Lijek protiv ljubavne boli... Biste li ga uzeli?

[jevgenija]

MelodyNine kaže:

jesam ja jedina na temi koja misli da je bol zakurac?

mislim, 'ajd da sad pustimo tu nekakvu romantičarsku viziju umjetnosti koja nastaje iz boli (prava umjetnost nastaje itekako razumom i itekako talentom, i itekako radom, kao i sve, uostalom), hajdemo to zanemariti. vjerujem da i bol ima svog udjela, ali hajdemo o životu samom, običnom životu pričati.

neću da me boli išta, i ako boli, neka što brže prođe

jeam jedina ovdje?

ma nije štos u tom da boli. Ni ja ne mislim da je bol poželjna. Samo, bol je signal da stvari ne valjaju.
I sad, lagano te boli, primjerice, to što ti frajer nikad ne šalje poruke ili bilo koja banalna stvar koja može i ne mora značit da je lagano nezainteresiran. Ako svaki put kad te takav spuca jednostavno uzmeš painkiller, nikad tu bol nakon prekida neš povezat s prethodnim ponašanjem. Žalovanje je, između ostalog, i proces učenja.

Mislim, ove katoličke spike s trpljenjem su goli kurac, da se razumijemo. to kurca ne vrijedi, trpjeti da bi bio poseban, patnik, žrtva.... pa, svi znamo kako to obično završi - na križu, a ovakvi poput mene se kasnije savjetuju s tobom na fejsu

ali neki bolni procesi su potrebni. Ponekad nije dovoljno pobrisat, zaboravit i krenut ispočetka. Jer je štos u tom da kreneš drugim putem kako bi ovaj put ispalo dobro po tebe.

Ali uzela bih pill, kad bi mi netko drag umro. Odžalovala bih koliko mogu, ali ako bi i dalje bilo nepodnošljivo, uzela bih. Makar kasnije bila nespremna za novu osobu.

[MelodyNine]

jevgenija kaže:

ma nije štos u tom da boli. Ni ja ne mislim da je bol poželjna. Samo, bol je signal da stvari ne valjaju.
I sad, lagano te boli, primjerice, to što ti frajer nikad ne šalje poruke ili bilo koja banalna stvar koja može i ne mora značit da je lagano nezainteresiran. Ako svaki put kad te takav spuca jednostavno uzmeš painkiller, nikad tu bol nakon prekida neš povezat s prethodnim ponašanjem. Žalovanje je, između ostalog, i proces učenja.

bol kao alarm. moram priznati da o tome nisam nikad tako razmišljala.
zapravo si u pravu.
nastranu to kad imaš previše takvih iskustava, pa uzmeš painkiller preventivno, jer "znaš" šta te čeka
mada je i to linija manjeg otpora, ali nije čovjek od čelika.

jevgenija kaže:

Mislim, ove katoličke spike s trpljenjem su goli kurac, da se razumijemo. to kurca ne vrijedi, trpjeti da bi bio poseban, patnik, žrtva.... pa, svi znamo kako to obično završi - na križu, a ovakvi poput mene se kasnije savjetuju s tobom na fejsu

u principu, i ja mislim da patnja po sebi nema nikakve vrijednosti i ne vjerujem u trpljenje i žrtvu.
žrtvovat ću svoje vrijeme, svoje emocije - ako znam da će se "isplatiti", u smislu, da će nekome pomoći, da će meni pomoći, da će imati efekta u svakodnevnici... ali onda to nije žrtva, nego ulaganje u nekoga ili nešto.
mislim, zvuči sebično, ali mislim da je razumno.
i već sam odavno takva. ne dam ja svoje glave na panj nizašto

jevgenija kaže:

Ali uzela bih pill, kad bi mi netko drag umro. Odžalovala bih koliko mogu, ali ako bi i dalje bilo nepodnošljivo, uzela bih. Makar kasnije bila nespremna za novu osobu.

tad bih sigurno uzela bilo šta što bi pomoglo. imam problem sa smrću - nema to puno veze sa mojim odnosom (odnosno, manjkom odnosa prema "onostranom").
osjećam je kao definitivan kraj, i znam da je to da je ona definitivan kraj jedino moguće i jedino logično.
i da ne mora biti pravedan taj kraj. ali ja bih voljela da jeste. i to me boli.

[Ruralna]

MelodyNine kaže:

jesam ja jedina na temi koja misli da je bol zakurac?

Nisi

MelodyNine kaže:

neću da me boli išta, i ako boli, neka što brže prođe

A baš, ako postoji nešto da mi ukloni bol, ne znam zašto ne bi za tim posegla u većini slučajeva

[D.Holiday]

-Ne da mi se sve čitati...ali kad boli stvarno nema toga što čovjek ne bi učinio da bol prođe...ne opravdavam ni stalno uzimanje sredstava protiv bolova...ali treba učiniti sve da se ukloni uzrok boli.....naravno ne mislim sada ono ako te stalno boli glava da treba odstranit glavu......nego ako boli zub..vadi ¨!

[Me,myself and I]

Kupujem dvije kutije čim dodje i idem u lov na prezgodne frajere.

[Herp]

MelodyNine kaže:

jesam ja jedina na temi koja misli da je bol zakurac?

mislim, 'ajd da sad pustimo tu nekakvu romantičarsku viziju umjetnosti koja nastaje iz boli (prava umjetnost nastaje itekako razumom i itekako talentom, i itekako radom, kao i sve, uostalom), hajdemo to zanemariti. vjerujem da i bol ima svog udjela, ali hajdemo o životu samom, običnom životu pričati.

neću da me boli išta, i ako boli, neka što brže prođe

jeam jedina ovdje?

Nisi.

[Zoe]

glora's bastard kaže:

ljudima je ponekad teško prihvatiti da je kemija odgovorna za njihove osjećaje

Kod gubitka voljene osobe nije problem u kemiji nego u svijesti, a svijest se ne može svesti na kemiju, zato ni tableta ne može izbrisati osjećaje, već ih eventualno samo zatupiti. Alkohol diže razinu serotonina i ljudi stoljećima bezuspješno liječe slomljeno srce cugom. Ali jednom se moraš otrijezniti. Ako nisi zombie, tuga neće nestati.

[susannah]

gledajuci unatrag, uzela bih je samo jednom.
ali, da sam ih imala stalno na raspolaganju, ne mogu tvrditi da ne bih napravila ono sto je netko vec rekao - nakon svake boli cvaknula po jednu
mislim da ne bih, ali ipak...
dakle, uzela bih je ako vidim da mjesecima ne prolazi

sto se tice boli u smrtnom slucaju - mislim da bih nakon nekog vremena.

[DanyBD]

jevgenija kaže:

ali neki bolni procesi su potrebni. Ponekad nije dovoljno pobrisat, zaboravit i krenut ispočetka. Jer je štos u tom da kreneš drugim putem kako bi ovaj put ispalo dobro po tebe.

A što ako nije bilo greške, ako voljenoj osobi ništa ne možeš zamjeriti, ako znaš da bi mogao biti pravi za tebe, ali vam okolnosti ne idu na ruku?
Zbog jedne takve situacije, kljukala sam se bar petnaestak dana nekim biljnim tabletama (jedino su se one mogle dobiti bez recepta). Kada sam pregurala taj krizni period, bilo je podnošljivije. Nije manje boljelo, ali nije bilo nekontrolisanih napada plača.
Stoga, pilulice (ako su imalo sigurne) su mi itekako dobrodošle.

[Lyla]

Zoe kaže:

...zato ni tableta ne može izbrisati osjećaje, već ih eventualno samo zatupiti. Alkohol diže razinu serotonina i ljudi stoljećima bezuspješno liječe slomljeno srce cugom. Ali jednom se moraš otrijezniti. Ako nisi zombie, tuga neće nestati.

Ma klinac. Veći dio slomljenog srca ponovno izraste s vremnom. Najbolji lijek za tugu je vrijeme. Iz vlastitog iskustva znam da je najbolje to vrijeme ispunit s puno prijatelja, puno zabave, izlazaka, koncerata, svirki, partija i puno skakanja i cuge. Mislim, nekom paše i alpinizam. Ovisi o sklonostima, jel. Za sedam dana bol postane u potpunosti podnošljiva. Ako bi postojalo nešto što bi bez fizioloških nuspojava tad još i dizalo serotonin bolje od cuge, tipa taj amorex, pih bring it on. Što manje misliš, to bolje podnosiš. Što više misliš, to manje išta kužiš. Ionako ništa nema smisla kad dobiješ otkaz il ti krepa mačka. Skontaš da je pizdun koji ti je slomio srce još i najmanji problem.

[jevgenija]

DanyBD kaže:

A što ako nije bilo greške, ako voljenoj osobi ništa ne možeš zamjeriti, ako znaš da bi mogao biti pravi za tebe, ali vam okolnosti ne idu na ruku?
Zbog jedne takve situacije, kljukala sam se bar petnaestak dana nekim biljnim tabletama (jedino su se one mogle dobiti bez recepta). Kada sam pregurala taj krizni period, bilo je podnošljivije. Nije manje boljelo, ali nije bilo nekontrolisanih napada plača.
Stoga, pilulice (ako su imalo sigurne) su mi itekako dobrodošle.

Napisala sam "ponekad".
I napisala u kojem slučaju bih uzela.
Što nije jasno?

[DanyBD]

jevgenija kaže:

Napisala sam "ponekad".
I napisala u kojem slučaju bih uzela.
Što nije jasno?

Jevgenija, jesam tebe kvotala, ali nisam se baš tebi obraćala.
Htjela sam reći da je meni navedena situacija bez krivaca i grešaka bila dovoljan razlog za uzimanje sredstva koje će pomoći da se prebrodi težak period. Nasuprot tome, situacije u kojima sam trpjela zbog razočarenja u nekog ili u sebe, nisu iziskivale nikakva pomoćna sredstva. Razočarenje je bilo dovoljno otrežnjujuće.

[dahai]

kako bi se razvila svijest bez boli ?

[Nica]

dahai kaže:

kako bi se razvila svijest bez boli ?

Bezbolno.

Ne čini se ovaj lijek kao loša ideja samo treba imati granicu i ne očekivati ne znam kako velike rezultate.

Ljudi bi trebali osjetiti i proživjeti svoje emocije, čuti što mu tijelo govori i pronaći u sebi ono što mu treba. Ali u nekim iznimnim situacijama, kada je bol jaka, lakše je popiti pilulu.

[dahai]

Nica kaže:

Bezbolno.

Ne čini se ovaj lijek kao loša ideja samo treba imati granicu i ne očekivati ne znam kako velike rezultate.

Ljudi bi trebali osjetiti i proživjeti svoje emocije, čuti što mu tijelo govori i pronaći u sebi ono što mu treba. Ali u nekim iznimnim situacijama, kada je bol jaka, lakše je popiti pilulu.

Da, i onda bi ljudi sve vise posezali za tim i imali bi plasticnjake svuda oko sebe bez imalo osjecaja za ikoga i ista krasno

[Nica]

dahai kaže:

Da, i onda bi ljudi sve vise posezali za tim i imali bi plasticnjake svuda oko sebe bez imalo osjecaja za ikoga i ista krasno

Čuj, ja ne bih uzela. Osim u nekoj strašnoj situaciji, kao na primjer da mi je netko blizak umro i nisam u stanju funkcionirati. Ali mislim da takve krize ni ne liječi.

Ali ne mislim da bi pogriješili oni koji bi si odlučili na taj način barem malo olakšati i smanjiti bol. Ako netko želi, slobodno.

[MelodyNine]

dahai kaže:

Da, i onda bi ljudi sve vise posezali za tim i imali bi plasticnjake svuda oko sebe bez imalo osjecaja za ikoga i ista krasno

zaboga miloga, lijek je protiv BOLI, ne protiv SVIH osjećanja

emoanerizam je učinio svoje, evidentno je

[dahai]

MelodyNine kaže:

zaboga miloga, lijek je protiv BOLI, ne protiv SVIH osjećanja

kako povrsno. mislila sam na posljedicu. ako ne osjecas bol, ne razvijas suosjecanje. no, nije vazno. rollaj. to je najlakse dok nema lijeka za ublazavanje gluposti.

[MelodyNine]

dahai kaže:

kako povrsno. mislila sam na posljedicu. ako ne osjecas bol, ne razvijas suosjecanje. no, nije vazno. rollaj. to je najlakse dok nema lijeka za ublazavanje gluposti.

a da ti nisi, ono, malo previše jumpy?
ne želim uvijek i iznova, 600 puta proživljavati bol.
dovoljno mi je par puta da mi srce bude slomljeno, pa da znam da boli.
u nekim godinama, želim sebi olakšati. to se zove - iskustvo.
ne smatram bol i patnju osobito privilegiranim osjećanjem, jer sam je dovoljno imala u životu. mogu reći da prije za njom žude oni kojima je sve išlo k'o po loju. pa vole drugima lijepiti da su površni i glupi, kao ti sad meni.
i imam sasvim dovoljno suosjećanja, tenk ju veri mač.
i ne, ne smatram bol dubljim ili uzvišenijim osjećanjem.
suosjećati se može i u sreći, i u ljubavi, i u potpunom odsustvu boli.
ako si suosjećajna osoba.

naime, da bih suosjećala sa prijateljicom u nevolji, kojoj je umro neko drag, ne mora i meni umrijeti. povezane smo, volimo se, i to je dovoljno da suosjećam s njom i povežem se s njenim bolom.

to o čemu ti pričaš NIJE suosjećanje, nego poistovjećivanje.

[Zoe]

Lyla kaže:

Ma klinac. Veći dio slomljenog srca ponovno izraste s vremnom. Najbolji lijek za tugu je vrijeme. Iz vlastitog iskustva znam da je najbolje to vrijeme ispunit s puno prijatelja, puno zabave, izlazaka, koncerata, svirki, partija i puno skakanja i cuge. Mislim, nekom paše i alpinizam. Ovisi o sklonostima, jel. Za sedam dana bol postane u potpunosti podnošljiva. Ako bi postojalo nešto što bi bez fizioloških nuspojava tad još i dizalo serotonin bolje od cuge, tipa taj amorex, pih bring it on. Što manje misliš, to bolje podnosiš. Što više misliš, to manje išta kužiš. Ionako ništa nema smisla kad dobiješ otkaz il ti krepa mačka. Skontaš da je pizdun koji ti je slomio srce još i najmanji problem.

Nebitno je hoće li prolazak vremena zaliječiti ili ne. Stvar je da ta tableta ne liječi slomljeno srce, nego je zapravo samo dobro izreklamirana "dizalica" (a vjerojatno samo neki placebo) sličnog efekta kao i sve ove aktivnosti cuganja i skakanja po planinama, štogod. Tableta koja liječi tugu od gubitka voljene osobe ne postoji.

Svijest o gubitku uzrokuje osjećaje i baš zato se oni ne liječe tabletom. Dokle god smo svjesni, dotle ćemo osjećati tugu, radost i sve ostale osjećaje koji su ljudski teritorij, neke kraće neke dugotrajnije.

A i zabluda je da vrijeme liječi sve. Ima tuga kojih čovjek preraste, nadživi, ali ima i tuga koje nikad ne nestaju, čovjek se nauči živjeti s njima, samo to. Ali to je već neka druga tema.