Quote:
sama45 kaže:
Zanimaju me tuđa iskustva jer se ponekad osjećam totalno poniženo-iako znam da nemam razloga.Nisam se nadala da će ljudi koji su nam bili prijatelji 20.g, hodali smo zajedno,ostavljali im prazan stan jer su oni bili sa starcima,družila nam se djeca-zaboraviti.Ja sam u početku mislila da im je možda neugodno i nazvala par puta-ali ko ne treba mena ja njega još manje.
Pogotovo što mi je ex iz malog grada i svi njegovi frendovi iz mladosti su bili-mislila sam i moji.Gostovali su kod nas sa ženama i djecom,djeca bila kod nas kad su bili prijemni i dok se nisu snašli za stan.Kad bi netko dolazio doktoru ili u bolnicu-opet kod mene.Davali smo im i ključeve od stana i kada mi ne bi bili u ZG.
Bilo mi je drago pomoći!
Dočekala sam to da od takvih ne dobijem niti SMS za novu godinu.
Pravi frend je pravi frend,ali ne mogu se ne sjetiti nekih "prijatelja"!
Sreća moja da sam nepopravljivi optimist,i kako kažu Bosanci-kad ti je najteže onda pjevaj!
|
ne shvaćam zbog čega te to uopće muči
ja recimo volim turbulentna vremena u kojima se sasvim jasno očituju stvari i ljudi
mogla bih čak reći da perverzno uživam u tome
sad se sve otkriva, tko ti je prijatelj, drug, brat, ljubavnik, partner, roditelj, kolega...
sad ćeš otkrit tko su oni na koje uistinu možeš računat, kao ljubitelja istine jako me raduju ta razotkrivenja ma kako mučna bila
i baš je super što se kroz život događaju i takve filtracije
pijesak vani, grumen stoj (onaj zlatni)
što reće negdašnji vladika neprijateljske nam i omražene zemlje
:
nije došlo vrijeme da se gine, nego da se vidi tko je kakav
u dobru je lako dobrim biti, na muci se poznaju junaci ...