Svjedočanstvo dr. Glorije Polo

[chamonix]

zed_alive kaže:

cilj je dobar, ali je način na koji nastoji djelovati na tebe nije dobar. način je strah

misliš li da cilj opravdava sredstvo? treba li nas prema dobroti pomaknuti ljubav prema bližnjem, ili pak strah od suđenja i pakla?

ujedno, to je ono što se ljudima koji pročitaju ne sviđa, strah koji osjete. ljudi instinktivno, živim zakonom u sebi, jednako kao i iskustveno kroz život, spoznaju da strah nije dobro stanje za njih

Naravno da osjete strah kad vide koliko su griješili...

Ja se Boga bojim, a ti?

tj., bojim se kazne za svoje grijehe ... Ali me taj strah ne paralizira, ne čini da svaki dan u sebi nosim taj strah kao nešto što mi otežava život itd...

Mislim da kad bi ljudi osjetili taj dio straha u sebi, svijet bi bio bolje mjesto.

Strahopoštovanje po meni nije za nikog loše. I zašto se nebi bojali??na kraju krajeva? tko smo mi? kakva smo mi to uzvišena vrsta smrtnika da se nebi bojali Boga...

[hanna69]

Par riječi o meni neshvatljivom konceptu pakla.

Pakao može egzistirati samo unutar dualiteta. Raj i pakao. Jer jedno bez drugoga gube smisao. Kao kazna i nagrada. Naoko koncept ima smisla sve dok se u igru ne ubaci koncept vječnosti. Problem je u tome što ništa nije vječno dok postoji u dualnosti. Dualnost znači stalnu dinamiku, stvaranje i propadanje. Transformacija. Privlačenje i odbijanje. Starenje. Niti jedna planeta, zvijezda ili galaksija nije vječna. Tako da niti pakao prema tome ne može biti vječan. Ako pakao nije vječan, tada niti raj nije vječan jer postoji na istoj razini, u istoj realnosti dualnosti.

S druge strane se kaže da je Bog pravedan.

Ako jest tada ne može postojati vječna patnja. Zašto? Zbog toga što bilo koji grijeh počinjen u ovom materijalnom svijetu nije beskonačan niti kvantitativno niti kvalitativno. Ovaj svijet je svojom prirodom ograničen. Po vremenu trajanja i po obimu djelovanja. Pa tako i svaki grijeh, zlodjelo ima svoje trajanje, početak i kraj ma koliko velik bio. Ako već Bog inzistira na dosljednosti i pravdi onda je moguće boraviti u paklu samo toliko koliko je potrebno da se vrati dug ili ispravi počinjeno. Mada ne vjerujem da je i tako.

Ako je ova planeta ili svemir poligon za učenje kao što većina vjeruje onda kazna ima samo toliko smisla da osoba nauči potrebno. Sve preko toga postaje mučenje i iživljavanje. Odbijam vjerovati u takvog Boga.

Već sam koncept karme i ponovno silaženje u materiju da bi se poravnali dugovi i svladale propisane lekcije mi izgleda iznimno okrutan. A tek pojam vječne muke u vječnom paklu izgleda apsurdno i besmisleno okrutan. Ako je netko beskonačno inteligentan i savršen u svom djelovanju onda želim vjerovati da je u stanju smisliti bolje koncepte od spomenutih.

S druge strane želi li Bog "trenirati strogoću" nad svojim bespomoćnim stvorenjima i inzistira na paklu i raju, i krutosti u tumačenju svojih pravila tada moram tužno ustvrditi da, kao što su već mnogo puta ustvrdili prije mene, raj će biti jedno vrlo usamljeno mjesto, sa vrlo malo stanovnika.

Čak i da nekako završim u tom raju kako da budem sretna znajući da postoji pakao u kojem se bezbrojna braća i sestre pate cijelu vječnost? Bez obzira što su činili. Može li biti da pojedinac ima više suosjećanja od Boga? Sumnjam.

Na kraju da spomenem Alexander S. Neil-a iz Sumerhilla koji je bio izvrstan, pronicljiv pedagog i koji je svojim razumijevanjem i rezultatima daleko premašio Boga kakvog opisuje Gloria.

I slažem se sa ovim što je zed napisao glede straha i ljubavi. To je opet tema za sebe. Jer ako djeluješ iz straha to znači da nisi ništa razumio i shvatio. Dobrota i ljubav su inherentne ljudskom biću i samo se treba riješti taloga materijalnosti kako bi one zasjale same od sebe. Ne treba nam strah i prijetnja paklom da bismo bili bolji, treba nas naučiti i pokazati nam kako da budemo bolji. Kroz ljubav, strpljenje i razumijevanje.

[hanna69]

chamonix kaže:

Strahopoštovanje po meni nije za nikog loše. I zašto se nebi bojali??na kraju krajeva? tko smo mi? kakva smo mi to uzvišena vrsta smrtnika da se nebi bojali Boga...

Loše je iz jednostavnog razloga jer dok god u srcu i umu ima mjesta za strah tada nema mjesta ljubavi i miru. Istovremeno ljubav i strah ne mogu postojati. To nije teorija već moje iskustvo. Ili jedno ili drugo. Biraj što ćeš. Ja biram ljubav bez obzira kakav sadist Bog jest ili nije. Ne želim se bojati onoga tko mi je najbliži, onoga u koga bi trebala imati beskrajno povjerenje, onoga koji bi mi trebao pomagati kad mi je najteže (na stranu što je on taj koji kreira pozornicu i za te trenutke ).

[zed_alive]

chamonix kaže:

Naravno da osjete strah kad vide koliko su griješili...

Ja se Boga bojim, a ti?

tj., bojim se kazne za svoje grijehe ... Ali me taj strah ne paralizira, ne čini da svaki dan u sebi nosim taj strah kao nešto što mi otežava život itd...

Mislim da kad bi ljudi osjetili taj dio straha u sebi, svijet bi bio bolje mjesto.

Strahopoštovanje po meni nije za nikog loše. I zašto se nebi bojali??na kraju krajeva? tko smo mi? kakva smo mi to uzvišena vrsta smrtnika da se nebi bojali Boga...

postoje razne vrste kazni. one u ovom životu, jer čineći nedjela nikad nećemo osjećatio sreću u sebi, već samo tugu, bijes, mržnju itd. do posljedica, ovozemaljskih i onih za koje samo možemo pretpostavljati i vjerovati

vjerujem da će kazna biti čistilište, ne pakao. vječna muka ne bi bila adekvatna niti jednom nedjelu. drugim riječima, pakao kao vječna muka nema smisla, stoga čvrsto vjerujem da tako nešto uopće ne postoji

ono u što ne mogu biti siguran je Isusovo najavljeno suđenje iz Otkrivenja, knjiga života i knjiga smrti. vjerujem da niti to nije tako kako je prezentirano u bibliji, ali oko toga još malo dvojim. usputno, uzmi u obzir da svi kršćani ne vjeruju u pakao, neki su bliži rečenom tumačenju danom u Otkrivenju. iliti - život vječni ili druga smrt

s druge strane, jedini živi Bog kojeg smo svjesni je takav kojeg opisujemo kao ljubav, dobrog, milosrdnog...ako imamo tako lijepu sliku za života, zašto onda vjerujemo da će se taj Bog nakon života pretvoriti u najstrožeg suca i mučitelja.

mislim da bi ljudi bili još bolji kad bi odbacili taj strah, i kad bi sve vodila ljubav. ljubav prema bližnjemu i svemu prije svega. ljubav prema Bogu je ionako posljedica ljubavi prema ljudima i svijetu. jer onaj koji kaže da ljubi svim srcem Boga, a ne demonstrira to ljubeći svim srcem svoju braću, taj laže i sebi i Bogu

[zed_alive]

hanna69 kaže:

Loše je iz jednostavnog razloga jer dok god u srcu i umu ima mjesta za strah tada nema mjesta ljubavi i miru. Istovremeno ljubav i strah ne mogu postojati. To nije teorija već moje iskustvo. Ili jedno ili drugo. Biraj što ćeš. Ja biram ljubav bez obzira kakav sadist Bog jest ili nije. Ne želim se bojati onoga tko mi je najbliži, onoga u koga bi trebala imati beskrajno povjerenje, onoga koji bi mi trebao pomagati kad mi je najteže (na stranu što je on taj koji kreira pozornicu i za te trenutke ).

tako je. taj strah uzima mjesto ljubavi. iako mislim da mogu koegzistirati, ali jako utječu jedno na drugo. strah umanjuje ljubav, ljubav umanjuje strah

[chamonix]

hanna69 kaže:

Loše je iz jednostavnog razloga jer dok god u srcu i umu ima mjesta za strah tada nema mjesta ljubavi i miru. Istovremeno ljubav i strah ne mogu postojati. To nije teorija već moje iskustvo. Ili jedno ili drugo. Biraj što ćeš. Ja biram ljubav bez obzira kakav sadist Bog jest ili nije. Ne želim se bojati onoga tko mi je najbliži, onoga u koga bi trebala imati beskrajno povjerenje, onoga koji bi mi trebao pomagati kad mi je najteže (na stranu što je on taj koji kreira pozornicu i za te trenutke ).

Krivo si me shvatila. Naravno da sve što činimo treba činiti iz ljubavi.To i Bog od nas želi.
Ali strah prema Bogu je dobar putokaz koji nas drži na pravom putu...ljudi i iz ljubavi rade strahote,,,ali tek ako se bojimo Boga možemo znati da su nam namjere pravedne...
A ovo da je Bog sadist, ne zavrijeđuje komentar. Sotona je sadist.
Uostalom Bog nam je dao slobodnu volju da radimo što želimo,(naravno sve to ima cijenu) pa smo eto tako i odlučili ratovati, ubijati nevine ljude, vršiti genocide i ostale varijacije na temu. Reći da je Bog to dopustio je teška laž. Bog nam je dao odriješene ruke da radimo što želimo. A to što smo mi to iskoristili na najgore moguće načine je posve druga stvar.........

Onaj koji sve radi iz ljubavi nema se čega bojati.

[zed_alive]

pa kako onda pomiruješ dobrog Boga s vječnim prženjem u paklu? i koji su uopće kriteriji za pakao? sukladno gloriji polo, tamo je vrlo lako završiti

chamonix kaže:

ljudi i iz ljubavi rade strahote

ovo nije istina. ljudi iz straha rade sve strahote. navedi mi strahotu, i navest ću ti strah koji je doveo do nje

[hanna69]

zed_alive kaže:

tako je. taj strah uzima mjesto ljubavi. iako mislim da mogu koegzistirati, ali jako utječu jedno na drugo. strah umanjuje ljubav, ljubav umanjuje strah

Upravo se radi o tome da ne mogu koegzistirati jer to podrazumijeva da postoje u istom trenutku. Mogu alternirati, tj. izmjenjivati se, ali kad je prisutan strah nema ljubavi i obrnuto. I da se razumijemo ja tu ne govorim o zaljubljenosti, o majčinskoj privrženosti djetetu i sl. već o ljubavi koja te prožme od glave do pete, i potpuno je neosobna. Ona jest. U tim trenucima samo postojiš, samo JESI.

[zed_alive]

hanna69 kaže:

Upravo se radi o tome da ne mogu koegzistirati jer to podrazumijeva da postoje u istom trenutku. Mogu alternirati, tj. izmjenjivati se, ali kad je prisutan strah nema ljubavi i obrnuto. I da se razumijemo ja tu ne govorim o zaljubljenosti, o majčinskoj privrženosti djetetu i sl. već o ljubavi koja te prožme od glave do pete, i potpuno je neosobna. Ona jest. U tim trenucima samo postojiš, samo JESI.

mogu. uzmi ovo za primjer: u trenutku kad brineš da ti se djetetu nešto ne dogodi ti istovremeno osjećaš ljubav prema njemu (bez nje bilo bi ti svejedno), i strah da mu se nešto ne dogodi (bez straha ne bi bila zabrinuta). mi smo u svakom trenutku bića i ljubavi i straha, i mnogi naši postupci mogu se objasniti koegzistiranjem ljubavi i straha

[hanna69]

zed_alive kaže:

mogu. uzmi ovo za primjer: u trenutku kad brineš da ti se djetetu nešto ne dogodi ti istovremeno osjećaš ljubav prema njemu (bez nje bilo bi ti svejedno), i strah da mu se nešto ne dogodi (bez straha ne bi bila zabrinuta). mi smo u svakom trenutku bića i ljubavi i straha, i mnogi naši postupci mogu se objasniti koegzistiranjem ljubavi i straha

Napisati ću ponovo. To nije ljubav o kojoj pišem. Ljubav koju majka osjća prema djetetu nije isto što i neosobna ljubav. Dok je majka u stanju zabrinutosti za svoje djete ne osjeća ljubav već zabrinutost. A istovremeno ima sjećanje na ljubav.

Istinska duboka ljubav nije osobna, u njoj nema straha, a istovremeno ti se mijenja percepcija. To je kao da više nisi ovdje, a ipak jesi. Osjećaj koji je puno intezivniji i od orgazma, i traje... U stvari kad bolje razmislim to o čemu pišem je kao ekstaza te kad prođe nakon sat ili dan, dva ostaješ u nekom blaženom stanju, ispunjena mirom i ne, nema straha nimalo, nikakvog. Kad bi se i pojavio automatski izlećeš iz tog stanja. Doista.

[zed_alive]

hanna69 kaže:

Napisati ću ponovo. To nije ljubav o kojoj pišem. Ljubav koju majka osjća prema djetetu nije isto što i neosobna ljubav. Dok je majka u stanju zabrinutosti za svoje djete ne osjeća ljubav već zabrinutost. A istovremeno ima sjećanje na ljubav.

Istinska duboka ljubav nije osobna, u njoj nema straha, a istovremeno ti se mijenja percepcija. To je kao da više nisi ovdje, a ipak jesi. Osjećaj koji je puno intezivniji i od orgazma, i traje... U stvari kad bolje razmislim to o čemu pišem je kao ekstaza te kad prođe nakon sat ili dan, dva ostaješ u nekom blaženom stanju, ispunjena mirom i ne, nema straha nimalo, nikakvog. Kad bi se i pojavio automatski izlećeš iz tog stanja. Doista.

ne znam zašto te toliko buni mogućnost suegzistencije. zar doista misliš da majčinska ljubav može imati prekid?

ovo sam ti gore anderlajnao, jer to je ključ našeg nesporazuma. da, ne osjeća, njoj je dominantan strah, i zato ne osjeća ljubav. ali to ne znači da ljubav u tom trenutku ne postoji. već u tom trenutku je strah jači, i on je prekrio ljubav. kad je ljubav jača, ona prekrije strah, i mi osjećamo samo ljubav. i to je jedino što je bitno, bitno je što je jače, nije bitno da li oboje egzistira

walsch je sve napisao u svojim razgovorima s Bogom, objasnio je jako dobro taj mehanizam ljubavi i straha. vjerojatno te buni što si si postavila definiciju da je strah suprotnost ljubavi, ali to je kriva definicija. recimo da su oboje sile. ljubav je emocija visoke frekvencije (i zato neusporediva s bazičnim emocijama), strah je emocija niske frekvencije. da li ljubav može u potpunosti istisnuti strah? može vjerujem, ali mora biti vrlo jaka. u svakom slučaju, strah ako i egzistira u tom stanju ljubavi ne bi mogli zamjetiti

evo ti još jedan primjer. ako voliš pse, probaj pružiti ruku nepoznatom psu za kojeg procijeniš da bi te mogao ugristi. fokusiraj se na ljubav prema pesekima. primjetit ćeš koegzistenciju emocija, osjećat ćeš i želju da pogladiš prekrasnu životinju, i strah od ugriza

[hanna69]

zed_alive kaže:

ne znam zašto te toliko buni mogućnost suegzistencije. zar doista misliš da majčinska ljubav može imati prekid?

ovo sam ti gore anderlajnao, jer to je ključ našeg nesporazuma. da, ne osjeća, njoj je dominantan strah, i zato ne osjeća ljubav. ali to ne znači da ljubav u tom trenutku ne postoji. već u tom trenutku je strah jači, i on je prekrio ljubav. kad je ljubav jača, ona prekrije strah, i mi osjećamo samo ljubav. i to je jedino što je bitno, bitno je što je jače, nije bitno da li oboje egzistira

walsch je sve napisao u svojim razgovorima s Bogom, objasnio je jako dobro taj mehanizam ljubavi i straha. vjerojatno te buni što si si postavila definiciju da je strah suprotnost ljubavi, ali to je kriva definicija. recimo da su oboje sile. ljubav je emocija visoke frekvencije (i zato neusporediva s bazičnim emocijama), strah je emocija niske frekvencije. da li ljubav može u potpunosti istisnuti strah? može vjerujem, ali mora biti vrlo jaka. u svakom slučaju, strah ako i egzistira u tom stanju ljubavi ne bi mogli zamjetiti

evo ti još jedan primjer. ako voliš pse, probaj pružiti ruku nepoznatom psu za kojeg procijeniš da bi te mogao ugristi. fokusiraj se na ljubav prema pesekima. primjetit ćeš koegzistenciju emocija, osjećat ćeš i želju da pogladiš prekrasnu životinju, i strah od ugriza

Ne znam što kaže Walsch jer ga nisam nikad čitala i ne zanima me previše. Ja ti opisujem moja iskustva, a ono što me najviše zanima je produbljivanje istih.

Probajmo usporediti ljubav sa ronjenjem. Imaš recimo klinca koji je tek otkrio ronjenje i sav presretan ocu pokazuje kako može zaroniti čitav 1 ili 2 m i izroniti kakav kamenčić ili školjku. Zatim zamisli mladića koji otkriva nove dimenzije ronjenja i može zaroniti 5-6 metara ostati možda i cijelu minutu po vodom te se možda već bavi i podvodnim ribolovom sa puškom na napinjanje. Zatim zamisli istančanog i odlučnog profesionalca koji roni na dah, obara rekorde i svoj život je posvetio toj disciplini, radi pranayame, meditira i služi se svim dostupnim sredstvima kako bio pod vodom ostao što dulje i dosegao što dublje. Opisuje svoje iskustvo ronjenja na način da podsjeća na religiozno. U tim najzahtjevnijim trenucima more i on postaju jedno.

Vidiš, većina ljudi se ne makne od početka cijeli svoj život. Tvoj primjer sa psom se nalazi na početku mog primjera. Ono o čemu ja pišem je na kraju primjera. Tako da je teško usporediti primjere iako se uvijek radi o ronjenju.

Stanje uma, tijela i svijesti kroz sve tri navedene faze su teško usporedive. Iako postoje uvijek.

I nema tu prekrivanja. Kad vidiš ljubičastu boju koja je najviša frekvencija vidljivog spektra to ne znači da je ona prekrila crvenu koja je na suprotnom kraju već da u tom trenutku postoji samo ljubičasta. U nekom ternutku će biti vidljiva crvena, ili će se brzo izmjenjivati pa će zbog tromosti oka efekt izgledati zbunjujuće ali uvijek se vidi samo jedna ili druga boja. Figurativno.

Nadam se da se bolje razumijemo

Ako to nije slučaj onda ti predlažem da počneš čitati Kabira i Tagore-a. Ja to ne mogu opisati ni približno kao oni. Iskustvo nije moguće doslovno opisati ali moguće ga je približiti da se nekako intuitivno razumije.

[hanna69]

Neka od mene ostane samo toliko, da bih te mogla imenovati svim svojim.
Neka od moje volje ostane samo toliko, da bih te mogla svuda ćutjeti, u svemu te naći i ljubav ti svoju pružiti svakog trenutka.
Neka od mene ostane samo toliko, da te nikada ne mogu zatajiti.
Neka od mojih spona ostane samo toliko, da bi me sputala tvoja volja i da bi moj život ostvario tvoj cilj - neka mi ostane spona tvoje ljubavi.

=§=

Kad srce otvrdne i sasuši se, siđi k meni s pljuskom blagoslova.
Kad milost žiće napusti, pohodi me s prskom pjesme.
Kad se posvud uzrade nemirno i štoropotom svojim odasvud me zatvore, dođi k meni s mirom i odmorom, Gospodine moje tišine.
Kada se moje prosjačko srce zguri u kutu zabačenom, razvali vrata, Kralju moj i uđi kao što kralj ulazi.
Kao požuda duh mi zaslijepi prahom i obmanom, o presveti, vazda budni Bože, dođi sa svjetlom svojim i grmljavinom.

Tagor

[chamonix]

zed_alive kaže:

pa kako onda pomiruješ dobrog Boga s vječnim prženjem u paklu? i koji su uopće kriteriji za pakao? sukladno gloriji polo, tamo je vrlo lako završiti



ovo nije istina. ljudi iz straha rade sve strahote. navedi mi strahotu, i navest ću ti strah koji je doveo do nje

Ma možeš mislit. Ako ćemo o motivima, koliko je ljudi koji zapravo poznaju i žive značenje riječi LJubav. Koliko ljudi voli nesebično, koliko ljudi daje ljubav ne gledajući ju kao trgovinu; koliko dam, toliko želim nazad, koliko ljudi je u svojoj suštini Dobro, koliko ljudi ne povrijeđuje druge ljude...itd....Znate onu; voli drugog kao samoga sebe. Koliko ljudi tako voli??

Naša sebična ljubav kakvu mi ljudski rod svakodnevno živimo upravo i proizvodi strahote; oćeš od ratova do 'najobičnije' prijevare. Zašto ljudi ne misle jedni na druge kad varaju svog partnera??
Koja te strahota nagnala da varaš svog partnera, reci ti meni? Zar to vrijedi opravdavati?

A glede pakla, meni je iskreno DRAGO što postoji vječno mjesto za ubojice, silovatelje, dilere i sličan šljam. Za njih će uvijek postojat pakao ukoliko se za života nisu pokajali i okrenuli k Bogu.
Imali su priliku, zašto nisu? Pa svi znamo/pretpostavljamo/nadamo se da Bog postoji....zašto se svaki čovjek ne zapita što bi mogao učiniti po pitanju sebe i Boga? To je prilika koja je dana svakom pojedincu

[zed_alive]

moji primjeri nisu trebali svjedočiti čistoči moje ljubavi - samo su trebali pokazati mogućnost koegzistencije dva osjećaja. niti sam pričao o sebi. to je bitno samo da se shvati postojanje dvije sile u životu običnog, prosječnog čovjeka. što se tiče tvojih primjera i trenutaka kad strah nestaje, vjerujem ti. ja nisam bez straha. mogu to biti kada se potreba ukaže, ali općenito, nisam. ima nekolicina konkretnih situacija na koje sam slab, u kojima se ne nalazim, ali ne bi bilo dobro za mene da se nađem u njima, toliko se znam

[juditaa]

Ne znam šta bi rekla na tu knjigu ,čitala sam je prije godinu dana ,imam je pa ću je ponovo pročitati ,ne sjećam se detalja ,ustvari malo se sjećam ....ima dosta tih svjedočanstava osobnih ,imam i ja neka svoja ,tako da me to nekako zbunjuje....sebi vjerujem naravno i nisu to baš nemoguće stvari ,čak naprotiv ,vrlo moguće i logične ...drugome je teško vjerovati samo na riječ i to je ljudski ....a što se tiče straha Božijega ...ehhh da ga nema ,da se Boga ne bojimo kakav bi haos vladao i kakav bi moral bio ,tek strah od Boga malo nas prizemlji ...ljudi doslovno shvaćaju rečenicu "strah od Boga "ja pod tim podrazumjevam strahopoštovanje ,ljubav da ga ne povrijedimo ,da se ne uzoholimo ....kao što se i danas "bojimo "svojih roditelja ,tako nekako ........knjiga "u zagrljaju svjetlosti "nešto je slično Glooriji Polo ali mislim malo blaži oblik .....ma mi ustvari nikad nećemo saznati čistu istinu i mislim da ko vjeruje treba ostati na tome, ne tražiti odgovore u tim kjigama odgovori su svuda oko nas samo ih treba prepoznati....truditi se živjeti u miru i ljubavi ,poštovati Božije zapovjedi ...a koliko smo mi ljudi to u potpunosti sposobni ?.....mislim da Bog ima puno razumjevanja i previše i netreba se bojati ...znamo svi razlikovati dobra djela od loših ,imamo savjest po njoj se ravnajmo .....ja živim i vjerujem ..i čitam te knjige zašto ne ?....ali ništa ne uzimam previše za ozbiljno ....ne zamaram se time jeli istina ili ne ....samo čuda postoje ,svakako da postoje .....

[zed_alive]

chamonix kaže:

Ma možeš mislit. Ako ćemo o motivima, koliko je ljudi koji zapravo poznaju i žive značenje riječi LJubav. Koliko ljudi voli nesebično, koliko ljudi daje ljubav ne gledajući ju kao trgovinu; koliko dam, toliko želim nazad, koliko ljudi je u svojoj suštini Dobro, koliko ljudi ne povrijeđuje druge ljude...itd....Znate onu; voli drugog kao samoga sebe. Koliko ljudi tako voli??

ima nekih koji druge vole i više nego sebe, uglavnom zbog problema s ljubavlju prema sebi, no tko ima zdrav ljubav prema sebi, teško to nadmašuje. osim za vlastitu djecu gdje bi mnogi život dali. no problem je što se svašta ljubavlu zove. ali nevezano, vjeruj mi ovo: iza ama baš svakog zlodjela krije se neki strah. analiziraj sebe kad napraviš išta nedostojno, i shvatit ćeš to i sama

chamonix kaže:

Naša sebična ljubav kakvu mi ljudski rod svakodnevno živimo upravo i proizvodi strahote; oćeš od ratova do 'najobičnije' prijevare. Zašto ljudi ne misle jedni na druge kad varaju svog partnera??
Koja te strahota nagnala da varaš svog partnera, reci ti meni? Zar to vrijedi opravdavati?

koji strahovi? strah da muški nisu dovoljno spolno moćni, kada želja u vezi padne. strah da žene nisu dovoljno poželjne, iz istog razloga, također da su izgubile onu pravu volju za seksom. strah od starosti. strah da se ne ispadne budalom, kod vraćanja milo za drago. strah da ih se ne voli. dovoljno zasad?

chamonix kaže:

A glede pakla, meni je iskreno DRAGO što postoji vječno mjesto za ubojice, silovatelje, dilere i sličan šljam. Za njih će uvijek postojat pakao ukoliko se za života nisu pokajali i okrenuli k Bogu.
Imali su priliku, zašto nisu? Pa svi znamo/pretpostavljamo/nadamo se da Bog postoji....zašto se svaki čovjek ne zapita što bi mogao učiniti po pitanju sebe i Boga? To je prilika koja je dana svakom pojedincu

tko ti kaže da pakao postoji? čak svi kršćani ne vjeruju u njega, pročitaj Otkrivenje 21-22 i shvatit ćeš zašto a o izvan kršćanstva i islama, da i ne govorimo. a gloria polo kako se prikazala nije ništa od ovog navedenog, prosječna žena. pazi, neki vjeruju da će manje od 10% današnjih ljudi završiti u raju. pa se zapitaj

[chamonix]

juditaa kaže:

a što se tiče straha Božijega ...ehhh da ga nema ,da se Boga ne bojimo kakav bi haos vladao i kakav bi moral bio ,tek strah od Boga malo nas prizemlji ...ljudi doslovno shvaćaju rečenicu "strah od Boga "ja pod tim podrazumjevam strahopoštovanje ,ljubav da ga ne povrijedimo ,da se ne uzoholimo ....kao što se i danas "bojimo "svojih roditelja ,tako nekako ........

Fenomenalno napisano!! Upravo na to sam i mislila...ljudi se zakvače za riječ strah, ali ako i iz samog straha nekog ne želimo povrijediti, što je tu loše?

juditaa kaže:

ma mi ustvari nikad nećemo saznati čistu istinu i mislim da ko vjeruje treba ostati na tome, ne tražiti odgovore u tim kjigama odgovori su svuda oko nas samo ih treba prepoznati....truditi se živjeti u miru i ljubavi ,poštovati Božije zapovjedi ...a koliko smo mi ljudi to u potpunosti sposobni ?.....mislim da Bog ima puno razumjevanja i previše i netreba se bojati ...znamo svi razlikovati dobra djela od loših ,imamo savjest po njoj se ravnajmo .....ja živim i vjerujem ..i čitam te knjige zašto ne ?....ali ništa ne uzimam previše za ozbiljno ....ne zamaram se time jeli istina ili ne ....samo čuda postoje ,svakako da postoje .....

I ovo potpisujem....ne treba pretjerano teoretizirat, samo vjerovat u Boga i pridržavat se Njegovih zapovijedi... Ili vjeruješ ili ćeš nać 1001 zašto.
Svaka čast Judita!!

[zed_alive]

chamonix kaže:

Fenomenalno napisano!! Upravo na to sam i mislila...ljudi se zakvače za riječ strah, ali ako i iz samog straha nekog ne želimo povrijediti, što je tu loše?

problem je u kršćanskom stereotipu koji je strah prepoznao kao nešto dobro...i kakve li pogreške. istina je da je u nedostatku svijesti strah od Boga koristan...ali samo u slučaju nedostatka straha od Boga, a egzistencije drugih strahova koji upravljaju našim postupcima

[juditaa]

Pretjerano analiziranje ne vodi nikuda ,slijedim svoje osjećaje ,vjerujem ,ne bojim se jer Bog je milostiv i puno će toga oprostiti ...a što se tiče Glorie Polo ,pa čini mi se da je i njoj oprošteno ...nisam sad sigurna ,čitat ću ponovo ..tako da nema potrebe za strahom ,ona je koliko se sjećam i koliko je istina (to ne znam )samo zazvala Isusa u pomoć ,a kad to iskreno zatražiš ,onako iz sveg srca to je i te kako dovoljno za oprost grijeha ,bar koliko sam ja čitala duhovne literature ,a načitala sam je se i mislim da Bog i danas ima svoje proroke ,nije to bilo samo onda nekad davno i danas nas On pokušava povesti pravim putem ka vječnosti ,samo pitanje je koliko ćemo mu se predati ....pa Njemu je stalo da se svaka duša spasi (ne tijelo ,nego duša )...a ne traži puno od nas ,ko je iskren priznat će da ne traži ništa previše .....ajmee udalji se ja od teme ...