Muči me... ne mogu učiti

[jez]

i kako ste prosli??
kako ste?

[mousse od čokolade]

evo ja dala jedan ispit.. zacudo..uspjela sam se prisilit da 4 dana radim ko ludak, ali opet nisam zadovoljna jer sam ga mogla rijesiti puno ranije i dobiti puno bolju ocjenu da nisam 2 tjedna se samo vukla po kuci.
sad me ceka ogroman ispit u srijedu za koji jo nisam ni pocela..i jos jedan u ponedjeljak za kojeg sam tek otvorila knjigu..a ja nikako i nikako da pocnem...opet ista prica, a rokova vise nema.

[kanna]

@mousse što ti studiraš kad stigneš naučit za ispit za 4 dana? : )

[mousse od čokolade]

kanna kaže:

@mousse što ti studiraš kad stigneš naučit za ispit za 4 dana? : )

haha..politologiju... ma ucila sam za taj ispit u petom mjesecu 2 tjedna.. i onda jos tjedan dana pocetkom 6. mjeseca.. a ova 4 dana su jos bila od 8. ujutro do 8. navecer ucenje..

[Jenni Juliette]

Imala sam jedan period u svom školovanju u kojem sam imala isti problem - nisam ništa mogla učiti. No, bio je tu i konkretan razlog.
Kad sam konačno došla k sebi, shvatila sam da sam upisala skroz krivu školu. A osjećaj kada dođete do tog 'saznanja' je ful neugodan - prekasno da se premjestiš, a učiti nešto što te ne zanima je koma.
Imala sam dvije opcije:
1. to mi je dosadno, neću učiti i završit ću školu s osrednjim ocijenama
2. iako mi se ne sviđa, učit ću i završiti tu školu s boljim ocijenama. Što sam i odabrala.

Kod tebe je problem što te ne zanima faks koji si upisao ili samo gradivo koje te ne zanima a koje dolazi u kompletu s tvojim trenutnim stanjem? (Neda mi se čitati cijelu temu, ako si negdje napisao..)
Ako je faks - ne znam, premjesti se.

Ja sam se ovime naučila učiti stvari koje me ne zanimaju. Jer u životu ne radiš uvijek samo ono što ti se da i što ti se sviđa. Eto.
Misli na cilj. Ono što si poslije faksa.

[GothicA]

Ja sad imam gadnih problema. Ne mogu učit da me ubiš. Ne ide. Tako mi je sve ravno, pokušavam, mičem se u sobu di nije kompjuter, misleći da me to ometa, ali ne. Sjedim satima i ne pomaknem se ni pol stranice. Užas..

[geronimo88]

GothicA kaže:

Ja sad imam gadnih problema. Ne mogu učit da me ubiš. Ne ide. Tako mi je sve ravno, pokušavam, mičem se u sobu di nije kompjuter, misleći da me to ometa, ali ne. Sjedim satima i ne pomaknem se ni pol stranice. Užas..

isti problem,kao da o sebi čitam...

[ita]

geronimo88 kaže:

isti problem,kao da o sebi čitam...

i moj.. i kako to riješiti

[fant0m]

grupno ucenje sa ekipom koja ima iste probleme, nemora bit isti faks ali je vazno da imate iste probleme. Ako nemas frendove sa tim problemima, ali iskrenim problemima, a ne da on misli da ih ima itd, onda si nadi ekipu sa ovog threada koji su u tvom gradu, valjda ih ima takvih...

[Čikolica]

Brazda kaže:

dobro došli u klub. Dobro, nemam baš vaše probleme. ja sam apsolventica i do apsolventure mi je išlo zbilja savršeno. vrhunski. eh, onda sam se uvukla u apsolventsku godinu, stila: ima vremena. Puno planova, a dan 24 sata i mislila sam da je to puno, sve se stigne. No, nije se stiglo. Sa 16 ispita s koliko sam ušla u listopad sada imam 8. Koma. i diplomski. neko vrijeme uopće ništa nisam radila. Ujutro odlučila da hoću, ali kako dan prolazio tako ja ništa. onda sam prije dva mjeseca sjela i pitala sebe samu što radim. što želim? Želim li se upropastiti. Jesam li glupa? Nisam. Lijena? Mislim da da. Lijenost nije vrlina a ni samosažaljevanje kojim često prekrivama lijenost. Lijenost može biti usmjerena na samo jednu aktivnost - učenje. Zašto do nje dođe? možda smo zasićeni, razočarani...Nije bitno, bitno je da znamo što želimo. Ako želimo završiti faks treba se primiti knjige, ako ne, odustanite, kog vraga trošiti novac i vrijeme. Krampajte ceste i perite WC.

Dakle, ukoliko želite faks, prisilite se, ja se jesam. Nema druge. Učenje može započeti jedino ako izvadite knjigu, stavite je na stol, sjednete i počnete čitati. Drugačije ništa. Zaboravi. i nije lako. i nema lakog rješenja. Red, rad i disciplina. Sada imam pola displomskog i par ispita. Sve se može ako se odluči da se može.

Sretno! Vaš studij je u vašim rukama.

Svaka čast, tako i ja mislim. Ja ću sad ući u apsolventsku godinu, bilo je sjajnih i ne baš tako sjajnih razdoblja na fakultetu, važno je snagom misli otjerati sve pizdraije iz glave i baciti se na učenje, najteže je prva tri dana.

[-lavica-]

Brazda - potpisujem

ja sam zavrsavala faks sa malom bebom, muzem narkomanom i jos sam radila...

danas pisem magistarski rad....

uzasno je tesko kada te uhvate te epizode lijenosti i prolongiranja obaveza..no vjerujte sve se moze. samo treba stisnut...

ili odustat i primit se posla....

ma mozete vi to!! SRETNO

[Čikolica]

lavica55 kaže:

Brazda - potpisujem

ja sam zavrsavala faks sa malom bebom, muzem narkomanom i jos sam radila...

danas pisem magistarski rad....

uzasno je tesko kada te uhvate te epizode lijenosti i prolongiranja obaveza..no vjerujte sve se moze. samo treba stisnut...

ili odustat i primit se posla....

ma mozete vi to!! SRETNO

Svaka ti čast.
Ja sam nešto prije početka druge godine na faksu ozljedila nogu na rolanju i kako je počeo faks nisam imala dovoljno vremena se odmoriti (a treba barem dva tri tjedna odležati povredu). Tako sam paralelno išla na faks a ostatak dana ležala u bolovima, pila anelgetike jer su mi nastale kontrakture. Nemorate vjerovati ali tako je bilo čitavu godinu dana. Obišla sam 10 specijalista i nisu znali šta mi je. Tek nakon godinu dana, ponovo na ljeto, izlječila sam se kod privatnog neuro-mišićnog terapeuta. U međuvremenu sam dala sve ispite osim jednog, zbog kojeg sam pala godinu i zbog kojeg sam umalo upala u tešku krizu. Uglavnom, kako nisam često ni išla na faks nisam se mogla ni previše družiti s ljudima. Izgubila sam hrpu prijatelja, kolega, informacija koje su mi bile potrebne da bi studirala. No odlučila sam da mi nema druge nego sve ispočetka, iduću godinu počela sam se rekreativno baviti sportom, trčala, i dalje sam nastavila rolati, išla na aerobik itd. I dan danas je sport moj persen i kad ne vježbam neko vrijeme dođe mi da . Nakon godinu dana riješila sam taj ispit odmah na prvom roku. U novoj generaciji stekla sam puno dobrih prijatelja, učimo, zafrkajemo se, izlazimo van. Danas nakon 5 godina studiranja napokon sam apsolventica, a još me čeka puuuuuno ispita i ne predajem se. Faks je težak a i nije da me nešto zanima posebno, ne znam možda se kasnije budem i bavila nekretninama ali bome da ću ovo putovanje zvano fakultet kad-tad privest kraju.
I zato ekipa, zavrnut rukave, ugasit tv i šibaj po toj knjizi, ajmo. Inače

[azrail]

jez kaže:

i kako ste prosli??
kako ste?

kako si ti?ako misliš na faks ja ću tek u 9 mjesecu znat dal sam dala uvjet eh uvijek ja sebi isto sranje napravim umjesto da malo se saberem i malo više potrudim ja uvijek ma ima vremena... pucam od smijeha koja sam ja budala jadan moj tata ospice će dobit i posjedit će od mene.. ne bi se trebala tome smijat al stvarno jesam komotna u pm i kako me to izluđuje ja bi sebe samu izlemala mislim tolka nezainteresiranost i aljkavost sam bog zna koji je meni k..da mi se ništa neda i tu glumatam ni sama neznam šta ja sebi mislim...eh...tako ti je kod mene što se faksitosa tiče al dat ću ga pa makar se morala na trepavice postavit..ja i moje panike i odustajanja i digni ruke u zrak i zabi glavu u pijesak...rekla sam ja već lakrdija je to od života

[Ruzna i debela:)]

azrail kaže:

kako si ti?ako misliš na faks ja ću tek u 9 mjesecu znat dal sam dala uvjet eh uvijek ja sebi isto sranje napravim umjesto da malo se saberem i malo više potrudim ja uvijek ma ima vremena... pucam od smijeha koja sam ja budala jadan moj tata ospice će dobit i posjedit će od mene.. ne bi se trebala tome smijat al stvarno jesam komotna u pm i kako me to izluđuje ja bi sebe samu izlemala mislim tolka nezainteresiranost i aljkavost sam bog zna koji je meni k..da mi se ništa neda i tu glumatam ni sama neznam šta ja sebi mislim...eh...tako ti je kod mene što se faksitosa tiče al dat ću ga pa makar se morala na trepavice postavit..ja i moje panike i odustajanja i digni ruke u zrak i zabi glavu u pijesak...rekla sam ja već lakrdija je to od života

ma eto ko da mene opisujes
ma biti ce bolje,mora

[onjedobardecko]

jez kaže:

više ne znam sta da radim pa vas molim za savjet. radi se o mom faxu, j jednostavno ne mogu uciti jer cim naidjem na prepreku mislim da ja to nemogu, da sam jadan i tako dalje i odustanem. padnem, onda jos padnem u depresiju i tako mi prolazi vrijeme i ispiti a ja nista ne radim osim depresije.

znam da se uništavam, znam da necu imat bas ko zna kakav zivot bez faxa, znam da necu ostvarit svoje zelje... neznam sto da radim, sve bi radio ali ucio ne i sve me zanima osim tog gradiva.

sto bite vi napravili da mislit eda ste jadni i glupi i da bjezite od problema zbog straha?

Cao! Znam dobro o cemu pricas, mogo nas je takvih, mnogo vremena sam proveo razbijajuci glavu o tome zasto jednostavo ne mogu sjesti te nauciti. Jedno vrijeme nisam mogao nikako uzeti knjigu i citavu je procitati, a inace volim da citam i volim knjizevnost, problemi nastaju kad moram nesto da bubam, Ali sam skontao jednu stvar, a ta stvar lezi u nasim glava. Musliman sam i vjernik.Procitao sam da su lose misli od sejtana, popne se covjeku na mozak i sapce mu lose stvari, koje ce onda da ga bace u depresiju. ustajao sam na sabah i obavljao molitve i svako ucenje pocinjao s bismilom.Mogo mi je lakse bilo , sad ponovno mogu da citam i da normalno ucim. jednostavo si mrniji i ne osjecas da ces nesto propustiti u nekom kaficu ili neš drugo........

[kokosica]

...da ne otvaram novu temu...naime imam prijatelja koji pati od neke depresije, precesto je zivcan i to zbog sitnica. vrijeme je ispitnih rokova, a on nikako da pocne uciti. koncentracija 0 bodova. nakon tog pada u jos vecu depru. postoje stvari koje ga muce, ali nema tu moc da ih rjesi, dakle to je nesto sto se njega dotice, ali nema utjecaj na to da promijeni taj problem. kako mu pomoc, ispiti se gomilaju, a on je na istom mjestu. tablete, psiholog, vjezba???

[bambinaaaa]

Ja sam po prvi put u životu tako ne motivirana, godinu dana knjigu nisam uzela u ruke i pošteno sjela i naučila, ispiti čekaju a ja odgađam..mislim da trebam otići negdje i dobro odlučiti kako, šta i dalje u životu, skupiti volju za dalje. Samo znam da nema odustajanja pa makar i 10 godina studirala.

[Sur Le Fil]

Uf, ljudi. I meni je tako. I to cijele ove godine... Par ispita sam dala, ali dosta mi ih je ostalo i pad godine mi je vrlo moguć, a ja umjesto da učim dan i noć evo registrirala se na forum. Prvo počne panika, krenem učiti, ali me mori misao da neću uspjeti pa nakon par dana nerada počnem se uvjeravati da je ok da se smirim i onda zapadnem u totalni denial i postajem maksimalno nerealna ponašajući se kao da mi treba par dana za spremit ispit kojeg ljudi spremaju po mjesec dana. Ne znam što mi je, čitav život sam mogla učiti i ispunjavati obveze, valjda je došlo do zasićenja. Dobro, ove godine se i svašta nešto izdešavalo pa valjda zato, ali ipak. Užasan je osjećaj 0-24 misliti na te ispite, a ne učiti, skroz sam nemirna i nekoncentrirana. Premalo je vremena ostalo i teško se uzdići nad tim. Pogotovo jer na mom faksu nema parcijale pa se pitam ako neću uspjeti dati godinu, mogu i sad pustit ovo i otići na more-odnosno vrijedi li dva mjeseca trgati živce i uskratiti si sve zatvarajući se u karantenu, a ipak možebitno ne uspjeti
Tokom godine sam se sto puta "uzdizala" i trgnula, ali sve je bilo kratkog vijeka i ubrzo bi opet zapala u ovo stanje..a nakon svakog novog moralnog pada sve je teže ustati se, jer, jbmu, ležanje na podu mi je postala već normala.
I trenutno ne učim najveći ispit na godini, a dobro sam krenula s njim i mogla sam ga dati sad na predroku, ali kao da se namjerno sabotiram i gledam kako propadam

[bambinaaaa]

Sur Le Fil kaže:

Uf, ljudi. I meni je tako. I to cijele ove godine... Par ispita sam dala, ali dosta mi ih je ostalo i pad godine mi je vrlo moguć, a ja umjesto da učim dan i noć evo registrirala se na forum. Prvo počne panika, krenem učiti, ali me mori misao da neću uspjeti pa nakon par dana nerada počnem se uvjeravati da je ok da se smirim i onda zapadnem u totalni denial i postajem maksimalno nerealna ponašajući se kao da mi treba par dana za spremit ispit kojeg ljudi spremaju po mjesec dana. Ne znam što mi je, čitav život sam mogla učiti i ispunjavati obveze, valjda je došlo do zasićenja. Dobro, ove godine se i svašta nešto izdešavalo pa valjda zato, ali ipak. Užasan je osjećaj 0-24 misliti na te ispite, a ne učiti, skroz sam nemirna i nekoncentrirana. Premalo je vremena ostalo i teško se uzdići nad tim. Pogotovo jer na mom faksu nema parcijale pa se pitam ako neću uspjeti dati godinu, mogu i sad pustit ovo i otići na more-odnosno vrijedi li dva mjeseca trgati živce i uskratiti si sve zatvarajući se u karantenu, a ipak možebitno ne uspjeti
Tokom godine sam se sto puta "uzdizala" i trgnula, ali sve je bilo kratkog vijeka i ubrzo bi opet zapala u ovo stanje..a nakon svakog novog moralnog pada sve je teže ustati se, jer, jbmu, ležanje na podu mi je postala već normala.
I trenutno ne učim najveći ispit na godini, a dobro sam krenula s njim i mogla sam ga dati sad na predroku, ali kao da se namjerno sabotiram i gledam kako propadam

Idi na more, napuni baterije, vidjeti ćeš da će ti bolje biti nego da se zatvoriš u sobu i samo misliš na ispite jer tek tada nećeš ništa učiti..

[Sur Le Fil]

bambinaaaa kaže:

Idi na more, napuni baterije, vidjeti ćeš da će ti bolje biti nego da se zatvoriš u sobu i samo misliš na ispite jer tek tada nećeš ništa učiti..

To je stvarno istina, vidim i po sebi da ne mogu više, obzirom da prošlo ljeto zbog drugog razloga nisam išla na more i u kontinuitetu sam u stresu već dvije godine..i prek zime i prek ljeta, nisam ni izlazila...Ali otići na more bi bio veliki rizik obzirom da imam za dati 4 predmeta u 2 mj, ne znam di da tu pronađem mjesta za odmor. Potrudit ću se dati prva dva pa onda valjda i mogu riskirati...samo da postignem tu koncentraciju nekako... Hvala na savjetu