Nasilje u obitelji/vezi

[avelina]

Nica kaže:

Emocionalno ucjenjivanje i prebacivanje krivnje na nju. Sve i da se čovjek zaista ubije, a sumnjam da hoće, nije njezina krivica. Ona ne može biti odgovorna za njegove postupke, treba misliti na sebe i na svoju djecu. Može i ona sama potražiti stručnu pomoć ako on ne želi s njom.

Hvala na savjetima. Nadam se samo da ce biti od koristi.

[milezg]

Pozz

oboje smo 35 g. - 3 djece

stalno me optužuje da živimo loše zbog mene, da imam loš posao (nije nesto 5000 kn ;( ali sta mogu..
ugl. zivimo u njenom stanu..
vrijeda me stalno, galami, prije me znala udariti, al kontrolira se pred djecom...
ugl zna bit sve ok zna bit grozno...

stalno mi govori ako mi ne paše da se gubim, da ih ostavim..

mislim da joj ne bi bilo lako da odem, a da odem svakako bi trazio zajedničko uzdrzavanje.. djeca su jos mala i tuzno mi je..

znam da bi našao mir, da bi se promijenio znatno jer me ona promijenila na ovo što sam sada - totalno dominira...


ugl. naravno da ne bi išao iz obitelji...razmatram opcije ako sve pukne da se nekako snađem ali to mi je stvarno zadnja opcija..

ima li sličnih iskustava...sa dominantnim zenama...najgore je što je ona slatkorjeciva i sto bi sve svalila krivnju na mene...mislim, ako pukne sve nije da me briga sto misli tko ali eto, ima tu moć da joj ljudi vjeruju iako mislim da ju kuže da je opaka, samo nitko, nitko osim mene i nažalost naše djece ne zna kakva zna biti..

najgore mi je sto mala vezana uz nju, bas jako sad u fazi s 2 god. a ona pizdi na to..onda na mene galami sto ju ne nahranim, zabavim, uspavam noću a mala jadna samo mama, mama..uzasne scene

[Preveza]

Ni zbog dece nemoj da trpis nasilje! Ni zena, ni muskarac ne treba da budu sa takvim partnerima, a ako je takva, bilo bi odlicno da mozes da dobijes starateljstvo, mada koliko citam na forumu, to je pa skoro nemoguce

[raptured]

milezg kaže:

Pozz

oboje smo 35 g. - 3 djece

stalno me optužuje da živimo loše zbog mene, da imam loš posao (nije nesto 5000 kn ;( ali sta mogu..
ugl. zivimo u njenom stanu..
vrijeda me stalno, galami, prije me znala udariti, al kontrolira se pred djecom...
ugl zna bit sve ok zna bit grozno...

stalno mi govori ako mi ne paše da se gubim, da ih ostavim..

mislim da joj ne bi bilo lako da odem, a da odem svakako bi trazio zajedničko uzdrzavanje.. djeca su jos mala i tuzno mi je..

znam da bi našao mir, da bi se promijenio znatno jer me ona promijenila na ovo što sam sada - totalno dominira...


ugl. naravno da ne bi išao iz obitelji...razmatram opcije ako sve pukne da se nekako snađem ali to mi je stvarno zadnja opcija..

ima li sličnih iskustava...sa dominantnim zenama...najgore je što je ona slatkorjeciva i sto bi sve svalila krivnju na mene...mislim, ako pukne sve nije da me briga sto misli tko ali eto, ima tu moć da joj ljudi vjeruju iako mislim da ju kuže da je opaka, samo nitko, nitko osim mene i nažalost naše djece ne zna kakva zna biti..

najgore mi je sto mala vezana uz nju, bas jako sad u fazi s 2 god. a ona pizdi na to..onda na mene galami sto ju ne nahranim, zabavim, uspavam noću a mala jadna samo mama, mama..uzasne scene

nemoj trpiti nasilje zbog djece. osim što supruga tebe uništava, ovakav odnos će na njih ostavit trajne posljedice. jeste li pokušali s bračnim savjetovanjem, terapijom? za loš odnos je potrebno dvoje, možda bi neke stvari mogao promijeniti (ne da mijenjaš sebe da kupuješ mir, nego da se prije svega znaš zauzeti za sebe).
kažeš da ti je napuštanje obitelji zadnja opcija, ali ostati pod svaku cijenu u braku iz noćne more je za sve dugoročno puno gore od razvoda. znam da je očevima teško dobiti skrbništvo poslije razvoda, ali mislim da "šuti i trpi dok djeca ne porastu" ne bi nikome trebala biti opcija.

[Basta]

milezg kaže:

stalno me optužuje da živimo loše zbog mene, da imam loš posao (nije nesto 5000 kn ;( ali sta mogu..

Kolika je njena plaća?

[Bjesomarica]

A da se obratis CZSS i trazis da zenino zloatavljanje udje uneki zapisnik? Usput trazis i savjet. Dobro je imati neke stvari na papiru u slucaju eventualnog razvoda i borbe oko djece.

Sent from my Nexus 7 using Tapatalk

[milezg]

Hvala na savjetima...

snimim tu i tamo audio nekog ispada za svaki slučaj..

[Bjesomarica]

milezg kaže:

Hvala na savjetima...

snimim tu i tamo audio nekog ispada za svaki slučaj..

Nisam sigurna da bi ti ta snimka bila prihvacena kao dokaz na sudu. Pitaj malo na pravu, al mislim da bez naloga ne mozes nikog snimati i onda to koristiti kao dokaz. Al mozda mozes u CZSSu. Pitaj prvo da se ne zeznes.

Sent from my Nexus 7 using Tapatalk

[Deya Vonder]

Dok sam citala i ovaj post i dodatne teme svakako me pogodila ova spoznaja.

I sama sam imala traumatican primjer odnosa sa bivsim partnerom ali u ovom slucaju nasilje nije dolazilo od njega vec od njegovog odraslog sina koji je izrastao u klipana koji naprosto terorizira i upravlja zivotima ljudi s kojima zivi, a u ovom slucaju oslanjao se na zivot uz partnera kao svog oca i cjedio ga je i psihicki i fizicki a s vremenom u to sve je uslo i konzumiranje alkohola dakle alkoholizam, pokusaji nekakvog dilanja trave, konzumiranje opijata od kojih je on postajao samo sve agresivniji i bio je 2 x u zatvoru. Kao mnoge osobe tako sam i ja onda bila mladja i vjerovala da ce se trgnuti i naci nacin da se suprotstavi tom svom sinu pogotovo kad smo i sami postali roditelji.

Nismo to prezivjeli a nase zajednicko dijete je nazalost te prve i najosjetljivije godine svog zivota provelo u takvom paklu zbog kojeg sam i sama morala potraziti u nekoliko navrata psiholosku pomoc od nervoze i stresa.

Najgore je ako se to sve natalozi godinama i kad pukne bez rijesavanja i olaksanja je jako tesko i osjecala sam se tada kao da sam iznevjerila i ukrala mu tih par godina koje su tako bitne umjesto da bude samo pazen i voljen, bio je i prestrasen i svjedocio ruznim prizorima nasilja i vandalizma.

Na svu srecu to je ipak iza mene ali i dan danas me proleti tezak osjecaj.

I dalje sam uvjerena da vecinom kroz nasilje u obitelji djeca dozive puno vecu traumu od nas roditelja.

[LibraSt]

AERDNA IALAV kaže:

Dok sam citala i ovaj post i dodatne teme svakako me pogodila ova spoznaja.

I sama sam imala traumatican primjer odnosa sa bivsim partnerom ali u ovom slucaju nasilje nije dolazilo od njega vec od njegovog odraslog sina koji je izrastao u klipana koji naprosto terorizira i upravlja zivotima ljudi s kojima zivi, a u ovom slucaju oslanjao se na zivot uz partnera kao svog oca i cjedio ga je i psihicki i fizicki a s vremenom u to sve je uslo i konzumiranje alkohola dakle alkoholizam, pokusaji nekakvog dilanja trave, konzumiranje opijata od kojih je on postajao samo sve agresivniji i bio je 2 x u zatvoru. Kao mnoge osobe tako sam i ja onda bila mladja i vjerovala da ce se trgnuti i naci nacin da se suprotstavi tom svom sinu pogotovo kad smo i sami postali roditelji.

Nismo to prezivjeli a nase zajednicko dijete je nazalost te prve i najosjetljivije godine svog zivota provelo u takvom paklu zbog kojeg sam i sama morala potraziti u nekoliko navrata psiholosku pomoc od nervoze i stresa.

Najgore je ako se to sve natalozi godinama i kad pukne bez rijesavanja i olaksanja je jako tesko i osjecala sam se tada kao da sam iznevjerila i ukrala mu tih par godina koje su tako bitne umjesto da bude samo pazen i voljen, bio je i prestrasen i svjedocio ruznim prizorima nasilja i vandalizma.

Na svu srecu to je ipak iza mene ali i dan danas me proleti tezak osjecaj.

I dalje sam uvjerena da vecinom kroz nasilje u obitelji djeca dozive puno vecu traumu od nas roditelja.

Na djecu sve ostavlja jace i vece oziljke vidjeli to mi ili ne. Cesto i ne vidimo jer ne pokazuju. Ali i najmirniji razlaz roditelja na njih ostavlja neki trag, to ih odvede drugim putem nego bi isli da nije toga a kamoli burni razvodi,nasilje i ostalo.

Iako osobno, bolje sam nego u takvom odnosu jer ne cinimo dobro djeci ostajuci u takvom odnosu. Dapace. Sto mogu oni iz toga nauciti? U kakve ce osobe odrasti?
Nikad nije bolje ostati u toksicnoj sredini "radi djece". To odrasli vise rade radi sebe,svog komfora ili straha.

Nazalost, djeca se formiraju u djecjim godinama i upravo zato njima to sve pada puno gore. Mala su, ne razumiju sta se desava , treba im puno paznje a okruzeni su sranjima... Bas uzas.

[LibraSt]

Bjesomarica kaže:

Nisam sigurna da bi ti ta snimka bila prihvacena kao dokaz na sudu. Pitaj malo na pravu, al mislim da bez naloga ne mozes nikog snimati i onda to koristiti kao dokaz. Al mozda mozes u CZSSu. Pitaj prvo da se ne zeznes.

Sent from my Nexus 7 using Tapatalk

Snimka kao takva tj tako snimljena a da ne upozoris sugovornika da se razgovor snima nije prihvacena na sudu ali davno me je jedan odvjetnik naucio mesto, audac ne moze zaboravit da ju je cuo. Dakle koliko god ce on rec da se izuzima kao dokaz ona ipak ostaje u njegovom mozgu i pomaze formiranju misljenja.

[Deya Vonder]

LibraSt kaže:

Na djecu sve ostavlja jace i vece oziljke vidjeli to mi ili ne. Cesto i ne vidimo jer ne pokazuju. Ali i najmirniji razlaz roditelja na njih ostavlja neki trag, to ih odvede drugim putem nego bi isli da nije toga a kamoli burni razvodi,nasilje i ostalo.

Iako osobno, bolje sam nego u takvom odnosu jer ne cinimo dobro djeci ostajuci u takvom odnosu. Dapace. Sto mogu oni iz toga nauciti? U kakve ce osobe odrasti?
Nikad nije bolje ostati u toksicnoj sredini "radi djece". To odrasli vise rade radi sebe,svog komfora ili straha.

Nazalost, djeca se formiraju u djecjim godinama i upravo zato njima to sve pada puno gore. Mala su, ne razumiju sta se desava , treba im puno paznje a okruzeni su sranjima... Bas uzas.

Istina je da cesto ne mislimo koliko to radi stete djeci ja sam nekad na sto muka kad danas mi svakih par mjeseci postavlja puno pitanja zasto se on sjeca nekih stvari, i zasto su one bile takve. Prepoznaju kad su odrasli ljuti, kad se svadjaju, kad vicu, kad se kroz razgovor vrijedjaju ili kad vide majku da place iz straha.

Samo tako mala djeca neznaju da to nije zbog njih, da ona nikad nisu kriva i cesto sebe okrivljuju a kad jos imaju poremecaje u razvoju i hiperaktivnost jos im vise treba mirnije okruzenje nego ruzne situacije.

[Templi Tovari]

milezg kaže:

Pozz

oboje smo 35 g. - 3 djece

stalno me optužuje da živimo loše zbog mene, da imam loš posao (nije nesto 5000 kn ;( ali sta mogu..
(

Hvataj maglu! za 1000kn na periferiji grada moš iznajmit pristojnu jazbinu i sa ostatkom love živit bez briga i pameti! Daj njoj mjesečno nešto para i riješio si svoj problem.

[sama45]

milezg kaže:

Pozz

oboje smo 35 g. - 3 djece

stalno me optužuje da živimo loše zbog mene, da imam loš posao (nije nesto 5000 kn ;( ali sta mogu..
ugl. zivimo u njenom stanu..
vrijeda me stalno, galami, prije me znala udariti, al kontrolira se pred djecom...
ugl zna bit sve ok zna bit grozno...

stalno mi govori ako mi ne paše da se gubim, da ih ostavim..

mislim da joj ne bi bilo lako da odem, a da odem svakako bi trazio zajedničko uzdrzavanje.. djeca su jos mala i tuzno mi je..

znam da bi našao mir, da bi se promijenio znatno jer me ona promijenila na ovo što sam sada - totalno dominira...


ugl. naravno da ne bi išao iz obitelji...razmatram opcije ako sve pukne da se nekako snađem ali to mi je stvarno zadnja opcija..

ima li sličnih iskustava...sa dominantnim zenama...najgore je što je ona slatkorjeciva i sto bi sve svalila krivnju na mene...mislim, ako pukne sve nije da me briga sto misli tko ali eto, ima tu moć da joj ljudi vjeruju iako mislim da ju kuže da je opaka, samo nitko, nitko osim mene i nažalost naše djece ne zna kakva zna biti..

najgore mi je sto mala vezana uz nju, bas jako sad u fazi s 2 god. a ona pizdi na to..onda na mene galami sto ju ne nahranim, zabavim, uspavam noću a mala jadna samo mama, mama..uzasne scene

Samo ja sam ovo primijetila???
Očito i žena radi i možda puca po šavovima jer se sama bavi djetetom?
Ne zaziva dijete samo mamu bez razloga.
Ti si očito samo promatrač.
Nekako olako bi zbrisao iz braka.

[Panga]

sama45 kaže:

[/B]


Samo ja sam ovo primijetila???
Očito i žena radi i možda puca po šavovima jer se sama bavi djetetom?
Ne zaziva dijete samo mamu bez razloga.
Ti si očito samo promatrač.
Nekako olako bi zbrisao iz braka.

Jel ti to sad ovdje opravdavaš nasilje?

Poslano sa mog SM-G930F koristeći Tapatalk

[Delvecchio]

Panga kaže:

Jel ti to sad ovdje opravdavaš nasilje?

Poslano sa mog SM-G930F koristeći Tapatalk

Ne, ona radi ono što radi jako velik broj ljudi na fhr - svoju situaciju projecira na druge.

[Templi Tovari]

sama45 kaže:

[/B]


Samo ja sam ovo primijetila???
Očito i žena radi i možda puca po šavovima jer se sama bavi djetetom?

Ne mora značit. Prije da nakon što ga žena debelo isprovocira, izludi, a on na to sve poludi i drekne - žena zgrabi bebu i pobjegne u kut, pobjegne pred "nasilnikom" kojeg je sama stvorila. Nikakvo čudi da dijete u toj galami traži utjehu u onom smirenijem i u čijem je naručju. Beba ne zna da majka može bit opak provokator jer bebe ne razumiju ali zato osjećaju. To se sve zove "manipulacija" teško je nać materijalne dokaze za to, ali još teže napustit takvu sredinu kao i trpit emocicionalno retardiranu ženu.

[Éowyn]

sama45 kaže:

[/B]


Samo ja sam ovo primijetila???
Očito i žena radi i možda puca po šavovima jer se sama bavi djetetom?
Ne zaziva dijete samo mamu bez razloga.
Ti si očito samo promatrač.
Nekako olako bi zbrisao iz braka.

Moja nećakinja ne želi na ruke nikome osim mami, iako je tata maksimalno uključen u odgoj.
To nije apsolutno nikakvo opravdanje za nasilje niti za pucanje po šavovima'.

Normalno da bi olako zbrisao iz braka s nasilnom osobom. Kojeg god ona spola bila.

[bistabil]

milezg kaže:

Pozz

najgore mi je sto mala vezana uz nju, bas jako sad u fazi s 2 god. a ona pizdi na to..onda na mene galami sto ju ne nahranim, zabavim, uspavam noću a mala jadna samo mama, mama..uzasne scene

Stvarno mi je žao zbog tvoje situacije. AKako si završio uopće sa takvom lujkom u braku...

Kod nas u obitelji sam u tom djetetovom razdoblju ja više brinio za malu, kako bih ženi ostavio prostora da završi sa svojim školovanjem.

Uglavnom preuzmi to samoincijativno, mala će se ralativno brzo povezati više za tebe. Kod mene je nakon cca. 2 tjedna za svaku pizdariju počela mene tražiti
Eto sada ima tri godine, i još uvijek za skoro svaku stvar traži tatu. Iako je žena pred koji mjesec gotvo završila sve što ima, tako da sada ima više vremena.

Gledaj da s djecom provedeš što više vremena i pričekaj sa razvodom dok se djeca ne vežu malo više za tebe.

Ne znam koliko je Hr sudovima bitna preferencija djece u svezi s kojim bi roditeljem ostali i da li još uvijek imaju logiku "majka je lujka, ali mama je mama, a tatu ko jebe naći ćemo ga na pijaci, jedino bitno je da biološki otac redovno plaća."

[Jetzt]

Moram ovde s vama podeliti pricu, jer mislim da cu eksplodirati ako s nekim ne podelim...

Nisam klinka i imala sam sredjen i normalan zivot. Posao, prijatelji, roditelji jos tu kao podrska, poneki hobi. Jedino sam dugo bila sama...godinama. Kada sam imala priliku udati se, obavezati se, bila sam jako neodlucna i nekako uvek odlucila rizikovati, pa sta buducnost donese. Nadala sam se da cu sresti nekoga za koga cu sigurno znati da je to to. Nisam nikad nikoga vukla za nos, lagala, varala. Pri tom mi je ljubav uvek bila vazna. I slaganje i potpora. Uvek sam imala fine i normalne decke.
Nakon godina samovanja i zudnje za partnerstvom sretnem tog svog "pravog". Nije savrsen, to nisam ni trazila. Vrsnjaci smo, puuno istih puteva presli, slicni u mnogim stvarima, komunikacija odlicna, strast i intima takodje. Imamo istu viziju buducnosti. Cini se da je cekanje imalo smisla i da ce zivot dobit puno vise smisla.
U toj euforiji ponekad primetim da me pritisce sa nekim stvarima i 'tera' na odluke. Ljudi moji, mene...koja sam vjecito bila neodlucna ( prava vaga ). I kazem mu, sacekaj malo, ne moramo danas. Htela sam malo uzivati u toj milini koja mi se dogodila. Znate ono: zen trenutak, uzivaj sada. Kad kazem malo, mislim na period od 4, 5 meseci. Taman i da se jos bolje upoznamo.
...I jedno vece, u prici o nasoj buducnosti, kada sam ja rekla: ok, ne moramo se sutra vencati, to mozemo kad god. Bitno je da se organiziramo za dalje ( zivimo u dve razlicite drzave), on postaje izrazito nervozan, pocinje da optuzuje kako ga ja vucem za nos, kako sam razmazena i sigurno ga varam! Isuse, ja ne mogu verovati sta cujem. I dok se jos nisam ni snasla, on me udara. I opet. I opet. I celu noc, od 9 navecer do ujutru 6. Jako je snazan i zakljucao je sva vrata i sakrio kljuceve. Uzeo mi sve telefone. Ujutru sam pobegla kada je zaspao. Otisla u bolnicu, bilo je i preloma. Nisam ga prijavila. Htela sam nestati, pobeci da ga nikad ne vidim. Jako sam bila uplasena. Moji su, kao i ja bili u totalnom soku.
Prolazi mesec dana, ja na bolovanju, vidam svoje rane: fizicke i emotivne. Sat vremena sam besna i zovem advokata da se raspitam o prijavi. Pa dva sata tuzna. Pa slomljena. I u soku. Onda kratko zahvalna sto sam uopste ziva.
Nakon tih mesec dana, on se javlja mojoj prijateljici: da joj da neke moje stvari. Ona ne zeli da mu odgovori; meni prosledjuje poruku. Meni srce pocne lupati jako, uznemirim se i posaljem mu sliku svoje povrede.
I tu pocinje novi ciklus: cujemo se narednih mesec dana, ja ne zelim da ga vidim jos. U nekom momentu pokleknem i sretnemo se. Tu se prica nastavlja. Ja ne znam tacno sta i zasto radim, ali niti ne odustajem. On je vraski uporan u tome da budemo zajedno, da smo si ljubav zivota, da me voli najvise na svetu, da zeli dete sa mnom. E to mi je bolna tacka! Zelim dete jako i kolebam se da li da to uradim ili ne. Dilema kao kuca. Opet onaj racio koji kaze: da li si normalna? Ne s njim, ne. Pa onda zelja i nagon: daj makar to nesto lepo da imam.
I ostajem u drugom stanju! Nakon mesec dana. Kada sam vidila + lebdila sam od srece i uzbudjenja. I prestravljena. Sutim, jos nikome ne govorim. Ni njemu.On me sve vise pritisce za zivot, planove, da obelidanimo da smo zajedno i da hoce da imamo dete i zivimo kao porodica. I kaze mi: nemoj se zezat sa detetom. Ja necu da moje dete zivi odvojeno od mene.
Meni to uliva strah, pogotovo jer sam vidila na sta je spreman.
Sretna sto toliko zeljeno nesto raste u meni; jako uplasena i nesretna zbog okolnosti. Roditeljima jos ne govorim, jer me sramota priznati svoju toliku slabost. A i zato sto znam da koliko god bi bili radosni, tu bi tek pocela briga i njihov strah. I jos odgadjam. On ima verbalne ispade u trenucima napetosti i mene to jos vise odbija i strah me da mu kazem da sam trudna.
I tako u ogromnoj nervozi, napetosti, pritisku, odem na abortus. Znaci, sve su mi ladje potonile. Ne znam sta i kako dalje. I pitam se kako sam mogla biti tako slaba da to uradim?! Nesto sto sam zelila najvise. Prekrizila sam. Jako sam se bojala da bi me proganjao i naudio meni i bebi. I svima mojima. I bojala sam se uopste biti u drugom stanju tako nervozna i uplasena.
Molim vas da me ne obaspete osudama. Nisam u stanju to podneti sada.