Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 12.07.2013., 04:00   #1
Dermatilomanija - kompulzivno kopanje kože (opća tema)

Ova tema dolazi kao svojevrsni nastavak na temu s kozmetike Kako prestati prčkati po licu? .

Dakle, radi se o psihološkom poremećaju, tj. poremećaju kontrole impulsa. Karakterizira ga ponavljana potreba za kopanjem vlastite kože, najčešće do te mjere, dok ne nastane veće ili manje oštećenje kože. To je, zapravo, stanje ovisnosti, u kojem osoba upadne u neku vrstu "transa" i ne može se svjesno oduprijeti potrebi za kopanjem i najsitnijih detalja kože. Također, poremećaj sličan ovome je Trihotilomanija (čupanje kose) .

Nadam se da će otvaranje ove teme privući i ostale koji imaju, ili sumnjaju da imaju, ovaj grozan poremećaj, te da podijele svoja iskustva i metode samopomoći. Jako malo ljudi uopće zna da postoji ovaj poremećaj, a i oni koji ga imaju vjerojatno još nisu ni svjesni, kao što nekad nisam bila ni ja. Dugo sam godina mislila da je samo riječ o lošoj navici, sve dok nisam konačno skupila hrabrosti i otišla po svoju dijagnozu. Sram je najčešća prepreka u traženju psihološke pomoći za ovu vrstu poremećaja, a naročito kad si dijete u pubertetu. Meni još uvijek nije bolje, ali nadam se da će doći i taj dan.

Da malo objasnim i svoju situaciju...
Kod mene se dermatilomanija najčešće manifestira kopanjem kože lica, prsa i leđa. Zanimljivo je, to, što nikad nisam imala velikih problema s aknama (tu i tamo koja), ali sam opet tražila i kopala svaku sitnicu na svojoj koži koja mi je "smetala". Najčešće istiskujem mitesere od kojih onda napravim "kratere" i velike rane i kraste. Imam jako puno ožiljaka i fleka, a o crvenilu i proširenim porama da i ne pričam. To zapravo nije ni čudno, jer nakon 15 g. kopanja po koži, što drugo očekivati?!

Dermatilomanija je u principu kod svakog ista, samo što se manifestira na različitim dijelovima tijela. Netko se, npr., fokusira samo na noge pa kopa urasle dlake, a ostatak tijela ne dira. Međutim, kod većine oboljelih se najčešće ipak manifestira na licu. Visokorizična skupina su žene, ali javlja se i kod muškaraca. Uzrok je stres, anksioznost, tjeskoba, depresija itd., a kopanje kože slijedi kao olakšanje i smirenje. Terapije koje se koriste u liječenju su: psihološki tretmani (razne bihevioralne terapije) i primjena lijekova (antideprsivi-SSRI).

Eto, to bi bilo to ukratko. Sad je red na vas!

p.s. Obavezno pogledajte ovaj video s youtube-a!
"Scars of Shame" - Trailer (Dermatillomania)

linkovi: Wikipedia: Dermatillomania
Dermatilomanija-simptomi

Zadnje uređivanje Dermatillomania : 12.07.2013. at 04:12. Reason: tipfeler
Dermatillomania is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.07.2013., 05:58   #2
Quote:
Dermatillomania kaže: Pogledaj post
Ova tema dolazi kao svojevrsni nastavak na temu s kozmetike Kako prestati prčkati po licu? .

Dakle, radi se o psihološkom poremećaju, tj. poremećaju kontrole impulsa. Karakterizira ga ponavljana potreba za kopanjem vlastite kože, najčešće do te mjere, dok ne nastane veće ili manje oštećenje kože. To je, zapravo, stanje ovisnosti, u kojem osoba upadne u neku vrstu "transa" i ne može se svjesno oduprijeti potrebi za kopanjem i najsitnijih detalja kože. Također, poremećaj sličan ovome je Trihotilomanija (čupanje kose) .

Nadam se da će otvaranje ove teme privući i ostale koji imaju, ili sumnjaju da imaju, ovaj grozan poremećaj, te da podijele svoja iskustva i metode samopomoći. Jako malo ljudi uopće zna da postoji ovaj poremećaj, a i oni koji ga imaju vjerojatno još nisu ni svjesni, kao što nekad nisam bila ni ja. Dugo sam godina mislila da je samo riječ o lošoj navici, sve dok nisam konačno skupila hrabrosti i otišla po svoju dijagnozu. Sram je najčešća prepreka u traženju psihološke pomoći za ovu vrstu poremećaja, a naročito kad si dijete u pubertetu. Meni još uvijek nije bolje, ali nadam se da će doći i taj dan.

Da malo objasnim i svoju situaciju...
Kod mene se dermatilomanija najčešće manifestira kopanjem kože lica, prsa i leđa. Zanimljivo je, to, što nikad nisam imala velikih problema s aknama (tu i tamo koja), ali sam opet tražila i kopala svaku sitnicu na svojoj koži koja mi je "smetala". Najčešće istiskujem mitesere od kojih onda napravim "kratere" i velike rane i kraste. Imam jako puno ožiljaka i fleka, a o crvenilu i proširenim porama da i ne pričam. To zapravo nije ni čudno, jer nakon 15 g. kopanja po koži, što drugo očekivati?!

Dermatilomanija je u principu kod svakog ista, samo što se manifestira na različitim dijelovima tijela. Netko se, npr., fokusira samo na noge pa kopa urasle dlake, a ostatak tijela ne dira. Međutim, kod većine oboljelih se najčešće ipak manifestira na licu. Visokorizična skupina su žene, ali javlja se i kod muškaraca. Uzrok je stres, anksioznost, tjeskoba, depresija itd., a kopanje kože slijedi kao olakšanje i smirenje. Terapije koje se koriste u liječenju su: psihološki tretmani (razne bihevioralne terapije) i primjena lijekova (antideprsivi-SSRI).

Eto, to bi bilo to ukratko. Sad je red na vas!

p.s. Obavezno pogledajte ovaj video s youtube-a!
"Scars of Shame" - Trailer (Dermatillomania)

linkovi: Wikipedia: Dermatillomania
Dermatilomanija-simptomi

bok!

evo, sitan sat je i slučajno naiđoh na ovu temu....
zadnjih 9 godina, ''ovisnica' sam o čupkanju kose i čeprkanju po koži.....
tek sam nedavno zapravo saznala nazive svojih 'poremečaja'...
sa 10 godina, taman pred kraj četvrtog razreda, očela sam čupkati kosu..prvo vlas po vlas, a da zapravo ni ne znam razlog...a ona i cijele pramenove...pošto sam imala kosu do bokova, odmah se primjetilo da više nije gusta nego mrtva, i prorijeđena..i od tad zapravo počinje ta priča...nikada me nisu ni vodili psihijatru/psihologu..ništa...samo su se puno derali, držai bukvice, šišali me na ''nulerice''...i priređivali mi dodatni stres u novoj školi i novoj sredini...svaki put kad bi kosa dovoljno narasla-ja bi je ponovo počela čupati...i svaki puta u krug...do 14-15 godina sam prestala, uspejla sam se ''odviknuti''...no, osjećam da ponovo radim isto...i što više moji urlaju-to više ja čeprkam po tome..a kad shvatim koju automatsku radnju zapravo vršim...već je par vlasi na podu oko mene...


no, to i nije toliki problem..veći problem, je zapravo dermatilomanija....
imam problem sa prištićima..koji u biti ni ne bi bio problem, da ne 'razrovam'' svaki na kojega naiđem, da ne sjedim i ne tražim manično rukama po ležima svaku izbočinu i grbicu, sve što mogu noktom ''zakačiti''....rezultat nakon 4 godine je ožiljkast dekolte (zbog čega mi je problem naći majicu koja će to sakriti), razrovana leđa, ramena i lopatice (dokle sežu ruke, doslovce) i lice koje malo-malo ima novu krasticu, novi otisak noktiju...počela sam se ''širiti'' i dalje od ramena, do granice rukava kratke majice sam se uspjela zadržati...a ni noge nisu pošteđene...
pincetom čupkam svaku uraslu (ili čak neuraslu) dlaku....i onda uspijem napraviti i rkatice po nogama...po listovima najviše...
to sve e bi bio probem da sad, npr, nije došlo ljeto...
imam super građeno tijelo, bez pretjerivanja-bavim se aktivno sportom i zbilja mi je figura ''idealna'' ajmo reć.. ali koža.....sramota me to pokazivat, ali ne mogu se zaustaviti...


pokušala sam se sama ''liječiti''-od nošenja raznih vrsta kapa i marama koje su sakrivae gluposti koje si radim i sprečavale me barem nakratko da ''prčkam'' po kosi, do rezanaj noktiju do krajnjih granica samo da ne mogu zagrebsti kožu...

to sve, naravno utječe i na moje samopouzdanje...odjeća koja bi mi zbilja dobro stajala (pogotovo ljetna sad) stoji u ormaru jer ne mogu u tome među ljude...
najgore od svega je što znam, i opravdavam onaj stav koji imaju ljudi kad vide nekog takvog npr na plaži-pa ja prva ne bi ušla u vodu sa nekim tko ima takva leđa/lice/prsa...prva stvar koju većina pomisli je, vjerujem-daj ova ima neku boleštinu, bolje da se ne kupam/o pored nje...etc....



eto..ispričah dio svoje priče....borim se sama sa ovim predugo...osjećaj je grozan, i više ne znam kako da se spriječim u tome...psiho terapije etc ne želim prakticirati..tim više što ne želim uzimati medikamente jer ne vjerujem svoj toj ''kemiji''....
i nikada ne bih željela nikome da se bori sa ovime, sa samim sobom, i sa svima oko sebe..ponekad objašnjavanja ''kaj mi je to i zakaj mi je to'' samo dovedu do toga da se zatvorim u sobu i ''prčkam'' po sebi..ili u kupaonu pa izmesarim sve do čega stignem...
(btw-sad mi je 19 godina...nagore vrijeme za ''mladu curu'')
zuba-tac is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.07.2013., 16:20   #3
Quote:
Dermatillomania kaže: Pogledaj post
Nadam se da će otvaranje ove teme privući i ostale koji imaju, ili sumnjaju da imaju, ovaj grozan poremećaj, te da podijele svoja iskustva i metode samopomoći.
Bravo i hvala za temu
Almost Rosey is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.07.2013., 17:15   #4
cinilo mi se da bi moglo biti vise ljudi ti...
zuba-tac is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.07.2013., 17:36   #5
ja ni ne znam nikoga tko kad mu izbije prištić na licu, nema potrebu istisnuti ga. pretpostavljam da nemaju svi taj poremećaj. gdje je granica?
ja sam npr. nekoliko puta napravila ranu istiskujući potkožne prištiće, ali nemam ni ožiljaka, ni izrovanu kožu.
-Cruella- is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.07.2013., 17:55   #6
Quote:
-Cruella- kaže: Pogledaj post
ja ni ne znam nikoga tko kad mu izbije prištić na licu, nema potrebu istisnuti ga. pretpostavljam da nemaju svi taj poremećaj. gdje je granica?
ja sam npr. nekoliko puta napravila ranu istiskujući potkožne prištiće, ali nemam ni ožiljaka, ni izrovanu kožu.
Poremećaj postaje kada umanjuje kvalitetu života i ometa svakodnevno funkcioniranje.
Ovdje je važno i to da se ne radi o kozmetičkom čišćenju lica koje svatko radi već toj radnji ili radnjama prethode određene emocije i kopanje služi kao ispušni ventil.
Quote:
Dermatillomania kaže: Pogledaj post
Uzrok je stres, anksioznost, tjeskoba, depresija itd., a kopanje kože slijedi kao olakšanje i smirenje.
__________________
Mornari na zvijezdama
sa slomljenim jedrima,
signale šalju u noć...
Pringles is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.07.2013., 18:26   #7
Quote:
Mrs. Pringles kaže: Pogledaj post
Poremećaj postaje kada umanjuje kvalitetu života i ometa svakodnevno funkcioniranje.
Ovdje je važno i to da se ne radi o kozmetičkom čišćenju lica koje svatko radi već toj radnji ili radnjama prethode određene emocije i kopanje služi kao ispušni ventil.
Uh,pa ja to imam,odnosno radim,odnosno nisam ni znala da to ima neko stručno ime.I da,kad sam živčana,ljuta ili čak kad mi je dosadno,diram te prištiće po rukama.Zasad je samo po rukama,ali nemoram ni reći kako to grozno izgleda jer naravno nosim majice kratkih rukava,pa osjetim poglede na sebi.Možda ljudi misle da imam neku bolest,ustvari očigledno da imam,ali nisam se nikad liječila od toga,osim kod dermatologa.Dobila sam bila neku kremu.od koje se povuklo.I baš sam bila ponosna na sebe kad su mi ruke bile čiste i "zdrave".Ali,dok sam živčana ja opet po starom.Je li netko bio kod psihologa možda radi toga?
__________________
my mind is my worst enemy!
zaged is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.07.2013., 18:38   #8
Quote:
Mrs. Pringles kaže: Pogledaj post
Poremećaj postaje kada umanjuje kvalitetu života i ometa svakodnevno funkcioniranje.
Ovdje je važno i to da se ne radi o kozmetičkom čišćenju lica koje svatko radi već toj radnji ili radnjama prethode određene emocije i kopanje služi kao ispušni ventil.
ja jesam inače anksiozna, ali hvala bogu ne manifestira se na taj način.
-Cruella- is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.07.2013., 18:53   #9
Grebem apsolutno sve, pa i ono nevidljivo. Jednostavno ne trpim ako nije sve savršeno glatko pod prstima. Poremećaj, očito. Ionako sam anksiozna i opsesivno kompulzivna, pa se to očituje i ovako.
__________________
There is another organism on this planet that follows the same pattern. Do you know what it is? A virus.
Human beings are a disease, a cancer of this planet. You’re a plague and we… are the cure.”
Gingerina is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.07.2013., 23:55   #10
Quote:
Gingerina kaže: Pogledaj post
Grebem apsolutno sve, pa i ono nevidljivo. Jednostavno ne trpim ako nije sve savršeno glatko pod prstima. Poremećaj, očito. Ionako sam anksiozna i opsesivno kompulzivna, pa se to očituje i ovako.
isto
maria 8 is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.07.2013., 23:21   #11
ne sjećam se početka i kako je to sve počelo, ali činjenica je da u tome uživam. ujutro i navečer obavezno stojim pred ogledalom i "radim", ponekad i tokom dana.
ne moram ni pričati kako mi lice izgleda. kada navečer legnem u krevet, sjetim se svog čistog lica koje je preživjelo pubertet bez prišteva, a sada sama sebe uništavam.
nažalost s vremenom sam prešla i na ruke i leđa
nisam znala da to ima naziv
Ibtihal is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.07.2013., 15:56   #12
Moj tata ima taj problem vec dugi niz godina.Imam utisak da jedva doceka neku ranicu da je kopa.Zbog toga su mu noge u oziljcima.Nikad se zbog toga nije obracao psihologu ili psihijatru,jer ne mogu da ga ubijedim kako je to na psihickoj bazi.Prosto je evidentno da to radi nesvjesno,kad je nervozan i da na taj nacin pokusava da se umiri.
CorSerpentine is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.07.2013., 23:25   #13
Quote:
Almost Rosey kaže: Pogledaj post
Bravo i hvala za temu
hvala i molim! stvarno je bila potrebna.

Quote:
Mrs. Pringles kaže: Pogledaj post
Poremećaj postaje kada umanjuje kvalitetu života i ometa svakodnevno funkcioniranje.
Ovdje je važno i to da se ne radi o kozmetičkom čišćenju lica koje svatko radi već toj radnji ili radnjama prethode određene emocije i kopanje služi kao ispušni ventil.
Upravo to! Jako dobro sročeno.

Quote:
zaged kaže: Pogledaj post
Je li netko bio kod psihologa možda radi toga?
Ja, ali kod psihijatra. Išla sam jedno virijeme na KBT, ali nije mi pomoglo. Ja sam pretežak slučaj očito...

Quote:
Ibtihal kaže: Pogledaj post
nisam znala da to ima naziv
Da, ima naziv. To je nažalost psihološki poremećaj i upravo sam zato otvorila ovu temu. Drago mi je da vidim prve rezultate. Treba ljude informirati da shvate da to nije "samo" bezazleno prčkanje kože. Ako potraže psihološku pomoć u samom početku, već su veće šanse za izlječenje.

Quote:
CorSerpentine kaže: Pogledaj post
Nikad se zbog toga nije obracao psihologu ili psihijatru,jer ne mogu da ga ubijedim kako je to na psihickoj bazi.
Pokaži mu onaj kratki video iz uvodnog posta. Vjerujem da će se prepoznati.
Dermatillomania is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.07.2013., 23:48   #14
Quote:
zuba-tac kaže: Pogledaj post
eto..ispričah dio svoje priče....borim se sama sa ovim predugo...osjećaj je grozan, i više ne znam kako da se spriječim u tome...psiho terapije etc ne želim prakticirati..tim više što ne želim uzimati medikamente jer ne vjerujem svoj toj ''kemiji''....
i nikada ne bih željela nikome da se bori sa ovime, sa samim sobom, i sa svima oko sebe..ponekad objašnjavanja ''kaj mi je to i zakaj mi je to'' samo dovedu do toga da se zatvorim u sobu i ''prčkam'' po sebi..ili u kupaonu pa izmesarim sve do čega stignem...
(btw-sad mi je 19 godina...nagore vrijeme za ''mladu curu'')
Hvala ti što si podijelila svoju priču!
Moj savjet ti je da ipak odeš psihijatru ili psihologu, barem na razgovor, uvijek postoji šansa da ti pomogne. Nemoj da te obeshrabri što meni nije pomoglo jer ipak to kod mene traje već punih 15 g. Ne moraš uzimati "kemiju" ako ne želiš, nitko te ne može prisiliti, pa punoljetna si!
Vjeruj mi, bit će ti lakše već kad čuješ stručno mišljenje jer prvi korak u rješavanju problema je njegovo razumijevanje. A nije na odmet ni poslušati kakav savjet od psihologa/psihijatra. Ako ništa, barem te može naučiti kako da se nosiš s okolinom kad počnu postavljati razna pitanja. Jer, dobro si rekla, nije to samo borba sa samim sobom već i sa svima oko sebe. Mučno je odgovarati na znatiželjna pitanja ljudi oko tebe, a još mučnije kad te gledaju ko da imaš šugu.
Dermatillomania is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.07.2013., 18:56   #15
Thumbs up Pohvala

Bravo za otvaranje teme!
Svaka čast!
jakova is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.07.2013., 22:22   #16
Quote:
jakova kaže: Pogledaj post
Bravo za otvaranje teme!
Svaka čast!
tnx!

Evo još jedan koristan video: Kako prepoznati simptome dermatilomanije
Dermatillomania is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.07.2013., 23:14   #17
Lightbulb

Good video!
jakova is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.07.2013., 23:28   #18
ja i curke smo jako puno pisale na temi trihotilomanije,radi se o skoro pa istom poremećaju pa savjetujem da poviriš i tamo stavila sam jako puno korisnik linkova,informacija,istraživanja..nadam se da će pomoći i oboljelima od dermatilomanije
__________________
"Vrlo malo razumiju oni koji razumiju samo ono sto se moze objasniti."
sydney is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.07.2013., 06:38   #19
ajme nisam znala da ovo postoji!
Ja godinjama nesvjesno,ili polusvjesno,' trgam'/grizem kozicu oko noktiju (ruke,noge). U srednjoj sam grizla nokte,al tog se rijesih odlaskom na faks,al ovoga se nikako rijesit. To najcesce kad intenzivno mislim o rjesavanju nekog problema (npr.na poslu) i skuzim tek kad mi krv potece. Ne znam kak se tog rijesit. Za prste ruke mi je znalo bit ok kad bi nalakirala nokte, onda mi je bilo zao prckat po kozici radi estetike ruku.
Ajaj.
Ivana335 is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.07.2013., 23:03   #20
ja sam u pubertetu imala ovaj problem, odnosno od sitnih sam akni znala kopanjem napraviti veliki ožiljak.

s vremenom me to skroz prošlo. valjda sazrijevanje i usmjeravanje na druge probleme u životu, pored kojih se jedan prišt čini kao kao nježan pupoljak mladosti

mislim da problem fiksacije na kožu (ili kosu) ukazuje na puno veći problem, a to je prevelika fiksacija na samog sebe.

probajte jedan cijeli dan provesti u perspektivi nekog drugog, tj potpuno se usredotočiti na okolni svijet, meni je pomoglo
odile is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 11:28.