Kad majke okreću djecu prema sebi?

[Lord Byron]

TheProvense kaže:

on je slomljen čovjek, često potegne za čašicom...

Priča je grozna, a sad je ionako nažalost svejedno što je tko u toj priči mogao/trebao napraviti ranije.

Najgroznije je u toj priči to što za 13-godišnje dijete sad fakat mogu biti štetni kontakti sa "slomljenim čovjekom koji često posegne za čašicom". Osim ako se njegova slomljenost i čašice baš nimalo ne vide pri kontaktima s djetetom, njihovi susreti su neka vrste terapije njemu - a to je preveliki teret za 13-godišnja leđa.

[TurbulentFluid]

E, moja stara je bila baš takva - i uspjela je. Osim šta ja nisam sin.

Nije bilo spavanja u krevetu niti gluposti, ali vrlo često je tražila od mene nešto tipa "reci mu jer mene ne sluša", i to od moje 7. - 8. godine nadalje. Činjenica je da se stari nikad nije brinuo za mene, nikad nije odvojio 10 min za razgovor ili igru (a bila sam "tomboy", voljela "muške" stvari od nogometa do motora), nikad nije davao niti kune (npr za školske knjige, robu, jelo), nikad nije dao džeparac, itd itd, pa joj nije bilo niti teško. Pošto je stari njihove bračne probleme apsorbirao u birtiji uz bocu, bilo joj je još lakše. Najbolesniji ispadi su bili kad bi demonstrativno predamnom počela vući kofere, kako se ona seli, pa bi klinče od 9 godina urlalo "nemoj nemoj mamice". Jbg - nije to psihička bolest nego blesavoća i sebičnost, koristiti dijete u svoje svrhe.

Danas i dalje živimo skupa iako sam stara zvijer (radi para), to izgleda tako da stari i ja progovorimo 5-6 riječi na dan, surađujemo samo ako moramo, ja sam hausmajstor jer on ništa neće (povoljno postavljam laminate i montiram namještaj ) on još uvijek loče, ja plaćam njegov dio računa i režija, zadnjih 15 godina mi nije kupio ni žvaku za rođendan i tako... Sa starom sam super, slažemo se, on je samo smetnja koju se tu i tamo preskoči kad dođe pijana doma pa plazne na pod.

Poanta: neće uspjeti okrenuti dijete protiv tebe ako se potrudiš da djetetu budeš pravi otac. Predlažem da ju odvedeš nekamo na samo i ozbiljno joj kažeš da ne želiš raspravljati o vašem braku i sl pred djetetom, i toga s drži. A djetetu budi pravi tata, pravi oslonac, igraj se s njim, objasni mu sve što pita... a nju ignoriraj čim povuče takve teme pred djetetom. A ako ne ide brak, radije se razvedi nego trpi - da su se moji razveli, svi tri bi bili daleko normalniji.

[TheProvense]

TurbulentFluid kaže:

...ali vrlo često je tražila od mene nešto tipa "reci mu jer mene ne sluša", i to od moje 7. - 8. godine nadalje.
Najbolesniji ispadi su bili kad bi demonstrativno predamnom počela vući kofere, kako se ona seli, pa bi klinče od 9 godina urlalo "nemoj nemoj mamice"...
Sa starom sam super, slažemo se, on je samo smetnja...

žao mi je zbog tvog vlastitog primjera,
samo što mi boldano nije jasno
ne mogu odgonetnuti jeli pisano sa velikom dozom cinizma i ironije ili....

[shtefy]

Ja znam za jedan suprotni primjer - djeca su nakon rastave pripala ocu, on ih je huškao i potkupljivao protiv matere (veliki klinci-pubertetlije, otac vlasnik građ.firme, mater prosječnih primanja u zdravstvu), došlo je do toga da ih je ona moljakala, slala im srcedrapajuće porukice na mobitele, sladunjava pisamca...

Ne želim time reći da ne postoji ženska manipulacija djecom nakon rastave, nego samo mislim da to nije toliko primjereno baš ženama, nego je u pitanju zapravo onaj roditelj koji dobije djecu. E sad, druga je priča što su to daleko češće žene...

U ovoj priči oni su se rastali zbog njenog preljuba. Ne znam koliko je to važno, ali je činjenica da je njen bivši to doživio kao ogromno poniženje, uvredu... Pored njega, savršenog mačosa punog love, ona se povaljala sa tamo nekim bogznakojim. Pa joj se uhvatio svetiti preko djece. Svinjarija bez daljnjega, nema se tu što drugo reći.

Ali... Ja se ne sjećam da sam ikada čula da je ona poduzela nešto zaista konstruktivno kako bi popravila stvar. Klincima je slala samosažaljive srcedrapajuće porukice, kad se i uspjela susresti s njima, spika bi bila tipa: vaš tata vas okreće protiv mene, vaš tata ovo, vaš tata ono, jadna mama ostala sama, bla bla ser truć... Svojim prijateljima je na nos izašla svojim kukanjem, samosažaljenjem (obavezno garniranim optuživanjem na račun bivšeg - on je uvijek kriv za sve, nečovjek jedan), stalnim deranjem iste ovce... Priča je dostigla vrhunac kada je ona počela sa izrazom ožalošćenog koker-španijela stajati iza njihove školske ograde, po žbunju, iza drveća i sl., "gledati svoju djecu kada već ne može život dijeliti s njima" i sl. Normalno, klinci od kojih 17-18 god. su umirali od sramote, oni sa ekipom, a mama iza žbunja uhodi...

Ja sam davno odselila, nemam pojma kako je priča išla dalje. Poznavajući nju, ona se vjerojatno i dalje davi u patetici, bivšeg krivi za sve, a sutra je opet novi dan...

Iskreno, ne znam kako bih se ja postavila u takvoj situaciji, ali sasvim sigurno mi ne bi palo na pamet klince pune pubertetskih hormona filati svojim kukanjem. Možda da im je bar jednom rekla da su već gotovo odrasli ljudi, neka razmisle sami koja je čija uloga u svemu, da im je objasnila da njihova bračna sranja nemaju veze s njima i neka se klinci ne petljaju u to... Možda griješim, možda to ne bi pomoglo. Ali bar bi djelovalo normalnije od kukanja, cmoljenja...

Vjerujem da je to čest problem, bilo s muške, bilo sa ženske strane. Jedna strana uhvati huškati djete protiv druge, a drugoj je lakše prihvatiti pljuvanje po suprotnoj strani i žaljenje samog sebe, nego bar pokušati učiniti nešto konstruktivno.

[xedos]

shtefy kaže:

Ja znam za jedan suprotni primjer - djeca su nakon rastave pripala ocu, on ih je huškao i potkupljivao protiv matere (veliki klinci-pubertetlije, otac vlasnik građ.firme, mater prosječnih primanja u zdravstvu), došlo je do toga da ih je ona moljakala, slala im srcedrapajuće porukice na mobitele, sladunjava pisamca...

Ne želim time reći da ne postoji ženska manipulacija djecom nakon rastave, nego samo mislim da to nije toliko primjereno baš ženama, nego je u pitanju zapravo onaj roditelj koji dobije djecu. E sad, druga je priča što su to daleko češće žene...

U ovoj priči oni su se rastali zbog njenog preljuba. Ne znam koliko je to važno, ali je činjenica da je njen bivši to doživio kao ogromno poniženje, uvredu... Pored njega, savršenog mačosa punog love, ona se povaljala sa tamo nekim bogznakojim. Pa joj se uhvatio svetiti preko djece. Svinjarija bez daljnjega, nema se tu što drugo reći.

Ali... Ja se ne sjećam da sam ikada čula da je ona poduzela nešto zaista konstruktivno kako bi popravila stvar. Klincima je slala samosažaljive srcedrapajuće porukice, kad se i uspjela susresti s njima, spika bi bila tipa: vaš tata vas okreće protiv mene, vaš tata ovo, vaš tata ono, jadna mama ostala sama, bla bla ser truć... Svojim prijateljima je na nos izašla svojim kukanjem, samosažaljenjem (obavezno garniranim optuživanjem na račun bivšeg - on je uvijek kriv za sve, nečovjek jedan), stalnim deranjem iste ovce... Priča je dostigla vrhunac kada je ona počela sa izrazom ožalošćenog koker-španijela stajati iza njihove školske ograde, po žbunju, iza drveća i sl., "gledati svoju djecu kada već ne može život dijeliti s njima" i sl. Normalno, klinci od kojih 17-18 god. su umirali od sramote, oni sa ekipom, a mama iza žbunja uhodi...

Ja sam davno odselila, nemam pojma kako je priča išla dalje. Poznavajući nju, ona se vjerojatno i dalje davi u patetici, bivšeg krivi za sve, a sutra je opet novi dan...

Iskreno, ne znam kako bih se ja postavila u takvoj situaciji, ali sasvim sigurno mi ne bi palo na pamet klince pune pubertetskih hormona filati svojim kukanjem. Možda da im je bar jednom rekla da su već gotovo odrasli ljudi, neka razmisle sami koja je čija uloga u svemu, da im je objasnila da njihova bračna sranja nemaju veze s njima i neka se klinci ne petljaju u to... Možda griješim, možda to ne bi pomoglo. Ali bar bi djelovalo normalnije od kukanja, cmoljenja...

Vjerujem da je to čest problem, bilo s muške, bilo sa ženske strane. Jedna strana uhvati huškati djete protiv druge, a drugoj je lakše prihvatiti pljuvanje po suprotnoj strani i žaljenje samog sebe, nego bar pokušati učiniti nešto konstruktivno.

Majka koja danas ostane bez djece sigurno nije majka

I ja imam sličan slučaj. Godinama je kljukala djete protiv oca, iako smo bili skupa, iako nije radila a ni brinula o djetetu, iako je imala svoj auto itd itd.
Srećom i djete je počelo gledati svojim očima i razmišljati.
Kad je sve puklo, djete (9) je pobjeglo od nje. Onda ga je htjela u dom, samo ne ocu, plasirala je hrpu laži koje nisu dugo trajale. Uglavnom zagorčavala je život i djatetu i ocu.
A danas glumi i dalje brižnu majku, ali samo pred drugima, djetetu sigurno nije.
A djete je i dalje voli, samo se pita zašto je njena majka takva, zašto nije ko druge.