Nedostatak roditeljskih osjećaja?

[Lali Puna]

523 kaže:

u svojoj bližoj okolini imam dvije situacije koje stvarno ne mogu razumijeti:

1. žena nakon neslaganja i nesuglasica sa mužem (s kojim je dugi niz godina), odlazi od kuće, seli u drugi grad udaljen 400 km i ostavlja 2 djece u pubertetu. viđa ih otprilike 1 mjesečno. u obitelji nije bilo nasilja, droge, prevara ni sličnih situacija.

2. majka i otac, prešli tridestu (koji rade normalno radno vrijeme 7-15), jednogodišnje dijete cijeli (radni tjedan) ostavljaju baki i djedu na čuvanje (znači i na spavanje), uzimaju ga samo vikendom i eventualno povremeno ga dođu "posjeteti" preko tjedna. baka i djed su udaljeni oko deset kilometara od njih. nemaju nekih financijskih poteškoća...

često se zapitam što je to sa ovim ljudima, i zar je moguće da su tako sebični?

sebični su, nezreli, neodgovorni, komforni i nedostaje im roditeljskih osjećaja.
jadna ta djeca, sigurno pate zbog toga.
ja ne bih nikad tako ostavila dijete, fali mi i dok sam na poslu, a ona u jaslicama.

jel sad bolje?

[Inica]

Ja se često ne slažem s Lali , ali razumijem što je mislila na ovoj temi (iako je tema vrijedna komentara, ali zbog nekoliko bliskih primjera iz vlastite familije, stvarno nitko ne može znati što se uistinu i zašto događa).
Nije isto kad mama dođe na forum raspitivati se o nečemu vezanom za bebu, bilo dohrana, bilo nešto drugo i netko joj ukaže (o načinu kako neću sada) da to za dijete, iz bilo kojeg razloga, možda i nije najbolje ili kad se komentira ovakav post. Jel' ruku na srce, mama koja ostavi tako dijete neće niti doći na forum, jer je očito boli jedna stvar što dijete jede, u čemu se vozi i slično. O tome pričam opet iz primjera u vlastitoj familiji.
Da je pravda spora, ali dostižna pokazuje i činjenica da tim mamama (barem ovima iz moje priče) kad-tad dođe u glavu što su napravile, no tada je kasno jer su im djeca odrasla i ne šljive ih baš previše.

[nemam pojma]

Po meni je jedini donekle opravdan razlog za takvo napuštanje djeteta bolest roditelja.

Drugog opravdanja nema

[Aida*]

523 kaže:

2. majka i otac, prešli tridestu (koji rade normalno radno vrijeme 7-15), jednogodišnje dijete cijeli (radni tjedan) ostavljaju baki i djedu na čuvanje (znači i na spavanje), uzimaju ga samo vikendom i eventualno povremeno ga dođu "posjeteti" preko tjedna. često se zapitam što je to sa ovim ljudima, i zar je moguće da su tako sebični?

Ovo možda i nije sebičnost. Moja sestrična je ostavljala svoje jednogodišnje dijete kod mame i tate cijeli tjedan. Ne zato što ga nije voljela, i zato što je bila sebična, nego zato što ga nije imao tko čuvati, a on se toliko plakao za njom da više nije mogla dovoditi ga k baki ujutro i dolaziti popodne po njega, nego je bilo jednostavnije ostaviti ga cijeli tjedan.
Tako su funkcionirali do 3 godine dok nije uspjela dobiti vrtić.
Njoj je bilo užasno teško. Čak, evo, nema ni drugo dijete, jer je rekla da ne bi više mogla podnijeti razdvojenost.

Ne poznam ljude, ali ne treba suditi osim ako dobro ne poznaš situaciju.....

[nemam pojma]

Aida* kaže:

a on se toliko plakao za njom da više nije mogla dovoditi ga k baki ujutro i dolaziti popodne po njega, nego je bilo jednostavnije ostaviti ga cijeli tjedan.

Oprosti, ali ovo je jedan od glupljih razloga. On je toliko plakao pri razdvajanju na par sati, pa jel se ona zapitala koliko je onda plakao kad je skužio da nje nema po cijele dane?!

O moj Bože, šta neću pročitati

(ovo nije upućeno tebi osobno nego toj tvojoj rođakinji)

[stihaa]

Aida* kaže:

Ovo možda i nije sebičnost. Moja sestrična je ostavljala svoje jednogodišnje dijete kod mame i tate cijeli tjedan. Ne zato što ga nije voljela, i zato što je bila sebična, nego zato što ga nije imao tko čuvati, a on se toliko plakao za njom da više nije mogla dovoditi ga k baki ujutro i dolaziti popodne po njega, nego je bilo jednostavnije ostaviti ga cijeli tjedan.
Tako su funkcionirali do 3 godine dok nije uspjela dobiti vrtić.
Njoj je bilo užasno teško. Čak, evo, nema ni drugo dijete, jer je rekla da ne bi više mogla podnijeti razdvojenost.

Ne poznam ljude, ali ne treba suditi osim ako dobro ne poznaš situaciju.....

Vidiš, e baš to komentiramo, nekada je jednostavnije i lakše nešto što nije bolje za dijete. Ja eto znam za slučaj gdje su roditelji to htjeli učiniti ali je baka rekla da nema šanse, i da se i ona želi malo odmoriti i neka izvole doći poslije posla po dijete i ujutro ga dovesti. Pa je tako i bilo. Njima je bilo malo manje komotno ali je klinac sigurno profitirao. Njih sve to nije spriječilo da imaju još jedno dijete.

I opet se povlači isto što i kroz sve teme jeli važnija roditeljska pažnja, ljubav i posvećeno vrijeme ili hodalica/monte/smoki/vlažne maramice.

[kupusichka]

Aida* kaže:

Ovo možda i nije sebičnost. Moja sestrična je ostavljala svoje jednogodišnje dijete kod mame i tate cijeli tjedan. Ne zato što ga nije voljela, i zato što je bila sebična, nego zato što ga nije imao tko čuvati, a on se toliko plakao za njom da više nije mogla dovoditi ga k baki ujutro i dolaziti popodne po njega, nego je bilo jednostavnije ostaviti ga cijeli tjedan.
Tako su funkcionirali do 3 godine dok nije uspjela dobiti vrtić.
Njoj je bilo užasno teško. Čak, evo, nema ni drugo dijete, jer je rekla da ne bi više mogla podnijeti razdvojenost.

Ne poznam ljude, ali ne treba suditi osim ako dobro ne poznaš situaciju.....

naravno da je bilo jednostavnije. JOš bi jednostavnije bilo da nikad nije išla po dijete.

[vragolanka]

523 kaže:

u svojoj bližoj okolini imam dvije situacije koje stvarno ne mogu razumijeti:

1. žena nakon neslaganja i nesuglasica sa mužem (s kojim je dugi niz godina), odlazi od kuće, seli u drugi grad udaljen 400 km i ostavlja 2 djece u pubertetu. viđa ih otprilike 1 mjesečno. u obitelji nije bilo nasilja, droge, prevara ni sličnih situacija.

2. majka i otac, prešli tridestu (koji rade normalno radno vrijeme 7-15), jednogodišnje dijete cijeli (radni tjedan) ostavljaju baki i djedu na čuvanje (znači i na spavanje), uzimaju ga samo vikendom i eventualno povremeno ga dođu "posjeteti" preko tjedna. baka i djed su udaljeni oko deset kilometara od njih. nemaju nekih financijskih poteškoća...

često se zapitam što je to sa ovim ljudima, i zar je moguće da su tako sebični?

evo ovako,ovo su mi skroz banalni razlozi,ali već su neki rekli da nitko ne može znati što se dešava u nečija četiri zida.
recimo,moj sin je kod svoga oca,bake i djeda,u istoj kući,već par godina (jaaaaaaaaaaaako puno me ljudi osuđivalo,i danas isto),no već sma polako oglušila,kažu mi napustila si svoje djete.JA SVOJE DJETE NISAM NAPUSTILA I NIKAD NEĆU,a nitko ne zna pravi razlog zašto je tako,možda je u pitanju,ucjena,neimaština,i onda kad sam dobila prilike da ga uzmem natrag,na lijep način sam prevarena.
ja svoga sina viđam svaki vikedn dolazi kod mene,čim mu u petak završi škola i ostaje do nedjelje,nekad se vidimo i preko tjedna,tefenom redovito,idem mu na sastanak i na informacije "samo " što ne živi samnom,živimo u istom gradu,autom 10 min.,ja sam ga vodila na more 3 mj kad je imao jake napade astme.

ali živim za dan kad će se to promjeniti,jer radim na tome,samo treba strpljenja,a to je ono najgore

ne bi trebali suditi pogotovo one kod kojih se ne zna što se dešavalo u četiri zida i što će se događati.
neopisiva je bol,jer on nije pored mene,tuga i očaj,vidim da nijemu nije lako,ali moram vam reći da neka djeca koja žive sa oba roditelja,ne budu sasvim ok,što psihički,što neki drugi razlog

[imi18]

ja imam u svojoj obitelji hrpetinu takvih primjera ljudi bez ikakvih roditeljskih osjecaja, nazalost.
baka imala tri curice, jednu (moju mamu) je odgajala prabaka, drugu njen tata, treca otisla na posvajanje

od polubrace mama (dakle, od ocuha bivsa) ostavila 2 sina (jedan je bio mala bebica, jedan 2 godine) kod svoje svekrve (ocuhove mame) na neodredjeno vrijeme, i kad se vratila, uzela je k sebi samo starijeg, a mladjeg ostavila ko zadnju krpu. na kraju ga je ta baka odgojila, a ova je u medjuvremenu starijeg maltretirala, vezala za radijatore i slicno

a da ne pricam o mom predragom muzu koji svog prvorodjenog nije u zivotu VIDIO (mali ce ove godine napuniti 12), a ni druge ne zove, ne pise im..

ja sam bila kod bake (ne one gorespomenute) od 2.-4. razreda jer sam si ja tak izabrala (mama mi je puno radila i dala mi je izbor, da deda ne mora jahat prek pol grada po mene poslije skole, ne sjecam se vise koja je bila druga opcija, ali to sam si sama tak htjela i nisam zazalila, makar se sad kad imam vlastito dijete pitam kak je to izdrzala).

[Daydream]

Mislim da su ljudi koji tako ostavljaju djecu skuzili da im roditeljstvo ili ne lezi ili im je prevelika tlaka, pa su nasli neko rjesenje prvenstveno svog problema.
Mozda je i bolje tako jer tko zna kako bi bilo toj djeci da su takvi starci po cijele dane s njima.
Siguran sam da ima ljudi posebno majki koje su stalno sa svojom djecom, ali su mozda zbog toga frustrirane i radje bi da su zaposlene, djeca kod baka ili u vrticu..sumnjam da je u takvim okolnostima atmosfera blistava.
S druge strane znam da ljudima kad rade malo vremena ostaje za djecu, posebno kad rade prekovremeno, mozda se jos i dodatno skoluju..
A svi oni koji jos uz posao nadju vremena biti drustveno aktivni, baviti se nekim sportom ili hobijem jako malo kvalitetnog vremena ostavljaju djeci.
Iako sumnjam da to rade, ovi sto ostave preko tjedna djecu nekom na cuvanje bi mogli sve zivo obavit i imati cijeli vikend samo za djecu.
Svi smo s vremenom ograniceni i s tim se moramo nekako nositi.
Zamislite si koje bi vam okolnosti bile idealne (i za oca i majku) i koliko ste blizu ili daleko od toga.

[Čokolada07]

Aida* kaže:

Ovo možda i nije sebičnost. Moja sestrična je ostavljala svoje jednogodišnje dijete kod mame i tate cijeli tjedan. Ne zato što ga nije voljela, i zato što je bila sebična, nego zato što ga nije imao tko čuvati, a on se toliko plakao za njom da više nije mogla dovoditi ga k baki ujutro i dolaziti popodne po njega, nego je bilo jednostavnije ostaviti ga cijeli tjedan.
Tako su funkcionirali do 3 godine dok nije uspjela dobiti vrtić.
Njoj je bilo užasno teško. Čak, evo, nema ni drugo dijete, jer je rekla da ne bi više mogla podnijeti razdvojenost.

Ne poznam ljude, ali ne treba suditi osim ako dobro ne poznaš situaciju.....

Ček malo.. nije mi jasna ova priča... njoj nije imao tko čuvati dijete a ostavljala ga je mami i tati.. Pa mogla je tako pustiti dijete preko dana i popodne doći po njega... ako ga mogu čuvati preko tjedna mogu onda i samo preko dana..

A dijete se nije plakalo za njom kad je krenulo u vrtić?

Ne mogu ovo shvatit nikako... kao što sam već rekla... meni je svekrva to predložila... isto mi neka tko čuvat dijete... moja mama je 500km od nas... sveki 15 km... i predložila je ovo i rekla sam da ne dolazi u obzir.. ako će ga čuvat onda će ona doći kod nas ujutro a popodne otići doma ili ćemo mi njega voziti kod nje i dolaziti po njega... nikakav boravak preko cijelog tjedna ne dolazi u obzir.. iako mi nije jasno zašto zašto je sveki to uopće predložila kad ona još uvijek radi...

U vrtić upali nismo... tako sam ja s njim doma.. krpamo kraj s krajem ali smo zajedno i sretni smo...

[nemam pojma]

vragolanka kaže:

evo ovako,ovo ...............

Vragolanko, tvoje dijete živi s ocem, a djeca iz ovih priča su ostavljena bakama, djedovima, tetkama i sl. što nije ni slično s tvojom pričom

Držim ti fige da što prije uspiješ u svom naumu

[Death-of-Art]

kod mene je bilo tako da mi je otac umro kad sam imala 10 godina
pa me mama poslala iz Pripizdine gdje sam rođena u Zagreb koji je 400 km dalje od te Pripizdine u kojoj sam rođena.
Mama, tata i ja živjeli smo sami u kući od cca 500 metara kvadratnih, a onda je tata umro pa smo ona i ja živjele same.
Pa je moj stariji brat preuzeo ulogu mog oca i smislili su on i mama da je najbolje za mene da se maknem iz Pripizdine i da dođem živjeti k njemu, da se školujem u Zagrebu i da budem s njim , njegovom ženom i njegovom djecom.

Moja mama je dolazila za Božić, Uskrs, preko ljeta bismo bratova djeca i ja otišli dolje u Pripizdinu k mojoj mami i ona bi nas vodila svuda i bilo nam je baš kul.

U pubertetu su me prale neke frustracije da me je ona ostavila bla bla bla
zamjerala sam joj to... htjela sam da budemo same... mislila sam kako je trebala ona doći u Zagreb i da smo trebale unajmiti stan za sebe. ili barem da sam ostala dolje s njom... znala sam imati neke histerične ispade kad bi mi se brat nametao ko da mi je otac (ja sam btw sve autoritete poslala u tri pizde materine kad je moj otac umro )

bratova žena mi je bila super, ali brat me jako nervirao jer se on nikako nije mogao pomiriti s tim da ja ne podnosim nikoga da mi se nameće kao pametniji i bolji od mene. držala sam se pravila kojih sam se trebala držati (naprimjer, ako mogu biti vani do 23h onda sam to poštivala), ali ono što moj brat nikako nije mogao probaviti bilo je to da sam oduvijek imala formirano svoje vlastito mišljenje i to što mu nisam podilazila pa smo se tako svako malo svađali oko najvećih mogućih sranja i nebuloza. mi smo bili u stanju posvaditi se oko toga je li moral relativan ili nije, ima li katolicizam prednosti pred pravoslavljem i koja od te dvije "forme" kršćanstva je više u pravu, pa ga je nervirao moj svjetonazor koji je tada bio ekstra pesimistički i nadobudno-darkerski nastrojen. pa nije podnosio da ja govorim o apatiji, besmislenosti svega stvorenoga, okrutnome bogu koji se sadistički iživljava nad svojim stvorenjima i slično...
uglavnom se i danas znamo posvađati oko jedno te istih gluposti i znam da nikad nećemo na zelenu granu.

no, sad kad sam starija shvaćam da su moja mama i brat zapravo odlučili što je najbolje za mene.

nisam mogla ostati u Pripizdini jer u Pripizdini žive mnogi ružni, zločesti i pakosni ljudi. ima takvih i u Zagrebu, ali Zagreb je malo veći pa većina ljudi gleda svoja posla i ne obazire se previše na druge, što je ok.

ne mislim da je moja mama loša osoba, daleko od toga.
jako sam vezana uz nju i oduvijek sam letila za njom ko malo tele za kravom.

mislim da me je jedino taj puberetet razjebao maksimalno...ali ...
to je iza mene...uf...ima već godinu dana...
AAAAAAAAAAHAHHAHAHAHAHHAHAHAHAHHAA
kad sam rodila izašla sam iz puberteta napokon. jebeno!!!!!!!

[Aruena]

Ja i dalje ne razumijem zasto te je mama iz Pripizdine poslala bratu i snahi,i to jos u osjetljivoj dobi i periodu kad si ostala bez oca...

Zar nije bilo logicno da ste bile jedna uz drugu i jedna sa drugom u tako teskom periodu?

[Death-of-Art]

Aruena kaže:

Ja i dalje ne razumijem zasto te je mama iz Pripizdine poslala bratu i snahi,i to jos u osjetljivoj dobi i periodu kad si ostala bez oca...

Zar nije bilo logicno da ste bile jedna uz drugu i jedna sa drugom u tako teskom periodu?

eto.
zato jer su mislili da ću lakše preboljeti očevu smrt ako ne budem sama s njom.

logično.

tako je i bilo.

sjećam se kako mi je brat na tatinom sprovodu govorio:
"doći ćeš ti k nama u zagreb. ići ćemo na sljeme. posjećivat ćemo zoološki vrt. svašta ćemo radit."

uz to, brat ima sina koji je mlađi od mene godinu i pol dana tako da mi je i njegovo društo još dodatno olakšalo stvar jer sam s tim malim povezana od djetinjstva. više nego što sam povezana sa svojim bratom.

tako umjesto da sam čamila i trunula sama s materom u ogromnoj kućerini ja sam bila u ugodnom okruženju.

osim toga, u zagrebu mi je bila i sestra i drugi brat.

i par godina nakon očeve smrti moja sestra je rodila, pa je još bratova žena rodila, pa je onda od drugog brata žena rodila... a ja sam bila u svemu tome , s njima, i bila sam sretna zbog toga.
svi su mi bili blizu i često sam se družila s njima.
ovako bih vjerojatno bila izolirana.

nadam se da sad shvaćaš.

ako ne. tko ti kriv.

nisi niti dužna shvatiti.


nisam ni ja shvaćala dok sam bila u pubertetu.
ali sad shvaćam i ništa im ne zamjeram.
ok, osim bratu što je ekstra naporan...ali hej... nisam ni ja ništa bolja po tom pitanju.

[Aruena]

Shvacam.

I imas super snahu.

[stihaa]

OK, to još kužim, ali ne kužim ove nkoji žive u zg i starci u zg, ali im je naporno dolaziti po dijete svaki dan, pa kao dijete se muči, pa bolje da je na jednom mjestu isl. Znam dosta slučajeva koji kažu da je "tako jednostavnije", , meni je to.

[pia2]

ja sam živila sa bakom i didom, a mater sam viđala. ona je živila s nama, al eto, bila je mlada, izlasci, bla, bla, bla... ugl više je nije bilo doma nego je. i mislin da zbog toga nije nikad razvila te roditeljske osjećaje. rezultat svega je da ni ja ne osjećam neku preveliku ljubav za nju, da ne razgovaramo već 3 god (njenom voljom), i da nikad nije vidila svoje unuče od god ipo dana. ljudi se ne mogu načudit, al valjda kad nemaš nikakvih osjećaja za svoje dijete, kako ćeš ih imat za unuče... njoj na dušu šta mi je upropastila taj dio života, i šta me mlatila ka pasa. bog će joj sudit...
a baku i didu ne bi minjala za još 100 majki, jer me vole više nego išta, i nema toga šta ne bi napravili za mene...

[Aruena]

pia2 kaže:

ja sam živila sa bakom i didom, a mater sam viđala. ona je živila s nama, al eto, bila je mlada, izlasci, bla, bla, bla... ugl više je nije bilo doma nego je. i mislin da zbog toga nije nikad razvila te roditeljske osjećaje. rezultat svega je da ni ja ne osjećam neku preveliku ljubav za nju, da ne razgovaramo već 3 god (njenom voljom), i da nikad nije vidila svoje unuče od god ipo dana. ljudi se ne mogu načudit, al valjda kad nemaš nikakvih osjećaja za svoje dijete, kako ćeš ih imat za unuče... njoj na dušu šta mi je upropastila taj dio života, i šta me mlatila ka pasa. bog će joj sudit...
a baku i didu ne bi minjala za još 100 majki, jer me vole više nego išta, i nema toga šta ne bi napravili za mene...

[kupusichka]

pia2 kaže:

ja sam živila sa bakom i didom, a mater sam viđala. ona je živila s nama, al eto, bila je mlada, izlasci, bla, bla, bla... ugl više je nije bilo doma nego je. i mislin da zbog toga nije nikad razvila te roditeljske osjećaje. rezultat svega je da ni ja ne osjećam neku preveliku ljubav za nju, da ne razgovaramo već 3 god (njenom voljom), i da nikad nije vidila svoje unuče od god ipo dana. ljudi se ne mogu načudit, al valjda kad nemaš nikakvih osjećaja za svoje dijete, kako ćeš ih imat za unuče... njoj na dušu šta mi je upropastila taj dio života, i šta me mlatila ka pasa. bog će joj sudit...
a baku i didu ne bi minjala za još 100 majki, jer me vole više nego išta, i nema toga šta ne bi napravili za mene...

DOA, nemam pojma,možda je tvoja mama napravila stravično nesebičnu i nevjerojatno tešku stvar da tebi bude bolje. Svakako joj nije bilo lako