Sama u inozemstvu - iskustva, savjeti

[luca]

Pješčani sat kaže:

luca, tvoj opis tvog života zvuči tako dobro

i meni je drag moj zivot

(o smrti, bolesti itd necemo sad...)

[Flying Buttress]

JPK kaže:

Nitko nije imun na utjecaj društva oko sebe, i iz Hrvatske je dobro otići bar na neko vrijeme da bi se osvijestilo da neke stvari iz mentaliteta koje ljudi uzimaju zdravo za gotovo (jal, crnilo, pesimizam, "ništa se ne može", etc.) nisu općeljudske karakteristike i da se može drugačije i bolje.

S ovim se slažem: ključan dio=bar na neko vrijeme.

[ruzy]

ForrestCat kaže:

Pratim forum i primjećujem da popriličan broj ženskih sudionica živi, bilo privremeno ili trajno, vani....

Svi uglavnom odlaze s nekim, muž, dečko, imaju babe i stričeve vani...no zanima me postoje li žene koje su odlučile potpuno same otići u inozemstvo, kakva su vaša iskustva, kako ste odlučile, kako ste se snalazile, osjećate li se sigurno u odnosu na Hrv, da li ste u zemljama EU ili drugdje, kakav vam je društveni život?

ja sam otisla prije 3 godine, sama... prvo malo po malo, sezona po sezona, shvatila kako mi se svidja nacin zivota ovdje, da mi se svidja sto je ovdje samo nebo granica ako nesto stvarno zelis i da tu mogu zivjet kako zelim (raditi sto zelim i volim, ne misliti hocu li sutra imati za kruh, bla bla)...

tako sam eto preselila, preskolovala se (tj jos sam uvijek u tome, gotova sam za 3 mjeseca)... pocela od nule, doslovno s jednim koferom... imam nesto malo obitelji tu 20 km udaljeno, no vidim ih jako rijetko (tetku sam vidjela zadnji put u sjecnju 2015 ), cujemo se tu i tamo telefonom... u svakodnevnom sam kontaktu sa prijateljima iz hrv... ovdje sam decka nasla, imam puno poznanika, ljude koje sam upoznala u skoli i na poslu, svi redom jako ljubazni i spremni pomoc...

no, eto, znam i ljude koji su unatoc dobro zaradjenim parama (ovdje) venuli za svojom kucicom na seocu hrv gdje danas zive na socijali...

svatko sebi kako mu odgovara meni se ovdje svidja... samostalnost mi je jako bitna u zivotu a da sam u hrvatskoj sa 29 bi jos zivjela sa mamom pod istim krovom...

[kozmetika]

dosta je već rečeno, ali možda jedna samo primjedba (osobno iskustvo: dugotrajniji periodi života vani, trenutačno u Hrvatskoj, ali opet ću u neko vrijeme koju godinicu nekamo). zaboravlja se da ako odeš nekamo gdje je veliki protok ljudi (veliki gradovi, puno useljenika, međunarodna radna atmosfera) poznanstva se grade puno brže i puno brže prelaze u prijateljstva. jer ono, kaj ćeš, možete se razići za godinu dana, nema vremena tri mjeseca da neku simpatičnu osobu pozoveš na kavu. to ne vrijedi samo za izlaske, nego se tako gradi i društvena mreža podrške. meni su to baš bila osvježavajuća iskustva jer onda shvatiš koliko si društveno ograničen nekim suludim pravilima (kako ću se ja sad družiti sa starijom osobom, mlađom, s nekim tamo tipom... - a bila sam uvjerena da nisam zadrta) i koliko je lako otvoriti se prema nekom.

uglavnom, izvori prijateljstva: posao, tečajevi jezika zemlje u koju dolaziš, sastanci govornika engleskog (postoje valjda svugdje i 'domaći' dođu malo porazgovarati sa strancima i vježbati jezik), društvena događanja u kvartu (naročito ako je kvart imigrantski).

e, da, išla sam sama. bilo mi je to lijepo i (opet) oslobađajuće. vjerujem da je bilo i naporno, ali ne sjećam se toga. ima nešto posebno u osjećaju da se trenutačno vodiš samo vlastitim mislima, željama i potrebama te da sam o sebi ovisiš. ograđujem se malo jer ja sam ipak išla na ograničena vremena van i na kraju sam se vratila u Hrvatsku. ne znam kako je to s trajnim planovima.

[Flying Buttress]

kozmetika kaže:

zaboravlja se da ako odeš nekamo gdje je veliki protok ljudi (veliki gradovi, puno useljenika, međunarodna radna atmosfera) poznanstva se grade puno brže i puno brže prelaze u prijateljstva. jer ono, kaj ćeš, možete se razići za godinu dana, nema vremena tri mjeseca da neku simpatičnu osobu pozoveš na kavu. to ne vrijedi samo za izlaske, nego se tako gradi i društvena mreža podrške. meni su to baš bila osvježavajuća iskustva jer onda shvatiš koliko si društveno ograničen nekim suludim pravilima (kako ću se ja sad družiti sa starijom osobom, mlađom, s nekim tamo tipom... - a bila sam uvjerena da nisam zadrta) i koliko je lako otvoriti se prema nekom.

Aha, da, valjda je zato moja perspektiva drugačija, ja sam ovakva bila i u HR, i kao malamala djevojčica i kasnije. Rođena otvorena

[Xiang Chi]

kozmetika kaže:

zaboravlja se da ako odeš nekamo gdje je veliki protok ljudi (veliki gradovi, puno useljenika, međunarodna radna atmosfera) poznanstva se grade puno brže i puno brže prelaze u prijateljstva.

Slazem se s dijelom za razvijanje poznanstava, no ne i prijateljstava. Iako doma jesam brzo razvijala prijateljstva.

Ono sto mi je u smislu druzenja jos bio kulturoloski sok je planiranje unaprijed. Pozivi na neka druzenja doma, tulume, proslave, rostilje tjednima unaprijed. Pozivi na pica, ruckove, vecere, bruncheve, dorucke bar tjedan unaprijed. Dobiti nekog za "Ej, ajmo veceras na pice" mi se cini ko nemoguca misija.

Zapravo, da budem do kraja iskrena - kad sam isla negdje na nekoliko mjeseci i bila s ekipom koja je bila u istoj situaciji, jesmo, gradili smo prijateljstva ekspresno, no i druzili smo se samo medjusobno.
Ovako bas za pravi preseljenicki zivot nemam taj dojam.
Mozda je i do zemlje, grada, tempa, navika, krugova u kojima se krecem, ne znam.

[chocolatecookie]

Flying Buttress kaže:

Inače imam teoriju da ti se isplati ići živjeti vani ili ako imaš ponuđen fantastičan posao koji se ne odbija ili ako nemaš ni za kruh u HR

Kakva se učmala osobetina (p)ostane ako se čovjek nikad ne usudi upustiti u novo ako ga tamo ne čeka crveni tepih, ili ako mu je alternativa glad? Ili se to odnosi samo na selidbe u druge države?

[Ay Carmela]

chocolatecookie kaže:

Kakva se učmala osobetina (p)ostane ako se čovjek nikad ne usudi upustiti u novo ako ga tamo ne čeka crveni tepih, ili ako mu je alternativa glad? Ili se to odnosi samo na selidbe u druge države?

Postane se 90% ljudi.

[Flying Buttress]

chocolatecookie kaže:

Kakva se učmala osobetina (p)ostane ako se čovjek nikad ne usudi upustiti u novo ako ga tamo ne čeka crveni tepih, ili ako mu je alternativa glad?

Ne znam.

[Dumber]

kozmetika kaže:

e, da, išla sam sama. bilo mi je to lijepo i (opet) oslobađajuće. vjerujem da je bilo i naporno, ali ne sjećam se toga. ima nešto posebno u osjećaju da se trenutačno vodiš samo vlastitim mislima, željama i potrebama te da sam o sebi ovisiš. ograđujem se malo jer ja sam ipak išla na ograničena vremena van i na kraju sam se vratila u Hrvatsku. ne znam kako je to s trajnim planovima.

Ovako je meni.

Što se prijateljstava tiče, lakše se grade u manjim sredinama, u većim gradovima su ljudi puno otuđeniji i zatvoreniji.

[JPK]

Ay Carmela kaže:

Postane se 90% ljudi.

Onda je poruka jasna: nemojte kao 90% ljudi ići kroz život kao učmale lešine koje samo trunu u svojoj zoni komfora.

[Ay Carmela]

JPK kaže:

Onda je poruka jasna: nemojte kao 90% ljudi ići kroz život kao učmale lešine koje samo trunu u svojoj zoni komfora.

Neće onaj tko to već ne radi. Ostali su većina. 😀

[Alexa]

JPK kaže:

Onda je poruka jasna: nemojte kao 90% ljudi ići kroz život kao učmale lešine koje samo trunu u svojoj zoni komfora.

Nek si ti njima rekao.

[malin]

ruzy kaže:

ja sam otisla prije 3 godine, sama... prvo malo po malo, sezona po sezona, shvatila kako mi se svidja nacin zivota ovdje, da mi se svidja sto je ovdje samo nebo granica ako nesto stvarno zelis i da tu mogu zivjet kako zelim (raditi sto zelim i volim, ne misliti hocu li sutra imati za kruh, bla bla)...

tako sam eto preselila, preskolovala se (tj jos sam uvijek u tome, gotova sam za 3 mjeseca)... pocela od nule, doslovno s jednim koferom... imam nesto malo obitelji tu 20 km udaljeno, no vidim ih jako rijetko (tetku sam vidjela zadnji put u sjecnju 2015 ), cujemo se tu i tamo telefonom... u svakodnevnom sam kontaktu sa prijateljima iz hrv... ovdje sam decka nasla, imam puno poznanika, ljude koje sam upoznala u skoli i na poslu, svi redom jako ljubazni i spremni pomoc...

no, eto, znam i ljude koji su unatoc dobro zaradjenim parama (ovdje) venuli za svojom kucicom na seocu hrv gdje danas zive na socijali...

svatko sebi kako mu odgovara meni se ovdje svidja... samostalnost mi je jako bitna u zivotu a da sam u hrvatskoj sa 29 bi jos zivjela sa mamom pod istim krovom...

Curke super su vam postovi i korisni, hvala vam. A postoji li neki razlog skrivanja u kojoj ste to državi? Čisto bi bilo korisno da se stekne neki dojam kada već pričate o kojoj se bar državi radi.

[ruzy]

malin kaže:

Curke super su vam postovi i korisni, hvala vam. A postoji li neki razlog skrivanja u kojoj ste to državi? Čisto bi bilo korisno da se stekne neki dojam kada već pričate o kojoj se bar državi radi.

Deutschland

[chocolatecookie]

Ay Carmela kaže:

Neće onaj tko to već ne radi.

Ne znam baš, ljudi su podosta monkey see, monkey do vrsta, i za svašta im šanse rastu ako vide da to ljudi rade.

Ljudi puno manje drame oko selidaba u druge države ako to percipiraju kao normalan životni izbor, kao što manje drame i oko selidaba u druge gradove ako je u njihovoj okolini to normalno nego ako žive negdje otkud nitko ne mrda ni u 15 kilometara udaljen grad.

Znam brdo ljudi koji su selili, privremeno ili trajno, što iz Hrvatske u EU, što dalje, što iz jedne u drugu EU zemlju, što s kontinenta na kontinent, zbog posla, faksa, da im guzica vidi puta, i iako na prste mogu pobrojati one kojima je firma platila relocation agenta ni jedan jedini put nisam čula "da bar nikad nisam otišao od doma". Nekima se ne svidi pa se vrate, neš ti tragedije u vrijeme letova koji koštaju ko dvotjedna zaliha cigareta.

[Ay Carmela]

chocolatecookie kaže:

Ljudi puno manje drame oko selidaba u druge države ako to percipiraju kao normalan životni izbor, kao što manje drame i oko selidaba u druge gradove ako je u njihovoj okolini to normalno nego ako žive negdje otkud nitko ne mrda ni u 15 kilometara udaljen grad.

A i to što kažeš. Imam osjećaj da Hrvati prilično drame oko svega. I da bih odahnula da mrdnem negdje sjevernije.

[malin]

Ay Carmela kaže:

A i to što kažeš. Imam osjećaj da Hrvati prilično drame oko svega. I da bih odahnula da mrdnem negdje sjevernije.

Ja naučila jedan sjevernjački jezik, skandinavski, učila zagriženo zadnjih 8 godina, planirajući selidbu, ali na oglasima za posao treba se u potpunosti znati fluentan jezik, ja sam na negdje 70%, učim svaki dan i dalje. I ne znam kako se uputiti u taj korak da odem. Nešto sam gledala oglase za posao, ali čini mi se da je to sve namijenjeno državljanima te zemlje. Švedske u ovom slučaju. Tako da sam malo izgubljena, nažalost, jer nedavno sam ostala bez posla u Hr, a s obzirom da u ovom svijetu ne bih djecu imala ni za milijune nemam fakat što izgubiti da odem. Iako roditelji su mi ovdje, već su stariji i da odem ne znam baš da li bi se viđali više od jednom godišnje. Baš sam upoznala jednu djevojku neki dan koja će uskoro postati doktorica psihologije i ne može naći posao u HR, ima Australsko državljanstvo, ali ostaje u Zgu jer su joj roditelji već 75 godina i samo nju imaju, dobili su je dosta kasno. Tako da i te stvari utječu na odluku.
Djevojke, jeste vi našle posao prvo pa onda otišle, ili kako je potraga za poslom izgledala?

[milencica]

ruzy kaže:

ja sam otisla prije 3 godine, sama... prvo malo po malo, sezona po sezona, shvatila kako mi se svidja nacin zivota ovdje, da mi se svidja sto je ovdje samo nebo granica ako nesto stvarno zelis i da tu mogu zivjet kako zelim (raditi sto zelim i volim, ne misliti hocu li sutra imati za kruh, bla bla)...

tako sam eto preselila, preskolovala se (tj jos sam uvijek u tome, gotova sam za 3 mjeseca)... pocela od nule, doslovno s jednim koferom... imam nesto malo obitelji tu 20 km udaljeno, no vidim ih jako rijetko (tetku sam vidjela zadnji put u sjecnju 2015 ), cujemo se tu i tamo telefonom... u svakodnevnom sam kontaktu sa prijateljima iz hrv... ovdje sam decka nasla, imam puno poznanika, ljude koje sam upoznala u skoli i na poslu, svi redom jako ljubazni i spremni pomoc...

no, eto, znam i ljude koji su unatoc dobro zaradjenim parama (ovdje) venuli za svojom kucicom na seocu hrv gdje danas zive na socijali...

svatko sebi kako mu odgovara meni se ovdje svidja... samostalnost mi je jako bitna u zivotu a da sam u hrvatskoj sa 29 bi jos zivjela sa mamom pod istim krovom...

Bokicc ruzi
Dopala mi se tvoja prica. dobar je primjer za sve one koji se dvoume izmedju sigurnosti i poznatoga i novoga.
Palo mi je napamet pitanje: pretpostavljam kada imas mamu da imas i neki kvadrat stambeni, neku sigurnost, mjesto gdje se mozes jednom vratiti, danas sutra prodati, Mislis li da zbog takve situacije si prije i lakse donjela odluku o preseljenje van domovine od drugih koji to nemaju
Jesi li sada podstanar ili si u gradskom, socijalnom i sl stanu koji bi mozda nakon nekoliko godina mogla otkupiti

[chocolatecookie]

Čuka sam već da 'ima smisla otić ako se imaš di vratit'. Što to znači uopće? Ako netko sad nema vlastiti stan i odluči se vratiti za godinu, pet, dvadeset, u Hrvatskoj više neće biti stanova za unajmiti?