Samoubojstvo

laroxely19 kaže:

Sport je odlično rješenje,znam. Hm,stvar je u tom što je meni užasno biti okružena ljudima,znaš zašto.........zato i bježim od njih,ne mogu se više sa njima suočavati...........najgore je sa vršnjacima.......a sport ne možeš prakticirat sam sa personal trenerom.....Mogu se uključiti i u lik radionicu,zbor,sve ovisi o meni...a to je ono što je meni najtežerihvatit sebe i napravit život takvim da mi se čisto j*** što drugi misle..i koristit 4 predložene opcije.

Da, razumijem što želiš reći. Ali u sportu te neće gledati i cijeniti po 'ljepoti' nego po vještini, upornosti, borbi. I to je jedino bitno. Isto tako i za likovne radionice i bilo što drugo. Kad ostaviš 'srce na parketu' ili 'uneseš dušu u sliku', ljudi će vidjeti tvoje srce i dušu, a ne površni vanjski izgled.



A što se koraka i koračića tiče;

copyright by Kesten:

Zamislite sve ono što ste ikad htjeli zamisliti. Napravite jedan korak. Potom tražite sljedeći. Pa onaj iza njega.

[Gaudrath]

Oleander, Blaise

Dobro zbore ove dvije, Laroxely, fakat nemam što dodat a budući da sam brbljavac koji voli filozofirat, to puno govori.
Želim ti sve najbolje, i uvijek imaj na umu da i najduži put počinje - prvim korakom. I taj korak je najteži. I zahtijeva najviše odvažnosti i upornosti. Ja to znam iz osobnog iskustva, kao uostalom i svatko tko je ikad imao nekakavu osobnu prepreku za savladati.

[laroxely19]

Oleander kaže:


A što se koraka i koračića tiče;

copyright by Kesten:

Zamislite sve ono što ste ikad htjeli zamisliti. Napravite jedan korak. Potom tražite sljedeći. Pa onaj iza njega. [/B]

.................mislite li da ima smisla da svoj vlastiti smisao života vidim u novom licu?I da činim sve kako bi ostvarila taj cilj(počnem se baviti sportom kako bi ojačala fizički i lakše podnijela operaciju te ujedno se uključim u neku radionicu i pritom ojačam svoju duhovnost i ostvarim neku trenutnu relaksaciju)....možda tako uspijem izbaciti svoju negativnu energiju i pronađem neki smisao......
Zvuči "jadno" ali ja uistinu tragam za novim licem(fizički promijenjenim)........i možda na svom putu traganja(konzultacije kod plastičnog kirurga,bavljenje sportom,uključenje u neku radionicu ) zaista ojačam fizički i duhovno i pronađem neko novo JA;neko novo LICE(duhovno) kojemu nije potrebna estetika već kvaliteta karaktera,duha,snaga volje ili samo uspješnost i upornost u nekom apsektu života...........?

[Gaudrath]

Nije jadno... ta potraga je ustvari jedna od fundamentalnih težnji svakog iole svjesnog bića. No plastična kirurgija može pružiti samo estetsku zadovoljštinu - iako nije za zanemariti, prava potraga "za novim licem" upravo uključuje ove druge aktivnosti. Jer naše lice je ipak samo maska koju nosimo, zrcalo našeg duha, njegova slika Doriana Greya... ako je duh siromašan, ako je srce skršeno, niti najljepše lice to neće moći sakriti. I obrnuto, ljudi s bogatim duhom prosijavaju kroz svoje tijelo - kod njih se i fizički hendikep (ne govorim o ljepoti jer ljepota je subjektivna stvar) čini manjim nego kod ljudi ogorčena stava.

... zaista ojačam fizički i duhovno i pronađem neko novo JA;neko novo LICE(duhovno) kojemu nije potrebna estetika već kvaliteta karaktera,duha,snaga volje ili samo uspješnost i upornost u nekom apsektu života...........?

Upravo to. Upravo to je cilj ovakve potrage. Ne za novom maskom, već za novom srži, za otkrivanjem novog svijeta - jer svijet doživljavamo kroz prizmu vlastitog uma i duha - svaka promjena na tom polju mijenja čitav svijet. Možda ćeš u tom novom svijetu otkriti da ima ljudi kojima vanjština nije toliko važna kao nutrina... svijet niti ne treba mijenjati jer u svoj toj raznolikosti nalaze se i naši snovi; nego mijenjamo sebe i na taj način postajemo sposobni da vidimo ljepotu koja je oduvijek bila oko nas i u nama samima.

[laroxely19]

Gaudrath kaže:
....... najduži put počinje - prvim korakom. I taj korak je najteži. I zahtijeva najviše odvažnosti i upornosti. osobnu prepreku za savladati.

..................eto,iznijela sam neka svoja moguća rješenja........Znam da je prvi korak najteži(danima sam samo ležala u krevetu i plakala,ustala sam;to je bio moj prvi korak,nisam mogla glazbu slušati ni nešto pročitati..........sada mogu.)Teško je,jako je teško dalje,kad ni sam ne znaš što točno želiš i što točno možeš.........i kada je okolina toliko okrutna da si kao lovina među gomilom vukova.......
...........zaista mislite li da ima smisla da svoje rješenje vidim u novom licu( i da krenem u život sa tom nadom da ću jednoga lijepoga sutra to i ostvariti pritom zatomeći sve mogućnosti komplikacija,opasnosti za život i mogućnost da se zapravo nikad ni ne podvrgnem operaciji.......i kada mi se netko ponovno izruga iil me ogovara te svjesno povrijedi reći u sebi:Ja imam neki smisao,ja ću imatinovo,ljepše lice,ja sam pronašla svoj put i cilj,ja to mogu..........)Može li takvo razmišljanje biti konstruktivno i potaknuti me na daljnje korake...ima li ikakvog smisla?

[Gaudrath]

Svatko nalazi smisao u onome što mu znači, zbog bilo kojeg razloga, puno. No neke stvari su zahvalnije po tom pogledu nego druge; naprimjer, naći smisao u novcu i bogatstvu na kraju nije toliko zahvalno kao naći smisao u nekim dubljim stvarima.

Ja ti neću ovdje govoriti koje su to stvari, i koji putevi nas više nagrađuju a koji manje, upravo zato jer je cijela poanta u tome da to sama otkriješ. Taj tvoj put je kao knjiga - sada, na samom početku, još i prije nego što si počela čitati, fokusiraš se na korice, na ono površno. No, ako ustraješ u promjeni, sam put postaje smisao. Jer smisao života, iako bi se dosta dalo filozofirati o tome, je ipak u samom življenju. A život je više od pukog zbroja dijelova.

U Desiderati piše: Ti si dijete svemira, ništa manje nego što su to drveće i zvijezde. Imaš pravo da budeš ovdje. I bilo ti to jasno ili ne, nema sumnje da se svemir razvija, kao što bi i ti trebala. Zato krajnji smisao treba naći u osobnom rastu, promjeni, učenju. To je život. No ovo su puke riječi - samo kroz osobno iskustvo življenja možeš doći do potpunog razumijevanja ovog što sam napisao.

Eto tako. Ima smisla. I živi se, planirali mi to ili ne, dan po dan. Drugi su već rekli kako možeš transformirat negativnu energiju u nešto pozitivno. Najgore, *najgore* je leći i biti neaktivan. Znam da nije lako pobijediti apatiju kad se pojavi, no pokušaj to stoički - fokusiraj se na trenutak, na *sad*. Vidjećeš da ako sljuštiš sa sebe jučer i sutra, većina strahova nestaje. U trenutku postojiš samo ti i vrlo jasna slika svijeta, slobodna od naših iluzija, strahova, nada... i u tom trenutku činiš taj mali korak. Još jedan od mnogih, ali i najdulja staza se može preći malim koracima.

laroxely19 kaže:
i kada mi se netko ponovno izruga iil me ogovara te svjesno povrijedi reći u sebi:Ja imam neki smisao,ja sam pronašla svoj put i cilj,ja to mogu.......

Da...ti si jaka, a ono što te definira NIJE tvoje tijelo. Ti si jedan cijeli svijet, a onoga tko gleda površan izgled i na osnovu toga se izruguje i daje komentare možeš samo žaliti. I možeš mu i reći to; žalim te jer si tako plitak i površan. I glup.
A šta te briga za mišljenje glupih ljudi, oni nisu nikakav faktor u tvom životu.

Nego, gdje ti to živiš da takvo izrugivanje doživljavaš?

[Blaise]

laroxely19 kaže:
..................eto,iznijela sam neka svoja moguća rješenja........Znam da je prvi korak najteži(danima sam samo ležala u krevetu i plakala,ustala sam;to je bio moj prvi korak,nisam mogla glazbu slušati ni nešto pročitati..........sada mogu.)Teško je,jako je teško dalje,kad ni sam ne znaš što točno želiš i što točno možeš.........i kada je okolina toliko okrutna da si kao lovina među gomilom vukova.......
...........zaista mislite li da ima smisla da svoje rješenje vidim u novom licu( i da krenem u život sa tom nadom da ću jednoga lijepoga sutra to i ostvariti pritom zatomeći sve mogućnosti komplikacija,opasnosti za život i mogućnost da se zapravo nikad ni ne podvrgnem operaciji.......i kada mi se netko ponovno izruga iil me ogovara te svjesno povrijedi reći u sebi:Ja imam neki smisao,ja ću imatinovo,ljepše lice,ja sam pronašla svoj put i cilj,ja to mogu..........)Može li takvo razmišljanje biti konstruktivno i potaknuti me na daljnje korake...ima li ikakvog smisla?

NITKO ti ne može reći što ima smisla, a što ne. SVE na ovom svijetu i NIŠTA na ovom svijetu, a sve između - biraš ti.
Ono što ćeš na tom putu traženja i stvaranja ostvariti - može te jako iznenaditi. Zato se prepusti putu, ali ne tako da te on nosi, već da njime IDEŠ.
Lako je reći, ali - svaki put ćeš se sve brže dizati. Vidjet ćeš.
Nisam ti rekla da se ovo neće više ponoviti.
Samo, svaki put će biti brži (ne nužno i lakše, ali - samim tim...) povratak na stazu jer ćeš joj se s radošću vraćati.
Možda bi si mogla dati vremena da otkriješ što točno želiš. Sad je malo maglovito i vode su mutne, ali - otplivaj kroz to i pokazat će ti se.

I, kad te ponovno netko povrijedi, nećeš to samo reći u sebi, već ćeš ZNATI:

Gaudrath kaže: U Desiderati piše: Ti si dijete svemira, ništa manje nego što su to drveće i zvijezde. Imaš pravo da budeš ovdje. I bilo ti to jasno ili ne, nema sumnje da se svemir razvija, kao što bi i ti trebala. Zato krajnji smisao treba naći u osobnom rastu, promjeni, učenju. To je život. No ovo su puke riječi - samo kroz osobno iskustvo življenja možeš doći do potpunog razumijevanja ovog što sam napisao.

Probaj. Sve što mi napišemo je mrtvo slovo, lijepo možda zvuči, ali ništa ne znači dok ti to sama ne odradiš. Mi ti možemo dati podršku i popratiti te tu i tamo, ali kroz to moraš proći sama.
U tom koraku i onima koji slijede na koje te potičemo je toliko toga da se to ne može prenijeti. To se mora iskusiti. To je TO. Put je cilj.

[laroxely19]

Gaudrath kaže:
Jer smisao života, iako bi se dosta dalo filozofirati o tome, je ipak u samom življenju. A život je više od pukog zbroja dijelova.
I živi se, planirali mi to ili ne, dan po dan... fokusiraj se na trenutak, na *sad*. .. U trenutku postojiš samo ti i vrlo jasna slika svijeta, slobodna od naših iluzija, strahova, nada... i u tom trenutku činiš taj mali korak. Još jedan od mnogih, ali i najdulja staza se može preći malim koracima.

..............ja već par mjeseci živim doslovno iz minute iz minutu.....to je strašan osjećaj........kao da osjećaš da kroz tebe prolazi gomila suludo utrošenih sekundi,crpeći svu tvoju energiju.Mene proganjaju duhovi prošlosti,tuđa lica,bizarni snovi sa neshvatljivim porukama;budućnost vidim u novom licu.Sadašnjost nemam niti joj se prepuštam,ona je samo fiziološka,sa dubokim nemirom i kucanjem srca.... Svaku večer sebi kažem........sutra,sutra će biti bolje,sutra ću "ustati".........i opet padnem.Bojim se novog jutra.....i ponovnog pogleda u ogledalo i onog očajnog odraza u njemu........ Tješim se jedino da vrijedim kao osoba,jer svi ljudi su vrijedni života; ali ja...ja sam na nekom slabom intelektualnom nivou,fizički sam nula,duhovno osiromašena u potpunosti,socijalno(u kontaktu s drugima) sam nula.........strašna spoznaja. Po meni svi su fizički ljepši od mene(u licu)....i to je ono što me jako BOLI i razdire mi dušu;to i izrugivanje..... i baca me u OČAJ..........i kako naći tu snagu i duhovnost kad tražim tjelesnost?Jesam li ja u zabludi ako mislim da će mi život postati boljim ako se fizički izmijenim?I hoću li kako sam i sama rekla na putu potrage za svojim JA izgubiti svoje JA?Rekli ste:"Samo pazi da ti ovo ne otvrdne srce.To bi bilo šteta i značilo bi da je bilo uzalud."

[laroxely19]

Oleander kaže:
A šta te briga za mišljenje glupih ljudi, oni nisu nikakav faktor u tvom životu.
Nego, gdje ti to živiš da takvo izrugivanje doživljavaš?

Inače,živim u manjem gradu.........,ali izrugivanje je prisutno svugdje.Naravno da uvelike ovisi i o mentalitetu,sredini.Meni se ljudi itekako imaju mogućnosti izrugivati po pitanju fizičkog izleda,to i čine.NAJveći je problem Oleander što jedna jedina osoba koja se meni najviše izruguje sam JA SAMA.Ljudi se usputno nasmiju,na ulici,u basu...bilo gdje.........usputna razonoda i liječenje svojih frustracija.......ja se sebi izrugujem i mučim se 24 sata.U svojoj sredini,u svom svijetu lica.........

[laroxely19]

Blaise kaže:

Probaj. Sve što mi napišemo je mrtvo slovo, lijepo možda zvuči, ali ništa ne znači dok ti to sama ne odradiš. Mi ti možemo dati podršku i popratiti te tu i tamo, ali kroz to moraš proći sama.
U tom koraku i onima koji slijede na koje te potičemo je toliko toga da se to ne može prenijeti. To se mora iskusiti. To je TO. Put je cilj.

...............znam.......i žao mi je,zaista žao ako vas previše gnjavim,tražim neku slamku za se ulovit...probala sam razgovarati sa svojim prijateljima,doma....ali ne ide,pronašla sam vas.......i sve što kažete ima smisla,velikog;možda zvuči glupo ali mene ovih tjedan dana drže vaš postovi,vaše riječi.Riječi nisu djela,ali daju smisao mome danu.......

Tješim se jedino da vrijedim kao osoba,jer svi ljudi su vrijedni života; ali ja...ja sam na nekom slabom intelektualnom nivou,fizički sam nula,duhovno osiromašena u potpunosti,socijalno(u kontaktu s drugima) sam nula.........strašna spoznaja..

U Božjim očima ti si jednako vrijeda kao i Naomi Campbell, Albert Einstein, Zinedine Zidane

Nisi ti nula, ti samo misliš da si nula. A tvoje mišljenje oblikuje 'tvoj svijet'. Promjeni ga. Pokreni se. Napravi jedan korak - i već si 1, a onda onaj drugi....

Djeluješ jako depresivno i očajno. Je li razlog tome samo u tvom izgledu ili u (još) nečem drugom?

Po meni svi su fizički ljepši od mene(u licu)....i to je ono što me jako BOLI i razdire mi dušu;to i izrugivanje..... i baca me u OČAJ..........i kako naći tu snagu i duhovnost kad tražim tjelesnost?

Ne tražiš tjelesnost nego prihvaćanje. I to je u redu.

Jesam li ja u zabludi ako mislim da će mi život postati boljim ako se fizički izmijenim?

Zamisli kako bi tvoj život bio drukčiji kad bi se fizički izmjenila. I na osnovu toga izvuci zaključak.

I hoću li kako sam i sama rekla na putu potrage za svojim JA izgubiti svoje JA

Ako nešto nemaš, ne možeš to ni izgubiti. A za svoje *Ja* se ne brini, neće te napustiti.

Otvrdnjavanje srca se odnosi na stvaranje ravnodušnosti prema životu i ljudima, nevjerovanje nikome, odsustvo suosjećanja, i stvaranje zidova tamo gdje ih ne bi trebalo biti.


P.S. Ideš li na kraju na plastičnu operaciju?

[Blaise]

laroxely19 kaže:
Jesam li ja u zabludi ako mislim da će mi život postati boljim ako se fizički izmijenim?I hoću li kako sam i sama rekla na putu potrage za svojim JA izgubiti svoje JA?Rekli ste:"Samo pazi da ti ovo ne otvrdne srce.To bi bilo šteta i značilo bi da je bilo uzalud."

To nitko ne zna i nitko to sa sigurnošću ne može reći. Ako te put navede i ako ne bude druge, saznat ćeš. Meni se čini da se, kad si odgovarala Oleander, dala odgovor na ovo pitanje.
Kažu da uvijek znamo. Ha, lako je govorit. Ne mislim da uvijek znamo i ne mislim da smo uvijek u stanju eliminirat sve ono "nebitno". Barem ne odmah i ne tako lako.
Ali, ako se pažljivo pogleda (sa strane, istina, ali pažljivo), ti si ipak dotakla bit. To bi možda bio odgovor na drugo pitanje.
Što to mi tražimo?

[Blaise]

laroxely19 kaže:
Riječi nisu djela,ali daju smisao mome danu.......

To ti mi možemo ponuditi od srca. Djela - to ćeš ti.
Kad budeš spremna.
A kad zapne, uvijek će netko biti tu za tebe.

[Gaudrath]

Imam jedno pitanje:

Koliko često podigneš pogled uvis?

[laroxely19]

Gaudrath kaže:
Imam jedno pitanje:

Koliko često podigneš pogled uvis?

..........nekada sam mislila da sva duhovna sigurnost leži u tome da podignem pogled uvis i razgovaram sa Bogom(ja na Zemlji-On na nebu)...............sada.........sada tražim duhovnost u sebi,odgovore u sebi....Boga u sebi.........brišem granice....nema smisla govoriti:Zašto baš ja.....jer nema odgovora.Išla sam u crkvu,u potragu za odgovorima,tražila sam odgovor Boga u drugim ljudima.....tražeći savjete.Ništa nije pomoglo..........možda nisam dobro usmjerila svoj pogled.....kad još uvijek tapkam u mraku.....

[Gaudrath]

Heh, nisam mislio na boga pod tim pitanjem... nego kako često zamjetiš "male" stvari... vjetar... oblake... travu pod nogama? Po tome se vidi koliko si svjesna svijeta oko sebe, i koliko si obuzeta vlastitim "problemima". Kažem "problemima" jer većina ljudi koja misli da ima problem ustvari ima tlapnju - znaš kako kažu "dok ima zdravlja..."

Proučavaš li dan? Studiraš li vlastite korake; ne neke duhovne ili ine apstrakte, nego jesi li svjesna koraka koje poduzimaš dok hodaš okolo? Jesi li savladala umjetnost gledanja? Poznaješ li vlastit dah? Sve te male stvari su ustvari izuzetno važne, jer kroz njih upoznaješ vlastito življenje, i kroz njih dolaziš do jasne slike svijeta.

Biti svjestan vlastitog postojanja znači cijeniti priliku koju smo dobili time što smo živi. Jer kolko se god to tebi činilo običnim, život je dragocjenost izgubljena u praznini mrtvog. Takve stvari ne odbacuju se olako. Zato je samoubojstvo grijeh - zbog svih onih koji nemaju prilika koje ti imaš, jer vjeruj mi, koliko god ti mislila da ti je teško ima puno, puno gorih sudbina na ovom svijetu. Zato probaj cijeniti ono dobro u svojem životu a ne se fokusirati na negativno. Tvoj fokus određuje tvoju stvarnost.

[laroxely19]

Gaudrath kaže:
... nego kako često zamjetiš "male" stvari... vjetar... oblake... travu pod nogama? Po tome se vidi koliko si svjesna svijeta oko sebe, i koliko si obuzeta vlastitim "problemima". Proučavaš li dan? Studiraš li vlastite korake; ne neke duhovne ili ine apstrakte, nego jesi li svjesna koraka koje poduzimaš dok hodaš okolo? Jesi li savladala umjetnost gledanja? Poznaješ li vlastit dah?

Kada sam ležala danima u krevetu.........nisam dopustila svjetlu da uđe u moju sobu.....Ustala sam jer sam morala(prisiljena obavezama)....i dok sam učila,nakon te početne najgore krize(koja i sada traje )..počela sam sve primjećivati,nevjerovatan osjećaj....počela sam gledati stvari..mjesec...........more.I I rekla sam.....živa sam!Bez pretjerivanja.Krasan pogled: s jedne strane šuma,s druge svjetla grada,s treće more....i umirivala su me predvečerja,šum zrikavaca,ljetni povjetarac.....mene su uveseljavale sitnice....oduvijek sam voljela gledati u mjesec,proučavat životinje.......
I zaista sam gledala.......onda sam spoznala da gledam.........a onda sam fokusirala pogled samo na jedno:na svoje lice a potom na tuđa,promatrala osmjehe,oči,nos,usta.........to činim i sada.....nestao je i mjesec i sunce i oblaci i vjetar.........sada u svom vidokrugu vidim samo tijela,hodajuće životinje,lica koja mi se izruguju..za ostalo sam slijepa..........

[laroxely19]

Gaudrath kaže:
jesi li svjesna koraka koje poduzimaš dok hodaš okolo? Jesi li savladala umjetnost gledanja? .... jer vjeruj mi, koliko god ti mislila da ti je teško ima puno, puno gorih sudbina na ovom svijetu. Zato probaj cijeniti ono dobro u svojem životu a ne se fokusirati na negativno.

...znam,ali težim većemu,težim boljemu,gledam jednostrano.........ne mirim se sa sudbinom i situacijom,ne mirim.........još sam možda i fizički bolesna...... možda izazivam još goru sudbinu,bojim se toga ali u mojoj okolini su svi u (puno )boljoj poziciji nego ja sama.....i to je onda još dodatni teret.

[Blaise]

laroxely19 kaže:
ali u mojoj okolini su svi u (puno )boljoj poziciji nego ja sama.....i to je onda još dodatni teret.

Jesi sigurna u to?
Što je to uopće - bolja pozicija?

sada u svom vidokrugu vidim samo tijela, hodajuće životinje

Mozda tvoja percepcija i nije toliko daleko od - istine?