|
|
28.03.2015., 21:15
|
#241
|
Registrirani korisnik
Registracija: Dec 2009.
Postova: 815
|
Quote:
Angry Bird kaže:
stvarno ne znam kako dvogodišnjaku objasniti da ne radi scene. kako mu objasniti išta. s dvogodišnjacima (i mlađima, pa i onima do cca tri godine) možeš ili uporno, smireno i sigurno ponavljati, vjerujući da tako zaljevaš poželjno ponašanje kao cvjetak koji će jednog dana zbilja i ugledati svjetlo dana ili ga možeš tuči tako da izdresirano i uplašeno odustane od namjere kad čuje tvoj glas.
s tri ili možda tek četiri godine se sramežljivo ukaže onaj cvjetak. ili ne ukaže pa skužiš da si negdje krivo skrenuo
a onda ne znam kaj napraviš jer do toga nisam došla, nekim čudom sam na vrijeme dobro skretala
|
ma dvoipo i trogodišnjaku se može svašta objasniti i svašta će razumijeti ali to ne znači i da će biti sposobni provoditi to što razumiju, nemaju još kapaciteta, samokontrole za to.
Zato njih više treba osjećati a manje pametovati i objašnjavati, to u toj dobi nije najproduktivnije.
ali lijepo napisano, to je to
@nuklea, tugu utješi i kratko joj objasni što i kako. Ja nikako ne smatram da je to simptom razmaženosti.
Kako biste se ophodili prema djetetu koje se srami pred drugima? Biste ga "gurali" u interakciju uz "nemaš se šta sramiti" komentare ili biste ga uzeli pod svoje okrilje koje bi trebalo biti najsigurnije mjesto na svijetu dok samo ne bi bilo spremno bez srama izaći otamo?
|
|
|
28.03.2015., 21:41
|
#242
|
završena
Registracija: Feb 2011.
Postova: 16,629
|
Quote:
nuklea500 kaže:
Danas mi je sve puno jasnije. Prioriteti. U njima je sva bit. A prvu godinu - dvije majčinstva jedini prioritet je preživjeti.
|
preživjeti, da. i ponavljati si kao mantru da će to proći i da ćeš uskoro imati prekrasnog petogodišnjaka s kojim možeš piti kavu i razglabati o smislu života i svemira
Quote:
boo-boo kaže:
Kako biste se ophodili prema djetetu koje se srami pred drugima? Biste ga "gurali" u interakciju uz "nemaš se šta sramiti" komentare ili biste ga uzeli pod svoje okrilje koje bi trebalo biti najsigurnije mjesto na svijetu dok samo ne bi bilo spremno bez srama izaći otamo?
|
koliko bi dugo to smjelo trajati? to čuvanje u mom okrilju?
ne bih ni jedno ni drugo radila. sramežljivo dijete bih učila da je oke da bude drugačije od drugih, da bude suzdržanije, ali da ono smije koristiti svijet oko sebe baš kao i ovi drugi, otvoreniji, samo da će očito morati naći neki svoj put i način.
__________________
dinamo
|
|
|
28.03.2015., 22:56
|
#243
|
Vegetiram
Registracija: Aug 2005.
Postova: 17,927
|
Quote:
boo-boo kaže:
Kako biste se ophodili prema djetetu koje se srami pred drugima? Biste ga "gurali" u interakciju uz "nemaš se šta sramiti" komentare ili biste ga uzeli pod svoje okrilje koje bi trebalo biti najsigurnije mjesto na svijetu dok samo ne bi bilo spremno bez srama izaći otamo?
|
sram je emocija....i ne bih ju nikada negirala, nego prihvatila takvu kakva je, i uzela ju ko informaciju da se diejte u nekom kontekstu srami, da se srami pred nekim ljudima, da se srami nekih svojih reakcija pred menom/drugima...i onda mijenjala kontekst, ako je potrebno.
u interakciju ne bih nikoga gurala, mogu potaknuti dijetetov interes za neke aktivnosti, druge ljudi, balansirati izmedju djetetove potrebe za samocom (par ljudi) i interesa za aktivnoscu koja ipak ukljucuje vise ljudi...
hocu reci, neka djeca su po prirodi introvertirana...ja mislim da ih takve treba prihvatiti, ne ih mijenjati u ekstroverte i gurati u dzunglu ljudi, zato jer "mislimo" da bi im bilo "lakse/bolje".
mozda i bi, ali oni svoje potencijale mogu ostvari tek sa manjom grupicom ljudi, rpijateljem ili dva, njima je kolektiv muka.
__________________
Ako postoji nešto što želimo promijeniti kod djeteta, trebamo vidjeti nije li to nešto što bismo prvo trebali promijeniti u nama samima
|
|
|
28.03.2015., 23:01
|
#244
|
Registrirani korisnik
Registracija: Apr 2008.
Lokacija: Zg
Postova: 23,759
|
Quote:
nuklea500 kaže:
Danas mi je sve puno jasnije. Prioriteti. U njima je sva bit. A prvu godinu - dvije majčinstva jedini prioritet je preživjeti.
|
Quote:
Angry Bird kaže:
preživjeti, da. i ponavljati si kao mantru da će to proći i da ćeš uskoro imati prekrasnog petogodišnjaka s kojim možeš piti kavu i razglabati o smislu života i svemira
|
Ne mislim da nekim zenama mozda nije iznimno tesko zbog ovih ili onih razloga (sve nas nesto muci i otezava), no nekako mi se ne svidja to ovako izgovoreno tj. napisano kao neki postulat...
...kao to je tako - vi zene koje cete postati majke, prvih 1-2 godine ce vam biti koma, ako prezivite taj uzas ...
Nadam se da jos uvijek ipak ima mama/roditelja koji ne moraju samo prezivljavati to razdoblje nego samo uzivaju u njemu, bez obzira jesu li mozda neki sretnici koji nemaju bas nikavih problema ili su oni koji se nekako lakse nose s njima.
Nemojte sad krivo shvatiti...znam da i ovi koji "prezivljavaju" vole svoju djecu i uzivaju u njima...govorim o necem drugom, o onima koji istinski uzivaju i takva rijec im ne pada na pamet. (nije bitno zasto su u takvoj situaciji)
Jasno da to ovisi o mnogocemu i ne stavljam nikakvu krivicu na roditelje, samo sam htjela reci da ima onih koji nece takvo sto nikada reci....nisu oni zato bolji, mozda im se samo poklopilo, mozda imaju drugacije dijete, nije bitno...bitno je to da taj period stvarno nije bas kod svih nekakvo prezivljavanje.
Ako nista drugo..za buduce roditelje...da znaju da nije uvijek tako.
__________________
"Svi su jednaki, ali neki su jednakiji od drugih." © svinja Napoleon
Zadnje uređivanje kajpa : 28.03.2015. at 23:19.
|
|
|
29.03.2015., 08:34
|
#245
|
******
Registracija: Jan 2009.
Lokacija: zagreb
Postova: 8,330
|
Quote:
kajperinja kaže:
Nadam se da jos uvijek ipak ima mama/roditelja koji ne moraju samo prezivljavati to razdoblje nego samo uzivaju u njemu, bez obzira jesu li mozda neki sretnici koji nemaju bas nikavih problema ili su oni koji se nekako lakse nose s njima.
Nemojte sad krivo shvatiti...znam da i ovi koji "prezivljavaju" vole svoju djecu i uzivaju u njima...govorim o necem drugom, o onima koji istinski uzivaju i takva rijec im ne pada na pamet. (nije bitno zasto su u takvoj situaciji)
Jasno da to ovisi o mnogocemu i ne stavljam nikakvu krivicu na roditelje, samo sam htjela reci da ima onih koji nece takvo sto nikada reci....nisu oni zato bolji, mozda im se samo poklopilo, mozda imaju drugacije dijete, nije bitno...bitno je to da taj period stvarno nije bas kod svih nekakvo prezivljavanje.
|
Zašto nikad ništa ne napišeš u prvom licu?
Koliko je sad tvoja cura, oko 10g?
Pa kakvo je bilo njeno bebovanje?
Falabogu da ima ljudi kojima nije tako tragično bilo. Ja ih poznam jako puno. To vidiš da se hendla sa lakoćom. I,da, uključena je šira rodbina..i žive i rade ležernije, bez velikih ambicija i dodatnih obveza. Vidiš i da je dijete "zahvalno" - i sami kažu za svoje dijete to. (Pri tom mislim na spavanje-jedenje-uravnotežen karakter..)
Ja sam u RL našla osim sebe još 2 primjera sa potpuno identičnim doživljajem tog ranog majčinstva koji je zapečatio odluku da si to više ne želimo priuštiti. Nije da okolo provodim anketu i ulijećem ljudima sa spikom "a jel vam bilo teško" nego slučajno saznanje u spontanom razgovoru...
__________________
A snaha bijaše jezičljiva, (guzičljiva) nazlobna, proždrljiva i goropadna.
|
|
|
29.03.2015., 11:44
|
#246
|
Registrirani korisnik
Registracija: Dec 2009.
Postova: 815
|
Quote:
Angry Bird kaže:
koliko bi dugo to smjelo trajati? to čuvanje u mom okrilju?
ne bih ni jedno ni drugo radila. sramežljivo dijete bih učila da je oke da bude drugačije od drugih, da bude suzdržanije, ali da ono smije koristiti svijet oko sebe baš kao i ovi drugi, otvoreniji, samo da će očito morati naći neki svoj put i način.
|
Quote:
nosorog kaže:
sram je emocija....i ne bih ju nikada negirala, nego prihvatila takvu kakva je, i uzela ju ko informaciju da se diejte u nekom kontekstu srami, da se srami pred nekim ljudima, da se srami nekih svojih reakcija pred menom/drugima...i onda mijenjala kontekst, ako je potrebno.
u interakciju ne bih nikoga gurala, mogu potaknuti dijetetov interes za neke aktivnosti, druge ljudi, balansirati izmedju djetetove potrebe za samocom (par ljudi) i interesa za aktivnoscu koja ipak ukljucuje vise ljudi...
hocu reci, neka djeca su po prirodi introvertirana...ja mislim da ih takve treba prihvatiti, ne ih mijenjati u ekstroverte i gurati u dzunglu ljudi, zato jer "mislimo" da bi im bilo "lakse/bolje".
mozda i bi, ali oni svoje potencijale mogu ostvari tek sa manjom grupicom ljudi, rpijateljem ili dva, njima je kolektiv muka.
|
pričamo o dvogodišnjacima, oni tek "izniču", kako si angry bird lijepo napisala. Dakle uz našu podršku, zaštitu u određenim situacijama, poticanju interakcije koliko paše djetetu, objašnjavanju itd...dijete može kroz godinu, godinu i pol puno takvih stvari "riješiti". Može, ne znači da hoće. Baš ova dob je specifična i puno stvari se tu još može napraviti (mada puno ovisi i o ranijem periodu) uz adekvatan pristup.
Negiranje, mijenjanje i neprihvaćanje nisam ni spominjala.
|
|
|
29.03.2015., 12:11
|
#247
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jan 2012.
Postova: 4,223
|
Quote:
kajperinja kaže:
Ne mislim da nekim zenama mozda nije iznimno tesko zbog ovih ili onih razloga (sve nas nesto muci i otezava), no nekako mi se ne svidja to ovako izgovoreno tj. napisano kao neki postulat...
...kao to je tako - vi zene koje cete postati majke, prvih 1-2 godine ce vam biti koma, ako prezivite taj uzas ...
Nadam se da jos uvijek ipak ima mama/roditelja koji ne moraju samo prezivljavati to razdoblje nego samo uzivaju u njemu, bez obzira jesu li mozda neki sretnici koji nemaju bas nikavih problema ili su oni koji se nekako lakse nose s njima.
Nemojte sad krivo shvatiti...znam da i ovi koji "prezivljavaju" vole svoju djecu i uzivaju u njima...govorim o necem drugom, o onima koji istinski uzivaju i takva rijec im ne pada na pamet. (nije bitno zasto su u takvoj situaciji)
Jasno da to ovisi o mnogocemu i ne stavljam nikakvu krivicu na roditelje, samo sam htjela reci da ima onih koji nece takvo sto nikada reci....nisu oni zato bolji, mozda im se samo poklopilo, mozda imaju drugacije dijete, nije bitno...bitno je to da taj period stvarno nije bas kod svih nekakvo prezivljavanje.
Ako nista drugo..za buduce roditelje...da znaju da nije uvijek tako.
|
Naravno da nije uvijek tako, samo je bitnije da znaju kako može biti veoma teško jer za dobro se čovjek ne treba pripremati, na dobro se lako naviknuti.
__________________
Nikad više nećemo pokušavati razlozima uvjeriti glupana; to je besmisleno i opasno.
|
|
|
24.05.2015., 00:14
|
#248
|
Registrirani korisnik
Registracija: May 2015.
Postova: 4
|
Razmaženost?
Molim za malu pomoć drage mame i tate Je li samo ja imam ovaj problem i kako se nositi s tim? Inače, kažu, kad žene postane majka odnos prema mužu se promjeni. Muževi se žale da im žene ne posvećuju vrijeme, pa sex… Kod nas je obrnuto. Ne, nismo klinci i ne žalim se na sex, nego na sitnice koje dan nosi. Koliko ste i kako baš baš vremenski jedno drugom posvećeni tokom dana? Inače, moj je najbolji na svijetu, i kao otac, i kao suprug, i kao muškarac . Lud je za djecom, da se njega pita imali bi barem još 2! Jedina mana: razmazio nam kćer od 2 godine. I od tuda mislim da kreće , neću reći naš, nego moj problem. Da se njega pita, problema nema. Ja, kao mama, sam uvijek ta koja nešto brani i gunđa, jasam babaroga, on, kao tata, joj nema srca reći ne. Može mu skakati po glavi, lupati novim mobitelom u tv... A ako mu slučajno i dođe da kaže ne, kaže na način : nemoj da te mama vidi. Jako je vezana za njega. Jako su se povezali za vrijeme moje druge trudnoće, bila rizična, teška užas... Vodio ju u park čim dođe s posla, vodio ju na posao, presvlačio, hranio, kupao a bome i skupa se uspavljivali. Tako je i ostalo do danas. Ona je inače jako pametna, sve razumije, dok tate nema stvarno sluša, igramo se, izlazimo,čistimo, mazimo,ljubimo. Čak fino i redovito jede. Čak, sve što baci na pod, raspe plastelin, hranu, 1x kažem pokupi i posluša. Svog bebu brata obožava i njeno ponašanje nema veze s njim. Jer uvijek su njene potrebe No.1 , pa i prije bebe. Čim tatica doma dođe, ona je drugo dijete. Vrišti (od sreće), nema mira. Nekad jadan ne stigne ni poručati, jer ga ona vuče, nešto mu pokazati. Naravno da je ne odbije, pa tako i ne poruča do kraja. Što prospe nema šansi da pokupi, pa kupimo ja ili on. Vikendima je show, deračina (od sreće i veselja), skakanje, lupanje, njeno cendranje na svaku sitnicu,pa bi jela prije ručka glupost, ili ne bi ali joj on da i poremeti ručak. Jednom joj večeru nosio u krevet, jednom u kadu dok se kupala, ima i svoj mobitel a meni muka, gledam i ne vjerujem . Mobitel joj inače sakrijem preko dana, pa kao nju pitam gdje ga ostavila, jer je u stanju buljiti u njega pola dana. Nađe si sama crtiće, pjesmice... I koliko god se trudim i uspijem nekog reda uvesti, imam osjećaj da sve pada u vodu zbog njega. Neće se sama igrati ako je on doma, neće ništa sama, u svemu mora on sudjelovati a to sam negdje pročitala da nije dobro (ako se samii neće igrati). Svaki njegov slobodan trenutak je posvećen njoj, ali doslovno. On je posvećen njoj a ja bebi. Jedno drugom smo (tek) posvećeni kad klinci zaspu, sreća zaspu rano, sex duži većinom puta , malo tv pa spavanje . I to je ok. Naravno, on spava s njom, jer ako je on doma neće sama da se uspava a i tokom noći ako se probudi opet on mora kraj nje (ili ja). To je tako zadnjih 7 mj.jer smo selili. Do tada se mala sama uspaljivala i nije nitko morao s njom... Ako se posvađamo, posvađamo se puno puta radi nje. Pukne mi film, ne mogu ga gledati kako u svemu popušta uz izgovor "još je mala". Ako je grdim zbog nečega, on je zagrli. Pokušah objasniti da je tako dijete zbunjeno, da se dijete odgaja do 5 godine a kasnije je teže, ali jednostavno ne ide. I brat od MM je isiti on, razmazio malu od 4 godine užas. Mala se baca po podu, mijenja boje kad ne dobije istu sekundu što želi... Sreća, naša nema baš te faze ,ali kako je krenulo, tko zna. Uskoro kreće u vrtić. Možda u cijeloj priči ja nisam u pravu? Priznam, možda sam i sama kriva malo za razmaženost jer kad je prvo dijete onda ne znaš baš , ali svejedno granica mora postojati. Ili ne? Možda je faza? Jer ipak je vesela i zdrava klinka, radoznala, živa, jako dobra u duši kao osoba, puna ljubavi, stalno nas ljubi i grli iz čista mira, dok perem suđe dođe, zagrli me oko noge i poljubi mi nogu, u parku isto tako, samo se zatrči , zagrljaj i pusa Obožavam je, kao i njene nestašluke ali negdje mora biti granica. Želim joj samo dobro, ne želim da negdje pogriješimo pa da danas-sutra dijete ide krivim putem radi naše greške. Jer, i dalje mislim kako su roditelji najodgovorniji za svaki djetetov, dobar ili loš korak (bez obzira na dob). Išao bi on sa mnom, na neka predavanja o roditeljstvu, samo gdje da odemo? Jeste li čitali neke knjige o roditeljstvu, koje, gdje kupiti? Čitao bi on knjigu , samo koju kupiti a da bude "puni pogodak"? Isprika na dužem postu ali baš sam ne znam ni sama šta više...
|
|
|
24.05.2015., 19:02
|
#249
|
završena
Registracija: Feb 2011.
Postova: 16,629
|
iskreno ću ti reći - pročitala sam ti samo početak i kraj
u čemu je problem? on je popustljiv?
ako tražiš literaturu, evo ti je tu na forumu.
__________________
dinamo
|
|
|
24.05.2015., 22:35
|
#250
|
Registrirani korisnik
Registracija: May 2015.
Postova: 4
|
Quote:
Angry Bird kaže:
iskreno ću ti reći - pročitala sam ti samo početak i kraj
u čemu je problem? on je popustljiv?
ako tražiš literaturu, evo ti je tu na forumu.
|
Mogla si i sredinu :P
Znači moram iščitati sve ove stranice ? Dam si truda možda večeras
Da, popustljiv za popiz...
Evo danas razgovarali, zamolih da sudjeluje a ne da šuti i promatra sa strane, jer se on njoj neće zamjeriti. Razbacala slova po podu. 100x je rekao da pokupi, glumio strogoću a ona ništa 2-3 sata. Onda je išla meni 100x. Na kraju kad je pokušao biti dosljedan, ona se rasplakala, on mi reče u stilu eto jesi sad zadovoljna i.... onda se on rasplakao Ja to još nikada nisam vidjela, čula pa ne znam šta mi je za činiti, osim .... pokupit slova
|
|
|
25.05.2015., 00:44
|
#252
|
Vegetiram
Registracija: Aug 2005.
Postova: 17,927
|
Quote:
babarogamama kaže:
Mogla si i sredinu :P
Znači moram iščitati sve ove stranice ? Dam si truda možda večeras
Da, popustljiv za popiz...
Evo danas razgovarali, zamolih da sudjeluje a ne da šuti i promatra sa strane, jer se on njoj neće zamjeriti. Razbacala slova po podu. 100x je rekao da pokupi, glumio strogoću a ona ništa 2-3 sata. Onda je išla meni 100x. Na kraju kad je pokušao biti dosljedan, ona se rasplakala, on mi reče u stilu eto jesi sad zadovoljna i.... onda se on rasplakao Ja to još nikada nisam vidjela, čula pa ne znam šta mi je za činiti, osim .... pokupit slova
|
puno teksta je u onom prijasnjem postu.
ako sam dobro shvatila, diejte ima 2 godine?
diejte od dvije godine nece samo pokupiti slova sa poda,
treba joj pomoc. ne zato jer je razmazena, nego zato jer ne zna sto treba.
dakle, kada se prestane igrati, ti ili muz, sjednete na pod i zajedno sa njom skupljate slova.
i to uopce ne mora biti u vidu naredbe koju ona mora bespogovorno poslusati, nego naprosto opis slijeda dogadjaja....sada smo se igrali, a sada cemo pospremati slovo po slovo u njegovu kutiju.
niti treba biti strog, a jos manje glumatati strogocu, ako to nije.
i nisam bas pokopcala sto to nju cini razmazenom....osim sto mi je upalo u oci da ste ti i muz podjelili djecu. i to je lose.
i za njihhov odnos, i za vas odnos.
__________________
Ako postoji nešto što želimo promijeniti kod djeteta, trebamo vidjeti nije li to nešto što bismo prvo trebali promijeniti u nama samima
|
|
|
25.05.2015., 01:22
|
#253
|
divijus majnd
Registracija: Sep 2009.
Postova: 47,787
|
Ako klinka lupa mobitelom po teveu, a ne smije joj se reći ne, to baš i nije pretjerano dobro. Ima vlastiti mobitel. Ne može joj se reći da je dosta mobitela za danas, nego ga treba sakriti i glumiti da ga je ona izgubila.
Meni to ne izgleda kao zdrava obiteljska situacija, ni najmanje.
__________________
ali i da trolam, to je moje gradjansko pravo © Natch
|
|
|
25.05.2015., 01:53
|
#254
|
Registrirani korisnik
Registracija: Sep 2010.
Lokacija: na dvije trećine telomera
Postova: 10,444
|
Super je da tražiš pomoć. Nosorogica ti je dala dobar savjet za razbacane igračke (nema veze što je to ponašanje samo u njegovoj prisutnosti, ali bilo bi bolje da zajedno skupljate igračke). Ni meni se ne sviđa ta podjela djece, kužim to da pazite na nju jer je došlo drugo dijete ali možda ste tu pretjerali. Pokušaj se u razgovoru s mužem suzdržavati od ti rečenica i lijepo bi bilo da zajedno pročitate knjige za koje se odlučiš. Okej je imati različite stavove u odgoju ali to ne znači da treba djetetu ukinuti granice, ipak tu treba biti kvalitetnog kompromisa. Moguće on misli da si ti previše stroga majka, tj. postrožila si komunikaciju i zbog manje vremena i novog života (djeteta) koji ovisi o tebi.
Koji su njegovi argumenti/mišljenja u svađama?
__________________
To be so civilized, one must tell civil lies
|
|
|
25.05.2015., 12:17
|
#255
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jan 2012.
Postova: 4,223
|
Meni se čini kao da oboje pretjerujete. On joj previše dopušta, ti premalo. Ali to je tako...Svatko misli da je pronašao najbolju sredinu i tuđe sredine im se čine više kao ekstremi, a ne sredine.
No, nemam izbora nego pisati sa svog stajališta. Ja sam nešto između tebe i tvog muža. Moja dvogodišnjakinja sigurno ne smije lupati mobitelom o televizor, ali isto tako ne očekujem od nje da pospremi sve što je u igri razbacala, niti očekujem da se igra sama duže od 5 minuta.
Tvoj muž me podsjeća na mog tatu. On kad dođe, mala ga doslovno ubije. Na kraju dana, njemu se i ruke i noge tresu. On je nosa kao helikopter, on trči za njom da jede (moja cura može jesti gdje želi u stanu, ali za njom nikad nitko ne trči), nosa je po stepenicama u kolicima...
Ne sviđa mi se što niste usuglašeni pred njom. Moj muž je nešto malo stroži od mene. Ponekad joj brani stvari koje bih joj ja rado dopustila i mislim da joj bezveze brani. No pred njom ga podržim. Poslije se nas dvoje i pokoljemo ako treba, ali pred njom se uvijek trudim da dijelimo isti stav, barem prividno.
__________________
Nikad više nećemo pokušavati razlozima uvjeriti glupana; to je besmisleno i opasno.
|
|
|
25.05.2015., 13:22
|
#256
|
Registrirani korisnik
Registracija: May 2015.
Postova: 4
|
Svi ste donekle u pravu. Klince nismo podjelili nego sticajem okolnosti tako je bilo. Masu puta i on bebu pazi , koja uopće nije zahtjevna, a ja malu. Zar stvarno mislite da dijete od 2 g.i 2 mjeseca ne može pokupiti nešto što je razbacala jer "ne zna" Sama u većini puta dok čistim hoće i ona, briše prašinu, stavlja veš u mašinu, sve kopira pa mi ne pospremanje slova nekako "ne zna" ne drži vodu. Jer kad tate nema i ako nešto namjerno razbaca ili baci na pod i te kako pokupi kad joj kažem i naravno tad joj plješćem, dobije nagradu.... Inače, svaki dan joj govorim da iako se nekad na nju "naljutim", kažem NE da je svejedno volim najviše na svijetu, pa se zagrlimo, ljubimo. Jedna odgajateljica mi je davno rekla, djetetu treba pružiti puno ljubavi, sigurnost, biti dosljedan i postaviti granice. I to već od rane dobi. Nekako zadnje dvoje MM ne ide. On bi metodu na finjaka koja kod nje baš ne pali. Bila je i u nekoj fazi kad je čupala sve za kosu, od odraslih do klinaca,kad bi neki klinac došao blizu tobogana , gurala ga je. Uporna sam bila sa NE i nekako je prestala s tim. Pa smatrala sam da NE i "zabrane" ipak urode plodom. Od jučer sam odlučila i prestala govoriti djetetu NE, NEMOJ. Jer kad god ja nešto maloj zabranim, ona ide tati i njega se drži . Jučer kad je on pokušao biti dosljedan, mala je išla stalno meni i njega nije niti gledala. A i umorna sam od rasprava s njim.... Ne znam hoće li i tako biti dobro ali vidjet ću, vrijedi pokušati. Svakako mi slobodno, ako znate, preporučite knjigu neku, predavanja na temu roditelji/ djeca, šta god samo da i on malo očvrsne a ja omekšam
Nuklea eto tako nekako je i kod nas.
|
|
|
|
|
Tematski alati |
|
Opcije prikaza |
Linearni mod
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 14:51.
|
|
|
|