerati a to nikom ne pada lako. Ako još nije adekvatno plaćeno, tim gore.
Ukratko, ako nisi zadovoljna poslom koji radiš, nije čudno što imaš probleme kakve imaš. Rješava se pukom pragmatičnošću - raditi se mora. I usput tražiš nešto bolje, ako možeš; nešto s čim ćeš biti zadovoljnija.

[inkpink]

Munjevita kaže:

Teško mi se pomiriti s time da negdje moraš biti i odraditi 8 sati za male pare, prolazi ti dan i život u tome poslu, imaš osjećaj da radiš, a opet jedva skrpaš za ljetovanje od par dana.

Probaj raditi na tome da skužiš posao tako da si predobra za taj posao i tražiš dalje bolju opciju.

[FassGoHard]

Uvodni post je praktički današnji kapitalistički svijet rada in a nutshell, a na ovo mi oko skoro zasuzilo: "...negdje moraš biti i odraditi 8 sati za male pare, prolazi ti dan i život u tome poslu, imaš osjećaj da radiš, a opet jedva skrpaš za ljetovanje od par dana".

Primijetio sam također i da se sve više u tom sektoru uspostavljaju nekakvi kastinski odnosi, tipa "Odjel A ne ide na pivu s Odjelom B", oni su prekul da bi s tom šakom jada ispijali pive. Bilo je toga oduvijek, dakako, ali rekao bih da raste proporcionalno sa sve više zjapećim duhovnim i intelektualnim društvenim ponorom.

[Prometeja]

Razvij klasnu svijest. Shvati da ti kolege nisu neprijatelji, nego da ste svi skupa u istom dreku. Gledat ćeš ih drugačijim očima.

[FassGoHard]

Promethea kaže:

Razvij klasnu svijest. Shvati da ti kolege nisu neprijatelji, nego da ste svi skupa u istom dreku. Gledat ćeš ih drugačijim očima.

Ovo je slatko dok ne načneš tu tematiku pred drugim proleterima i krenu te gledati kao marksističku spodobu rođenu u pogrešno doba. Vjeruj mi, probao sam, ne jednom.

[Diego Rivera]

Mislim da posao treba odvojiti od ostatka života, što znači da ne treba uopće razmišljati o poslu van radnog vremena. Kad si na poslu, radiš maximalno (dobro ne sad da se mučiš 8 sati) , ali kad zatvoriš vrata firme nema pritiska ni mentalnog ni ikakvog do sutrašnjeg početka radnog vremena.
Tako barem ja

[unique one]

Odvojiti od zivota ne mozes ukoliko vec unaprijed imas neke zadatke, narudžbe ili slicno koji te ocekuju kad dodjes, a druga stvar je raditi nesto na nekoj traci ili takvom necem gdje se nema unaprijed nista za razmisljati vec samo dodjes i odradis.

[Prometeja]

FassGoHard kaže:

Ovo je slatko dok ne načneš tu tematiku pred drugim proleterima i krenu te gledati kao marksističku spodobu rođenu u pogrešno doba. Vjeruj mi, probao sam, ne jednom.

I? Zar nije to najbolji dio?

Osim toga, tada su oni u strahu a autoričin je problem uspješno autsorsan.

[SabMeGabri]

Nikad nisam imao strah od kolega na poslu osim straha od samoga posla da to ne bum mogao napraviti tj. da bum razočarao poslodavca ali nakon nekog vremena k'o da o tome nisam ni razmišljao.

[Diego Rivera]

unique one kaže:

Odvojiti od zivota ne mozes ukoliko vec unaprijed imas neke zadatke, narudžbe ili slicno koji te ocekuju kad dodjes, a druga stvar je raditi nesto na nekoj traci ili takvom necem gdje se nema unaprijed nista za razmisljati vec samo dodjes i odradis.

Pa onda je logično da ti takav život stvara stres, i za vrijeme radnog vremena, kao i prije i poslije posla.
Ako si mislima 4 sata na poslu izvan firme + 8 sati u firmi, ne vidim na koji način možeš biti opušten tih 12 sati na dan, i ne vidim razlog zašto se žaliti na takav način života.
Ja odradim svoje za 8 sati i to je to , ali zato mi je plaća ispod 5000 kn, a ne 10- 12 tisuća kao nekima.

[FassGoHard]

Diego Rivera kaže:

Mislim da posao treba odvojiti od ostatka života, što znači da ne treba uopće razmišljati o poslu van radnog vremena. Kad si na poslu, radiš maximalno (dobro ne sad da se mučiš 8 sati) , ali kad zatvoriš vrata firme nema pritiska ni mentalnog ni ikakvog do sutrašnjeg početka radnog vremena.
Tako barem ja

Ovo je teško postići, ali slažem se. Nakon nekoliko godina može doći do totalnog izgaranja, a i jebem ti ja život potrošen na karijeru čiji je primarni cilj kako si omogućiti udobnu penziju. Mi zapadnjaci naprosto ne znamo živjeti u trenutku, i to je najveća suvremena tragedija o kojoj se malo govori i piše, a koja zaslužuje da se o njoj stvaraju romani.

[FassGoHard]

Promethea kaže:

I? Zar nije to najbolji dio?

Osim toga, tada su oni u strahu a autoričin je problem uspješno autsorsan.

Pa je, ali nekako sumnjam da si je autorica zadala kao misiju da bude ekscentrik i maverick na poslu. Lako se zajebavati s 20-30, ali većina ljudi se s razlogom sasvim uklopi do četrdesete. Nije lako kad počneš osjećati uteg smrti, nije lako biti sam s tom spoznajom.

[Prometeja]

FassGoHard kaže:

Pa je, ali nekako sumnjam da si je autorica zadala kao misiju da bude ekscentrik i maverick na poslu. Lako se zajebavati s 20-30, ali većina ljudi se s razlogom sasvim uklopi do četrdesete. Nije lako kad počneš osjećati uteg smrti, nije lako biti sam s tom spoznajom.

Uteg smrti s 40? Hm. Mislim da je to ipak individualno - u dvadesetima sam bila smrtno ozbiljna što se posla tiče, zajebavati sam se počela kad sam naučila što se naučiti moglo i uključila autopilot. S tim da je i to dosadlilo, pa sam promijenila karijeru (uf, što mrzim tu riječ) pa se nervoza vratila. Što i nije tako loše jer volim mikrodozirati adrenalin. Ali revolucija se neće dignuti sama, znaš?

[FassGoHard]

Nema revolucije dok ne zakrulji želudac, a nama je uglavnom još tih. Zasad. A i promjena načina razmišljanja je potrebna, i to radikalna. Bojim se da nismo dovoljno blizu tome, pet stoljeća individualizma učinilo je svoje.

[Prometeja]

FassGoHard kaže:

Nema revolucije dok ne zakrulji želudac, a nama je uglavnom još tih. Zasad. A i promjena načina razmišljanja je potrebna, i to radikalna. Bojim se da nismo dovoljno blizu tome, pet stoljeća individualizma učinilo je svoje.

Odlična spika za smaranje radnih kolega.

[FassGoHard]

Promethea kaže:

Odlična spika za smaranje radnih kolega.

Može, iako se, kako rekoh, izlažemo opasnosti da nas se proglasi antidržavnim elementom i osudi na tavorenje po krajnjim marginama, gdje smrdi po močvarnom bilju i mulju povijesti.

Bolja je - i ovo također mogu empirijski potvrditi - taktika konstantno srati kako danas nitko ništa ne čita i onda sugovornike zasuti imenima pisaca i nazivima (zahtjevnih i malo poznatih, naravno) književnih djela (nije u suštini niti bitno koliko smo i jesmo li ih pročitali). S obzirom da su danas serije novi kumiri umjetnosti o kojima se rado priča, preporučujem tu tematiku baš u tom trenutku. Do nje će se stići između dvije cigare na pauzi, ako za pauzu u društvu imate želudac, dakako.

Vrlo dobra taktika i malo je boljih jer postižemo dva cilja - izdižemo se iznad baruštine radnog okruženja i izazivamo istovremeno zavist (zbog pripadanja aristokratskim krugovima, što u neku ruku ljubitelji vrhunske i teške literature i jesu).

[goddesoflove]

FassGoHard kaže:

Uvodni post je praktički današnji kapitalistički svijet rada in a nutshell, a na ovo mi oko skoro zasuzilo: "...negdje moraš biti i odraditi 8 sati za male pare, prolazi ti dan i život u tome poslu, imaš osjećaj da radiš, a opet jedva skrpaš za ljetovanje od par dana".

Primijetio sam također i da se sve više u tom sektoru uspostavljaju nekakvi kastinski odnosi, tipa "Odjel A ne ide na pivu s Odjelom B", oni su prekul da bi s tom šakom jada ispijali pive. Bilo je toga oduvijek, dakako, ali rekao bih da raste proporcionalno sa sve više zjapećim duhovnim i intelektualnim društvenim ponorom.

Isuse! Tako je u mojoj firmi. Radim u sadašnjoj firmi više od godinu dana i sve manje mi se sviđa okolina i radna politika. Čula sam već prije da je jedan odjel u svađi te da je zato uvijek u njihovoj sobi tišina.

[goddesoflove]

Zna li netko, kako se nositi s otrovnim ljudima na poslu? Bila mi je super radna atmosfera za ono što radim, ali posljednjih 6 mjeseci se atmosfera drastično promijenila. Kolegica jedna je počela maltretirati nas u svom timu i ostale. Umislila je sebi da je šef, a ustvari je nitko i ništa koja se samo snima na instagramu. Firma je postrožila neke kriterije naše pa ni ne dobivamo bonuse. Ova vještica je super s HR-om (ona je jedini šef u firmi pa ju nitko ne nadgleda). Gledam drugi posao, ali je sve nešto Bože sačuvaj... ova kolegica se nakačila na mene žešće (pitam se zbog čega ). Moj rad diskreditira na temelju nekih svojih shvaćanja i nisu druge "šefice" ništa bolje. One smatraju da rade izvrsno svoj posao (moš misliti!). Od prošlog tjedna sam depresivna i jučer sam skoro zaplakala od muke... Svaki savjet je dobro došao.