Religija vs Znanost

[Ame®icano]

Da li znanstvenik moze biti religiozan?

Neko ko je stvarni znanstvenik, ne bi trebao da vjeruje u nesto sto ne moze biti apsolutno dokazano. Ono sto vidi svojim ocima je ono u sto treba da vjeruje. Naravno, to znaci da religija ostaje po strani... ali takodje i evolucija. To znanosti ostavlja prakticno realno gledanje ne stvari.

Medjutim, u svijetu kakav je danas, mozda je moguce da se bude religiozan i znanstvenik u isto vrijeme, jer postoje znanosti koje polaze od toga da je bog poceo ovaj svijet sa jednim velikim bummm, dok postoje i ostali koji se oslanjaju na realne dokaze.

Ukrao si mi temu sa religije i obrnuo je...

[Shtefitza]

Originally posted by Ame®icano
ne bi trebao da vjeruje u...

U svoje "znanstveno postavljeno pitanje", ubacio si i ovaj dogmatski element.

Samo hocu reci da covjek ne moze biti iskljuciv. Pa niti onda kad se bavi znanoscu. Danasnja znanost ima jos bezbroj neobjasnjenih stvari. Sluzimo se aproksimacijom. Zasto ne i intuicijom?

[Ame®icano]

Look PBE. You might be in the mood for love, but I am not, definitely, in the mood to fuck. Not tonight.

Idi na religiju i pricaj o evoluciji, ili odgovori na pitanje ovdje. Samo nemoj otvarati usta prije nego promislis. OK?

[Sound&Fury]

...Što ON kaže o svemu tome...

Eh da... i pogledajte linkove slijeva...

[Cathy]

Originally posted by Ame®icano
Da li znanstvenik moze biti religiozan?

Neko ko je stvarni znanstvenik, ne bi trebao da vjeruje u nesto sto ne moze biti apsolutno dokazano.

A što uopće može biti apsolutno dokazano?

[Jango Fett]

Znanost i religija?

To se i ja pitam. kako moze netko biti cistokrvni znanstvenik (ili znanstveno orjentiran) i ujedno vrlo religiozan, kao npr. moj djed, koji je diplomirao kemiju i sve sto govori o tim temam svodi se na matematiku, kemiju, fiziku, upoznat je sa svim tim stvarima, a s druge strane vjeruje da je covjek nastao direktno od boga, bez posredstva evolucije, da je Svemir stvorio bog itd.

Ja se pitam, javlja li se neki sukob u tim osobama ili jednostavno znaju zivjeti dvojnim zivotom? Tih osoba je jako puno.

[Sound&Fury]

Ja poznajem nekoliko koji su aktivni vjernici i mnogo pasivnih. A evo nekoliko iz znamenitih imena iz povijesti koja mi padaju na pamet:

Gauss - uvjereni kršćanin,
Cauchy - katolički fanatik,
Newton - vrlo religiozan i striktan monoteist, nije priznavao Isusa što je tajio cijeloga života,
Einstein - vidi gore,
Planck - uvjereni kršćanin,
Bose - hinduist.

Religija počinje kad pokušaš objasniti jedan fundamentalan osjećaj. Osjećaj tajnovitosti postojanja. Ne mora ona uopće biti sadržana u formi nekog božanstva. Neki ljudi jednostavno moraju prije ili kasnije izraditi privatni model koji im objašnjuje tajnu postojanja, jer ne mogu pa ne mogu reći jednostavno: NE ZNAM! A prekrasno je ne znati. Sad mi pada na pamet izreka gorespomenutog Alberta: "Naš je najveći dar: doživjeti tajnu!"

Također, na jednom mnogo apstraktnijem nivou (o tome sam već pisao i to je bio moj davni prvi post na ugaslom forumu), možemo govoriti o religijskom ili dogmatskom mentalitetu i skeptičnom ili otvorenom, iako je ta podjela dosta gruba. Ima puno dogmatike u znanosti i znanstvenih dogmatičara koji su izgradili prave male privatne religijice i fanatično ih se drže.

Natrusi vjere prisutni su u svima nama. Npr., mi vjerujemo ljudima koje volimo, iako nas često iznevjere. Vjera je vjerna pratilja sentimenata svih vrsta.

Pale Blue Eyes (btw. Pale, ako ovo čitaš, koliko si odista slična faci sa svog avatara?) mi je prigovorila da sam ja latentno religiozan. Ne, nisam. Ja samo shvaćam osjećaje od kojih ljudi koji jesu religiozni počinju graditi svoju vjeru. Oni ih sami ne razumiju i uglavnom ne mogu izolirati od onog što se na njih nakalemilo tijekom života. Ja sam ateist. Vrlo strog. Na starome sam forumu već objasnio nelogičnosti u agnostičkoj premisi sa ateističkog stajališta, kao i rafiniranost agnostičke premise sa pozicije samih agnostika, pa mi se ne da to ponavljati sada. Kad se promotrim izvana, nepristrano, onda shvaćam da sam i subjektivist, jer ne mogu biti drugo kad sam rigorozan logičar. Dobro, našlo bi se podosta onih koji bi se suprotstavili tome da rigorozna logika nužno vodi ka subjektivizmu, ali o tom potom. Većina mojih prijatelja koji se deklariraju kao ateisti su nedosljedni. Nađe se pregršt suprotnosti u njihovu svjetonazoru. Manjina pak je grozomorno hladna. Oni ne mogu uopće biti religiozni i ne bi to bili niti kad bi im IQ bio 65 jer nemaju sentimenata, a religija se gradi na njima.

Na siteu kojega sam priložio link, Einstein kaže da je među vrhunskim znanstvenicima uobičajen nekakav religiozni osjećaj svijeta. Einstein jest religiozan. Njegovo je božanstvo apstraktno poput indijskog Brahme i kvalitativno skroz drugačije od trivijalnih predočbi civilizacije u kojoj živimo, ali je ipak božanstvo. Ja ga nemam.

Sukob ateizma i agnosticizma, je u temelju sukob empirizma i racionalizma. Empirist-ateist mjeri kvalitetu pojmova iskustvom, a racionalist-agnostik mogućnošću iskustva. Za ateista bog je poput bajke - izmišljotina bez stvarnog temelja, a za agnostika ostvariva, ali nedokazana, a za neke agnostike i nedokazljiva mogućnost. Kao znanstvenik, morao bih priznati da je postojalo puno teorija koje su se tek naknadno pokazale ispravnim. Ali (moj temeljni prigovor onima koji na taj način brane agnostike): do njih se došlo postupkom indukcije temeljenim na dokazanim teorijama, a ne én block teorijama temeljenim na željama i predrasudama. Netko će pitati: ali nije li ipak moguće da netko postavi neku nebuloznu teoriju pa da se onda ispostavi njena korektnost? Pa jest, kažem ja, ali tada smo je unaprijed definirali kao nebuloznu u okvirima postojećeg iskustva, a ne kao unaprijed istinitu, sve i da se na koncu pokaže istinitom. A kritičar će opet: da, ali što ako ta osoba tvrdi da ona ZNA da je teorija korektna jer je obdarena nekim višim osjećajem i na koncu se doista pokaže da je ona istinita? Eh, odgovaram ja, blago onda toj osobi (što ne znači da ja nisam obdaren), ali u okvirima mojega skromnog iskustva, ona se vara, a to što je pogodila bješe samo slučaj. I zato sam ja ateist-empirist-subjektivist.

(Ovu zadnju apoziciju niti sam ne volim, ali moram je dodati jer inače gubim na logičkoj utemeljenosti do koje mi je stalo iz sentimentalnih razloga.)

[Sound&Fury]

Dakle, da bi oni koji se prvi puta susreću s temom mogli malo lakše razumjeti o čemu je riječ i eventualno se nadovezati evo par natuknica.

Agnostik kaže: nema dokaza da bog postoji, ali on MOŽE postojati.

Ateist: bog NE postoji, on je samo ideja.

I dakle, dilema je: što ako je agnostik u pravu? Odgovor (moj - nađite bolji ako možete) se nalazi u postu ponad ovoga.

[kumek]

"Ateist: bog NE postoji, on je samo ideja. "

Nekako imam dojam da za tvrdnje boga ima ili boga nema u oba slucaja treba imati dokaz. Ipak mislim da su ateisti ljudi koji vjeruju da boga nema, kao sto teisti vjeruju da boga ima.

"Natrusi vjere prisutni su u svima nama. Npr., mi vjerujemo ljudima koje volimo, iako nas često iznevjere. Vjera je vjerna pratilja sentimenata svih vrsta. "

Da sa ovime se jako slazem iako bih mozda razlucio vjeru opcenito od vjere u o boga. Primjerice kad citam znanstveni rad ja vjerujem da su podaci u njemu tocno izmjereni. Ukoliko posumljam mogu sam izmjeriti i vidjeti jesu li ili nisu. Isto tako, ako vjerujem nekoj osobi nikad ne vjerujem do kraja (znanstvena deformacija) i bez ostatka kao i u znanstvene informacije koje koristim. Religiozan covjek mislim da vjeruje u boga "bez ostatka" i bez sumlje. Ja nisam religiozan i smatram da kad dodjemo do zida treba vise raditi na razumijevanju stvari a ne pripisivati ih necem nadnaravnom. Imam dojam da je odredjen broj ljudi religiozan jer ne mogu prihvatiti ideju vlastite smrti i da postoji mogucnost da nakon toga nema nicega, zato skoro sve religije i propovijedaju zivot poslije smrti.

[AxMi-24]

Dok god znanstvenik nemjesa religiju i svoj znanstveni rad mislim da moze vjerovati sta god hoce. Jer ko sto sound rece puno njih je bilo religijozno. (doduse mislim da prevladava pogled koji vise lici na hinduizam i budizam nego krscanski)

Originally posted by Sound&Fury
Dakle, da bi oni koji se prvi puta susreću s temom mogli malo lakše razumjeti o čemu je riječ i eventualno se nadovezati evo par natuknica.

Agnostik kaže: nema dokaza da bog postoji, ali on MOŽE postojati.

Ateist: bog NE postoji, on je samo ideja.

I dakle, dilema je: što ako je agnostik u pravu? Odgovor (moj - nađite bolji ako možete) se nalazi u postu ponad ovoga.

Nekako mi se vise svidja... agnostik kaze: nema dokaza da bog postoji, no isto tako nema dokaza da bog NE postoji... ja kao "filozof" se stavljam u tu grupu... jer za mene nista nije definitivno...


Americano, ono je bila zahebancija...koju ocigledno nisi skuzio...

[Ame®icano]

PBE, znam da cesto djelujem ozbiljno, ali bar sam ja poznat kao zajebant ovdje.

I to "ocigledno" nisi skuzila...

P.S. Sorry I lied. I did fuck last nigth. Don't tell anyone.

Ne nego ti nisi skuzio da sam te ja kurila kad sam ti napisala da nisi skuzio moju prvobitnu zahebanciju...

P.S. Sorry I lied. I did fuck last nigth. Don't tell anyone.

Drago mi je da si to odlucio podjeliti sa nama, no jos mi je draze da se to tice i znanosti

[AxMi-24]

Originally posted by Pale Blue Eyes
Nekako mi se vise svidja... agnostik kaze: nema dokaza da bog postoji, no isto tako nema dokaza da bog NE postoji... ja kao "filozof" se stavljam u tu grupu... jer za mene nista nije definitivno...


Americano, ono je bila zahebancija...koju ocigledno nisi skuzio...

Slazem se sa ovim prvim. A ovo drugo mi nije jasno kako ti je promasilo da se zeza. Pa pogle avatara??? Totalni ludjak

[Sound&Fury]

Dobro... znači Okica, Ax i kumek se slažu da agnostik valja kazati: "Nema dokaza da bog postoji, ali i nema dokaza da bog ne postoji." Hmmm... pa ta dva suda nisu neovisna. Prvi implicira drugog i drugi implicira prvog, osim ako tvrdite kako je moguće da istovremeno postoji dokaz da nešto postoji i drugi dokaz da to isto ne postoji, što nije besmisleno s racionalitičkog stajališta, ali kompromisi s empirijom koje biste morali tada načiniti su jako veliki i barem ih budite svjesni. Tad dopuštate mogućnost da iskustvo može prevariti čovjeka nudeći mu dvije različite slike prirode. No, u takvom kozmosu više ništa ne bi bilo sigurno jer bismo se svaki put kad motrimo nešto morali pitati nije li to fatamorgana i neka prljava igra prirode (ili boga) koja nas vara. Sa filozofskog stajališta to je realna mogućnost i nadam da vidite da ona proizlazi iz takvog načina rezoniranja.

U suprotnom, složit ćete se da je dostatna ili izjava "nema dokaza da bog postoji" ili "nema dokaza da bog ne postoji".

[luca]

Originally posted by Ame®icano
Naravno, to znaci da religija ostaje po strani... ali takodje i evolucija.

ovo ne razumijem.

btw, nije li najprakticnije biti antiteist

[AxMi-24]

Cuj ako ce mo pravo u fizici i vrijedi pravilo da svako da nikada nije sigurno nesto. Nema nista sta govori da gravitacija treba stalno biti i ponasati kako se sada ponasa. Samo da mi ocekujemo da se ona tako ponasa pod odredjenim uslovima.

Isto i ovo jednostavno nema dokaza ni za jednu od tih tvrdnji. A obadve su potrebne jer te inace protuve religijozne uvate da ako nema dokaza protiv boga onda on postoji jer je to najednostavnije. A ovako se duplim zidom ogradis od takvih genijalaca.

[Ame®icano]

by Foghorn
Naravno, to znaci da religija ostaje po strani... ali takodje i evolucija.

by luca
ovo ne razumijem

Evoluciju sam dodao onako, usput. Provjeravam da li pazite sto citate.

Ako cemo ozbiljno, ni evolucija nije potpuno definirana niti dokazana, sto je ujedno razlog, ali ne jedini, da vjera u boga jos postoji.

by Ax-Mi24
Totalni ludjak

Jel se ti zajebavas ili mislis ozbiljno?

[Sound&Fury]

Ups... mora da sam nešto krivo stisnuo...