Napuštanje gnijezda

[Karakala]

Ma rano je sa 19.
Eventualno studij u drugom gradu.

Di ces sam s 19... Ljudi moji.

[Mistifying_me]

pa to i je to. al sta cu, kao sto sam vec rekla navikne se covjek na sve, pa i na to da bude daleko od doma i od svoje porodice... aaajoj sad sam u bedu...necu vise da pisem o ovome
hocu kuciiiii!!! ima li ovo veze sa pms-om?

[Karakala]

Haha.
Vi cure uvijek volite sve pripisivati PMS-u.

Ja sa 20 ne znam kamo bi da moram dva dana od roditelja.
Nije stvar u nesnalaženju.
Lako bi se ja snašao. Stvar je u ljubavi, u toplom odnosu moje mame, tate prema meni. Mom odnosu prema njima.

Ima li ista ljepse od toplog obiteljskog gnijezda dok ja ne stvorim vlastito? Kad se vracas, a netko te ceka...

Kad poljubis roditelje za laku noc, a oni sretni kao mala djeca kad ima poklonis cokoladu.
Kad mi mama na stol stavi jedno 298 tanjura razne hrane da njen sin slučajno ne bi bio gladan nakon treninga.
Kad idem s tatom ujutro nedjeljom na lov, premda sam spavao 2 sata, a ne volim lov i imam utakmicu popodne...
Sve je to predivno. Sve je to obitelj. S velikim S. Velikim srcem.

[S....]

Karakala kaže:
Haha.
Vi cure uvijek volite sve pripisivati PMS-u.

Ja sa 20 ne znam kamo bi da moram dva dana od roditelja.
Nije stvar u nesnalaženju.
Lako bi se ja snašao. Stvar je u ljubavi, u toplom odnosu moje mame, tate prema meni. Mom odnosu prema njima.

Ima li ista ljepse od toplog obiteljskog gnijezda dok ja ne stvorim vlastito? Kad se vracas, a netko te ceka...

Kad poljubis roditelje za laku noc, a oni sretni kao mala djeca kad ima poklonis cokoladu.
Kad mi mama na stol stavi jedno 298 tanjura razne hrane da njen sin slučajno ne bi bio gladan nakon treninga.
Kad idem s tatom ujutro nedjeljom na lov, premda sam spavao 2 sata, a ne volim lov i imam utakmicu popodne...
Sve je to predivno. Sve je to obitelj. S velikim S. Velikim srcem.

Predivno!
Bi li bio moj sin
Salim se, predivno

[Karakala]

Ne. Nije predivno. Normalno je.

Jako sam se neugodno iznenadio kad sam citao postove gore. Kao da ih nisu pisali ljudi.

Ima li iceg postojanijeg i covjeku bitnijeg od njegove obitelji? Prijatelji, poslovi - sve to je u životu nažalost prolazno; jedini što ti zauvijek ostaje jest obitelj.

[S....]

slazem se!
Dirnuo me tvoj post kao roditelja! Nadam se da cu i ja obaviti tako uspjesan posao kao i oni
Sto se tice moje curice nadam se da ce napustiti gnjezdo kad bude zaista spremna, nadam se da joj se nece zuriti, ne zato sto je zelim samo za sebe, vec zato sto se nadam da ce osjecati isto sto i ti
Ali sto bude bude ona je zauvjek MOJE DJETE
Uljepsao si mi vecer!

[njasa]

ako su sposobna da se sami brinu o sebi, da placaju svoj stan i rezije, da rade... onda mogu ic kad zavrse skolu. upravljaju svojim zivotom i prisustvo roditelja samo moze smetat... onda je to na obostrano zadovoljstvo ali obavezno na nediljni rucak svi skupa!!!!

[cukili]

Što prije to bolje to govorim iz svog iskustva ja sam još
uvijek sa starcima i nikako da shvate da ja sa svojih puno
godina mogu samostalno razmišljati i donositi odluke bez
njihovog uplitanja.

Za njih sam sa svojih 35 godina u nekim situacijama još
uvijek premala a kad napravim neku psinu onda se nemogu
nacuditi da to može pasti na pamet jednoj zreloj ženi

[luca]

ovisi. ja sam zeljela s 14 godina u svicarski ili engleski internat pa me mama i tata nisu dali
jako mi je zao sto nakon srednje nisam bila u prilici zivjeti u domu... otisla sam od kuce sa 22, nakon faxa, meni osobno kasno.
iako imam divnu obitelj s kojom uzivam provoditi vrijeme, samostalnost je ocito dobra za mene i moj razvoj (kao covjeka). stjecuci one osobine koje donosi samostalnost, ljudi koji se vole ne gube nista

[Mistifying_me]

da, ne mora znaciti da ce se izgubiti obiteljske veze ako dijete ode od kuce i roditelja. to je normalan proces odrastanja. ne znaci da ih sad manje volim ako ne zivim s njima, naprotiv, jako mi nedostaju, al sta je tu je. zato mi bude 100 puta ljepse kad ih nakon nekoliko dana ponovo vidim, i kada smo svi skupa, kao obitelj.

[bodul]

Nekom nije preporucljivo ni sa 70 god da ode iz kuce ako je nesposoban zivjeti sam .
Mogu vam reci za Italiju gdje je problem skolovanja, zaposljavanja, stanovanja, pa onda sklapanja braka i osamostaljivanja prisutan.
To se sve skupa nadovezuje jedno na drugo i u Italiji imate veliki broj djece od 20 ili 30 ili vise godina koja zive skupa sa roditeljima.
Svicarska je naprednija po tom pitanju jer tamo ako dokazes da te roditelji nisu u mogucnosti skolovati Kanton ti daje naknadu za stanovanje i stipendiju .
Pa se onda mladi udruze po 2 ili 3 i unajme stan u gradu studiranja.
Internati su poznati u svicarskoj i to je prvi stupanj osamostalivanja.
Nakon toga obicno mladi se vise i ne vracaju kod roditelja vec sami nastave zivjeti i raditi.

[Laki Lite]

Ja imam 18 godina i vec je doslo vrijeme da odem od kuce.Srednju skolu sam zavrsio prije nekoliko mjeseci a na fakultet ne mogu ici jer me je otac prije nekoliko godina nagovorio da ne upisujem neku bolju srednju skolu.
Zelim otici od kuce jer otac zadnje dvije-tri godine konstatno ima potrebu da me omalovažava,vrijeđa a u zadnje vrijeme čak i fizički napada a najgore od svega je što ne vidim razlog takvome ponašanju jer cijeli život sam se trudio da mu ugodim koliko mogu.On me krivi za sve svoje ne uspjehe,kad kažem da ću otići od kuće stalno ponavlja kako je on patio da bi me mogao odgojiti a ja sad idem vani da budem kriminalac i da se ubijem kako on kaze(a to je najveca glupost sa obzirom da ja u zivotu nikad nisam napravio nista sto se ne kosi sa zakonom ni ti sam se ikada druzio sa nekim da ga nazovem ne moralnim).Sve u svemu dosta mi je.Odlazim od kuce ovih dana.Imam nesto malo para,oko 200 KM,to ce mi biti dovoljno za prvi mjesec a dalje cu vec smisliti nesto.Bitno je samo da ne budem gladan a sve je bolje od sadasnjeg zivota.
Ipak sam zabrinut,ne znam odakle da pocnem.Prvi put se bunim ovako.Do sada sam se navikao oslanjati na roditelje i slusati ih u svemu koliko god lose to bilo za mene.Sve sto zelim postici je normalan zivot.
nadam se da cu jednog dana i ja imati djecu oko koje cu se moci potruditi da im obezbjedim svu ljubav i brigu koju ja nisam imao.
Sve u svemu zanima me ima li itko od vas slicnih iskustava i kako ste rjesili probleme na kraju?

[megran]

Primijetila sam da na Balkanu je uvriježeni patrijarhalni tradicionalni odgoj te da mnogi roditelji ni ne žele da ih djeca napuste.ako i odu nesmiju predaleko. Pa tko ce se brinuti za njih kad ostare? Odrasla djeca se ne poštuju kao individue nego su samo produžetak plemenske obitelji kojoj je glavni voda starješina. I onda kontrola upakirana u neželjenu pomoć postaje sredstvo borbe. Najviše su najebala muška djeca kojima su starci napravili kuće i nametnuli im da je to njihovo, gotovo ista fraza se spominje "sta cu u podstanare ili u kredit pored vlastite kuće"....

[dichy]

megran kaže:

Primijetila sam da na Balkanu je uvriježeni patrijarhalni tradicionalni odgoj te da mnogi roditelji ni ne žele da ih djeca napuste.ako i odu nesmiju predaleko. Pa tko ce se brinuti za njih kad ostare? Odrasla djeca se ne poštuju kao individue nego su samo produžetak plemenske obitelji kojoj je glavni voda starješina. I onda kontrola upakirana u neželjenu pomoć postaje sredstvo borbe. Najviše su najebala muška djeca kojima su starci napravili kuće i nametnuli im da je to njihovo, gotovo ista fraza se spominje "sta cu u podstanare ili u kredit pored vlastite kuće"....

točno....slična situacija i kod nas....napravili kućerinu.....da sin jedinac, jel, ima nešto, da ne mora ispočetka.....kad tamo....sin najprije otperjao na fax....sad sa faxa lagano lovi koordinate preko bare

sad ćemo se fino muž i ja lovit po ovoj kućerini ...možemo se i skrivača igrat

ne pada mi napamet da ga zaustavljam.....jesmo, priznajem, kad smo krenuli graditi kućerinu, glavna misao vodilja je bila ona starinska "za njega"

on sam bira svoj put....pa ako je to s druge strane zemaljske kugle....mi mu možemo samo pomoći

[Fee86]

Ja sam odletjela iz gnijezda sa 14 ipo, odmah nakon osnovne. Školovanje u drugom gradu, živjela sam sama u stanu (nisu me htjeli dati, a nisam ni ja htjela u dom jer sam željela imati svoj komfor). Znači imam 29 i već 15 godina živim odvojeno od roditelja. Ispočetka je bilo jako teško, sjećam se da sam prvih mjesec dana čim bi me netko nazvao od mojih ja bih odmah u plač sad se tomu smijem. Postala sam čvrsta osoba, neovisna u svakom pogledu. Oduvijek sam bila jak karakter, oni su to znali i zato su me pustili. Nitko me nije mogao nagovoriti na nešto što nisam željela. Sa svojim roditeljima sam se svakodnevno čula i po par puta dnevno (telefonski računi su bili ) i sada smo minimalno tri sata na skypu dnevno. Jako sam vezana uz njih i smatram da imam najbolje roditelje. Moja mama je isto otišla sa 14 školovati se vani i ja bih tako pustila svoje dijete. Koliko se god činilo teško ipak je korisno za tu osobu.

[megran]

Do 22.vecina ili radi ili završi fax.sve poslije je rastezanje početka samostalnog zivota.kao nemaju se uvjeti a prije ili kasnije moraš otic.pa bolje onda ranije.

Poslano sa mog GT-I9301I koristeći Tapatalk