Besmisao života

[Jurivaka]

Smisao života je u njegovom besmislu!
Mislim da mi je lakše ogovoriti na pitanje o besmislu, nego o smislu života, uz ogradu, da govorim iskljkučivo o čovjeku i njegovom životu. Prorblem koji je se kod homosapijensa javlja u vezi sa životom, jeste u tome, što on, za razliku od svih drugih oblika života, poima sebe, bitak oko sebe i svoju konačnost. E, baš ta konačnost život čini besmislenim, jer se čovjek ne može oteti pitanju: čemu sve - spoznaja sebe i svijeta oko sebe, kada će sve to u konačnici postati ništavilo?

[Marian Oden]

Svako sebi određuje smisao života. Osobe koje si ne znaju odrediti smisao života, odnosno ljudi kojima je dosadno i koje ne znaju šta raditi postavljaju si ovakva pitanja.

[djurok]

Zar nije očito? Citirat ću nekog (ne znam kog):

"Smisao čovjekovog postojanja je da pretvara hranu u govna"

[Jurivaka]

djurok kaže:

Zar nije očito? Citirat ću nekog (ne znam kog):

"Smisao čovjekovog postojanja je da pretvara hranu u govna"

E, pa to jedva da se može nazvati nekim smislom

[Kaspper]

Clint Eastwood kaže:

Smisao je ionako u očima promatrača. Radnja koja je nekome smislena drugome može biti skroz besmislena. Iz ovoga se vidi da je pojam smisao dosta subjektivan, relativan, a ne apsolutan.
Također ima smisla samo tamo gdje ima i ljudi da daju nečemu smisao, jer to je koncept svojstven ljudima. Koliko znamo, životinje ne pate o problemima smisla()

Čovjek se nalazi na večem stupnju razvoja od životinje, svjesniji je sebe i svoje okoline nego životinja i ima više slobodne volje nego životinja.

To je istovremeno blagoslov i prokletstvo jer dana mu je mogućnost da koliko toliko svjesno upravlja svojim životom i sam mu zada smisao koji želi, zapravo svjesno upravljanje svojim životom je smisao ljudskog života, čovjek jest u tome ograničen ali u manjoj mjeri od životinje što mu daje veće mogućnosti ali i veće obaveze jer teško da bi životinja mogla uništiti svijet na kojemu živi kao što to radi čovjek koji time zapravo zloupotrebljava svoju slobodu.

Životinje ne pate o problemima smisla jer na njihovoj razini to nije niti moguće i dobro da je tako, sve je savršeno uređeno.

Čovjek, koliko god sebe smatrao vrhuncem evolucije, još uvijek je samo karika u lancu, jedna razina svjesnosti koja postoji u ovom našem svemiru i prema tome čovjek ne može u potpunosti razumjeti stvari koje su veće od njega, jednostavno čovjek je kao i životinja ograničen do neke razine pa stoga ne može razumjeti krajnji smisao svega ovoga, može donekle samo nagađati i vidjeti obrise.

Kada nas stisnu još i svakodnevni problemi smisao je sve manji i manji dok ne postane tako malen da ga počnemo nazivati bez-smislom, također kada pojedinac ostvari sve što je zamislio u životu može se zapitati koji je bio smisao svega i može doći do toga da mu se učini kako je sve to bilo besmisleno ali nije tako, sve što je on čitavog svog života radio, stvarao ili uništavao, sve njegove interakcije s drugim ljudima i životinjama su smislene same po sebi, neka njegova akcija pokrenula je reakciju koja je mogla imati slabe ili vrlo jake i dalekosežne posljedice na uzak krug ljudi oko njega ili na cijelo čovječanstvo.

Smatram da je čovjekova slobodna volja zapravo dar kojega trebamo koristiti u pozitivne svrhe kako bi se cijela kreacija dalje razvijala jer kao što znamo evolucijom nastaju sve složeniji oblici i kreacija se širi i razvija, a mogućnosti za napredak su neograničene.

Nadrobio sam sada svega i svačega ali poanta je da apsolutno sve što možemo i ne možemo vidjeti, vidljivi i nevidljivi svijet, od atoma do galaksija ima smisla samim time što postoji, inače nebi postojalo, prema tome svaka biljka, životinja, čovjek pa i planina, planeta, zvijezde i galaksije imaju smisao makar ga ne mogle biti svjesne na trenutnom stupnju razvoja, stoga bi smisao cijele kreacije mogao biti razvoj kroz određene stupnjeve ili etape gdje smo na svakoj višoj stepenici sve bliže spoznaji pravoga smisla.

Ima li ovo smisla?

[soadfan]

Marian Oden kaže:

Svako sebi određuje smisao života. Osobe koje si ne znaju odrediti smisao života, odnosno ljudi kojima je dosadno i koje ne znaju šta raditi postavljaju si ovakva pitanja.

Glupost. U stvari je obrnuto. Oni kojima je 'dosadno i ne znaju šta raditi' rijetko ikad postavljaju to pitanje, dok oni koji postavljaju itekako imaju što za raditi i nije im dosadno. Dijelom valjda i zbog tog, i tomu sličnih pitanja.

[_nobody_]

Soadfan-e, da li imas sta za raditi, ili samo klatimoodish da bi dokazao da si virtuelno "neverovatno pametan"?

Slabo ti ide, jako slabo, a moj odgovor, verovao ti li ne, nema nikakve veze sa trolanjem!

_nobody_

[soadfan]

nobody

/

Što se tiče teme, po pitanju smisla života, evo jednog tekstića kojeg često citiram. Autor je Georges Poulet i govori o Sartreovoj Mučnini.

Kako se "oprati od grijeha postojanja", pita se Sartre. Doista, kako drukčije nego nepostojanjem? [samoubojstvom]
Međutim, sasvim suprotno onome što bi se moglo očektivati, pojavljuje se na kraju Mučnine tračak nade. U trenutku kad napušta, kao što se život napušta, grad u kojem je teklo njegovo postojanje, Roquentin sluša u kavani jazz melodiju: Some of these days - You'll miss me honey, čiji mu refren kanda navješćuje da "iza sveka postojećeg što upada iz jedne sadašnjice u drugu, bez prošlosti, bez budućnosti, iza tih zvukova što se od dana do dana raspadaju, ljušte i klize prema smrti, melodija ostaje ista, mlada i čvrsta!" Čvrsta! Ta je "čvrstoća" melodije u čudnoj opreci s monstruoznom mekoćom jednog svijeta u kojem se pokazalo da je svijest osuđena da živi i umre. Moguće je dakle, zahvaljujući umjetnosti, prizvati jedan svijet posve drukčiji od ovoga. Kad je to ustanovio, Roquentina je obuzelo osjećanje za koje se nije nadao da će ga ikad više obuzeti, neka vrsta radosti: "Postojanje se dakle može opravdati?" Postojanje, kako ga prihvaćamo, jest apsurdno. Ono nema smisla. Ali možda postoji način da mu se prida smisao? Smisao postojanja nije nešto što se daje posve gotovo. To je nešto što čovjek tek naknadno sâm, činom svoga duha, daje sebi.

[Omaha]

Besmisao života?
Priznajem da sam u nekoliko navrata sebi nametnula razmišljanje o bismislu života.
Imam toliko godina da znam koji je smisao mog života. Usporedila sam slonove s ljudima. Znamo da slonovi prenose svoja znanja na svoje potomke. Čovjek to ne može. Ne tako doslovno kao slon, točnije slonica.
Imam 3 djece različitih spolova i sva moja djeca su izjavila i danas misle da sam ja roditelj kakav bi oni htjeli kad budu imali svoju djecu.

Sebi postavljam pitanje: koji smisao je moje iskustvo, moje znabje, moje sposobnosti, moja duhovnost, intelekt.....ako to ne mogu prenijeti svojoj djeci?
Zašto nemam te sposobnosti kojima bih olakšala svojoj djeci manje muke kroz život? Zašto svaka ljudska jedinka mora sve iz početka?
Nije li to besmisleno?

[_nobody_]

Posto zaradih "infraction" zbog trollanja...

Da li je smisao Zivota u onoj poslovici: "Mislim, Dakle Postojim", ili u nekoj novijoj, prilagodjenoj sadasnjim trendovima... "Trolam, Dakle Postojim"!

_nobody_

[.sparrow.]

Kaspper kaže:

zapravo svjesno upravljanje svojim životom je smisao ljudskog života
..............Čovjek, koliko god sebe smatrao vrhuncem evolucije, još uvijek je samo karika u lancu, jedna razina svjesnosti koja postoji u ovom našem svemiru
Kada nas stisnu još i svakodnevni problemi smisao je sve manji i manji dok ne postane tako malen da ga počnemo nazivati bez-smislom, također kada pojedinac ostvari sve što je zamislio u životu može se zapitati koji je bio smisao svega i može doći do toga da mu se učini kako je sve to bilo besmisleno ali nije tako, sve što je on čitavog svog života radio, stvarao ili uništavao, sve njegove interakcije s drugim ljudima i životinjama su smislene same po sebi, neka njegova akcija pokrenula je reakciju koja je mogla imati slabe ili vrlo jake i dalekosežne posljedice na uzak krug ljudi oko njega ili na cijelo čovječanstvo.

Smatram da je čovjekova slobodna volja zapravo dar kojega trebamo koristiti u pozitivne svrhe kako bi se cijela kreacija dalje razvijala jer kao što znamo evolucijom nastaju sve složeniji oblici i kreacija se širi i razvija, a mogućnosti za napredak su neograničene.

Ako je covjekov smisao biti sredstvo do napretka, koji je cilj samog napretka? Na kakvu si vrstu napretka mislio?

_nobody_ kaže:

Posto zaradih "infraction" zbog trollanja...

Da li je smisao Zivota u onoj poslovici: "Mislim, Dakle Postojim", ili u nekoj novijoj, prilagodjenoj sadasnjim trendovima... "Trolam, Dakle Postojim"!

_nobody_

Ima li mnogo razlike u njima? I to drugo je misaoni proces.

Clint Eastwood kaže:

Zašto se uvijek postavlja pitanje; koji je smisao života?

Nekada zbog toga sto je tesko zivjeti bez poznavanja ili osjecaja smisla.

Smisao je ionako u očima promatrača. Radnja koja je nekome smislena drugome može biti skroz besmislena. Iz ovoga se vidi da je pojam smisao dosta subjektivan, relativan, a ne apsolutan.

Iz toga bi se moglo vidjeti i da je moguce postojanje objektivnog smisla koji nije poznat(svima).

[SimeST]

Svaki život ima neki smisao bar ja tako smatran

Ne moraš otkriti kako putovati brzinon svjetlosti da uječeš na nešto ili nekoga .
Tj.svaki čovjek utječe na druge ljude u svojoj blizini i bez njegovog utjecaja oni se ne bi razvijali u osobe koje postaju tokon života.
Možda se pitate za neki većis smisao kako iskoristit svoj život do granica.
Iskreno mislin da to ovisi od osobe do osobe .Nemogu svi ljudi postati slavni.
Ali evo primjera radi moguće je da čovjek koji radi u tvornici radi djelove koji če postati dio novog motora koji če revolucionizirati promet u svjetu .

Dakako svi će znat ko je izmislia taj motor,ali to ne znači da taj mali čovjek nije bio važan i njegov život je imao smisao i svrhu .

[Kaspper]

.sparrow. kaže:

Ako je covjekov smisao biti sredstvo do napretka, koji je cilj samog napretka? Na kakvu si vrstu napretka mislio?

Kao što vidimo svugdje oko nas , sve se odvija u ciklusima, život je ciklus između smrti i rađanja, smrt je novo rađanje, rađanje i smrt su naizgled 2 suprotna kraja linije, ali kada spojimo krajeve te linije smrt i život se spoje i postanu jedno u neprekinutom nizu kruga. Život je energija u gibanju a energija nikad ne nestaje, ona se samo transformira u druge oblike energije, ona je vječna.

Sad, kakve ovo veze ima sa napretkom? Energija je ekvivalentna radu, a rad je djelovanje neke sile koja usmjerava energiju u nekom pravcu i tako dolazi do interakcije među različitim vrstama energija( i čovjek je energija) čime se sve mijenja- znači to je napredak, od jajne stanice do čovjeka, od primordijalne juhe do svemira, sve teži napretku a koja je stvarni cilj?

Možda je ovo jedan veliki eksperiment supersvjesnih energija (što god to bilo) pa im je cilj vidjeti dokle sežu granice njihove kreativnosti, ili je ovo jedan lunapark za bogove( te iste supersvjesne energije ili njihove podanike) kojima je dosadno u njihovoj vječnosti pa se zabavljaju na ovaj način kao što mi igramo svoje igre? Možda smo samo misao u glavi nekog stvorenja koja nije vrijedna spomena ali eto mi sve shvaćamo ozbiljno i pitamo se koji je smisao, a smisla možda zapravo i nema?

Sada mi na pamet pada i to da je sve ovo jedna velika slučajnost i da je sve trebalo ostati samo ocean ništavila ali se u tome oceanu dogodio vrtlog koji je zapravo ovo naše postojanje i koje je tako veličanstveno a opet potpuno nebitno iz perspektive onoga koji je omogućio njegovo postojanje. Sad se opet možemo zapitati pa koji je smisao postojanja toga vrhovnoga gospodara i ima li on svojega gospodara ali tako se samo vrtimo u krug, jer sve je krug, bez početka i kraja i opet znamo ono što smo i znali-ništa. Ali, show must go on!

[Apemant]

soadfan kaže:

"Postojanje se dakle može opravdati?" Postojanje, kako ga prihvaćamo, jest apsurdno. Ono nema smisla. Ali možda postoji način da mu se prida smisao? Smisao postojanja nije nešto što se daje posve gotovo. To je nešto što čovjek tek naknadno sâm, činom svoga duha, daje sebi.

Da prostiš, ovo gore je meni u rangu Anselmovog 'ontološkog dokaza' postojanja Boga.

Hokus pokus, i odjednom iz ničega izmisli neki 'smisao' čisto jezičkim konstrukcijama, tj. zajebe sam sebe svojom vlastitom ingenioznom dosjetljivošću.

Taj bi vjerojatno mogao napisati kriminalistički roman, i onda ga kasnije čitati, pa se na kraju 'zaprepastiti' kad sazna tko je ubojica.

[krena]

Kada život nema smisla? Onda kada nam ne ide u životu. Kada nas napusti bračni drug i kada ostanemo bez posla. Kada nam kuća izgori a nije bila osogurana. Kada izgubima dragu osobu. Kada se razbolimo. Kada ne znamo sebi organizirati život pa crkavamo od dosade. Kada smo stari i znamo da je pitanje dana kada će mo umrijeti ? Da li život nema smisla kada nam ide sve dobro u životu? Ima i takvih ljudi. Oni ne vide smisao jer znaju da su privremeni stanovnici ovog svijeta. Kada umru, više ih nema. Da su vjerovali u bilo koju varijantu o postojanje života nakon smrti ili u inkarnaciju, onda bi im život imao smisao. Smisao bi bio u pripremi za budući vječni život. Ili u išćekivanju povoljnije inkarnacije. Ali to je samo vjera. A znanost tvrdi da od te vjere nema ništa. Čovjek totalno nestaje nakon smrti. Po znanosti nam samo preostaje da što bolje iskoristimo ova sadašnji život. To je dobro napisao Dawkins u svome "Đavoljem odvjetniku".

[_nobody_]

krena kaže:

Kada život nema smisla? Onda kada nam ne ide u životu. Kada nas napusti bračni drug i kada ostanemo bez posla.

Greska... Zivot postaje besmislen samo onda kada se prestanemo boriti za nase bolje Sutra. A to mozemo uraditi sa 5, 15, 25, 35, 45, 55, 65, 75, 85, 95 godina... Bilo kada!

Postoje ljudi i koji sa 95 vide smisao svoga zivota... Takvih je mnogo manje nego onih od 35 koji ne vide vise nikakav smisao... I nikako zbog statistike, ako shvatate sustinu odgovora!

_nobody_

[Drugi Tales]

Omaha kaže:

Sebi postavljam pitanje: koji smisao je moje iskustvo, moje znabje, moje sposobnosti, moja duhovnost, intelekt.....ako to ne mogu prenijeti svojoj djeci?
Zašto nemam te sposobnosti kojima bih olakšala svojoj djeci manje muke kroz život? Zašto svaka ljudska jedinka mora sve iz početka?
Nije li to besmisleno?

s jedne strane izgleda besmisleno, ali s druge strane upravo se tako rađa (neki novi) smisao.

[Apemant]

Drugi Tales kaže:

s jedne strane izgleda besmisleno, ali s druge strane upravo se tako rađa (neki novi) smisao.

S tim da je i taj novi smisao koji se rađa, kad promatraš sve to skupa - nekako besmislen.

[Drugi Tales]

Apemant kaže:

S tim da je i taj novi smisao koji se rađa, kad promatraš sve to skupa - nekako besmislen.

može biti, samo to je onda prije žalosno nego smiješno... a dobro, malo je i smiješno, priznajem.

[BORO1054]

Bijeda egzistencije, sve što sam doživio je nestalo u prošlosti. Evo dok sam ovo napisao već je prošlo. Problem je što ljudi nastoje uhvatiti život, a on im klizi kao voda iz ruku. Prihvati da si nitko, a svi ti carpe diem, ostavi nešto iza sebe ne znači ništa jer će sve nestati. Kad nestane i prah mojih kostiju, tko će se sjećati. Da li sam ikada i postojao. Ovo nisu morbidne stvari, to ih nazivaju oni koji se boje svoje vlastite prolaznosti i ne žele misliti o tome. A kad jednom to prihvatimo, well... Napokon sam shvatio zašto Japanci promatraju cvjetanje i opadanje trešnje, savršenstvo, kao što je onaj iz filma The last samurai rekao.