Djeca iz prvog braka

[Isildur121]

Pozdrav svima.

Ne mislim da ce postanje problema na ovom mjestu da rijesi isti ali mozda cu se bolje osjecati ili saznati gdje grijesim.

Potrudicu se da budem koncizniji sto je vise moguce.

Preko neta sam upoznao zenu s kojom sam se savrseno slagao.
Ona zapostavljena u braku, ja usamljen sa svojim rutinama, nije trebalo dugo da ostanemo pricati i pisati po cijele noci.
Ja sam bio sam, nisam nikad bio u braku niti imam djecu, ona je bila udata i imala dvoje djece od 9 i 12g.
Nakon nekoliko mjeseci vidjanja zbog naseg odnosa se razvela.
Vec dugo je bilo pred raspadom i vjerovatno bi se desilo i da se nismo upoznali.
U medjuvremenu sam upoznao i njenu djecu.
Starije dijete, djevojcicu, sam prihvatio kao moju od prvog dana.
Nije bila nimalo vezana za oca, niti je on bio posebno vezan za njih ( vise puta im je rekao oboma kako ih nikad nije ni zelio a i sada ne izrazava nikakvu posebnu zelju da ih vidi otkad su se preselili s nama ).

Inace, uzasno volim djecu, kao neko ko nije imao svoje, veliki dio te ljubavi sam okrenuo na djecu prijatelja, rodbine i uzivao da im kupujem stvari koje zele i igram se s njima.

Nedugo nakon toga, moj san se ostvario, zena s kojom se toliko slazem u svemu i koja radi za mene ono sto niko nikad nije, ostala je trudna.

Ali problemi su poceli vrlo brzo s njenim drugim djetetom.

Kako bi opisao to ne znam ni sam, dovoljno je reci da je i meni koji sam toliko strpljiv postalo neizdrzivo.

U pocetku je toliko bila na njegovoj strani da je bilo dopusteno da radi bas sve sto pozeli.
Radim na netu po noci uglavnom i jako cesto zaspim veoma rano, tipa oko 3-4 ujutro.
Mjesecima spavam po sat dva, i kad zaspim probudim se po sto puta pa opet zaspim od uzasne galame, plakanja, vikanja...
Zaista bi mogao da shvatim da je u pitanju dijete od 5godina ali i pored njenih upozorenja on ne prestaje s tim.
I kad izadje vani dok ja spavam, pozvoni i lupa na vrata po 20 puta iz najbanalnijih mogucih razloga.

U situaciji gdje prakticno ja izdrzavam njenu djecu i ispunjavam im svaku zelju osjecam se uzasno jer ne mogu tako nenaspavan da radim ono sto jedino znam i od cega zivim.

Kad sam pokusao to da kazem njoj, dobio sam odgovor u stilu :* mi bi trebali da mozda hodamo na prstima dok spavas? *

To me bilo uzasno razbjesnilo, bio sam na granici da poludim od rada i nespavanja, da sam jednom odlucio sve da joj kazem bas tako kako jeste.

Valjda je shvatila da ce me izgubiti ako se tako nastavi pa je obrazlozila da ga puno voli, i da nema srca da ga kaznjava ( nikad ga nije udarila, sve se svede na to da po 50 puta ponovi da to ne radi a on ipak radi i dalje ).

Njen autoritet nad njim i ne postoji, ona kaze ne mozes ici vani, on ode, uvijek bude kako on odluci.
I kad ga uhvati za ruku i ne da ode to je uzasan plac koji traje satima bukvalno.
Kad smo u nasoj sobi, po 5 puta u pola sata upada preko balkona jer mu je to fora.
Kad spavamo a ide u skolu, probudi nas po 20 puta u tih pola sata s kucanjem i urlanjem * mama, gdje mi je olovka, gdje su mi carape, ne mogu da zavezem pertle itd ... *
Ne trebam ni reci da ona sve uradi.
Nikad ne jede ono sta se napravi, ako mu ne ispuni zelju i svaki put ne napravi ono sto on hoce to je uzasni plac satima koji ne prestaje, ridanje i bacanje po podu.

Svi smo bili djeca i kazem uzasno volim djecu ali ovo je nepodnosljivo.

U skoli navlaci dvojke i trojke, jos ne zna da oduzima i sabire do 50 kako treba, pokusao sam i ja da radim s njim ali ne vrijedi.
* dosta je za danas, dosadan si, ovo je glupo, ti si glup *

Uzasno zeli neku skupu igracku, kupim mu misleci da ce se smiriti, to traje bukvalno 5 minuta, pregleda je i ostavi i kaze da mu je dosadila i onda trazi da mu ja kupim igracku koja mu nikad nece dosaditi.

Ona je valjda postala svjesna situacije, i u posljednje vrijeme mi cesto kaze da ovo niko ne moze da trpi i da treba da odem, da ona ne moze da ga tuce jer joj je zao.
Kako da odem od zene koja nosi moje dijete zbog ovako neceg?

Pokusali smo sve, sad mozemo i otvoreno da razgovaramo o tome.
Da ja glumim autoritet, da smisljam kazne...
Ukratko, nista od tog, dijete ne jebe nikog dva posto, samo pravim budalu od sebe a on od svih nas.

Zbog svega tog pao sam u uzasnu depresiju, nenaspavan sam mjesecima, ne treniram, nigdje ne idem, dobio sam 15kg...
Kao neko ko uzasno voli djecu i ko je jako tolerantan i strpljiv ( prema djevojcici, iako nije posve zlatna, se ponasam kao prema mom djetetu, ispunjavam joj svaku zelju, ljubimo se, toliko joj puta kazem koliko je volim i da bi volio da moja djevojcia bude poput nje u svemu ) ja ovo drugo dijete ne mogu da podnesem i ne znam vise sta da radim.

[Kakadu]

Je li dječak oduvijek bio takav? Ili je to možda način na koji reagira na raspad obitelji i novonastalu situaciju?

Čini mi se da tvoja žena kao roditelj ne zna postaviti granice - možda je i ona oduvijek bila takva, a možda je pere grižnja savjesti što je djeci priuštila raspad obitelji.

Ja vam u ovom trenutku ne savjetujem da kažnjavate dijete (ili, ne daj bože, da ga tučete). Isto tako vam ne savjetujem da ga etiketirate i izvajate kao lošeg (ono - svi ste vi super, samo on ne valja). Valjda u njemu ima i nešto dobro - i to dobro trebate isticati i izvlačiti.

Ali trebate mu postaviti jasne granice oko kojih se trebate usuglasiti. Ono što se ne smije, ne smije se i točka - makar plakao i tulio satima. Bez obzira na moguću početnu reakciju, vjerujem da će jasne granice i red dugoročno pozitivno utjecati na njega. Djeca vole granice i red - pružaju im sigurnost, a to se dijete vjerojatno u ovom trenutku osjeća kao da mu se tlo ljulja pod nogama.

Drugo - POTRAŽITE PSIHOLOŠKU POMOĆ! Za dijete i obiteljsko savjetovanje za sve vas. Mislim da trebate barem pokušati poraditi na obiteljskim odnosima (osobito tebe i posinka) ako želite imati skladnu obitelj u budućnosti.

[Mala Masa]

To niko ne moze da rijesi osim tvoje zene, a ti da joj budes podrska.

Djecaku treba da se kaze ne, treba da se porazgovara sa njim i kaze da od danas pocinju nova pravila i mora da zivi sa njima.
Ako ih ne postuje, postoje posljedice.

Vama beba stize, atmosfera u kuci ce postati gora i tvoja zena ce puci.

Puno srece.

[Isildur121]

Kakadu kaže:

Je li dječak oduvijek bio takav? Ili je to možda način na koji reagira na raspad obitelji i novonastalu situaciju?

Čini mi se da tvoja žena kao roditelj ne zna postaviti granice - možda je i ona oduvijek bila takva, a možda je pere grižnja savjesti što je djeci priuštila raspad obitelji.

Oduvijek je bio takav. Ona ga je prakticno sama odgajala ( otac nikad nije otisao na roditeljski, nikad nije radio zadacu s njima, s posla na tv i tako oduvijek ) i kao dijete koje je majka ostavila s tri godine misli da bi im trebala sve dopustiti.

Mene zacudjuje cinjenica koliko su oboje nevezani za oca, to sam i njoj par puta rekao.
Prosto je nevjerovatno da nisam nijednom cuo da su ga uopste spomenuli za ovih nekoliko mjeseci, niti da im nedostaje, niti ista.
Djevojcica je samo jednom otisla kod njega, ostalih nekoliko puta nije zeljela da ide.
A i on isto tako, ne izrazava nikakvu posebnu zelju da ih vidi.

To bi valjda trebao da bude plus u zblizavanju da situacija s njim nije ovakva kakva jeste

[Floverka]

Majka osjeća krivnju prema sinu zbog raspada braka i odvajanja od oca i iskupljuje mu se popuštanjem, što od sina čini razmaženog monstruma koji je gladan pažnje i kontrolira vas. Dosta loša situacija.

Naravno NIKAKVO UDARANJE DJETETA NE DOLAZI U OBZIR, majka mu mora postaviti granice i biti dosljedna i nepokolebljiva u njima. Klincu nije lako i možda se boji da je ne izgubi, ti si novi muškarac u toj obitelji i možda ga tvoje prisustvo čini nestabilnim i nesigurnim. Budi mu oslonac i podrška.

Da sam na tvom mjestu nastojala bih zadobiti njegovo povjerenje i simpatije, ali ne kupovanjem igračaka, ljubav, poštovanje i povjerenje ne možeš kupiti, odite vas dvoje kao dečki nekad negdje sami, na pecanje, bicikliranje, angažiraj se oko njegovih zadaća i interesa, budi mu frend i budi cool, klincima to treba, pogotovo ako ga je biološki otac zanemarivao pa dijete niti ne zna kakav je to odnos.

[Monstera]

Isildur121 kaže:

Oduvijek je bio takav. Ona ga je prakticno sama odgajala ( otac nikad nije otisao na roditeljski, nikad nije radio zadacu s njima, s posla na tv i tako oduvijek ) i kao dijete koje je majka ostavila s tri godine misli da bi im trebala sve dopustiti.

Mene zacudjuje cinjenica koliko su oboje nevezani za oca, to sam i njoj par puta rekao.
Prosto je nevjerovatno da nisam nijednom cuo da su ga uopste spomenuli za ovih nekoliko mjeseci, niti da im nedostaje, niti ista.
Djevojcica je samo jednom otisla kod njega, ostalih nekoliko puta nije zeljela da ide.
A i on isto tako, ne izrazava nikakvu posebnu zelju da ih vidi.

To bi valjda trebao da bude plus u zblizavanju da situacija s njim nije ovakva kakva jeste

to sto nisi cuo da su ga spomenuli, ne znaci da im ne nedostaje.
i sasvim je moguce da im nedostaje upravo onaj dio koji ti pokusas popuniti "postavljanjem granica" a oni su navikli na neimanje granica.
tuci ih nece nitko (niti ces o tomu pricat tu an forumu), jer niti dugorocno niti kratkorocno to ne djeluje (a bome i tebi pokopava odnos, a i navlaci zakone na vrat)

meni se cini da se ti prvo trebas naspavat (otic na dan dva kod frenda, mame, hotel)
i da trebas postaviti granice kada radis i jasno reci koji ti tip mira treba za to vrijeme.

skola je njihova briga (cak niti mamina, a pogotovo ne tvoja).
ako ne mogu pronac ujutro olovku, otic ce bez nje, i pokupit posljedice koje vec idu s time (vjerojatno nista, posudit ce u skoli od nekog), a vama ce dat minutu mira.

svaka odrasla osoba koja je nekad u kontaktu s djetetom, odgaja. svojom prisutnoscu, rjecima, djelima, propustom.
reagirati ne znaci kaznjavati. samo reci sto te smeta i sto zelis, sto trebaju. koje su njihove obaveze buduci da djelite isti zivotni prostor.
u vecini se moras slagat s postupcima njiove mame, odn ona se mora slagat s tvojim.
jeste ti i zena uopce pricali o odgoju i sto vam je vazno za djecu opcenito (jer sada imate i svoje dijete u planu?)
sto ocekujete od ponasanja djece?

i sve to, opet izrazgovarat u trenutcima kada ste svi skupa odmorni, bez rokova i pritisaka (strpi se sada dva tjedna skole)

[chocolatecookie]

On nije takav sam od sebe, takav je zbog njenog ponašanja koje je takvo, očito, oduvijek.

Tuci sebe jer si vidio kakav je ona roditelj, i kakvi su rezultati, i onda si je veselo oplodio jer će ovog puta sve biti drugačije. Vjerojatno neće i sasvim je moguće da će i tvoje dijete biti neodgojena stoka kao i ovaj mali.

[sanjita]

bome si bio hrabar, preuzeti na sebe obavezu nikad zaposlene žene i njene djece. ona je s jednog samo skočila na drugog i odmah dijete.

[RobinUd]

Postoje psiholozi, koji se time bave.
Postoje psiholozi za tocno takve probleme.
Preporucio bih to.
Svaki drugi nacin nosi u sebi opasnost, da se "omakne" pljuska, ili nesto jos opasnije.
A onda je kasno....