San i stvarnost

[Oraško]

omen4k kaže:

Kako znas da si budan ?

Zato jer sam se probudio. Bože dragi.

[Jednostavko]

volver kaže:

Primatelj sam (u snu) informacije određenog sadržaja, karaktera, jer je moja svijest u toku sna (podsvijest?) prijemčiva (primatelj) za te sadržaje "hvatajući ih" na frekvenciji s kojima interferira (nisam sigurna da li je interferencija odgovarajući naziv ali taj mi se nametnuo).
Ovdje, dakle, ja ne vidim koincidenciju niti govorim o koincidenciji, već procesuiranju stvarnosti (zbivanja, misli, fenomena...) na "razini" svijesti u stanju sna koja odgovara "razini" stvarnosti ili stvarnosnog s kojom "kumuniciramo" (ne sviđa mi se da stavljam u navodnike, ali neka bude) na datoj frekvenciji.

Ako pravilno razumijem onda govoriš o kauzalnom odnosu između sinkronih pojava. Ljudi su često uspoređivali smrt sa snom kao najbližom analogijom, pa ako postoji podudarnost smrti i sna, onda se to na neki način može slikovito predočiti kao 'komunikacija na istoj frekvenciji'.

Čudne pojave potiču nas ne samo na promišljanje nego i na maštanje. Nema ničega lošega u tome, samo je loše ako slike iz mašte zabetoniramo u iluzorne pojmove nesvjesni svog nepoimanja. Time ne mislim konkretno na tebe, jer ti možda poimaš više nego što možeš izraziti ili ja razumjeti.

volver kaže:

Ja sam sama sebi pokušavala objasniti neke fenomene s kojima imam iskustva i došla do neodređene sigurnosti ili blizu vjerovanja da je sve energija a ona nosač informacije (kao u kapljici kiše čestica prašine), a onda tražeći hoću li za tu pretpostavku možda pronaći nešto dostupno na internetu, nađem u nekim člancima dosta toga zanimljivog (dakle, poslije iskustava koja su razlog razmišljanju o svemu tome ali i općenito jednog načina promatranja svijeta i što on jest, a ne da sam prije čitala pa da bi to utjecalo na moje razmišljanje).
Znači, moje objašnjenje fenomena o kojem pišeš ovdje, kretalo bi se u toj sferi.

Energija kao nosač i posrednik informacije u polju u koje smo "umreženi" i u relaciji s kojim komuniciramo podsvjesno...

Naišao sam već više puta na to da je sve energija. Energija se obično definira kao sposobnost za obavljanje rada. Ova štura definicija vjerojatno ne odgovara onome što ti misliš. Mnogi koji pričaju o energiji uzimaju to kao samorazumljiv pojam. Nije mi baš jasno kako to energija prenosi informaciju i što točno misliš pod informacijom.

Mislim da je svejedno je da li prvo razmišljamo pa čitamo ili obrnuto. Čitanje je korisno, razmišljanje nužno.

volver kaže:

I još - prostor/vrijeme.

Prostor i vrijeme su za mene velike zagonetke. S obzirom da ne možemo bez ovih pojmova ja imam "definiciju": prostor i vrijeme su ono što nam se čini da jesu. Do daljnjeg.

[omen4k]

Oraško kaže:

Zato jer sam se probudio.

Po cemu zakljucujes da si se probudio ?

[Oraško]

omen4k kaže:

Po cemu zakljucujes da si se probudio ?

Po tome da sam otvorio oči ujutro nakon spavanja?

[suncica42]

Mislim da tijekom sna jednostavno dobivamo uvid u neke stvari koje u svjesnom stanju ne mogu doći do našeg zakrčenog mozga.

Slažem se s univerzalnom energijom /svijesti/poolom iz kojeg povučemo tu informaciju.

Svejedno je jeli se to što si dobila kao uvid dogadjalo paraleleno, baš tu noć, ili će se tek dogodoti npr. za mjesec dana.

Jednostavno si "ubrala" energiju tj. informaciju iz bazena informacija. Mislim da svi imamo tu sposobnost, samo ju neki više ili manje koristimo. Ljudi koji su otvoreniji, duhovno razvijeniji češće "pokupe info", dok ekipa koja je na primitivnoj razini teško ubire takve informacije, iako ima iznimki.

Ne mislim da je do sinkronicititet, bar prema definiciji pojma kako ga ja poznajem i razumijem.

[Volver]

Jednostavko kaže:

Ako pravilno razumijem onda govoriš o kauzalnom odnosu između sinkronih pojava.

Prostor i vrijeme su za mene velike zagonetke. S obzirom da ne možemo bez ovih pojmova ja imam "definiciju": prostor i vrijeme su ono što nam se čini da jesu. Do daljnjeg.

Najbliže ovome što govori sunčica, na to mislim.

I kako kaže ona ovdje (banovana je pa ne mogu qoutati dio posta), slažem se s njom:

Svejedno je jeli se to što si dobila kao uvid dogadjalo paraleleno, baš tu noć, ili će se tek dogodoti npr. za mjesec dana.

gdje sam bila rekla da nije toliko bitno radi li se o poduranosti, istovremenosti u fizičkom vremenu.

Ali to onda vodi, možda, gledaj sad ka čemu

Je li netko ovdje već govorio o slučajnosti i da zapravo slučajnosti nema odn. ono čemu ne znamo i ne možemo znati uzročnost (mnoštvo uzročnosti koji dovode do nekog zbivanja što ga tumačimo kao slučajnost) i hajde sad pogledaj ovu mogućnost:

Zvuči fantastično, ali zašto um u stanju sna ne bi mogao, recimo, uhvatiti i obuhvatiti - sintetizirati, u snu cijeli niz uzroka koji prethode nekom događaju, prije nego što će se on zbiti?
Ne radi se o determiniranosti.
Prema onome što sam čitala, mislim, kod Fichtea, slučajnost je ono što može ali i ne mora biti (svako biće je slučajno, moglo ga je i ne biti) a kao takvo (može a ne mora) događa se samo po uzroku.
I sad, što ako um može zahvatiti u taj "bazen" uzročnosti, o kojemu inače ne možemo znati, i na frekvenciji s tim zbivanjima/ uzročnostima što vode k zbivanju koje određuju ti uzroci, recipira informaciju (koja se pojavljuje kao slika u snu) što može odgovarati podudaranju u fizičkom vremenu ali i ne mora - ako se npr radi o dužem vremenskom razdoblju u kojemu se "kuju" pretpostavke koje će omogućiti ili dovesti do zbivanja koje će uslijedii.
Što misliš? Nije nelogično, iako se referira na fenomene koji se tiču umskih sposobnosti koji su u sferi metafizike.

Uzet ćemo definiciju prostora/ vremena koju si dao ali o tome ćemo kasnije

[Volver]

Jednostavko kaže:

Čudne pojave potiču nas ne samo na promišljanje nego i na maštanje. Nema ničega lošega u tome, samo je loše ako slike iz mašte zabetoniramo u iluzorne pojmove nesvjesni svog nepoimanja. Time ne mislim konkretno na tebe, jer ti možda poimaš više nego što možeš izraziti ili ja razumjeti.

Da; nešto slično je napomenuo i omen4k u svom postu. Ali nema ovdje maštanja.
Znam da ne misliš na mene, ali kažem, jer samo razmišljam o mogućnostima... Ne negiram mogućnosti, pretpostavljam.

[omen4k]

Oraško kaže:

Po tome da sam otvorio oči ujutro nakon spavanja?

Znaci...otvorio si oci nakon spavanja...a dok si spavao nisi bio svjestan da spavas i da postoji neko drugo, budnije stanje ?

[Oraško]

omen4k kaže:

Znaci...otvorio si oci nakon spavanja...a dok si spavao nisi bio svjestan da spavas i da postoji neko drugo, budnije stanje ?

Ja rijetko kad sanjam, jako rijetko. Kad sanjam, onda je to lucidan san gdje znam da u realnosti ja spavam i da ono što se događa u snu nije realnost. Onda kad ne sanjam, svijest mi nije budna i samim time ne razmišljam. Sad, pitanje je koliko dugo ćeš još postavljati glupa pitanja.

[omen4k]

Oraško kaže:

Ja rijetko kad sanjam, jako rijetko. Kad sanjam, onda je to lucidan san gdje znam da u realnosti ja spavam i da ono što se događa u snu nije realnost. Onda kad ne sanjam, svijest mi nije budna i samim time ne razmišljam. Sad, pitanje je koliko dugo ćeš još postavljati glupa pitanja.

S obzirom na dosadasnju retoriku razumljiva je baza ove, kao i interpretacija i valorizacija prethodno postavljenih pitanja.

Zadnje pitanje.

Do sada si samo pojmio razlicitost budnosti izmedju stanja svijesti.
Pogledom iz budnijeg stanja svijesti.

Sto tocno u tvom unutarnjem i vanjskom svijetu ti gaji sigurnost da i sada ne spavas u nekom obliku sna, gledano iz stanja svijesti budnijeg od onog u kojem si sada ?

[Oraško]

omen4k kaže:

S obzirom na dosadasnju retoriku razumljiva je baza ove, kao i interpretacija i valorizacija prethodno postavljenih pitanja.

Zadnje pitanje.

Do sada si samo pojmio razlicitost budnosti izmedju stanja svijesti.
Pogledom iz budnijeg stanja svijesti.

Sto tocno u tvom unutarnjem i vanjskom svijetu ti gaji sigurnost da i sada ne spavas u nekom obliku sna, gledano iz stanja svijesti budnijeg od onog u kojem si sada ?

Što mi gaji sigurnost da ne spavam? To da sam se probudio, digao iz kreveta i da sam budan, dakako.

[Jednostavko]

volver kaže:

Zvuči fantastično, ali zašto um u stanju sna ne bi mogao, recimo, uhvatiti i obuhvatiti - sintetizirati, u snu cijeli niz uzroka koji prethode nekom događaju, prije nego što će se on zbiti?

I sad, što ako um može zahvatiti u taj "bazen" uzročnosti, o kojemu inače ne možemo znati, i na frekvenciji s tim zbivanjima/ uzročnostima što vode k zbivanju koje određuju ti uzroci, recipira informaciju (koja se pojavljuje kao slika u snu) što može odgovarati podudaranju u fizičkom vremenu ali i ne mora - ako se npr radi o dužem vremenskom razdoblju u kojemu se "kuju" pretpostavke koje će omogućiti ili dovesti do zbivanja koje će uslijedii.
Što misliš? Nije nelogično, iako se referira na fenomene koji se tiču umskih sposobnosti koji su u sferi metafizike.

Kao mogućnost ne zvuči fantastično nego racionalno. To bi značilo da um misli u podsvjesnom stanju. Čini mi se da se radi o mišljenju na bazi slika a ne pojmova. Možda on to radi i u budnom stanju paralelno sa slobodnim svjesnim aktivnostima. Kako um u podsvjesnom stanju zahvaća u taj "bazen" uzročnosti? Pretpostavljam da se radi materijalu prikupljenom iz doživljene prošlosti kojeg on zatim obrađuje prema svojim pravilima. A možda se radi i o nekoj vrsti "komunikacije" kako si prije rekla. To pretpostavlja jednu međupovezanost stvari na razini koja nije fizička.
Nešto slično smo govorili i prije (sjećaš se) kada smo upotrijebili izraz 'nadsvijest' kao nešto povezujuće.

Kad se probudimo iz sna prva reakcija je čuđenje. Buđenje je kao neko oslobađanje. Jedan nagli skok svijesti koja kaže: Gle, pa to sam ja! To što smo mi na razini podsvijesti na frekvenciji s tom, kako kažeš, univerzalnom energijom, zadobiva svoju pravu vrijednost tek kada se poveže s budnošću.

[Jednostavko]

suncica42 kaže:

Mislim da tijekom sna jednostavno dobivamo uvid u neke stvari koje u svjesnom stanju ne mogu doći do našeg zakrčenog mozga.

Tijekom sna ne dobivamo "jednostavno" uvid. Ništa se ne događa bez razloga. Ne dobivamo uvid tijekom sna nego tijekom sjećanja na san i interpretacije sna. "Zakrčeni mozak" je metafora za polusvjesno stanje. Samo u svjesnom stanju možemo imati "uvid u neke stvari".

[Jednostavko]

omen4k kaže:

Normalno je da se covjek cudi onome sto ne razumije.
Cudjenje motivira istrazivanje, koje dovodi do razumijevanja.

Ponekad ne trazi i se samo cudi ali poima da ne razumije.
Ponekad se manje cudi i kompenzira neznanje izmisljotinama pa sam sebe uvjerava da su izmisljotine stvarnost da ne bi morao prihvatiti da ne razumije ili ulagati trud u istrazivanje.
Ponekad je toliko uvjeren u iluziju kreiranu inertnim kompenzacijskim izmisljotinama da sebe uvjerava da je znanje koje govori suprotno od te iluzije i nastalo je na istrazivanju - u biti izmisljotina.

Postoji još jedna mogućnost:

Ponekad je toliko uvjeren u znanje nastalo na istraživanju da više ništa sam ne istražuje i sve manje se čudi.

Dodao sam ovo jer nije rijedak slučaj.

[zoroasterix]

Jednostavko kaže:

Postoji još jedna mogućnost:

Ponekad je toliko uvjeren u znanje nastalo na istraživanju da više ništa sam ne istražuje i sve manje se čudi.

Dodao sam ovo jer nije rijedak slučaj.

Znanje nastalo na tuđem istraživanju, jel, ne vlastitom? Događa se, samo jasno da istraživati sam nije dovoljno, potrebno je proučiti različite izvore da bi se došlo do znanja. Čak i kvalitetno razmišljanje ostaje jalovo ukoliko nije pretvoreno u djelovanje.

[Volver]

Jednostavko kaže:

To bi značilo da um misli u podsvjesnom stanju.

Ne da um misli u podsvjesnom stanju već u stanju sna mi neposredno u umu - onom što su mu sadržaji - vidimo, slušamo, doživljavamo ono sadržajno...

Čini mi se da se radi o mišljenju na bazi slika a ne pojmova.

Detektiraj razliku. )

Možda on to radi i u budnom stanju paralelno sa slobodnim svjesnim aktivnostima.

Svjesnost slobodnih svjesnih aktivnosti, evo sada, dok tipkam na tipkovnici prethodno trenutak razmišljajući o počinjanju onog što mislim napisati (iako još ne znam unaprijed što ću sve napisati), tek je djelić onog čega sam svjesna, kao kada bi baterijsku lampu usmjerio fokusirajući se na jednu točku, predmet, a ovamo neosvjetljenog gdje smo i mi toliko je toga....

Kako um u podsvjesnom stanju zahvaća u taj "bazen" uzročnosti?

Nisam se dobro izrazila. Ne zahvaća um, već u umu podsvijest kroz snivaču dostupno stanje svjesnosti u snu neposredno viđenog, gledanog, slušanog... (što je, recimo, interpretacija) interpretira impulse (ne misli da ne mislim, kako korištenjem svih ovih izraza propitkujem koliko su i da li odgovarajući, ali neka bude ovako izražavano) za koje je senzibilizirna i koje zaprima da bi ih "konvertirala" u jezik slika kakve vidimo i doživljavamo u snu, kao film. Da um ne zahvaća, što vidim da sam krivo izrazila, nalazim stoga što bi to bilo kao da more zahvaća u samo sebe ili bazen u sam sebe isl.

Pretpostavljam da se radi materijalu prikupljenom iz doživljene prošlosti kojeg on zatim obrađuje prema svojim pravilima.

Naravno. Ali ovdje ne govorimo o tome. Tvoj uvodni post ne odnosi se na taj fenomen već drugi (ukoliko jest).

A možda se radi i o nekoj vrsti "komunikacije" kako si prije rekla. To pretpostavlja jednu međupovezanost stvari na razini koja nije fizička.
Nešto slično smo govorili i prije (sjećaš se) kada smo upotrijebili izraz 'nadsvijest' kao nešto povezujuće.

Sjećam se, naravno. Da, na to sam mislila.
Mislim da je Sve međupovezano, samo je pitanje koliko mi od toga "dokučujemo" (a i raprsnuli bi se, valjda, kada bi dokučivali sve).

Kad se probudimo iz sna prva reakcija je čuđenje. Buđenje je kao neko oslobađanje. Jedan nagli skok svijesti koja kaže: Gle, pa to sam ja!

Buđenje (iz sna) je izlazak iz jednog stanja svjesnosti u snu u drugo u budnom stanju (ili na javi).
I taj "skok" svjesnosti, mislim, je utoliko što mi samo ne opažamo "prijelaz" iz jednog stanja u drugo.

To što smo mi na razini podsvijesti na frekvenciji s tom, kako kažeš, univerzalnom energijom, zadobiva svoju pravu vrijednost tek kada se poveže s budnošću.

Da, tad možemo tumačiti, interpretirati (interpretacije viđene u snu), analizirati, razmišljati, pretpostavljati, povezivati, pitati se....

[Jednostavko]

volver kaže:

Ne da um misli u podsvjesnom stanju već u stanju sna mi neposredno u umu - onom što su mu sadržaji - vidimo, slušamo, doživljavamo ono sadržajno...

Znači ipak ne misli. Samo gledamo film. Upitno je da li mi taj film samo gledamo ili smo i njegovi kreatori. Ako jesmo onda bi se moglo govoriti o nekom podsvjesnom mišljenju. Ne isključujem takvu mogućnost.

volver kaže:

Detektiraj razliku. )

Trebao sam reći "na bazi slika a ne riječi". Razmišljamo pojmovima. Pojavni oblik tih pojmova su riječi (unutrašnji monolog). Isti sadržaj (pojam) može biti izražen na bilo kojem jeziku (riječ). Ali zašto umjesto riječi ne bismo mogli imati sliku? Npr. umjesto riječi "suprotno" sliku "velikog i malog čovjeka", umjesto riječi "gledati" sliku "oka" i slično, pri čemu se isti pojam ne mora uvijek pojaviti kao ista slika.

volver kaže:

Svjesnost slobodnih svjesnih aktivnosti, evo sada, dok tipkam na tipkovnici prethodno trenutak razmišljajući o počinjanju onog što mislim napisati (iako još ne znam unaprijed što ću sve napisati), tek je djelić onog čega sam svjesna, kao kada bi baterijsku lampu usmjerio fokusirajući se na jednu točku, predmet, a ovamo neosvjetljenog gdje smo i mi toliko je toga....

Odlično! Bolje si to uvidjela nego ja. Puno bolje. Ova usporedba s baterijskom lampom ti je jako dobra. Ja sam sve ono što nije u fokusu trpao u podsvijest. Pomogla si mi da vidim ono što prije nisam.

volver kaže:

Nisam se dobro izrazila. Ne zahvaća um, već u umu podsvijest kroz snivaču dostupno stanje svjesnosti u snu neposredno viđenog, gledanog, slušanog... (što je, recimo, interpretacija) interpretira impulse (ne misli da ne mislim, kako korištenjem svih ovih izraza propitkujem koliko su i da li odgovarajući, ali neka bude ovako izražavano) za koje je senzibilizirna i koje zaprima da bi ih "konvertirala" u jezik slika kakve vidimo i doživljavamo u snu, kao film. Da um ne zahvaća, što vidim da sam krivo izrazila, nalazim stoga što bi to bilo kao da more zahvaća u samo sebe ili bazen u sam sebe isl.

Ta riječ "um" se danas, koliko primjećujem, koristi da obuhvati sva psihička stanja. Zato mislim da se nisi posve krivo izrazila, jer podsvijest nije "u" umu nego se um u snu manifestira kao podsvijest. Mislim da si dosta dobro opisala kako on to čini. Ovo "konvertiranje" približno odgovara onome što sam ja mislio kada sam spominjao 'podsvjesno mišljenje na bazi slika'.

volver kaže:

Mislim da je Sve međupovezano, samo je pitanje koliko mi od toga "dokučujemo" (a i raprsnuli bi se, valjda, kada bi dokučivali sve).

Ne vjerujem da se to može dokazati, ali bi bilo posve besmisleno da nije tako. Bitno je da to znamo, a ne da "sve" dokučujemo.

volver kaže:

Buđenje (iz sna) je izlazak iz jednog stanja svjesnosti u snu u drugo u budnom stanju (ili na javi).
I taj "skok" svjesnosti, mislim, je utoliko što mi samo ne opažamo "prijelaz" iz jednog stanja u drugo.

Mene uvijek čudi to buđenje. Svaki put imam dojam kao da sam negdje otputovao pa sam se vratio, a da zapravo ne znam gdje sam bio ni što sam radio. Naravno, znam da nisam fizički nigdje otišao ali opet mi je neobično. Kad se sjetim nekog dijela sna onda mi to izgleda kao da je netko drugi sanjao a ne ja. A to možda baš i jest ta međupovezanost svega što se u snu bolje očituje jer nema kočnica "ja" koji voli stvari držati na distanci.

volver kaže:

Da, tad možemo tumačiti, interpretirati (interpretacije viđene u snu), analizirati, razmišljati, pretpostavljati, povezivati, pitati se....

Nisam na to mislio. Nego baš na onu međupovezanost koju si spominjala, samo ne više u snu nego na jednoj višoj razini budnosti od one svakodnevne gdje imamo osjećaj odvojenosti sebe od ostatka svijeta.

[omen4k]

Jednostavko kaže:

Kao mogućnost ne zvuči fantastično nego racionalno. To bi značilo da um misli u podsvjesnom stanju.

Ovisi sto smatras pod "um misli".

Ako pod "misli" interpretiras "racionalno prosuduje" - ne.
Ako interpretiras svojstvo generiranja mentalnih slika - da.

Jednostavko kaže:

Čini mi se da se radi o mišljenju na bazi slika a ne pojmova.

Radi se o dozivljavanju simbola od kojih um generira mentalnu sliku.

Jednostavko kaže:

Možda on to radi i u budnom stanju paralelno sa slobodnim svjesnim aktivnostima.

Isti principi, druga razina izvora mentalne gradje.

Jednostavko kaže:

Kako um u podsvjesnom stanju zahvaća u taj "bazen" uzročnosti?

"Podsvijest" je razina, most izmedju "nesvjesnog" i "svjesnog".

"Nesvjesno" je bazen. Tocnije more.
"Podsvjesno" upija dio tog mora.
"Svjesno" manji dio.

Navodnici su tu radi popularne terminologije koja danas oznacava razine svijesti.

Jednostavko kaže:

Pretpostavljam da se radi materijalu prikupljenom iz doživljene prošlosti kojeg on zatim obrađuje prema svojim pravilima.

Radi se o a) univerzalnim simbolima i b) osobi specificnim simbolima.

Jednostavko kaže:

A možda se radi i o nekoj vrsti "komunikacije" kako si prije rekla. To pretpostavlja jednu međupovezanost stvari na razini koja nije fizička.

Naravno.

Komunikacija je prisutna konstantno, ne samo u stanju sna.
U stanju sna dolaze do izrazaja elementi "podsvijesti".

[Jednostavko]

omen4k kaže:

Ovisi sto smatras pod "um misli".

Otprilike ovako smatram. Ako je mišljenje (između ostalog) primjena pravila na posebne slučajeve onda mi ne moramo biti fokusirani na ta pravila ali ih imamo pohranjena u svom znanju. Pomislio sam zašto ne bi tako moglo biti i u podsvjesnom stanju. Razlika je u tome što mi tada primjenjujemo neka druga pravila koja nam možda uopće nisu poznata jer nisu pohranjena u "našem" znanju nego u nekom nadiindividualnom znanju s kojim smo tijekom sna povezani, ali nismo fokusirani direktno na to znanje nego ga samo primjenjujemo bilo na nešto što smo ranije doživjeli bilo na
neki sadržaj koji nam dolazi odnekud drugdje tijekom sna. Tu sam vidio paralelu sa svjesnim mišljenjem, tako da nije razlika samo u tome što se na javi misli pojavljuju kao riječi, a u snu kao slike, nego također i u tim "pravilima" (možda bih trebao naći bolju riječ).

omen4k kaže:

Radi se o dozivljavanju simbola od kojih um generira mentalnu sliku.

Ima li simbol oblik ili je mentalna slika njegov oblik?

omen4k kaže:

Isti principi, druga razina izvora mentalne gradje.

Da li pod tom drugom razinom misliš na osjetilnost?

omen4k kaže:

"Podsvijest" je razina, most izmedju "nesvjesnog" i "svjesnog".

"Nesvjesno" je bazen. Tocnije more.
"Podsvjesno" upija dio tog mora.
"Svjesno" manji dio.

Što je "more"? Je li to sama priroda?

Upija li svjesno iz nesvjesnog ili iz onog što je podsvjesno već upilo?

omen4k kaže:

Radi se o a) univerzalnim simbolima i b) osobi specificnim simbolima.

Što su to osobi specifični simboli? Ja imam jedan takav koji mi je važan pa me zato zanima.

omen4k kaže:

Komunikacija je prisutna konstantno, ne samo u stanju sna.

S ovim se intuitivno potpuno slažem.

omen4k kaže:

U stanju sna dolaze do izrazaja elementi "podsvijesti".

Što je to specifično samo za podsvijest? Osim nebudnosti.

[Volver]

Jednostavko kaže:

Znači ipak ne misli. Samo gledamo film. Upitno je da li mi taj film samo gledamo ili smo i njegovi kreatori. Ako jesmo onda bi se moglo govoriti o nekom podsvjesnom mišljenju. Ne isključujem takvu mogućnost.

Mi gledamo (čak, nekad u snu, i gledamo da gledamo)
Ali kad pitaš da li smo i njegovi kreatori, tad zasigurno nismo na način da možemo kreirati film po svojoj volji, dakle, u tom filmu nema naše slobodne volje kojom bismo utjecali da se neka radnja filma odvije na ovaj ili onaj, željeni ili očekivani način.
Mi ne vladamo nad tim pojavnim svijetom, nemamo nikakvih moći niti slobodne izbore već smo samo sudionici koliko i promatrači; možemo samo tumačiti značenja ako ih se sjećamo, nakon što s jedne obale (razine) stvarnosti (sna) budemo prenešeni na drugu obalu (razinu) stvarnosti, na javi, katkada blago prenešeni a katkada izbačeni kao na talasu što nas pljusne i baci na tlo, pa progledamo naglo.
Kako onda mi možemo biti kreatori filma? Ako kreirati znači voljno nešto stvarati vođeni nekim idejama, htijenjem, željama, i kada kreirati znači i svjesno sudjelovati u proizvođenju nečega i njegovom oblikovanju, gdje na stvari i njihov tijek možemo utjecati ili ih popravljati i sl.
Što bi značilo kreirati u ovom našem kontekstu?
Ako smo mi kreatori – tko smo to sve "mi" koji posreduje proizvođenje ili produkciju svih tih slika, tih zbivanja, tih priča, mirisa, boja, zvukova.... Kada bi čeprkali i čeprkali toliko duboko, do čega li bi došli?
Do kojeg to "mi" koje (uvjetno rečeno) kreira?
Ali kreira tako da nam ostaje skriveno.
I kako kreira?

Da se obratim definiciji prostor/vremena kako si ti to dao par postova gore.
Prostor i vrijeme su ono što nam se čini da jesu.
Upravo. Prostor i vrijeme, dakle, jesu to što nam se čini ili kako jest kada smo na javi, dok u snu nema osjećaja prostor/vremena već je sve jedno.

Uglavnom, ja bih rekla ovako da mi se čini:
San i java su dvije razine stvarnosti.
Jedna razina stvarnosti nema prostor/vrijeme dimenziju.
Druga ima, utoliko što se uspostavlja distanca i mi stojimo naspram, u odnosu na, prema...
Jedna razina stvarnosti se samouspostavlja, nemamo nikakvu volju u odnosu na nju, nikakav utjecaj.
Druga razina pretpostavlja naš utjecaj i našu odgovornost, naše udijele s kojima sudjelujemo utječući i određujući neki tijek izborima koje imamo i koje činimo...
Ove dvije razine svakako korespondiraju.
Sjetim se jedne misli: „Nakon četrdesete odgovorni smo za svoje snove“, što hoće reći, kako živimo, tako ćemo i sanjati.
Ipak, korespondencija se odvija i s tko zna koliko od nas udaljenim (mjereno fizičkim prostor/vremenom) događajnostima.
Pa kada kažeš – ako jesmo kreatori (u stanju sna) onda bi se moglo govoriti o nekom podsvijesnom mišljenju – onda mi se čini da ako kreiranje podrazumijeva smislenost – smislena je aktivnost – a mišljenje jeste funkcija – da bi se mogli zapitati je li u samoj naravi tog kreatora da kreira? (analogno, naravi koja nas svjesne pokreće na kreativnu djelatnost) pri čemu taj kreator snova čak i ne mora ići u potragu za svojim čitateljem, slušateljem, gledateljem, jer mu je on uvijek, uvijek dostupan, to jest mi sami u snu "uvučeni" u samu kreaciju.
Bojim se da ću s ovim otići predaleko, pa bolje da ovdje i stanem.... za sada.

Dakle, što smo sve "mi"? (potencijalno)

Ali zašto umjesto riječi ne bismo mogli imati sliku?

Pa ja mislim da smo mi (mi – ljudi) najprije imali sliku a tek onda kovali riječi. Najprije gledali, osluškivali, opažali, razumijevali a tek onda onom što bi i kako razumijevali dodjeljivali i riječi.... Trebalo bi imati i u vidu da se jednom, nekoć, tko zna kada u prvobitnome, nije mislilo u pojmovima, imalo već gotov pojam za nešto, već da se poimanjem (razumijevanjem) pretpojmovno potom uobličavalo u pojmove (određenog značenja).

jer podsvijest nije "u" umu nego se um u snu manifestira kao podsvijest.

E sad ako se um manifestira kao podsvijest, vratimo se na početak:

Znači ipak ne misli. Samo gledamo film. Upitno je da li mi taj film samo gledamo ili smo i njegovi kreatori. Ako jesmo onda bi se moglo govoriti o nekom podsvjesnom mišljenju. Ne isključujem takvu mogućnost.

Onda ipak misli.

Mene uvijek čudi to buđenje. Svaki put imam dojam kao da sam negdje otputovao pa sam se vratio, a da zapravo ne znam gdje sam bio ni što sam radio. Naravno, znam da nisam fizički nigdje otišao ali opet mi je neobično. Kad se sjetim nekog dijela sna onda mi to izgleda kao da je netko drugi sanjao a ne ja. A to možda baš i jest ta međupovezanost svega što se u snu bolje očituje jer nema kočnica "ja" koji voli stvari držati na distanci.

Mene uvijek čude snovi.
A prijelaz, vjerojatno rijetko kad uočljiv, predstavila bih slikom "snijega na ekranu" kad je jedan (uvjetno rečeno) noćni program završio a uključenje preuzima drugi.

Nisam na to mislio. Nego baš na onu međupovezanost koju si spominjala, samo ne više u snu nego na jednoj višoj razini budnosti od one svakodnevne gdje imamo osjećaj odvojenosti sebe od ostatka svijeta.

A da; to svakako!