Kada djeca maltretiraju vasu djecu u skoli

[alexxx]

ja sam 3. srednje sad, u osnovnoj sam islatana i nasamarala dosta ljudi. i to bi trebalo sankcionirati.

[Desiree]

Je, slazem se, u osnovnoj su to slatanja, i curica od 12 godina se ne zna kako branit, ali hvala bogu da sam i to prosla jer sad kad me netko ulovi za dupe opalim samar da sve zvoni.. Da mi se tek sad takve stvari dogadaju, mislim da bi me bilo sram i da bih se jako nelagodno osjecala.. A samar je puno bolja opcija...

(p.s. najbolje je bilo kad sam jednog tipa u discu na maturalcu osamarila taman kad je muzika prestala jer me scepao za guzu ... SVI su culi , a on je stajao prenerazeno , kao, koji je meni *****.. ne moram vam rec da me nakon toga nije niti jedan taknuo u prolazu... treba ih sve naucit pameti, MI NJIH ne lovimo za jaja...)

[Issa]

Mayflower kaže:
[B]Nadam se da se vremenom promijenilo - ja sam osnovnu zavrsila 1990.

tu smo si negdje po godinama, ja sam 1-2 generacije mladja.

Mayflower kaže:
Pod odmorom, kad bismo hodali od ucionice do ucionice, copor djecaka bi stao na obje strane hodnika i pipao svaku curu koja je prolazila. A drugog puta nije bilo.

I kod nas je bilo tako, ali nije bilo suza. Uglavnom se to radilo oko 5 razreda osnovne i onda su slatane cure lovile decke po hodnicima i svi su se kao "tukli". Nikad nije bilo suza zbog toga. To je bilo vise kao zafrkancije radi, mislim da to slatanje nitko nije shvacao ozbiljno. Ja sam bila ravna ko daska i nisam prolazila kroz te probleme, ali sam se zbog nekih drugih stvari naganjala s deckima. Ma svi su se naganjali po hodnicima.
Kasnije, u visim razredima, mozda i moze biti problem, ne znam, onda smo se vec svi ljubakali po svim uglovima, vise se nismo slatarili.

Mayflower kaže:
Najteze je bilo najrazvijenijim curama koje nisu bile popularne. Jednu su zvali "Zagrebacka mljekara".

Kod nas se tako zvala profesorica povijesti iz suprotne smjene.

Mayflower kaže:
Na srecu, nisam bila glavna meta ali nema cure - barem u mojoj skoli - koja nije dobila svoju porciju slatanja. Inace, osobno mi je bilo teze u visim razredima osnovne ne zbog slatanja, nego zbog toga sto nisam pripadala grupi, nisam se ispravno oblacila, bila sam "streberica". Stvari vremenom dodju na svoje ali tih se dana ne volim sjecati.

mislim da svatko nadje svoju grupu i zastitu u razredu, ili smjeni. Nikad nisi jedini streber od 30 ucenika. Ja sam recimo bila malo drugacija od ljudi u svom razredu, ali sam imala grupu sa kojom sam se druzila iz drugih razreda, nikad se nisma nasla u situaciji da sam izdvojena i napadnuta od druge skupine. 30 ucenika po razredu, 10 razreda po godini, ne mozes biti usamljen ni da hoces.


Problem nastaje kada ne usmjeris kikica da bude drustven i onda se izdvoji od svih pa ga drugi zafrkavaju. To je problem koji se rijesava razgovorom i usmjeravanjem od malih nogu. Ali ne ono, pusti to su kreteni nemoj ih slusati, nego razgovor na pozitivnu stranu, kao vidis i on je dobar ucenik sigurno imate zajednickih interesa daj ga pozovi kod nas na igru, nazovi ga i cestitaj mu rodjendan. Tako od malih nogu usmjeravas kikica da si trazi sebi slicne i sa njima razvija svoje vjestine.

[Mayflower]

Issa kaže:

mislim da svatko nadje svoju grupu i zastitu u razredu, ili smjeni. Nikad nisi jedini streber od 30 ucenika. Ja sam recimo bila malo drugacija od ljudi u svom razredu, ali sam imala grupu sa kojom sam se druzila iz drugih razreda, nikad se nisma nasla u situaciji da sam izdvojena i napadnuta od druge skupine. 30 ucenika po razredu, 10 razreda po godini, ne mozes biti usamljen ni da hoces.

Istina, Issa. Ma mislila sam reci da nisam pripadala "ïn" grupi; imala sam dobrih prijatelja u razredu i izvan njega, ali nikad nisam bila popularna. No bilo je i onih koji stvarno nisu imali prijatelja a bas takvi su bili mete za najveca maltretiranja.

[Issa]

Desirée kaže:
(p.s. najbolje je bilo kad sam jednog tipa u discu na maturalcu osamarila taman kad je muzika prestala jer me scepao za guzu

e jesi opaka

[ADEX]

Ej, vidim da je vec doslo do "ko je koga hvatao za guzu"


Hvala vam svima. Ima par odlicnih prijedloga.

Nadam se da do toga nece doci. I da cu sacuvati mirnu glavu ako i dodje do toga.

Neko je spomenu "Lord of the Flies" sindrom. Pa nije to samo sindrom. Uvijek je bilo. Nisu ni odrasli nista bolji, samo sto se to krije iza nekih drugacijih fasada.
Kod djece je to mnogo uocljivije i surovije, odrasli su mnogo perfidniji.
Znam da malo cvikaju od"nas" znam par primjera gdje je to sasvim lijepo proslo. Ali nemam vremena sada pisati o tome.

[dugokosa]

Neki dan smo mi kolegice u školi razgovarale da su viši razredi u osnovnoj najgori u našem životu. U razredu mog sina je počelo to šlatanje. Dečki su mog sina počeli izbjegavati jer on to curama ne želi raditi.Malo smo razgovarali o tome i ja sam mu rekla da je to i meni bilo grozno u toj dobi,a i da je drugačije kad ti to radi netko koga voliš i tko tebe voli. On je to super prihvatio. čak i brani cure. Ali razrednica ni da trepne. Imamo program koji moramo raditi sa djecom po pitanju sprečavanja nasilja među djecom. ja sam sa svojim razredom pola toga uradila (i vjerujte ima efekta-imam 18 dječaka u razredu!!!). Njegova razrednica se svega toga nije ni dotakla. Drugi sin mi je 5.raz. Njihova raska isto ne provodi taj program,ali ima svoje efikasne metode i svako dijete je za nju jedinka. Ali, nažalost dijete mi je maltretirano od strane učitelja. jako je dobar učenik (sad je imao samo 2 četvorke ostalo 5),ali počeo je imati psihičke probleme zbog škole (griženje noktiju, povraćanje).Razgovarala sam s ravnateljem što uraditi. Zna za svakog tko kako radi,ali je često puta i on nemoćan (svatko je nečiji muž, brat,sestra i nitko se nikome ne želi zamjeriti). Iako su mi klinci jako dobri đaci jedva čekam da završe moju školu.

[ADEX]

Ono sto mene najvise pizdi u svoj tematici je da postoji taj stereotip da se u neka doba maltretirano dijete trgne i samo nekako odluci (ili ga otac nauci kako se tuce) i ono nalupa najveceg kretena u skoli. I to se kao smatra proces odrastanja.

[Mayflower]

hobbit kaže:
Ono sto mene najvise pizdi u svoj tematici je da postoji taj stereotip da se u neka doba maltretirano dijete trgne i samo nekako odluci (ili ga otac nauci kako se tuce) i ono nalupa najveceg kretena u skoli. I to se kao smatra proces odrastanja.

Zato ovo nije laka tematika. Prvo, ako se maltretirano dijete i nauci tuci, moguce je da to preraste u maltretiranje ostalih (dobro zabiljezeno u strucnoj literaturi). Ako se ne nauci tuci, i dalje ce ga maltretirati ukoliko ne promijeni sredinu ili netko od odraslih ne reagira - ucitelj, roditelj ili psiholog. A svaka od tih intervencija je dosta delikatna jer postoji mogucnost reperkusija po dijete zrtvu od ostale djece (tuzibaba, mamina maza, ne zna se braniti).

[ADEX]

Znam.

Moje je da svoje dijete pokusam sacuvati od toga ili da mu pomognem da sto bezbolnije prodje kroz taj period.

Jebemliga, tukao sam se i tukli su me po skoli. Uvijek sam bio tek pridosli te dijete gastarbeitera pa dijete "svabo" kada smo se vratili.

Ali se nemogu sjetiti kakav je to trag ostavilo na meni.

[Mayflower]

I zato je vrlo vazan rad sa cjelokupnom zajednicom (na primjer razredom), jer je puno maltretiranja stvar grupne dinamike. Dok god se na maltretiranje gleda kao na djecju igru a na zrtvi je teret da se pobuni i tako "odraste", na "slatanje" kao na bezazleno ispoljavanje pubertetskih hormona, nece biti nekog napretka.

[diadora]

hobbit kaže:
Ono sto mene najvise pizdi u svoj tematici je da postoji taj stereotip da se u neka doba maltretirano dijete trgne i samo nekako odluci (ili ga otac nauci kako se tuce) i ono nalupa najveceg kretena u skoli. I to se kao smatra proces odrastanja.

Ono sto tebe najvise pizdi je na zalost istina. To jest proces odrastanja, ono sto ovdje zovu comin' out of age... Nekada davno Indijanci su imali ceremonije za to - nakon ceremonije djecak ili djevojcica bi se primili u drustvo odraslih. Nama su se kad smo citali te ceremonije cinile grube i divljacke. Danas nasi klinci prolaze kroz slicne ali mnogo grublje ceremonije.

U dobroj verziji maltretirano se dijete trgne i nalupa najveceg kretena u skoli.
U losoj verziji maltretirano dijete zavrsi kao mentalni bolesnik (vidjela sam svojim ocima ) ili se dogodi Columbine...

[diadora]

alica kaže:
ja sam 3. srednje sad, u osnovnoj sam islatana i nasamarala dosta ljudi. i to bi trebalo sankcionirati.

To slatanje se ovdje uzima jako ozbiljno i zove se sexual harassment. Meni je taj termin u pocetku, bio gotovo smijesan - tako ozbiljan i gotovo neprimjeren za djecu skolskog uzrasta.
Ali nije - jer djecak koji vec u 5.osnovne slata curice i kojega nisu nikada naucili bolje ce odrasti u kolegu s posla koji ce bit jednako neugodan, a kojemu mozda neces mozi prilijepiti samar kad pocne dodijavati.
Tom slatanju bi kod nas trebalo stati na kraj i to jedino kad roditelji podignu svoj glas i kad nastavnici to uzmu za ozbiljno i prionu posu ucenja djece sto je pravo, a sto krivo u meduljudskim odnosima. Klinci to jako dobro kuze ali kad vide da nema sankcija za neprimjereno ponasanje sto ih sprijecava da nastavljaju po starom?

[ADEX]

diadora kaže:
To slatanje se ovdje uzima jako ozbiljno i zove se sexual harassment. Meni je taj termin u pocetku, bio gotovo smijesan - tako ozbiljan i gotovo neprimjeren za djecu skolskog uzrasta.
Ali nije - jer djecak koji vec u 5.osnovne slata curice i kojega nisu nikada naucili bolje ce odrasti u kolegu s posla koji ce bit jednako neugodan, a kojemu mozda neces mozi prilijepiti samar kad pocne dodijavati.
Tom slatanju bi kod nas trebalo stati na kraj i to jedino kad roditelji podignu svoj glas i kad nastavnici to uzmu za ozbiljno i prionu posu ucenja djece sto je pravo, a sto krivo u meduljudskim odnosima. Klinci to jako dobro kuze ali kad vide da nema sankcija za neprimjereno ponasanje sto ih sprijecava da nastavljaju po starom?

Kod nas opet dolazi nas mentalitet do izrazaja.

Uciteljica se pozalila na roditeljskom na kojem je bio otac da mu mali tuce drugu djecu (2 osnovne). Otac je toliko malog nalupao da je zavrsio u bolnici.
Majka je dosla u skolu i optuzila uciteljicu da je ona svasta napricala o njihovom djetetu i da zato zavrsilo u bolnici. Sredina je takodje okrivila uciteljicu za to sto je mali zavrsio u bolnici kao:"Vidi ti sta ona napravi od djeteta. Svasta je nalajala o malom da ga je otac toliko izudarao da je zavrsilo u bolnici."
Ovo je valjda nekon kolektivno slijepilo specificno za nase krajeve.

[Ona007]

diadora kaže:
Pa evo neka ti jekazem kakoto izgleda u stvarnosti i u socijalno sjebanoj zemlji
Posve si u pravu kad kazes da djeca znaju odabrati "zrtvu" - pitam se ponekad sto je to "Lord of the flies " instinkti ili sto?
Moj je sin spadao u grupu pametnih. Nije bio sportas,nije bio sljedbenik grupe, nije imao veliku grupu prijatelja, ukratko - nije bio cool po mjerilima osmogodisnjaka. I dolazio kuci natabacen i nesretan. Sto smo cinili? Tipicno - govorili da ignorira, da ne obraca paznju na dvojicu najgorih ( za koje sam znala da jedan dolazi iz vrlonestabilne obitelji , a drugom roditelji prolaze kroz jako ruzan razvod - pa ka' ono - jadna djeca treba i njih razumjeti... ) Onda smo ga ucili da se bori rijecima - jer nismo pobornici rjesavanja problema sakama. ( to nam se sad ponekad obije o glavu jer mu jezik zna biti "sablja junacka") ) I tako dvije godine. Rjesenje direktorice i pedagoga i ostalih je bilo da ga ukljucimo u sport , da ga ucinimo popularnijim...
Ali to nije bio njegov "stil" i mi smo to odbili.
Nasa greska je bila sto nismo bili grublji i glasniji i pitali sto se cini da se zastiti "zrtvu" uimjesto da se nalaze razni razlozi zasto su " napadaci " takvi kakvi su. Onda je posao u 5. razred i dosao u skolu gdj eja radim. Na prvi inciden sam razgovarala sa razrednicom i objasnila "povijest bolesti" jer su ista djeca bila u pitanju. Ona je odmah reagirala odlucno i ostro i daljnih incidenata nije bilo. Ne dvojim da je cinjenica sto ja radim tamo pomogla da se potencijalni problemi suzbiju u zacetku.
Moj sin je dobio prostora za disanje i lagano razvio prijateljstva sa djecom koja imaju interese slicne njegovima. Danas je to srednjoskolac na kojega smo ponosni, ima svoj krug prijatelja koji cesto vise u nasoj kuci i koji su uvjek dobrodosli.
I biti "inn" ne znaci puno jer kako si lako in tako si lako "out" .
Sjecam se kad je sin isao u 8. razred i pitam ga za jednog frenda koji mu je bio kao najbolji prijatelj, a vidim ne dolazi vise, niti se cuju telefonom. Veli sin - on ti je sad u "popular crowd" Pitam ga ja - a, jel' tebi zao sto i ti nisi? On - ma, da . Znas li ti mamo koliko je to naporno i koliko tesko moras raditi da bi bio popularan? Ja - on - samo jednom dodes u krivim patikama ili majici i puuuf - sav trud padne u vodu. nemam ja vremana za to. Ja

Krasna prica i vrlo poucna.
Moram priznati da se i ja bojim ovoga, moj sin ima 6 godina i vec je 2 godine u toj skoli.
Skola je vrlo dobra ali erija gdje zivimo puna je zapustene djece ( 10-15 godina) koja lutaju nocu i prave probleme.
Moj sin je zasad dosta popularan, mada ja uopce nisam ukljucena u skolski zivot, cak ne poznajem ni ovogodisnju uciteljicu jer ga muz vodi u skolu a onda nastavlja u boravku odakle ga ja skupljam poslije posla.
Iz skole za sada stizu samo pohvale, za lijepo pisanje, literarnost, matematiku, pjevanje, speliranje, PE ..
Vidim da postaje popularan s uciteljima i bojim se da ovo ne izazove zavist druge djece, jer vec su mu iskidali nove patike, sakrili njegove hlace na PE i zamijenili ih nekim drugim, sakrili skolsku torbu..
Moj sin je vrlo inteligentan ali je dosta bebast i naivan i bojim se trenutka kad shvati da nisu svi ljudi jednaki..
Situaciju u obitelji vec sigurno znate , pomalo sam pocel ai pamiciti kad vidim osmogodisnjake i clanove njihovih ulicnih bandi po ulici da puse i razbijaju auta i guraju bake u sred bijelog dana..
Prijatelji kazu - upisi ga na borilacke vjestine, neka se nauci braniti..
Meni se zbog necega jednostavnije rjesenje cini da se mi naknemo odavde.. ne znam zasto.. ali uopce en zelim da dodje do situacija da je u mogucnosti sresti se s jednov od ovih djecackih bandi..

[Mil@]

Evo clanak u danasnjem vecernjaku kako djeca vide skolu i ucitelje

http://www.vecernji-list.hr/2004/01/...ole.html#skole

[diadora]

Ona007 kaže:
......
Skola je vrlo dobra ali erija gdje zivimo puna je zapustene djece ( 10-15 godina) koja lutaju nocu i prave probleme.
Moj sin je zasad dosta popularan, mada ja uopce nisam ukljucena u skolski zivot, cak ne poznajem ni ovogodisnju uciteljicu jer ga muz vodi u skolu a onda nastavlja u boravku odakle ga ja skupljam poslije posla.
.......
Vidim da postaje popularan s uciteljima i bojim se da ovo ne izazove zavist druge djece, jer vec su mu iskidali nove patike, sakrili njegove hlace na PE i zamijenili ih nekim drugim, sakrili skolsku torbu..
Moj sin je vrlo inteligentan ali je dosta bebast i naivan i bojim se trenutka kad shvati da nisu svi ljudi jednaki..
......
Prijatelji kazu - upisi ga na borilacke vjestine, neka se nauci braniti..
Meni se zbog necega jednostavnije rjesenje cini da se mi naknemo odavde.. ne znam zasto.. ali uopce en zelim da dodje do situacija da je u mogucnosti sresti se s jednov od ovih djecackih bandi..

Draga Oona bojim se da ti ne sluzi na cast sto se nisi potrudila upoznati uciteljicu svoga sina. To je jednako bitno za tebe i za dijete.
Popularnost tvoga sina medu uciteljima ce vrlo moguce izazvati nepopularnost kod odredenih vrsnjaka (ovo iz iskustva), prvi znakovi ti se vec ukazuju.
Borilacke vjestine mogu ali i ne moraju pomoci - ako ti dijete nije tome naklonjeno - nista koristi. Moj je radije citao knjigu nego se bavio sportom ( nogomet je bio izuzetak)
Tvoje rjesenje da se maknes iz kraja u kojem sad zivis mi se cini kao najbolje ukoliko je taj dio grada nesiguran i po tvom misljenu neprimjeren za zivot tvog djeteta - po ovime sti si napisala ne izgleda bajno. Ja bih da sam na tvom mjestu potrazila prikladniji zivotni okolis - manje brige i stresa za dijete i za roditelje.

[ZgSash]

ja sam bio debelo i sporo i razmazeno dijete
zato sam cesto bio meta podrugivanja , a bogami i tlacenja
stara je imala faze samnom (nije ni ona znala bolje)
1. ignoriraj
2. objasni kako to nije lijepo
3. tuzi meni ili uciteljici
4. uzvrati , bori se , ali samo kad si napadnut

iz danasnje perspektive mogu reci da sam bio razmazeno i asocijalno dijete i to je bio mamac ostaloj djeci
koliko god to roditeljima izgledalo ruzno i okrutno , ostala su me djeca samo naucila necemu normalnom i prirodnom - naci svoje mjesto u grupi/plemenu/coporu
jednostavnije receno , djeca su uspostavila hijerarhiju kakva vrijedi kod svih stvorenja koja zive u zajednici
naravno da izuzimam napad grupe na pojedinca , ali inace , djeca jedan na jedan su nesto sto je preporucljivo "ne vidjeti" i pustiti prirodu da ide svojim tokom
a roditelji koji posalju dijete na borilacke vjestine , trebali bi to raditi radi djetetovog samopouzdanja , a ne da bi njihov junior bio najjaci i najopasniji
sjecam se i slatanja po skoli i kako u pocetku uopce nisam kuzio u cemu je stvar
kasnije sam isto tako primijetio da su neke curice cesce "prolazile" pokraj odredenih deckiju nego pokraj nekih drugih decki i da je nekad slatanje rezultiralo samarom i ljutnjom , a nekad vrlo simpaticnim "vriskom" i smjeskom

[diadora]

Zanimljivo je to kako se djeca ponasaju kao ptici u gnjezdu.
I onda onog najmanjeg ili najslabijeg ili na neki nacin "ostecenog" izguraju iz gnijezda