Prorok Muhamed u paklu

[Nekada Davno]

https://www.youtube.com/watch?v=tEFE_0e9kOw

Blago vama, nakon sto ste odradili svoje obaveze, proveli vreme sa roditeljima, porodicom i sebi bliskima, odradili koji dobar poslic siromasima vi imate vremena da ovde vodite raspravu.

Sto se prepirete? po vama se jasno vidi sta su bili oni u koje vjerujete

[Bostan]

Kitim kaže:

Onda odakle one priče o Muhamedu koljaču i silovatelju?Nikako se ne uklapa u taj profil ličnosti.

Je li moguće po tebi da netko drugi sličan je možda postojao i pomješan s Muhamedom ovim očito dobroćudnim gotovo nestvarnim čovjekom toga vremena?
Ili je li moguće da neki Muslimanski osvajači su formirali svoga Muhameda kombinirajući staro s novim?

Gle, Muhammed a.s. u poctku je sirio tevhid(monoteizam), nenasilnim sredstvima. Kritizirao je idolopoklonstvo, surovost mušrika, kritizirao je luksuz nemoral.
Takva njegova kritika bila je docekana od idolopoklonika tako sto su se rugali, uznemiravali, silom zabranjivali da poruka tevhida dodje do drugih, jedno vrijeme(tri godine) muslimani su bili u potpunoj izolaciji, otkinuti od strane idolopoklonika od svaga(ekonomski i politicki)
Muhammed je bio strpljiv, nikada nije u tih desetak godina muke dao bilo kome od svojih pravo da silom uzvraca.
Kasnije, zbog nepovoljnih uvjeta u Mekki, muslimanima je naredjena hidzra(selidba) u Medinu. Ni tamo Muhammed nije dosao i nametnuo se vec su ga sami Medinjani(tadasnji Jasrib) pozvali da bude Hakim( sudija) za dugogodisnje bratoubilacke sukobe okolnih plemena.
U Medini je sastavljen ustav, u kojem je svima(muslimanima i jevrejima) data zastita i sloboda, pod uvjetom da se potpisnici ustava ne okrenu protiv novonastale uprave.
Neko vrijeme nakon ovoga Bog dopusta rat(da muslimani od sada imaju pravo uzvratiti silom), kojeg su svi manje vise prizeljkivali.
Idolopoklonici koji su bili brojniji su ovo i cekali.
Desava se bitka na Bedru, malobrojnija muslimanska vojska pobjedjuje. Zatim ide bitka na Uhudu koju muslimani gube. Zatim pokusaj opsade Medine od idolopoklonika, bitka rovova, gdje muslimani uspjevaju odagnati neprijatelja ispred svojih vrata.
Bilo je jos bitaka.
No onda dolazi do izrazaja Muhammedov genij, na Hudejbi Muhammed prihvata nepovoljne uvjete idolopoklonika, kako bi se oformio mirovni sporazum o daljnjem prestanku rata.
Nekoliko godina rat je bio u zatisju, sve dok opet idolopoklonici nisu zapoceli kavgu.
Nakon izvjesnog vremena vojska od 10 000 muslimana je opkolila Mekku. Mekkanci se predaju. Muhammed nikog pri ulasku nije dirao(bilo je par neuznatnih incidenata).
U Mekki obaraju idole koji su se nalazili tamo.
Svi Mekkanci, manje vise, prihvataju Muhammeda i daju mu prisegu. Muhammed, manje vise, nikog od njih i uglednika nije micao sa pozicija koje su prije obnasali.
Svojim zenama, koje su zeljele malo vise luksuza, je ponudio to da ce im dati dobru otpremninu ali ako zele ovaj svijet neka se rastave od njega, u protivnom neka zive sa njim jednostavnim i skromnim zivotom.
Nakon nekoga vremena Muhammed umire, nikoga iza sebe ne ostavljajuci za nasljednika(Bogu je dao prednost da odluci)
Uglavnom to bi bilo ukratko to.

[Kitim]

Bostan kaže:

Gle, Muhammed a.s. u poctku je sirio tevhid(monoteizam), nenasilnim sredstvima. Kritizirao je idolopoklonstvo, surovost mušrika, kritizirao je luksuz nemoral.
Takva njegova kritika bila je docekana od idolopoklonika tako sto su se rugali, uznemiravali, silom zabranjivali da poruka tevhida dodje do drugih, jedno vrijeme(tri godine) muslimani su bili u potpunoj izolaciji, otkinuti od strane idolopoklonika od svaga(ekonomski i politicki)
Muhammed je bio strpljiv, nikada nije u tih desetak godina muke dao bilo kome od svojih pravo da silom uzvraca.
Kasnije, zbog nepovoljnih uvjeta u Mekki, muslimanima je naredjena hidzra(selidba) u Medinu. Ni tamo Muhammed nije dosao i nametnuo se vec su ga sami Medinjani(tadasnji Jasrib) pozvali da bude Hakim( sudija) za dugogodisnje bratoubilacke sukobe okolnih plemena.
U Medini je sastavljen ustav, u kojem je svima(muslimanima i jevrejima) data zastita i sloboda, pod uvjetom da se potpisnici ustava ne okrenu protiv novonastale uprave.
Neko vrijeme nakon ovoga Bog dopusta rat(da muslimani od sada imaju pravo uzvratiti silom), kojeg su svi manje vise prizeljkivali.
Idolopoklonici koji su bili brojniji su ovo i cekali.
Desava se bitka na Bedru, malobrojnija muslimanska vojska pobjedjuje. Zatim ide bitka na Uhudu koju muslimani gube. Zatim pokusaj opsade Medine od idolopoklonika, bitka rovova, gdje muslimani uspjevaju odagnati neprijatelja ispred svojih vrata.
Bilo je jos bitaka.
No onda dolazi do izrazaja Muhammedov genij, na Hudejbi Muhammed prihvata nepovoljne uvjete idolopoklonika, kako bi se oformio mirovni sporazum o daljnjem prestanku rata.
Nekoliko godina rat je bio u zatisju, sve dok opet idolopoklonici nisu zapoceli kavgu.
Nakon izvjesnog vremena vojska od 10 000 muslimana je opkolila Mekku. Mekkanci se predaju. Muhammed nikog pri ulasku nije dirao(bilo je par neuznatnih incidenata).
U Mekki obaraju idole koji su se nalazili tamo.
Svi Mekkanci, manje vise, prihvataju Muhammeda i daju mu prisegu. Muhammed, manje vise, nikog od njih i uglednika nije micao sa pozicija koje su prije obnasali.
Svojim zenama, koje su zeljele malo vise luksuza, je ponudio to da ce im dati dobru otpremninu ali ako zele ovaj svijet neka se rastave od njega, u protivnom neka zive sa njim jednostavnim i skromnim zivotom.
Nakon nekoga vremena Muhammed umire, nikoga iza sebe ne ostavljajuci za nasljednika(Bogu je dao prednost da odluci)
Uglavnom to bi bilo ukratko to.

Pretpostavljao sam nešto tako kao mogućnost,sila prilika natjera čovjeka da mjenja metode.No ako se uzme izvan konteksta može se naljepiti deklaracija čovjeku i onda nek se brani od etiketa.

[Bostan]

Kitim kaže:

Pretpostavljao sam nešto tako kao mogućnost,sila prilika natjera čovjeka da mjenja metode.No ako se uzme izvan konteksta može se naljepiti deklaracija čovjeku i onda nek se brani od etiketa.

Gle cesto se na Muhammeda gleda jednostrano, medjutim za sta se Muhammed borio i zalagao... u idealnom drustvu, svi su jednaki pred zakonom, nema kamate, nema bludnicenja, nema razbojnistva, nema hvalisanja porijeklom, ujednacena raspodjela dobara(uzima se od bogatih daje se sirotinji), pomoci slabijem od sebe udovici, sirocetu, bolesnome ili onome kome treba KONKRETNA pomoc.
Zvuci ko bajka jel da, ako gledamo sa danasnje pozicije (generalno govoreci muslimani danasnji su daleko od tih ideala). Medjutim Muhammed je uspio, sve je to bilo tako, i trajalo je trideset godina(koliko je i sam Muhammed najavio da ce trajati)
Nakon toga, kad su muslimanski vladari zapostavili ove ideale, te se poceli glodati oko vlasti , dolaze problemi i stagnacija koja nas je dovela ovdje gdje smo. Sami smo si krivi, govorim kao musliman, zbog toga.

[mario trzkeš]

Nakon nekoga vremena Muhammed umire, nikoga iza sebe ne ostavljajuci za nasljednika(Bogu je dao prednost da odluci)
Uglavnom to bi bilo ukratko to.

tu se malo razilazimo.. upravo na tom dijelu nastaje verzija o sunitima i šijitima..
abu bakr i ali (alija)
i negdje pročitah da je ali bio sin Muhamedov a taj baš nije najbolje upoznat sa situacijom