Predosjećaj iliti šesto čulo

[moja volja]

Od kad znam za sebe predosječam stvari par minuta nego što se dogode...
prije nego netko dođe u goste bez najave ja znam da dolaze...i tako to...ništ posebno.

[Krynch]

inače, umjetnici imaju razvijenu intuiciju .
po meni, to je ono što neke umjetnike izdvaja kao "velike", a prosječnih je puno..

[overklokan]

S.Andrej kaže:

Mislim da ovo čak i spada u područj fizike a ne metafizike, odnosno da je potpuno normalna pojava samo smo mi ljudi zbrkani. Fizičari kažu da vrijeme ne postoji, već je kategorija koju stvara um. Isti taj um povremeno može skočiti u budućnost, jer ona se i tako paralelno odigrava.

Antroplozi kažu da recimo aboriđijanci nemaju pet čula kao mi, niti 6 kao neki sretnici, nego 12. I to zato što su ostali povezani sa prirodom. Nisu evolucijski ispred nas, nego su se razvili u nešto sasvim drugo nego što smo mi.

Između ostalog za njih je sasvim normalno da jedni s drugima razgovoraju na daljinu, da znaju što će se u budućnosti desiti, ili da znaju bez eksperimenta koja biljka je za šta, ili da samim slanjem ljubavi izliječe npr otvoreni prelom noge u samo par sati ......

Ono što nas razlikuje od njih je ono što sam gore napisao - 60.000 misli dnevno .... to i naš hektični život, prevelik broj nepotrebnih želja, stvari, ambicija, stalni dotok inofrmacija kroz televiziju, mobitele, internet, veliki broj kontakata dnevno što dovodi do zatupljenosti i naših čula i svih onih finih prijemnika koji ne rade jer zahtjevaju veću tišinu i bolju povezanost sa prriodom.

imas dobar pogled na stvari, probaj da ga preneses u stvarnost (action, now),
jer zaista koja je korist od znanja ako se ono ne primjenjuje ? kasnije ce ti se
neupitno desiti da ces biti isfrustriran time sto si znao ali te je zivot odveo u
drugom pravcu ... ti si 100%tni vlasnik svoga trenutnog zivota, ne dopusti da drugi
preuzmu upravljac

i opet, puka cinjenica nema nikakvu vrijednost, vrijednost dobija samo ako se
njenom upotrebom dolazi do "vislje" spoznaje ... recimo ovo sa aboridjinima,
totalno je nebitno koliko oni cula imaju, ma nebitno je i to sto su aboridjini,
bitno je to da "postoje oni koji koriste vise cula od vecine ljudi" ... po meni je
to cinjenica vrijedna cuvanja, ali i kao takva treba biti podlozna izmjeni ...
recimo, ako se desi da odes u australiju i iz prve ruke saznas da price o aboridjinima
nisu istina, tada je cinjenica "postoje ljudi koji koriste vise cula od vecine ljudi
s tim da aboridjini spadaju u vecinu ljudi" ;o)

[Amman]

žulaj kaže:

jel vam se ikada dogodilo da vas iz čistog mira, ničime izazvan, obuzme neki osjećaj da se događa nešto određeno i onda kasnije saznate da se to stvarno i događalo u tom trenutku?
da osjetite neku neobjašnjivu zabrinutost koja kasnije stvarno i dobije smisao?

imate li predosjećaje?

6 culo, koje nam je uprirodjeno.

Prouci malo tekstove i studije na temu ESP (Extra Sensory Perceprion

[mala_babaroga]

bobby-j kaže:

što se tiče tih predosjećaja, sad to govorim samo dragom, rekla sam nikom više...
zadnji put mi je rekao da vidi da je to velik teret za mene.ponekad ti dođe da se upucaš

Ovo i mene zanima - s kim pričati o takvim stvarima? Tko možda dati pametan i poudan savjet što raditi s tim predosjećajima?

[SmoothOperatress]

ja ne mislim da trebam pitati nekog za savjet...to su samo moji mali putokazi, ne ocekujem od nikog da mi da pametan i pouzdan savjet, jer smatram da je na meni da to prepoznam i interpretiram ...a sto radit s predosjecajima...pustiti ih, ne sputavati ih i nauciti kako ih stvarno cuti...to je nesto sto sami moramo napraviti...i koliko god s jedne strane je to teret, s druge je i olaksanje jer te pripremi unaprijed na neke stvari, mozda i blagoslov s te strane
...a osim toga ima i pozitivnih predosjecaja...kad znas da je nesto dobro i da trebas ici u tom smjeru, i to su oni koji pokrecu

[overklokan]

OzzyTheMan kaže:

Ovo što je Tazika napisala o događaju sa satom, meni se znalo događati nešto slično. Imam jedan sat koji me budi ujutro i ima onaj iritantni zvuk (pipipipipi pipipipi pipipipipi pipipipi ). Taj sat me tako živcirao, ali mislim si, bolje da je takav zvuk, barem ću se probudit. Onda sam jednu večer razmišljao da zašto se ne bih probudio malo prije nego što mi sat počne cviliti, onak barem nekoliko sekundi i iduće jutro fakat sam se probudio valjda 3 sekunde prije nego mi je sat zvonio. Taman se probudim i mislim si koliko je sati i evo, sat počne sa pipipipi pipipi. Nisam obraćao pažnju na to, mislio sam slučajno, ali to mi se konstantno događalo valjda dva tjedna bez obzira u koje vrijeme navinem sat ujutro. Uvijek sam se budio nekoliko sekundi prije. Unatoč tome nisam htio riskirati tako da ne navinem sat za iduće jutro.

Još mi je fascinantnije bilo kada sam sanjao dan prije što će mi se dogoditi idući dan. To mi se događalo još dok sam išao u srednju školu. Prvi put (kada sam skužio) mi se dogodilo prije jednog ispita. Taj dan sam stvarno učio za ispit jer nisam imao pojma i razmišljao sam na koju foru da ga dobro napišem. Otišao sam spavati i sanjao sebe kako idući dan sjedim na tom ispitu i kako sam dobio neka pitanja koja su bila manje važna za gradivo i kako nisam imao pojma (pojedine cjeline sam se čak i sjećao). To jutro sam se probudio oko pola osam i razmišljao o snu. Mislio sam glupost, idem još ponovit do 12 sve ove važne cjeline i sve ok, ali nakon nekog vremena nešto mi nije dalo mira te sam odlučio proći i kroz ove manje cjeline. Na kraju se ispostavilo da je na tom testu bila trećina pitanja iz tog manje važnog gradiva. Znao sam sanjat za idući dan da ću biti prozvan na ploču i stvarno sam bio. Drugi put kada sam to sanjao nisam stvarno znao za usmeni, ali mislio sam, ajde možda me neće prozvat,pa nije ništa najavljeno, otići ću na sat. Već na pola puta uhvatio me čudan osjećaj da ću stvarno biti prozvan i odlučio sam markat. Sjedio sam na nekoj klupici kad ono za nekih 15 min dođe mi poruka, vidim frend iz razreda, a u poruci piše da sam prozvan.

Takve predosjećaje sam dobivao samo kroz snove, mislim da nikada dok sam bio budan. Ima još primjera o saznavanju budućnosti, ali neću previše odugovlačit jer već jesam

cuj, ako sagledas situaciju na nacin da tvoj um kreira stvarnost (a to jeste
istina) onda prica nije da si "vidio" sta ce se desiti u buducnosti vec je
prica da si odlucio sta ces stvoriti kao svoju buducnost ! oko toga sta se
desava kada sanjamo se lome koplja ... meni prihvatljivo objasnjenje je da se
nasa podsvijest spaja na razinu na kojoj je sveukupno znanje, znaci na
razinu na kojoj je sve moguce, i iz te razine kupi podatke na sva pitanja koja
je nasa svijest zamislila i prenijela u podsvijest ... zatim se ti odgovori vracaju
u svijest nama na uvid, mi ih analiziramo i odlucujemo o tome sto zelimo
a sto ne ... to sto smo zamislili kao pozeljno podsvijest onda prosljedjuje
kao "naredbu" do razine na kojoj je sve moguce i ta razina pretvara
nasu zelju u nasu stvarnost ! pojednostavljeno:

1. ucio si i nakon toga si razmisljao (svijest) o tome na koju foru da dobro
napises ispit,
2. legao si spavati, tvoja podsvijest se spojila na razinu gdje je sve moguce
i poslala tvoja pitanja (kako da dobro napises ispit),
3. jedan od mogucih odgovora, koji si svijesno "vidio" tj. sanjao, je bio taj
da bi mogao dobiti neka pitanja koja su bila manje vazna za gradivo,
4. tvoj svijesni dio uma je automatski zakljucio i kreirao sliku da nemas pojma
jer i nisi imao pojma o tom gradivu, u tom trenutku,
5. posto nisi dalje "zahtjevao" korekciju ponudjenog odgovora, podsvijest je
prihvatila odgovor kao pozeljan i poslala ga do razine na kojoj je sve moguce,
koja je poslala podsvijesti upute kako realizirati "plan",
6. kada si se probudio i poceo uciti (svijest), podsvijest je skontala da je
svijest usmjerena na pogresno gradivo i da mora utjecati na svijest jer ce
se u protivnom desiti da neces postici ono sto si htio (dobro napisati ispit),
7. svijesti je "naredjeno" da se prebaci na manje vazno znanje, ti si ga
naucio i sve je proslo ok (ako se ne varam, nisi napisao rezultat ispita)

zvuci ludo ? metode vizualizacije, koje su mnogima itekako pomogle da
svijesno dobiju ono sto zele, rade na slican nacin ... osnovna pretpostavka
koju moras prihvatiti kod metoda vizualizacije je da um (svijest i
podsvijest) kreira stvarnost

struktura cijelog procesa je slijedeca (barem ja to tako kontam):

1. razina gdje je sve moguce (bog ?),
2. podsvijest,
3. svijest

sto znaci da je podsvijest (koju je bolje zvati nadsvijest) ta koja nas spaja
sa bogom ? vrlo moguce ... podsvijest je policajac koji kontrolira i nadzire
svijest, izvjestava boga (?) o tome ("bog sve zna, sve vidi, sve cuje, itd")
i pazi da se sve sto je bog (?) odlucio da realizira (ispit koji sadrzi pitanja
iz manje vaznog gradiva > putem podsvijesti profesora modificiraj svijest
profesora, tj. onoga koji sastavlja pitanja) i sprovede !

p.s. naravno, ovo ne mora biti ni najmanje tocno, radi se o mom pokusaju
objasnjenja nekih "misterija" ...

[Tazika]

Ona žena sa 2 sina-kako se zove?
da, priča je jeziva; znala sam sanjati nesreću bližnjih, odmah nazovem, oni se čuvaju ali ipak stradaju, i to baš onak slično kao u snu. Drugi put, nazovem, velim da paze, da neidu tamo, i oni se izvuku (a nesreća se desila). Neznam zašto nekad spasim od nesreće, a nekad ne... Mali nije pao sa balkona, nego sa kante za smeće. Jezivo. MOŽDA JE TREBALA MOLIT ZA NJEGA? Možda treba molit za zaštitu? A možda se nesreća zbog nečeg baš i morala desit, da nebi bilo većeg zla (npr. da nije pao sa kante i povrijedio se, možda bi s biciklom pao pod auto i ubio se?)
Nije nam dano da znamo...


Ali ovo nam je dano da znamo: ja sinoć sanjala... (uvod: imam purana i 4 pure, i svako jutro nađem po jedno jaje)
Sanjam: ulazim kod njih, uzimam jaje, a netko (neki glas iza) mi kaže: imaš 2 jaja, pogledaj i tamo iza. Tamo ti je i jučerašnje.
Prije mene muž je bio u štali, i donaša 2 jaja. Ja se iznenadim, a on veli da je drugo bilo tamo iza.
Neznam samo gdje je ono jučerašnje...

Da, više puta mi u snu neki glas iza kaže da nešto uradim, opomene me. Taj netko je uvijek oko 2,5 ili 3 metra visok, tanak i kao u plaštu.

[overklokan]

Tazika kaže:

Ona žena sa 2 sina-kako se zove?
da, priča je jeziva; znala sam sanjati nesreću bližnjih, odmah nazovem, oni se čuvaju ali ipak stradaju, i to baš onak slično kao u snu. Drugi put, nazovem, velim da paze, da neidu tamo, i oni se izvuku (a nesreća se desila). Neznam zašto nekad spasim od nesreće, a nekad ne... Mali nije pao sa balkona, nego sa kante za smeće. Jezivo. MOŽDA JE TREBALA MOLIT ZA NJEGA? Možda treba molit za zaštitu? A možda se nesreća zbog nečeg baš i morala desit, da nebi bilo većeg zla (npr. da nije pao sa kante i povrijedio se, možda bi s biciklom pao pod auto i ubio se?)
Nije nam dano da znamo...


Ali ovo nam je dano da znamo: ja sinoć sanjala... (uvod: imam purana i 4 pure, i svako jutro nađem po jedno jaje)
Sanjam: ulazim kod njih, uzimam jaje, a netko (neki glas iza) mi kaže: imaš 2 jaja, pogledaj i tamo iza. Tamo ti je i jučerašnje.
Prije mene muž je bio u štali, i donaša 2 jaja. Ja se iznenadim, a on veli da je drugo bilo tamo iza.
Neznam samo gdje je ono jučerašnje...

Da, više puta mi u snu neki glas iza kaže da nešto uradim, opomene me. Taj netko je uvijek oko 2,5 ili 3 metra visok, tanak i kao u plaštu.

...

[sammy123]

Tazika, ovo mi se svidalo... stvarno mozda se taj dan moglo nesto puno gore desiti a nije. I za taj pad sam uvjerena da je mogao puno gore proci.
Lijepo je znati (ili misliti) da ponekad, mozda, mozes dobiti nekakvo upozorenje da se nesto lose sprema.

[nirv@na]

žulaj kaže:

jel vam se ikada dogodilo da vas iz čistog mira, ničime izazvan, obuzme neki osjećaj da se događa nešto određeno i onda kasnije saznate da se to stvarno i događalo u tom trenutku?
da osjetite neku neobjašnjivu zabrinutost koja kasnije stvarno i dobije smisao?

imate li predosjećaje?

Nije mi se bas tako dogodilo al nesto slicno je, npr. padala je kisa i brata je iso nekamo s autom, i ja sam mu neznam zasto al dobacila dvije rijeci "cuvaj se", i imao je prometnu nesrecu, srecom, nije mu nis bilo samo auto malo.. ( a mora netko il nesto najebat)
Il mi se zna dogodit neki predosjecaj za nesto neznam, kad znam da se nece nesto dogoditi, il tako slicno...

[nirv@na]

mala_babaroga kaže:

Da, često mi se događaju takve stvari.

Banalni primjeri su da pomislim na nekog koga nisam vidjela godinama i onda ga taj ili idući dan sretnem u gradu.



Znači, mislimo jedni na druge istovremeno, što je ponekad fascinantno

Jedini je problem što ne znam kontrolirati takve misli i osjećaje, no nisam sigurna ni želim li.

to se i meni događa, ma mislim svima nama to je oduvjek tako...
Milijun puta mi se dogodi da mislim na nekog i onda me ta osoba zove, ko da isto mislimo telepatija..
Anemogu misli kontrolirat ...

[bobby-j]

mala_babaroga kaže:

Ovo i mene zanima - s kim pričati o takvim stvarima? Tko možda dati pametan i poudan savjet što raditi s tim predosjećajima?

ja sam definitivno odlučila--više s nikim, osim s dragim,jer se on na kraju krajeva i uvjerio u sve to. i bio je blago rečeno frapiran

neki psihijatar bi ti rekao da si lud,ne hvala...

ja nažalost imam samo predosjećaje "loših događanja",i nemam ono tipa "nekog ću srest, netko će nazvati..."

meni je to grozan teret, priznajem. i jako se bojim same sebe. mislim da se svi ,koji imaju taj "problem" pitaju, zašto baš ja?
a najgore od svega je što ne možeš utjecati na ishod, tj. ne možeš spriječiti taj loš događaj.

ja sam u jednoj situaciji plakala i molila svog starog da mi vjeruje, (nije bitno sad što sam predosjećala) ,na što mi je rekao da sam neispavana i da sam pod stresom.

dan nakon toga, nazvao me i rekao "slušaj, ja ne znam kako i zašto, ali bila si u pravu...."

uglavnom, kad bi se to moglo "iskorijeniti" iz čovjeka, ja bi bila jako sretna.
jer je po meni to horor

[sammy123]

Jel dobijes taj osjecaj kada se nesto nekome desava ili prije nego sto se desi?

[bobby-j]

ponekad imam dok se dešava, a ponekad prije nego što se desi.

intuicija mi se u određenim situacijama dosta veže i uz snove, ali ja to ne bi istraživala...

u mojoj obitelji je također bila jedna osoba koja je imala isti "problem".

da bar mogu predvidjeti brojeve na lotu, mislim koja je korist od ovoga

[SmoothOperatress]

Zanimljivo je da ima takvih ljudi koji bi mogli predvidjeti brojeve na lotu , ali ih to ne zanima...ima ljudi koji su zavrsili medicinu, a razvili su tu svoju sposobnost do tih mjera ta cim te vide mogu reci kakvi te problemi muce...i takvi ljudi kazu da ta njihova sposobnost nije nisto posebno, nego da svi ljudi to imaju u sebi, samo je stvar raditi na tome

...da li imas recimo osjecaj, kad su 2 stvari u pitanju, neki izbor, da te jedna strana vuce vise od druge i da imas dojam i neku sigurnost da bas tu trebas izabrati?...dva puta, osjecaj da je samo jedan pravi za tebe

ne znam, meni je to grozno u trenutku kad me lupi - ako je nesto negativno, ko neke snazne vibre...ali pripremi me, nije mi to toliki sok kad se desi kao sto bi mozda bio bez tih predosjecaja...ja kad imas los feeling koji se tice nekog drugog - kazem im to i bas me briga sta ce misliti

[sammy123]

Intuicija je zanimljiva stvar a ljudi je cesto ignoriraju. Jednom sam cula sljedeci primjer: Cekas lift i kada dode, unutra lik, sam, i budi u tebi lose osjecaje. Svi alarmi u tijelu se aktiviraju. Ako udes unutra bit ces sama s njim kada se vrata zatvore. Zanimljivo je da ce vecina uci od straha da ga ne uvrijedi.
Dali taj osjecaj znaci da ce covjek nesto lose tebi napraviti ili da je on samo u stanju nesto lose napraviti (mozda hoce tebi a mozda nekoj drugoj osobi)?
Izgleda da smo svi mi vise povezani nego sto mislimo.
A taj predosjecaj da ce se nesto lose desiti... mozda svaki covjek dobije nekakvo upozorenje kada se nesto lose sprema njemu ili dragoj osobi, ali se to upozorenje ili ne registrira ili se ignorira. A drugi (kao bobby-j) bolje "primaju" te signale.
Neki ljudi jednostavno imaju nevjerovatne sposobnosti:
Izuzetnu jaku intuiciju
Primiti upozorenje da ce se nesto lose desiti
Vidjeti i osjecati sta se desava na drugom kraju svijeta (bez televizije i interneta )
Telepatija, itd...
A mozda smo svi mi u stanje te sposobnosti razviti do neke mjere. Tko zna kakav bi svijet bio onda....

[katarina]

žulaj kaže:

jel vam se ikada dogodilo da vas iz čistog mira, ničime izazvan, obuzme neki osjećaj da se događa nešto određeno i onda kasnije saznate da se to stvarno i događalo u tom trenutku?

da

[barca fan]

meni se jednom dogodilo da sam se probudia usred noći cijeli znojan i svatia sam da mi se sere

[Tazika]

bobby-j kaže:

ja sam definitivno odlučila--više s nikim, osim s dragim,jer se on na kraju krajeva i uvjerio u sve to. i bio je blago rečeno frapiran

neki psihijatar bi ti rekao da si lud,ne hvala...

ja nažalost imam samo predosjećaje "loših događanja",i nemam ono tipa "nekog ću srest, netko će nazvati..."

meni je to grozan teret, priznajem. i jako se bojim same sebe. mislim da se svi ,koji imaju taj "problem" pitaju, zašto baš ja?
a najgore od svega je što ne možeš utjecati na ishod, tj. ne možeš spriječiti taj loš događaj.

ja sam u jednoj situaciji plakala i molila svog starog da mi vjeruje, (nije bitno sad što sam predosjećala) ,na što mi je rekao da sam neispavana i da sam pod stresom.

dan nakon toga, nazvao me i rekao "slušaj, ja ne znam kako i zašto, ali bila si u pravu...."

uglavnom, kad bi se to moglo "iskorijeniti" iz čovjeka, ja bi bila jako sretna.
jer je po meni to horor

Draga, bolje je da ne pokušavaš iskorijeniti iz sebe tu sposobnost, nego radi na tome da zaista pomogneš, da zaista spriječiš loš događaj!!!
Meni se to isto dešvalo dok sam bila nevjernik, i nisam svojom pričom uspijevala spriječiti nesreće. Međutim, tokad sam pred skoro 4 godine krštena, i postala iskren i vruć vjernik, mislim, u stvari ZNAM da sam ih issprečavala. Usred noći (ili dana, svejedno) naednom osjetim da se nekom sprema opasnost, i odmah se zavučem gdje me nitko nevidi, makar i na wc, i počnem žarko moliti duhovna bića za pomoć toj osobi: dal mog Anđela čuvara da otrči tamo i pomogne, da obavijesti njegovog/njezinog Anđela, Svetog Duha, nekog sveca ili Isusa lično, i poslije čujem da je baš tad ta osoba "čudom" izbjegla nesreću!
U novije vrijeme je već i znanstveno, na velikom broju ispitanika, dokazano da molitve utječu na čovjeka: npr. ako netko moli za bolesnika u bolnici, čak tako da to bolenik nezna, bolesnik će se prije oporaviti nego onaj za kojeg nitko ne moli, a u istom su stanju.
Ja sam sudjelovala u "molitvenom lancu" za vrijeme par operacija, i prošle su izuzetno, čak čudesno uspješno!
Organizirala sam i molitvu dok su veterinari slagali rasutu kost na nozi moje kuje, i kad su veterinari izašli iz operac.sale rekli su mi doslovce ovako: da se ta rasuta kost u njihovim rukama slagala upravo onako kako su idealno zamislili, i bili su ushićeni i čak zbunjeni! Stara kuja je za par mjeseci jurcala naokolo kao da je štene, a davali su joj 10% šanse da uopće zadrži nogu!

Vježbaj, prakticiraj, nemoj podvit rep i pobjeć!