Zašto je Hegel faca?

[illegale]

Surfajuci po ovom casopisu cemu, opet naletim na Hegela i neciju misao da je nakon Hegela filozofja izgubila smisao. Nesto u tom kontekstu, kao da je Hegel otkrio bit, te je uspjeno prezentirao.

A nedavno sam citao neki njegov uvod gdje ili covjek lose artikulira pa njegove izjave smatram kontradiktornim ili je nesto drugo u pitanju. Jednostavno, da nisam zreo za Hegela. Pa eto, vi koji se razumijete u povijest filozofije i u sve to filozofe, mozete li mi odgovoriti na pitanje?

Zasto je Hegel faca?

[obelix]

Zato što je stvorio, pod utjecajem i druženjem sa Schellingom, Hölderlinom i ostalim grandioznim misliocima onog doba, jedan potpuno novi način razmišljanja, rasuđivanja i logičkog povezivanja.

Napravio je doslovnu revoluciju u filozofskom razmišljanju, u distingviranju pojmova, u etici, u metafizici... Probaj čitati njegovu Enciklopediju filozofskih znanosti, imat ćeš osjećaj da si cijelo vrijeme gledao na svijet krivo...

Vrhunski genijalac, jedan od najvećih svih vremena. Iako u mladosti i nije baš bio reprezentativan...

[Mljacko]

U konekstu same povijesti filozofije Hegel je zadnji koji je napravio sveobuhvatni filozofski sustav, a to znači da je zadnji filozof u povijesti filozofije koji je pod svoju filozofiju išo ubaciti - sve - prirodu, etiku, estetiku, politiku, povijest...

Poslije njega filozofija se uglavnom bavi čovjekom i njegovom ulogom...

Za filozofiju prirode možemo reći da danas gotovo ne postoji (a i znanost je lagano u kurac otišla)

[Silajn]

Enivej, nek mi netko od vas načitanijih objasni zašto je Hegel morao promijeniti terminologiju za već utvrđene kategorije tako da ga moram čitat s filozofskim rječnikom Koliko sam ja primjetila, njegov je sustav itekako utemeljen i nadovezan na ranije filozofske teorije. Iritantno mi je bilo čitat to sve zabašureno u često čak i neskladne izraze.

[Gospon Pes]

obelix kaže:
Hölderlin

Ne valjda onaj poludjeli pjesnik iz Tübingena?

(Vidis kak idealisti zavrsavaju? Da ti rezerviram Hölderlinov toranj? )

[Majkl Džekson]

obelix kaže:
Zato što je stvorio, pod utjecajem i druženjem sa Schellingom, Hölderlinom i ostalim grandioznim misliocima onog doba, jedan potpuno novi način razmišljanja, rasuđivanja i logičkog povezivanja.

Napravio je doslovnu revoluciju u filozofskom razmišljanju, u distingviranju pojmova, u etici, u metafizici... Probaj čitati njegovu Enciklopediju filozofskih znanosti, imat ćeš osjećaj da si cijelo vrijeme gledao na svijet krivo...

Vrhunski genijalac, jedan od najvećih svih vremena. Iako u mladosti i nije baš bio reprezentativan...

svi utječu na sve. ovaj pod utjecajem onoga, onaj pod ovovime i tak do u kud? ko je onda prvi filozof na koga nitko nije utjecao- sta su ostali---nefilozofi vec promisljatelji onog vec misljenog? da li je u filozofiji moguc utjecaj nekoga na nekoga i da li je to onda uopce filozofija?



....revolucionarno u hegela je to što je žilsku da je filozofija zadovoljenje potrebe vremena samoga...




....valjd treba utuci nesto vise godinica da bi se uslo u filozofiju i ocovjecilo

[RobiKa]

Silajn kaže:
Enivej, nek mi netko od vas načitanijih objasni zašto je Hegel morao promijeniti terminologiju za već utvrđene kategorije tako da ga moram čitat s filozofskim rječnikom Koliko sam ja primjetila, njegov je sustav itekako utemeljen i nadovezan na ranije filozofske teorije. Iritantno mi je bilo čitat to sve zabašureno u često čak i neskladne izraze.

Ah, pa to svi oni stalno rade - redefiniraju, pretresaju, bruse tu vreću svog 'pribora'.

Hegle je toliko velika faca da je baš on mjera, the glavna faca. Bar za veći dio filozofa. Ako se samo očešeš o to (kao estetika, razne socijalne znanosti i druge hum.) naletiš pomalo nepripremljen. I da naravno da se nadovezuje - master nadovezivanja. I što bi falilo čitanju s rječnicima, komentarima i fusnotama.

Balkanska mitologija o vaznosti Hegela, o Hegelu kao seminalnom umu poslijeKantne ere, odaje jedno fetisisticko gutanje onoga sto apeluje ka, da se sada namjerno neispravno izrazim, absolutizmu.

Da je Hegel veliki filozof, kreator historicizma, otac hermeneutike i pradjed egzistencijalizma, iskra fenomenologije i briliantni kriticar i sugraditelj Kantne 'Kopernikovske revolucije' ne bi osporili ni njegovi najglasniji kriticari, od Russella nadalje. Ono sto se neda oprostiti, bar ne pristalici analiticke filozofije kao sto sam ja, jeste Hegelova tendencija da odvede ciste i razumne sheme (kao na primjer razvitak Kantove ideje o potrebi samosvjesti prije spoznaje vanjskih predmeta, u ideju o indirektnoj spoznaji o svjesti o sebi u drugih) u nesagledivu i ultra-abstraktnu pricu o Univerzalitetima, Apsolutnom duhu i slicnim lutanjima maste. A to su bas stvari koji nasi fakulteti vuku kao Atlas na ledjima, vjerujuci da su to snjezni vrhovi filozofskih kanona. I sta je najgore, studenti tih institucija diskutuju o Hegelu nonsalantno, na isti nacin kao sto drugi diskutuju o Platonu, Shopenhaueru, Rawlsu i Davidsonu. Diskutanti koji, opiceni grandioznoscu i kompleksnosti njegovih djela, zaboravljaju cak i osnove formalne logike.

U interesu ferpleja, moram priznati da Hegelova kontribucija u socializiranju razuma, i stavljanju covjeka u kontekst okoline pogadja metu na isti nacin kao sto Wittgenstein to radi u prici o interpersonalnom jeziku kao osnovi ljudskog razuma. Gospon. Ludwig; e sada vec razgovaramo o faci filozofije!

[obelix]

A neće biti baš tako. Vidim da ti lagano naginješ proglasiti Hegela mistikom (čuo priču mnogo puta već ), no ja se s tim neću unaprijed složiti. Gdje ti vidiš nesagledivost u dijalektičkom mišljenju? U mišljenju o "zbilji kao cjelini", odnosno apsolutu? Ne znači to da ti promatraš dio neke zbilje, nego nju cijelu...

Zapravo je po Hegelu jedini pravi način spoznaje samospoznaja, ali ne prije spoznaje noumenalnog svijeta, kako ti Kanta navodiš. Svijest o vlastitosti. Svijest o prisustvu samog sebe. E, to je spoznaja istine. Nekome se to može činiti preapstraktno (pogotovo analitičarima, kojima kako vidim pripadaš )

Zapravo je po meni najveći njegov doprinos filozofiji razvitak dijalektičkog mišljenja. Manje to što ti kažeš da je dao temeljne udarce egzistencijalizmu, hermeneutici, fenomenologiji etc... Dijalektičko mišljenje je upravo to što te neminovno vodi do spoznaje o apsolutu. To je jednostavno istina, ako si shvatio njegov rad. Dijalektika je način razmišljanja, a ne uvođenje "nove logike" (i taj sam "argument" već čuo). Za Kanta je pojam istina usko vezan uz predodžbu iste, a za Hegela ne, dapače. Tek nakon prevladavanja stupnjeva gdje je spoznaja vezana uz predodžbu dolaziš do prave istine. Istina nema veze s predočavanjem, već je ona sama za sebe čista misao.

Dizem ruke, zaboraviti dijalektiku u prici o Hegelu je katastrofalna greska sa moje strane, cudim se da se zagrebacki marksisti-na-tajno nisu masovno pobunili Mozda je do mene, odnosno sigurno je do mene, jer cak ni Sartre-a nemogu objasniti van konteksta, odnosno pretvoriti jezik njegovog djela, koji je samoizdrzljiv, u nesto sto zvuci trijezno i sabrano. Odnosno, bilo kakva odbrana Sartre-a se uvijek osniva na pogledu svjeta koji nije prikladan rigoroznoj analitickoj inspekciji. Slicno sa Hegelom.

Ali ono sto sam htio istaknuti, i ono pored cega jos uvijek stojim, je gotovo slijepa odanost Hegelu na nasim prostorima, odanost koju pripadnici nemogu uvijek objasniti. Mozda mi neko moze pojasniti taj fenomen na jedan objektivan nacin, tj. kako se stvaraju predispozicije ka odredjenim imenima filozofije, ponekad nevezano za njihov rad. Malo prije sam u sali spomenuo marksiste, ali je obsesija Hegelom jednim dijelo zasluga starog rezima. Ironija je u tome sto me vise interesuje intelektualna dinamika vezena za Hegela nego Hegel sam.

[demos]

illegale kaže:
Surfajuci po ovom casopisu cemu, opet naletim na Hegela i neciju misao da je nakon Hegela filozofja izgubila smisao. Nesto u tom kontekstu, kao da je Hegel otkrio bit, te je uspjeno prezentirao.

A nedavno sam citao neki njegov uvod gdje ili covjek lose artikulira pa njegove izjave smatram kontradiktornim ili je nesto drugo u pitanju. Jednostavno, da nisam zreo za Hegela. Pa eto, vi koji se razumijete u povijest filozofije i u sve to filozofe, mozete li mi odgovoriti na pitanje?

Zasto je Hegel faca?

Hegel je otkrio bit!? Vidi čuda! I JOŠ JU JE USPJEŠNO PREZENTIRAO!? A KOJU, MOLIM TE (navedi).

I nakon Hegela filozofija je izgubila smisao samo za one koje je uspio ustrašiti svojim megalomanskim rečenicama, svojim bravurama i brljanjem po tamnim i teškim stvarima.

Konačno - što od onog megalomanskog materijala čovjek uopće može valjano upotrijebiti!?

[demos]

Londinium kaže:
..

Ali ono sto sam htio istaknuti, i ono pored cega jos uvijek stojim, je gotovo slijepa odanost Hegelu na nasim prostorima, odanost koju pripadnici nemogu uvijek objasniti. Mozda mi neko moze pojasniti taj fenomen na jedan objektivan nacin, tj. kako se stvaraju predispozicije ka odredjenim imenima filozofije, ponekad nevezano za njihov rad. ....

Običan svijet svoju kulturu iskazuje na način da slijedi društvene naputke. Još i više ako su mu skroz tuđi i nerazumljivi. On se uvijek može poznvati na to da su razumljivi "pametnijima od njega". No, ako bismo krenuli tim putem, ne bi nas trebala iznenaditi "prazna katedra". Konačno, Hegel na ovim prostorima nije ni prvi ni posljednji "Mjehur od sapunice"

[Watrous]

Hegel je faca jer je njegov filozofski sistem Apsolutne Istine mozda najgrandioznije delo jednog coveka uopste.

[Watrous]

"...No, tada ce apsolutni trijumf misljenja, podjednako kadrog da se konstituise u svojoj subjektivnosti kao i da u njoj konstituise svoj objekt, biti sasvim blizu.Hegel ce misliti samo bice, u njegovoj celosnosti, kao misljenje sebe u filozofirajucem misljenju..."

[Sigmund]

KREACIONIST kaže:

Sam Hegel rekao je da se iza svake filozofije pojavljuje nova, koja tvrdi da ostale filozofije nemaju nikakve vrijednosti. Svaka polaže pravo da je najzad pronašla ono pravo. Ali se uvijek pokazuje da se na takvu filozofiju „mogu primijeniti one druge riječi iz Sv. Pisma koje je apostol Pavle uputio Ananiji: 'Gle, noge onih koji će te iznijeti već su na pragu.'“ Iza Hegela došla je filozofija koja je njega opovrgla. Heidegger pokazuje kako sama logika i proračunjljivo mišljenje novovjekog čovjeka ne uspijeva izraziti ono «supstancijalno».

Nije iza Hegela došla nikakva filozofija koja ga je "opovrgnula". Hegelov sustav je zadnji sveobuhvatni filozofski sustav. Štoviše, Hegel kaže da on označava kraj filozofije, odnosno njen vrhunac. To se na prvi pogled može činiti megalomanski i pretjerano, ali što se čovjek više udubljuje u Hegela, vidi da je to zapravo istina. Hegel je probavio svu filozofiju prije njega i uobličio ju u sustav koji je teško "opovrgnuti", osim ako ne opovrgneš cijelu filozofiju kao takvu. Hegel je postavio standarde ispod kojih nijedna filozofija poslije njega više nije mogla ići. Sve nakon njega proizlazi iz njega i mora se odrediti prema njemu.
Hegel je holist koji pokazuje da je sve onako kako jest zbog svojih odnosa sa svim drugim. Drugim riječima smisao bilo čega nalazi se u ulozi koju to nešto igra u totalitetu svega ostalog.
Nadalje, utjecaj Hegela na intelektualni i politički razvoj nemoguće je precjeniti. Hegel je bio prvi modernist, ali ujedno i prvi postmodernist. Kojeveova predavanja o Hegelu rodila su Foucaulta, Sartrea, Lacana i uopće cijelu francusku poslijeratnu filozofiju. U spoju s lingvistikom i psihoanalizom rodila je egzistencijalnizam, strukturalizam, poststrukturalizam i postmodernizam, Derridu, Žižeka itd. Cijela anglosaksonska analitička filozofija razvila se u oporbi prema Hegelu, itd.

KREACIONIST kaže:

A kakav je freak Hegel bio govore najbolje ova dva citata Karla Rozenkranza:
Rosenkranz kaže: „Da bi izrazio život ideje, (Hegel) je konstruirao jedan trokut trokuta koje je postavio u takvo uzajamno kretanje da je svaki od njih postao ne samo jedanput ekstrem a jedanput sredina, nego je morao i u sebi proći ovaj proces sa svakom od svojih strana.“
Rosenkranz kaže: „Hegel je morao dokazati da se istina može prikazati za spoznaju u nekoj drugačijoj formi od logičke određenosti bez nasilnosti i puste polufantazije.“

Zašto freak? Pa ovo su citati jednog hegelijanca koji govore u prilog Hegelu, a ne protiv njega.

KREACIONIST kaže:

A kao ilustraciju Hegelovog misaonog ludovanja navedimo ove Hegelove trokutaste polufantazije:
„U drugom trokutu Božje zrenje prešlo je na jednu stranu. Bog je stupio u odnos sa zlom….Ovaj trokut postaje četverokut budući da čisto božanstvo lebdi nad njim. ..on mora prijeći u svoju opreku, Sin mora prokrstariti Zemlju, nadmašiti zlo i probuditi…drugu stranu, samospoznaju Boga kao novu spoznaju koja je jedno s Bogom, kao duh Boga…Ali kroz drugi trokut drugog trokuta posredno se obrazovao treći, povratak Svega u samog Boga, ili razlivenost ideje preko Svega.„

Hegelovo "misaono ludovanje" je takvo samo za nekoga tko o Hegelu ne zna ništa. Istina, do Hegela nije lako doći. Slično je inicijaciji, potreban je netko da te uputi. Kad sam ja prvi put čitao "Fenomenologiju" nisam razumio ništa. John Russon, koji je napisao jedan od najboljih uvoda u Hegela ("Reading Hegel's Phenomenology"), kaže isto da u početku nije razuimio ništa. Ali naslućivao je da tu ima nečeg vrlo važnog i nije odustao. Alexandre Kojeve tri godine nije radio ništa drugo nego proučavao "Fenomenologiju" od riječi do riječi, što je rezultiralo jednom od najvećih intelektualnih procvata u povijesti čovječanstva. Istina je, također, da za Hegela treba imati afiniteta. Srećom, onome tko ga ima, danas je lakše nego ranije ući u sve to, jer postoji masa uvoda u Hegela i masa ljudi koji se danas njime bave. A zašto sve to? Pa zato što Hegel otvara oči, zato što mnoge stvari postaju jasnije. Zato što dolaziš do nekih uvida u prirodu realnosti. Naravno, za to je potrebno nešto truda. Potrebno je proći put Fenomenologije (via negativa, "put očaja"), onako kako ga prolazi samosvijest u stvarnom životu. Ne može se krenuti od kraja. Uzeti neki Hegelov citat izvan konteksta i koristiti ga kao dokaz Hegelove "ludosti" ne služi ničemu. Ili kako kaže Hegel:

"Cilj je uvid duha u ono što je znanje. Nestrpljivost zahtijeva nemoguće, naime postizanje cilja bez sredstava. Jednim se dijelom ima podnijeti duljina tog puta, jer svaki je moment nužan; drugim se dijelom treba zadržati pri svakome, jer svaki je sam jedan individualan cio lik..."

[KREACIONIST]

Sigmund kaže:

Zašto freak? Pa ovo su citati jednog hegelijanca koji govore u prilog Hegelu, a ne protiv njega.

Točno, Rozenkranzove riječi navodim prvenstveno kao uvod u citate samog Hegela, ali svejedno, naglasak je bio na Hegelovom konstruiranju trokuta trokutova u dijalektičkom kretanju svih sredina svih trokuta sa svim stranicama svih trokuta.

Sad se prisjećam anegdote prema kojoj je Hegel nešto nesuvislo odgovorio svojoj sobarici koja ga je došla upozoriti da je u zgradi ili stanu izbio požar. Ha, dobro, znam, čovjek je bio samo zadubljen u svoje trokute, baš kao što je svojevremeno Arhimed bio zadubljen u svoje krugove, ali sve je dobro dok ne pretjeraš...

Sigmund kaže:

Hegelovo "misaono ludovanje" je takvo samo za nekoga tko o Hegelu ne zna ništa. Istina, do Hegela nije lako doći. Slično je inicijaciji, potreban je netko da te uputi.... A zašto sve to? Pa zato što Hegel otvara oči, zato što mnoge stvari postaju jasnije. Zato što dolaziš do nekih uvida u prirodu realnosti. Naravno, za to je potrebno nešto truda. Potrebno je proći put Fenomenologije (via negativa, "put očaja"), onako kako ga prolazi samosvijest u stvarnom životu. Ne može se krenuti od kraja. Uzeti neki Hegelov citat izvan konteksta i koristiti ga kao dokaz Hegelove "ludosti" ne služi ničemu. Ili kako kaže Hegel:

Pa tu nam je dijalektičku prirodu realnosti otkrio još Heraklit, zar ne? Doduše zar je i Heraklit trebao nekome otkriti da sve teče, da se sve mijenja i prolazi? Oh, da, znam, nećemo sad vulgarizirati stvari, ali ne bi trebali niti previše lebdjeti u zraku, pa u tu svrhu podsjećam na samoeevidentnost nekih stvari i bez takvog zadubljivanja u trokutove trokutova da u tom zadubljivanju postaneš imun i na požar u vlastitom stanu kao Hegel ili na oštrinu rimskog mača kao Arhimed kojeg je briga za vlastite krugove doslovno koštala glave.

Na kakvu samoevidentnost stvari mislim? Pa recimo na onu samoevidentnost koja Kanta ispunjava uvijek novim udivljenjem pri pogledu na zvjezdano nebo nad njim, na isto to i takvo udivljenje koje je nebrojeno puta svjedočio Einstein, dakle na Knjigu Prirode o kojoj su pjevali psalmisti, o kojoj je govorio Job, Izaija i drugi proroci, ili recimo na filozofijsku introspekciju (majeutika) kroz koju pročišćavamo (rađamo) svoju svijest O SEBI, da bi njome osvijetlili svijest ZA SEBE ili tako nekako, zar ne?

Čemu odlaziti u tom trokutanju trokuta unutar trokuta jednih sa drugima i sa svim njihovim stranicama u neke sulude krajnosti? Što je bio cilj toga? Pretpostavljam da je postojao neki viši cilj, ako je Hegel namjerno svoj život žrtvovao poput Sokrata da bi postigao to da ga ni oponenti ni sljedbenici ne mogu zaobići tada se žrtva očito isplatila, ali to nije dovoljno. Moramo pretpostaviti da je ta žrtva imala neki daleko dublji i plemenitiji cilj, nešto poput Sokratovog pridržavanja principa zakonitosti u ključnom trenutku svojega života nakon što mu je presuđeno da ima popiti otrov kukute jer je kao navodno kvario mladež svojim učenjem.

Da je Sokrat zbrisao u skladu s ponuđenom opcijom bijega (kako je poslije njega više puta zbrisao Platon), njegova filozofija bi ostala bez supstancije, a to Sokrat nije htio dopustiti, Wittgenstein je npr. u jeku 2. svj. rata rekao da nije vrijeme za filozofiju i primio se nekog drugog posla, a Paskal se rugao filozofima u dugačkim haljama koji nemaju pametnijeg posla nego pisati filozofska djela. Ta Paskalova kritika filozofa je nešto poput današnje kritike nekih teorijskih fizičara koji žele ostaviti dojam da su pametniji nego što je to realno i moguće. Sam si naveo jedan zanimljiv citat s tim u vezi (Teorija struna).

Znači, ako je Hegel svojom monumentalnom grandioznošću svjesno gradio filozofijski Stonhenge da bi dao poticaj i ponudio orijentir budućim zaljubljenicima u neograničenu moću ljudskoga duha, onda je to već nešto, samo se nadam da nije doista oholo vjerovao da nakon njega nema više ništa što se filozofiji može bitno doprinijeti, jer u tom slučaju je morao biti megalomanski psihopata.

Što je on doista bio ja ne znam, nadam se da je do kraja sačuvao zdrav razum, koliko je to moguće u kontekstu takvog misaonog ludovanja u koji je svjesno ili nesvjesno uronio i kojem je potčinio sve.

Hegelov jezik je prepreka na mnogo načina tako da ga čovjek lako može krivo shvatiti. Citate koje sam naveo u prilog njegovog misaonog ludovanja čisto formalistički smatram dobrim primjerima neprobavljivosti njegovog jezika, ali i pretencioznosti da se bilo kojim i bilo kakvim jezikom ili logičkom metodom dokaže da ljudskom duhu ništa nije nedostupno.

Baš ništa? A malo skromnosti ne bi bilo na odmet, zar ne?

Pogledajmo sad ovaj odlomak:

Hegel writes, "Everything that people value and esteem, everything on which they think to base their pride and glory, all of this finds its ultimate focal point in religion, in the thought or consciousness of God and in the feeling of God" (76). Hegel analyzes the process by which values find ultimate focus in religion, identifying a dialectic of "manifestation" or "objectification" in the nature of religion. Against Schleiermacher , Hegel argues that religion is not merely the feeling or the immediate knowledge of God. Religion is also the cognitive knowledge of God because even immediate knowledge must include "knowing not only that an object is but also what it is" (88). Further, religion is also an internal relation to God, "having God in one's heart" (106). These three aspects of religious knowledge — the immediacy of God, the definiteness of God, and the union with God — are for Hegel related aspects of the manifestation of Spirit.

Glede boldanoga: Kako bi čovjek mogao znati ne samo da Bog jest (Knjiga Prirode i relativna analitička moć ljudskog razuma), nego i kakav Bog jest da mu se taj Bog nije objavio?

Bog je u stanju zastirati vidik prema sebi, a Hegel kao da mu odriče tu moć i pravo i to je ono što se meni kod Hegela čini neobjektivnim i oholim.

Zato i njegove trokutaste trokute trokuta vidim kao građenje Babilonske kule i pokušaj da se Luciferski vine u nedozvoljene visine...

Ako sam nešto krivo shvatio možda opet padnem u napast da opet krenem čitati Hegela...

A što se tiče nestrpljivosti, pa ja nemam strpljivosti slušati ni Pogorelića kad svira dosadne i nerazumljive Beethovenove klavirske koncerte, a kamoli da bi imao strpljivosti čitati nerazumljivog Hegela bez da me netko inicira kao što ti kažeš i bez da unaprijed uvidim da Hegel uistinu nije bio freak koji je smatrao da Božja objava nije od presudnog značaja za bezgraničnu moć ljudskog uma.

Kad čujem da neko vjeruje u bezgraničnu moć vlastitog uma (a da nije sam Bog u pitanju) odmah znam da je to onaj isti koji multisvemirima pokušava izbaciti Boga iz igre, ne zato što argument multisvemira ima smisla već zato što se radi o montiranom mišljenju s unaprijed određenim ishodom kojeg dijalektika samo treba formalno opravdati.

Ne idi čovječe malen ispod zvijezda, ali ni prevelik, ni preokrugao, ni pretrokutast...Što je istina, pitaše Pilat Isusa, a Isus znaše da ga ovaj pita o filozofskoj istini i ne odgovori ništa, ne dobivši odgovor Pilat se razljuti i upita Isusa zar ne zna da ima moć osuditi Ga ili osloboditi, ali naravno da Isusa to nije nimalo fasciniralo te Isus reče Pilatu: "S kakvom bi moći raspolagao da ti nije dana odozgo?"

Što je umno to je zbiljsko, što je zbiljsko to je umno, to mi nekako vuče na Kopenhagensku interpretaciju kvantne mehanike, a Hegelova vjera u bezgraničnu moć ljudskog uma čini Hegela najboljim kandidatom za najradikalnijeg tumača Kopenhagenske interpretacije. Samo ga očito jebe kolaps valne funkcije...

Ili?

[Sigmund]

KREACIONIST kaže:

Točno, Rozenkranzove riječi navodim prvenstveno kao uvod u citate samog Hegela, ali svejedno, naglasak je bio na Hegelovom konstruiranju trokuta trokutova u dijalektičkom kretanju svih sredina svih trokuta sa svim stranicama svih trokuta.

Pa zašto onda ne citiraš samog Hegela, nego Rosenkranza? Hegel ne spominje nikakve "trokute". Mogao si spomenuti i neke kritičare Hegela. Ima ih malo, doduše, a njihove kritike izgledaju pomalo groteskno, kao borba patuljaka s divom, ali ipak...

KREACIONIST kaže:

Pa tu nam je dijalektičku prirodu realnosti otkrio još Heraklit, zar ne? Doduše zar je i Heraklit trebao nekome otkriti da sve teče, da se sve mijenja i prolazi?

Da, naravno. Kao što sam napisao, Hegel je sinteza sve dotadašnje filozofije. Ne radi se o tome tko je što otkrio i tko je bio prvi. Radi se o spoznavanju, o naporu da se dođe do istine, kojeg svatko sam mora poduzeti, uz pomoć filozofije, naravno. Nije to natjecanje. Netko za to ima afiniteta i kapaciteta, a netko nema.

KREACIONIST kaže:

Čemu odlaziti u tom trokutanju trokuta unutar trokuta jednih sa drugima i sa svim njihovim stranicama u neke sulude krajnosti? Što je bio cilj toga? Pretpostavljam da je postojao neki viši cilj, ako je Hegel namjerno svoj život žrtvovao poput Sokrata da bi postigao to da ga ni oponenti ni sljedbenici ne mogu zaobići tada se žrtva očito isplatila, ali to nije dovoljno.

Kakvi opet trokuti, čovječe. Možemo li ovdje malo koherentno misliti? Možemo li čuti neki razumljivi argument? Kakve krajnosti? Sve je razumno i logično. Kakva sad žrtva? Živio je udobnim građanskim životom, imao profesuru. Ne razumijem.

KREACIONIST kaže:

Znači, ako je Hegel svojom monumentalnom grandioznošću svjesno gradio filozofijski Stonhenge da bi dao poticaj i ponudio orijentir budućim zaljubljenicima u neograničenu moću ljudskoga duha, onda je to već nešto, samo se nadam da nije doista oholo vjerovao da nakon njega nema više ništa što se filozofiji može bitno doprinijeti, jer u tom slučaju je morao biti megalomanski psihopata.

To su tipične tvrdnje ljudi koji ne razumiju Hegela. Hegelova ambicija je bila da filozofiju pretvori u znanost, u smislu da je oslobodi od besmislenog trkeljanja, i to mu je u velikoj mjeri i uspjelo. Ne po tome da više nema trkeljanja (jer ga očito ima), nego po tome što se sva ozbiljna filozofija nakon njega morala odrediti prema njemu, tj, prema velikoj sintezi filozofije koju je postigao. Nije se više moglo ići ispod tog standarda. A Hegel nije bio grandoman. On je znao da je vrijeme za tu sintezu sazrelo; on sam govori o smislu i o cilju povijesnog razvoja. U njemu se fokusiralo ono, što bi se da nije bilo njega fokusiralo u nekom drugom, i toga je bio svjestan.

KREACIONIST kaže:

Hegelov jezik je prepreka na mnogo načina tako da ga čovjek lako može krivo shvatiti. Citate koje sam naveo u prilog njegovog misaonog ludovanja čisto formalistički smatram dobrim primjerima neprobavljivosti njegovog jezika, ali i pretencioznosti da se bilo kojim i bilo kakvim jezikom ili logičkom metodom dokaže da ljudskom duhu ništa nije nedostupno.

Jasno mi je da ljudi ono što ne razumiju mogu proglašavati ludim ili beznačajnim, ali to govori nešto o njima, a ništa o onome što ne razumiju.

KREACIONIST kaže:

Kako bi čovjek mogao znati ne samo da Bog jest (Knjiga Prirode i relativna analitička moć ljudskog razuma), nego i kakav Bog jest da mu se taj Bog nije objavio?
Bog je u stanju zastirati vidik prema sebi, a Hegel kao da mu odriče tu moć i pravo i to je ono što se meni kod Hegela čini neobjektivnim i oholim.

Pa Hegel je bio vjernik, zaboga. Ali to nema puno veze s njegovom filozofijom, kao što nema veze je li bio vegetarijanac ili mesojed, gej ili strejt - Hegel je za sve ljude, i za vjernike i za ateiste, jer je jednostavno iznad takvih podjela i takvih zatucanih pogleda na svijet. A naravno, ako se hoćemo baviti filozofijom, onda moramo pretpostaviti da ljudskom umu u načelu ništa nije nedostupno i da postoji nešto kao što je istina. Ne vidim kako bi inače ta aktivnost imala smisla, a isto tako ne vidim koje bi bile prednosti suprotnog stava - osim ako ne misliš da takav stav valja prihvatiti zato što je istinit, ali u tom slučaju proturječiš sam sebi.


A

KREACIONIST kaže:

ko sam nešto krivo shvatio možda opet padnem u napast da opet krenem čitati Hegela...

Svakako bih i tebi i svakome drugome tko kani raspravljati o Hegelu preporučio da prvo nešto pročita o temi svoje rasprave. Mislim, jbg...logično je, zar ne?

KREACIONIST kaže:

Kad čujem da neko vjeruje u bezgraničnu moć vlastitog uma (a da nije sam Bog u pitanju) odmah znam da je to onaj isti koji multisvemirima pokušava izbaciti Boga iz igre, ne zato što argument multisvemira ima smisla već zato što se radi o montiranom mišljenju s unaprijed određenim ishodom kojeg dijalektika samo treba formalno opravdati.

Kakvi sad multisvemiri. Reci nešto o Hegelu!

KREACIONIST kaže:

Što je umno to je zbiljsko, što je zbiljsko to je umno, to mi nekako vuče na Kopenhagensku interpretaciju kvantne mehanike, a Hegelova vjera u bezgraničnu moć ljudskog uma čini Hegela najboljim kandidatom za najradikalnijeg tumača Kopenhagenske interpretacije. Samo ga očito jebe kolaps valne funkcije...
Ili?

Ne, kolaps valne funkcije jebe fizičare, koji bez filozofskog uvida ne znaju kako da ga shvate.

[Sigmund]

Također, nadovezujući se na prethodni post, jedan zgodan citat iz uvoda knjige Stephena Houlgatea "The Opening of Hegel's Logic":

"Georg Wilhelm Friedrich Hegel (1770–1831) is one of the most important, most influential, and least read of all the philosophers in the Western tradition. Some of those whom Hegel has influenced—such as Marx, Adorno, Gadamer and Derrida—know his texts and lectures well and have written with great subtlety about them. Yet others who acknowledge a debt to Hegel—including, for example, Nietzsche—have little firsthand knowledge of his philosophy, preferring instead to rely on commentaries or histories of philosophy or to read only selected passages by Hegel himself. Furthermore, a great many of those who work consciously against Hegel—such as Russell, Popper, and Deleuze—have almost no direct knowledge of his texts and lectures. Hegel thus finds himself in the unenviable position of being admired (perhaps for his emphasis on the historicity of human life) or reviled (for his alleged hostility to reason, liberty, or difference) by people who often have little idea of what he actually wrote or said.

[KREACIONIST]

Sigmund kaže:

Također, nadovezujući se na prethodni post, jedan zgodan citat iz uvoda knjige Stephena Houlgatea "The Opening of Hegel's Logic":

"Georg Wilhelm Friedrich Hegel (1770–1831) is one of the most important, most influential, and least read of all the philosophers in the Western tradition. Some of those whom Hegel has influenced—such as Marx, Adorno, Gadamer and Derrida—know his texts and lectures well and have written with great subtlety about them. Yet others who acknowledge a debt to Hegel—including, for example, Nietzsche—have little firsthand knowledge of his philosophy, preferring instead to rely on commentaries or histories of philosophy or to read only selected passages by Hegel himself. Furthermore, a great many of those who work consciously against Hegel—such as Russell, Popper, and Deleuze—have almost no direct knowledge of his texts and lectures. Hegel thus finds himself in the unenviable position of being admired (perhaps for his emphasis on the historicity of human life) or reviled (for his alleged hostility to reason, liberty, or difference) by people who often have little idea of what he actually wrote or said.

Ajmo sad posegnuti za jednim drugim citatom

U Newtonovo vrijeme, školovan čovjek mogao je obuhvatiti i shvatiti čitavo tadašnje znanje čovječanstva, barem u glavnim crtama. Ali od tada, razvoj znanosti je takav da današnji školovan čovjek to više nije u stanju. Budući da su se teorije stalno mijenjale da bi objasnile nove promatračke činjenice, nisu nikad do kraja uređene ni pojednostavljeno prikazane tako da ih može shvatiti običan čovjek nestručnjak. Morate biti specijalist, pa čak i u tom slučaju možete se samo nadati da žete točno shvatiti tek mali dio znanstvenih teorija. Osim toga, tempo napretka je tako brz da je ono što se uči u školi ili na sveučilištu već zastarjelo. Samo vrlo mali broj ljudi može držati korak s brzo napredujućom grranicom znanja, a i ti mu moraju posvetiti svoje puno vrijeme i specijalizirati se za uska područja. Ostatak čovječanstva ima tek nejasnu, ako i ikakvu, sliku o rezultatima koji se postižu i uzbuđenjima koja ona stvaraju.

U pravu si da treba čitati Hegela da bi se moglo razgovarati o Hegelu, ali čitaš li ti npr. sve radove o Teoriji Struna ne bi li se tek nakon toga odvažio uključiti u vrednovanje te teorije ili čitaš li ti npr. sve radove o Kvantnoj Mehanici da bi se tek nakon toga odvažio na uključivanje u teme u kojima se raspravlja o nekim aspektima nečega (KM) za što oni koji je najbolje poznaju (KM) ujedno i najgorljivije uvjeravaju ostatak u magli neznanja utonulog svijeta da je (KM) nitko doista ne razumije?

Kako shvatiti putanju elektrona kad elektron nema putanju, a ipak se i dalje govori o njegovim orbitama, a kakvog smisla ima govoriti o orbitama ako nema putanja?

Kako pridobiti čovjeka da u današnjem tako specijaliziranom svijetu počne čitati Hegela? Što nam Hegel ima u eri KM saopćiti o realnosti ovoga svijeta?

Eto, ti njegovo djelo poznaješ iznadprosječno, odgovori mi na gornje pitanje i daj mi motiv da potražim njegovu Fenomenologiju duha u nekoj antikvarnici, djelo koje se spremam čitati već duže vrijeme, ali nikako da dođe na red...

Ja ne zauzimam apriori negativistički stav prema Hegelu, to si valjda shvatio.

A nisam baš ni siguran da je jedina suvisla pozicija krenuti od pretpostavke bezgraničnog povjerenja u neograničenu moć ljudskoga uma.

Moć ljudskoga uma se sastoji u povjerenju u Boga i pretpostavku da nas Bog ne vara, ali što znači da nas Bog ne vara?

To ne znači da je Bog čovjeku dao neograničenu moć spoznaje, upravo suprotno, Bog je čovjeku dao ograničenu moć spoznaje, dovoljnu da spozna da On jest, ali ne i da spozna Što ili bolje rečeno Tko on jest.

Da bi spoznao Tko (kakav) On jest potreban je osobni odnos s Bogom, a to koliko jest i umna djelatnost toliko i nije, Hegel bi rekao da to jest i jedno i drugo i treće (intuitivni osjećaj Boga), ali kad Hegel kaže da je to troje u intermedijalnom odnosu ustvari manifestacija Duha, što on pod time misli?

Meni to vuče na budhističko-kvantno mehaničko-spinozističko-determinističku nužnost prema kojoj je Bog eventualno pokrenuo svemir, ali se istom nakon toga maknuo iz svijeta i pustio da se Duh intermedijalno dijalektički razvija i manifestira putem kvantno-gravitacijskih principa koje nitko nikada neće razumjeti.

Vjerojatno sam opet sve krivo shvatio, ali ti uvijek možeš reći Da, krivo si shvatio i objasniti usput i zašto ili reći Da, krivo si shvatio i usput ne objasniti zašto poput Skeptika.

[Sigmund]

KREACIONIST kaže:

U pravu si da treba čitati Hegela da bi se moglo razgovarati o Hegelu, ali čitaš li ti npr. sve radove o Teoriji Struna ne bi li se tek nakon toga odvažio uključiti u vrednovanje te teorije ili čitaš li ti npr. sve radove o Kvantnoj Mehanici da bi se tek nakon toga odvažio na uključivanje u teme u kojima se raspravlja o nekim aspektima nečega (KM) za što oni koji je najbolje poznaju (KM) ujedno i najgorljivije uvjeravaju ostatak u magli neznanja utonulog svijeta da je (KM) nitko doista ne razumije?

Ne. Priznajem, kriv sam. Ali, u svoju obranu mogu reći da za mene teorija struna ili KM imaju daleko manju važnost za filozofiju ili uopće za povijest ljudske misli i civilizacije nego što ju ima Hegel.

KREACIONIST kaže:

Kako shvatiti putanju elektrona kad elektron nema putanju, a ipak se i dalje govori o njegovim orbitama, a kakvog smisla ima govoriti o orbitama ako nema putanja?
Kako pridobiti čovjeka da u današnjem tako specijaliziranom svijetu počne čitati Hegela? Što nam Hegel ima u eri KM saopćiti o realnosti ovoga svijeta?

Hegel nam ima puno toga saopćiti - onome tko želi slušati i uložiti vrijeme i napor da ga čuje. Nije KM ukinula Hegela. Zato što je Hegel previše apstraktan da bi ga ukinula bilo kakva znanstvena otkrića. On govori o odnosu čovjeka i svijeta. Hegelova Logika se bavi temeljnim kategorijama misli koje ostaju uvijek iste, bez obzira na znanstvena otkrića. Te kategorije prožimaju našu svijest i jezik i daju strukturu svemu što opažamo, svemu što ima formu i sadržaj i svemu što stupa u kauzalne odnose. Na tim kategorijama funkcionira ljudska svijest - bitak, stvar, forma, sadržaj, egzistencija, pojam, uzročnost, itd. Opažao ti svoj lik u zrcalu ili podatke iz detektora CERN-ovog LHC-a, te kategorije ostaju iste.

KREACIONIST kaže:

Eto, ti njegovo djelo poznaješ iznadprosječno, odgovori mi na gornje pitanje i daj mi motiv da potražim njegovu Fenomenologiju duha u nekoj antikvarnici, djelo koje se spremam čitati već duže vrijeme, ali nikako da dođe na red...

O, hvala na komplimentu, ali daleko od toga sam ja stručnjak za Hegela. Proučavam ga intenzivnije tek nekoliko mjeseci. A na ovom forumu sam izgleda samoproglašeni hegelijanac samo zato što nema nikog drugog da se toga prihvati. Fenomenologiju treba čitati, OK, ali preporučam prije toga ili paralelno neki od uvoda. Kojeveov je već malo zastario i pomalo je jednostran, naginje više na sociologiju. Kojeve je od Hegela napravio filozofsku antropologiju, ali svakako je vrijedan pažnje jer je potaknuo hegelovski revival u 20. stoljeću. Od novijih uvoda, meni je bio dobar već spomenuti John Russon. Pippin je napisao odličnu knjigu o ključnom IV poglavlju ("Hegel on self-consciousness"). Fenomenologija je pak, priprema za "Znanost logike" gdje se raspravlja o gore spomenutim kategorijama.

KREACIONIST kaže:

Ja ne zauzimam apriori negativistički stav prema Hegelu, to si valjda shvatio.

Jesam.

KREACIONIST kaže:

A nisam baš ni siguran da je jedina suvisla pozicija krenuti od pretpostavke bezgraničnog povjerenja u neograničenu moć ljudskoga uma.

Za mene je to jedina suvisla pozicija. A Hegel ti kasnije kaže i zašto, samo na početku bi to zvučalo nesuvislo - zato što su um i stvarnost isto. Tražiti da se prvo ispita moć ljudskog uma, kaže Hegel, pa da se tek onda krene filozofirati je proturječno, jer ako je um nemoćan kako će onda ispitati svoju moć? To je isto, kaže on, kao pokušati naučiti plivati ali ne htjeti pri tome ući u vodu.

KREACIONIST kaže:

Moć ljudskoga uma se sastoji u povjerenju u Boga i pretpostavku da nas Bog ne vara, ali što znači da nas Bog ne vara?

Ne valja boga petljati u to. Religijska svijest je samo jedan oblik svijesti na "putu očaja" prema apsolutnom znanju. A što znači da nas bog ne vara? Upravo ono što sam napisao iznad o sumnji u moć uma. Kad bi um bio nemoćan, to bi značilo da nas bog vara.

KREACIONIST kaže:

To ne znači da je Bog čovjeku dao neograničenu moć spoznaje, upravo suprotno, Bog je čovjeku dao ograničenu moć spoznaje, dovoljnu da spozna da On jest, ali ne i da spozna Što ili bolje rečeno Tko on jest.

A zašto bi, zaboga, to učinio, ako ga je stvorio na svoju sliku i priliku? Bog i čovjek su samo dvije suprotnosti koje se u apsolutnom znanju pomiruju. Bog je idealna slika čovjeka. Povijesni razvoj ide prema tome da čovjek postane bog.

KREACIONIST kaže:

Da bi spoznao Tko (kakav) On jest potreban je osobni odnos s Bogom, a to koliko jest i umna djelatnost toliko i nije, Hegel bi rekao da to jest i jedno i drugo i treće (intuitivni osjećaj Boga), ali kad Hegel kaže da je to troje u intermedijalnom odnosu ustvari manifestacija Duha, što on pod time misli?

Duh je sve što imamo. Ljudi su utjelovljeni duh. Sve je menifestacija duha.

KREACIONIST kaže:

Meni to vuče na budhističko-kvantno mehaničko-spinozističko-determinističku nužnost prema kojoj je Bog eventualno pokrenuo svemir, ali se istom nakon toga maknuo iz svijeta i pustio da se Duh intermedijalno dijalektički razvija i manifestira putem kvantno-gravitacijskih principa koje nitko nikada neće razumjeti.

Istina (a istina je cjelina) je daleko bogatija od toga. U svemu što si nabrojao čuči istina ili njen dio. Samo se "nesretna svijest" muči tim proturječnostima, kao što su "je li svemir nastao sam ili je stvoren?" Na kraju shvatiš da je to lažna dilema. KM, gravitacija, elektromagnetizam, to je sve ono opće. Prirodni zakoni i materija su ono opće ali njima je imanentno da postoje ili da se izražavaju samo i jedino kroz ono partikularno, kroz pojedinačne datosti. Ali mi pojedinačnu datost možemo percipirati samo kao ono opće, kao pojam. Ne postoji pozitivni naboj bez negativnog naboja niti kiselina bez baze - to su relativni pojmovi. Svaka sila u prirodi govori o tome da je tu prisutan neki odnos. Da je nešto u nekom odnosu s nečim. Nema vječne i nepromjenjive supstancije. Sve je onako kako jest zbog svog odnosa sa svim ostalim.

KREACIONIST kaže:

Vjerojatno sam opet sve krivo shvatio, ali ti uvijek možeš reći Da, krivo si shvatio i objasniti usput i zašto ili reći Da, krivo si shvatio i usput ne objasniti zašto poput Skeptika.

Nisi krivo shvatio. Mislim da dobro naslućuješ što to sve skupa znači. Jedino što nema svetog grala filozofije, niti se priroda stvarnosti može izreći u dvije rečenice.