Dobra hrvatska poezija

[greenplastic]

Matoš - taj je čovjek tako osjećao jezik...pogledajte samo njegove rime. a tek izbor riječi...
Ujević - legenda. (''ne stanujem ja u akademiji, akademija stanuje u meni'' )
Pupačić
Kamov
Šimić

[get.a.lajf]

[QUOTE=dr.Živago;6901590]a Zlatko Tomičić, dvaput nominiran za Nobela od američkog PEN-a???

''Zlatko Tomičić (rođen 1930. godine u Zagrebu) autor je brojnih knjiga poezije i proze. Njegove antologijske pjesme Roda, Beskonačno vječna voda, Molitva svetom Franji, Hrvatska, Ljubavi moja, svima su znane.
U četiri zbirke pripovjedaka i dva romana on je opisao mnoge znane i neznane likove kao što su Lao Tse, Buddha, Nofretete, Krišna, Odisej, Kubilaj-kan, Marko Polo, Cervantes, Gogolj, Holderlin, Novalis, Heine, Kafka…''

ne mogu virovat, evo naučila sam nešto novo i korisno. ah, što ću, još nemam onaj papirić čudotvorni (dipl.) pa se mogu provlačit.
hvala hvala pičim u knjižnicu

[marijana_64]

demarkis kaže:

Koja je svrha ove teme koju je pokrenula osoba s upitnim poznavanjem hrvatske književnosti, a osobito poezije. Tko pokreće takvu temu ili nikada nije završio osnovnu školu ili je markirao sa satova hrvatskog, a knjižnicu zaobilazio. Hrvatska poezija je kvalitetna, bilo starija ili mlađa, ali je očigleno problem u nerazvijenom ukusu.

potpuno se slažem... toliko je dobrih hrvatskih pjesnika da je ta tvrdnja da hrvatska poezija ima samo Kamova i Ujevića najblaže rečeno sramotna, tko su onda: Ivanišević, Kaštelan, Slamnig, Parun, Vida, Pupačić, Cesarić,Dragojević,Mihalić,Sudeta, Šop, Tadijanović...., a i najnovija hrvatska lirika ne zaostaje za svjetskom (npr. Silvestar Vrljić, Tatjana Gromača...)

[nepostojeći]

stitch kaže:

Gluposti.

Evo deset vrhunskih: Matoš, Šimić, Cesarić, Tadijanović, Slamnig, Krklec, Pupačić, Mihalić, Krleža i, kao šećer za kraj, Bunić Vučić. A mogao sam uvrstiti i Lucića.

Svjestan sam ja da ti o hrvatskoj poeziji pojma nemaš, ali više ostavljam podsjetnik ovima što stavljaju stihove.

eto. slušajte glas razuma. ali nekako mi u ovom popisu fali npr. Preradović (Mujezin, npr., ili Ribar, ili koja druga od njegovih manje tendencioznih pjesama - znam da bi Stitch vjerojatno rekao da je bio previše programatskog karaktera i tendenciozan da bi bio dobar pjesnik, ali s tim se ne mogu složiti. jedini liričar koji je na nešto sličio u hrv. romantizmu i ilirizmu, što opet nije previše pohvalno samo po sebi). ispustio je i Kranjčevića, a bogami i Vidrića (nek nije znao hrvatski kako spada i nek je bio naivan i ponekad mrvičak klišeiziran, ali imao je jako dobrih pjesama). za Bunića podcrtavam i podržavam. ali zašto onda ne i Česmički (iliti Janus Panonnius), npr? da ostanemo u domeni starije hrvatske poezije

ja bi ubrojio i Gervaisa (Balotu je već netko spomenuo), koji mi je blizak po jeziku (domaći ka i ja). eto koliko u najmanju ruku dobrih pjesnika imamo. i onda netko dođe na podforum književnost i piše ovakve bedastoće...možemo se sporiti (iako je i to jalov posao) koji je kome bolji/draži pjesnik, ali reći da cjelokupna hrv. poezija nije iznjedrila više od dvojice dobrih pjesnika, e to je već ispoljavanje gluposti i neznanja u opasnoj mjeri. predlažem da se uzme kakva antologija u ruke, temeljno iščita pa onda tek pokušaju dati barem koliko-toliko suvisli komentari

[stitch]

Stvar je u broju, jednostavno. Rekao sam deset, deset sam i nabrojio.

[Minichini]

Naravno da hrvati imao svoje dobre , odnosno veome dobre , pjesnike. Nazalost se slabo radi na tome da se hrvatska suvremena knjizevna kultura , i hrvatska knjizevna bastina opcenito , predstavi na efikasan nacin izvan hrvatskog jezicnog prostora. Roberto Minichini

[nepostojeći]

Minichini kaže:

Naravno da hrvati imao svoje dobre , odnosno veome dobre , pjesnike. Nazalost se slabo radi na tome da se hrvatska suvremena knjizevna kultura , i hrvatska knjizevna bastina opcenito , predstavi na efikasan nacin izvan hrvatskog jezicnog prostora. Roberto Minichini

nažalost. i zato ostaju relativno nepozati velikani kojih se ne bi postidila nijedna književnost. da se samo npr. kamova, matoša, česmičkog i držića dotaknem...

[oktopod]

Večeras u DHP-u, povodom 70. godine od rođenja, održava se večer Josipa Severa. Radi se o jednom od naših najinteresantnijih pjesnika koji je, uz to što je prevodio Majakovskog, Babelja i Nabokova i prijateljevao s Kručonihom, itekako baštinio poetiku ruskog avangardnog pjesništva. Uzgred budi rečeno, svojevrsna je ironija da se ova večer održava na dan komemoracije Simi Mraoviću kojemu je, kako se ovih dana piše, upravo Sever bio najdraži pjesnik.

Sablast Europe kruži komunizmom

Sablast Europe kruži
komunizmom!
Kakav je to tekst
eksteritorijalan
Tekstilno eksperimentalan
uzorak
Razdražuje neurotike bez
uzroka
I neurotičke tvrđave i đavola!
Je li tu raspad Sistema Rada
Sistem ljubavi, kad se razvale
oni
što se vole?!
Raspad sistema nerava
Vladarskih vrednota,
A sablast Europe kruži
komunizmom!
Baš raspada se sistem
Sistematski sistem se raspada.
Da li sam rapsod
Tog raspada Sistema
U sumraku zapada po
Spengleru
Sistematski raspad živaca
Ljubavi, kraljevske pratnje,
Tu su histerične mame
iskidane vlasti,
Podrapane vlasti u
klimakteriju klase.
Gledaju šahisti Fortinbrase
I ovu tablu punu ludih lubanja
Vrlo ljudožderski, kada Hudi
upada.
Gdje se smišlja rapsod?
U samoj nadi što nadire u
nadir!
I gramatika crkne, i tu je zvek i
rana:
Da se dogodi druga strana
stvari
Da triput probuše poglavara
Crkve
Da se obruše ugrušci na srce
I gavrani na Arabiju i na
Meku,
Da more uđe do grla u rijeku

U sav njezin izvor, njen izgovor
i pad
dok jašim svoga Rosinanta
Dok rentabilno tršim svoju
ludost
Dok stoljeće se kreće na
trošnim koljenima
Ja znam smrt je za ljude,
Smrt nije za Lude.
O, recite, što još bolje ima,
I tako razgovarat s voljenima
Može se.
Dok sablast Europe kruži
komunizmom,
na istoku se ovo sada
proglašava šizmom
A Treći Rim je totalna
krečana.

[Waldteufel]

Ujević, Matoš, S.S. Kranjčević, Antun Bonifačić i moj favorit Vinko Nikolić.

[Starija Sestra]

kamovic kaže:

stvar je u tome što dobre hrvatske poezije nema
hr. poezija je imala samo dva velika pjesnika (Ujevića i Kamova)

ovo za kamova i ujevića stoji...

a što je sa matošem, galovićem, cesarićem...?

[zoe z.]

foka kaže:

sve dečkići, ha? samo primjećujem.

evo, naletjeh na ovaj tekst. malo je deprimirajući, ali kao informacija.
http://www.dnevnikulturni.info/vijes...kom_pjesnistvu

[stardust-tracer]

Poezija Online - portal za objavu poezije
http://www.poezijaonline.info/

[Perzefona]

Hackabout kaže:

Ma da, i Ivan Slamnig. Tu je teško odabrati, sve su mu pjesme dobre. Meni su najdraža Tri tvornička dimnjaka iz Analecte i Ubili su ga s opekama.Dodala bih i Gordanu Benić - vjerojatno ne sasvim procijenjenu pojavu, čiji je repertoar mistički i unosi neku šamansku dimenziju u inače ipak europsko hrvatsko pjesništvo.

A Isuse presveti! Ubili su ga ciglama.



Edit: tek sad vidim da je ovo potonula tema koja je noćas dignuta. Još sam se čudila...

[sods]

stitch kaže:

Gluposti.

Evo deset vrhunskih: Matoš, Šimić, Cesarić, Tadijanović, Slamnig, Krklec, Pupačić, Mihalić, Krleža i, kao šećer za kraj, Bunić Vučić. A mogao sam uvrstiti i Lucića.

Svjestan sam ja da ti o hrvatskoj poeziji pojma nemaš, ali više ostavljam podsjetnik ovima što stavljaju stihove.

svaka čast

[Floverka]

Utjeha kaosa ja antologija suvremene hrvatske poezije i u njoj se da naći svašta lijepoga, kao npr:

Mrkonjić
Dedić
Jendričko

i još njih dvadesetak

[raatko]

Anka Žagar, Danijel Dragojević, Zvonko Maković... ---

[Perzefona]

sods kaže:

svaka čast

Skidaš kapu nekome tko je izostavio Ujevića i Parunicu.

Dedić, o da!

[avant-garde]

raatko kaže:

Danijel Dragojević, Zvonko Maković... ---

Dragojević je odličan pjesnik, vrh vrhova. A što se tiče Makovića, možeš li staviti neku njegovu pjesmu? Baš me intrigira.

[Floverka]

Delimir Rešicki

Kosovel

Ona koja je krenula
odvesti me doma
sada na pola je puta.

Noću putuje
samotnim cestama
danju se odmara
s rukama na očima.

U tamnim borovim šumama
jede šišarke i pije snijeg
iz mojih bilježnica.

Još uvijek ne zna mi ime.

Saznat će ga
kao i uvijek
dan prije nego
što me pronađe.

Tada će me prstom
pokazati anđelu smrti
čija molba za službom
daleko od Krasa
ostala je zametnuta
među inim
pjesmama o mladosti

[Novembre]

Drago mi je što ste spomenuli Rešickoga, volim njegove zbirke Aritmija, Ezekijelova kola i Knjiga o anđelima.
Od pjesnika koji zasada nisu spomenuti volim Vladimira Rema, iako nije napisao puno poezije i poznatiji je po radovima vezanima za kulturu i povijest Slavonije, njegove pjesme su mi predivne (zbirka Umor krvi, ostale ne mogu nigdje pronaći), te Valentin Benošić, koji me i stilom i tematikom jako podsjeća na već spomenutog A. B. Šimića. Volim i Šopa zbog nevjerojatne sposobnosti da na jednostavan, nepretenciozan način ostvari maksimalan učinak, te Sudetu koji me ipak najviše osvojio Morom, pa su mi njegove pjesme u drugom planu.
Vezano za romantizam Preradović mi nekako nije sjeo, Vraz još manje, ali Jorgovanić mi se čini (zapravo više fantastičnim pričama) kao nešto što bi moglo zainteresirati srednjoškolce za lektiru iz toga doba (možda više od onoga što su prisiljeni čitati). Pisao je i poeziju, prema mišljenju kritike prilično dobru, pa tko voli...