Tema potpore za one koji su izgubili najmilije nakon borbe protiv teške bolesti

[Jadranka63]

Blackberry13 kaže:

negdje sam procitala da covjek ne moze ocekivati da ce imati kvalitetan zivot nakon gubitka ako ne prodje fazu tugovanja. pise: tugujte, ne sakrivajte to.
ne mogu da razumijem sta se pod ovim podrazumijeva, kakve veze sakrivanje ima sa tugovanjem. sta vi mislite?
ja sam izgubila majku prije nesto vise od godinu, i tugujem i nikad necu prestati. tugujem svaki dan, svaki tren, nikad jos nije proslo vise od 15-20 min da ne pomislim na nju, da ne mislim o njoj. to kako i koliko mi nedostaje ne moze se ni izraziti rijecima.ali... nikad o to me ne pricam. ne pricam, jer mi je pretesko, ne pricam jer ne mogu da slusam: sta ces, zivot ide dalje. znam ja da zivot ide dalje, i evo zivim ga, i znam da ne mogu nista, ali jednostavno mi je jos gore kad mi to neko kaze. ne vidim kako bi mi moglo pomoci kad bi o tom pricala, svi imaju neke savjete, a najvise oni koji jos uvijek imaju oba roditelja, djecu i kompletno sve, e oni najbolje znaju kako "zivot ide dalje.." itd. jednostavno ne mogu da se suocavam sa takvim (i slicnim) savjetima. naoko zivim normalan zivot, vecina ljudi oko mene mozda misle i da sam preboljela, mada je istina potpuno suprotna.

ali zanima me vase misljenje da li je taj proces tugovanja povezan sa pricom o tome? ja tugujem, u sebi, stalno, ali nikom ne pricam. cinim li sa time sebi lose?
da li ste vi ostali (ne racunajuci forum) mogli o tim osjecanjima razgovarati nsa drugim ljudima?

Draga, svak ima svoj način tugovanja....ja pričam o svojoj kćeri ka da je živa ...njezine slike su svuda po stanu ....njezinu robu nosim i onda se osjećam bolje....plačem kada mi se plače....evo prošle su dvije god. i dva miseca , skinula sam crninu i nekako se bolje osjećam ,nikada nisam crnu boju volila i osjetila sam da je vrime da krenem dalje ...nikada više ja neću biti ona koja sam bila....to je ne moguće ...bol je uvik prisutna i biti će ....to čovik ne može nikada priboliti samo se navikne živiti sa tom boli....Ljudi sa strane ne mogu znati kako se ti osjećaš....samo ti znaš koliko boli....


Ja se uvečer isplačem kada ostanem sama....kažem svak ima svoj način.....ja sam izgubila , oca i majku ....ali dite izgubiti je nešto neusporedivo....imam osjećaj da sam umrla sa njom... jer nisam izgubila samo nju ...izgubila sam i njezinu dicu...Najteže mi je kada vidi mame i ćeri...a toliko smo bile vezane...bliske ...najbolje prijateljice....umirem od boli ...stisnem zube i idem dalje....Draga tuguj na svo način ....sa vrimenom će ti postati malo lakše viruj mi....Drži se.

[dudaa]

Jadranka63 kaže:

Draga dudaa ne daj se draga...pomisli na mene...izgubiti dite to je najstrašnije šta se nekom može dogoditi ali izbora nemamo viruj mi....prestrašno je ali iz ove kože ne možemo, svaki dan je borba ...svaki dan bol ...prestrašna bol....ja se zatrpavam sa poslom ...nedam da me bol uništi...svaki sekund ona je sa mnom i uvik će tako biti....ne mogu to prihvatiti i tako mi je lakše....oni su živi u tvom srcu i ne bi volili da toliko patiš sigurno....ima snage u tebi znam, osjećam to.Moja susjeda cura od 30 god. je izgubila mamu kada i ja ćer ...jako smo se zbližile ona nam je postala kao član obitelji ...jedna drugoj puno značimo i razumimo se...bilo šta da joj triba ona nazove dođe....šećemo ,pričamo ,plačemo i lakše je nekako....moraš naći način da kreneš dalje.Javi mi se na pp.uvik ću pomoći koliko mogu.Drži se molim te.

joj puno ti hvala...mogu samo zamisliti kako bih ja reagovala da sam u tvojoj kozi....pitam se kako smo prisebne...posle svega...eto bas sinoc lezim,zatvorim oci i krecu secanja...vidim majku kako ulazi u stan...pa se secam odece koju je nosila do detalja,razgovora sa njom....i u tom trenutku na samu sliku u glavi krece jaka aritmija,klasicna panika, zacenim se od placa...bol u grudima ....sigurna sam da i ti prezivljavas traumu na isti ili slican nacin...puno ti hvala sto si tu,sto mi dajes podrsku...znaj da sam i ja uz tebe....mislim na tebe... pratim iz dana u dan kroz tvoje pisanje kako se osecas : K pisacu ti pp naravno

[Blackberry13]

Jadranka63 kaže:

Draga, svak ima svoj način tugovanja....ja pričam o svojoj kćeri ka da je živa ...njezine slike su svuda po stanu ....njezinu robu nosim i onda se osjećam bolje....plačem kada mi se plače....evo prošle su dvije god. i dva miseca , skinula sam crninu i nekako se bolje osjećam ,nikada nisam crnu boju volila i osjetila sam da je vrime da krenem dalje ...nikada više ja neću biti ona koja sam bila....to je ne moguće ...bol je uvik prisutna i biti će ....to čovik ne može nikada priboliti samo se navikne živiti sa tom boli....Ljudi sa strane ne mogu znati kako se ti osjećaš....samo ti znaš koliko boli....


Ja se uvečer isplačem kada ostanem sama....kažem svak ima svoj način.....ja sam izgubila , oca i majku ....ali dite izgubiti je nešto neusporedivo....imam osjećaj da sam umrla sa njom... jer nisam izgubila samo nju ...izgubila sam i njezinu dicu...Najteže mi je kada vidi mame i ćeri...a toliko smo bile vezane...bliske ...najbolje prijateljice....umirem od boli ...stisnem zube i idem dalje....Draga tuguj na svo način ....sa vrimenom će ti postati malo lakše viruj mi....Drži se.

i ja o mami pricam u sadasnjem vremenu i uvijek cu. kad neko za nju upotrijebi rijec pokojna, ja ga odmah u sebi mrzim, i pitam se zasto mora koristiti tu rijec. ne mogu da ne pomislim da hoce da me povrijedi, jer zasto inace?

ne mogu ni pomisliti kako je tebi, ne smijem...previse boli i pomisao. i meni je najteze kad napolju vidim mame i kcerke, valjda samo to primjecujem jer samo to gledam..svi imaju mamu osim mene, tako to meni izgleda..

i meni je mama citav zivot bila najbolja prijateljica i samo njoj sam potpuno vjerovala, sad vise nikom...

imas li jos djece ili samo ona?

[dudaa]

joj prepoznala sam sebe kada si rekla da vidjas mame i cerke.a mi nemamo majku..imam iste misli i osecaje kao ti...neznam kako ti,ali meni najteze padaju praznici.,rodjendan...koje bih inace docekivala,provodila sa mamom...a vise nemogu....svaki je dan tezak...ali ti dani....uzas

[Blackberry13]

dudaa kaže:

joj prepoznala sam sebe kada si rekla da vidjas mame i cerke.a mi nemamo majku..imam iste misli i osecaje kao ti...neznam kako ti,ali meni najteze padaju praznici.,rodjendan...koje bih inace docekivala,provodila sa mamom...a vise nemogu....svaki je dan tezak...ali ti dani....uzas

praznici su za mene izgubili svaki smisao. potpuno ih ignorisem da bih malo umanjila bol.

[Ivanicapeca]

Danas je godinu dana da sam izgubila bratića. Trebao je taj dan doći k meni da vidi mog sina, taman smo bili izašli iz rodilišta i nosio mi je neke stvarčice za njega. Samo se bio srušio. Na kraju se uspostavilo da je imao neku srčanu manu cijeli život, za koju je znao, al nam nikad nije pričao o tome...toliko mi fali Bio je vječno pozitivna osoba, dolazio mi je u bolnicu u posjete dizati mi moral kad sam pucala po šavovima. Zadnje sam ga i vidjela na hodniku bolnice nakon što je vidio malog na neonatologiji. Bila sam sva jadna a on je rekao "Ine bit će to sve super, vidit ćeš..." i te riječi su imale takav uvjerljivi prizvuk i zaista sam povjerovala u to, i danas je sve super, mali je super, a njega nema i ne mogu to s njim podijeliti, ne mogu ga nazvati zezati se s njim... Mogu ga samo sanjati i u snu od njega dobiti žutu mirišljavu ružu na dar, kao neku noć. I mogu mu kupiti žute ruže i odnjeti na grob...damn
E živote jesi zajeban!

[Blackberry13]

Ivanicapeca kaže:

Danas je godinu dana da sam izgubila bratića. Trebao je taj dan doći k meni da vidi mog sina, taman smo bili izašli iz rodilišta i nosio mi je neke stvarčice za njega. Samo se bio srušio. Na kraju se uspostavilo da je imao neku srčanu manu cijeli život, za koju je znao, al nam nikad nije pričao o tome...toliko mi fali Bio je vječno pozitivna osoba, dolazio mi je u bolnicu u posjete dizati mi moral kad sam pucala po šavovima. Zadnje sam ga i vidjela na hodniku bolnice nakon što je vidio malog na neonatologiji. Bila sam sva jadna a on je rekao "Ine bit će to sve super, vidit ćeš..." i te riječi su imale takav uvjerljivi prizvuk i zaista sam povjerovala u to, i danas je sve super, mali je super, a njega nema i ne mogu to s njim podijeliti, ne mogu ga nazvati zezati se s njim... Mogu ga samo sanjati i u snu od njega dobiti žutu mirišljavu ružu na dar, kao neku noć. I mogu mu kupiti žute ruže i odnjeti na grob...damn
E živote jesi zajeban!

Ivanicesta da kazem, ti znas kakav je zivot.
a za malog

[Jadranka63]

Blackberry13 kaže:

i ja o mami pricam u sadasnjem vremenu i uvijek cu. kad neko za nju upotrijebi rijec pokojna, ja ga odmah u sebi mrzim, i pitam se zasto mora koristiti tu rijec. ne mogu da ne pomislim da hoce da me povrijedi, jer zasto inace?

ne mogu ni pomisliti kako je tebi, ne smijem...previse boli i pomisao. i meni je najteze kad napolju vidim mame i kcerke, valjda samo to primjecujem jer samo to gledam..svi imaju mamu osim mene, tako to meni izgleda..

i meni je mama citav zivot bila najbolja prijateljica i samo njoj sam potpuno vjerovala, sad vise nikom...

imas li jos djece ili samo ona?

Imam sina ima 11 god. i on me najviše drži na životu , da nije njega ne znam šta bi sa mnom bilo....predala bi se, a ovako kada njega vidim znam da me triba , šta bi on bez mene....skoro sam umrla kada se to dogodilo ....i kada sam njega pogledala onako tužnog trgla sam se dignula iz kreveta ...shvatila sam da sam jedno dite izgubila i da tu nema povratka a ovo drugo me triba sada najviše.


Tako da mi je on najveći motiv za život...on mi je snaga, nada i zbog njega se i smijem, veselim, a kada nitko ne vidi plačem.Ne želim da odrasta u suzama, ima pravo na svoj život, i na svoju mamu.LJudi kažu lakše ti je kada imaš njega....ali svak je osoba za sebe....nitko ne može nju zaminiti...to je praznina koju nitko nikada neće ispuniti ...Bila je jedinica 14 god. naša princeza, lipotica, bila je voljena od cile obitelji nešto posebno, obožavala sam je ....moj ponos, moj život, i onda u jednoj minuti izgubiš sve....noćna mora....ni sama ne znam otkuda mi snaga....ali guram nekako....Uvik je sa mnom , svaki sekund,svega se sićam i ponovo proživljavam, svagdi je vidim i za mene je živa.To je moj način da preživljavam dan za danom....Držite se cure...veliki pozdrav.

[Almost Rosey]

@BoKra, post ti je premješten ovamo. Nadam se da ćeš tamo naći potporu i barem djelić utjehe