Agregatna stanja

[Diego Rivera]

Morlah kaže:

Negdje sam čitao da na skroz kratkim distancama postoje odbojne sile.

Dakle da zaključim:
U jednom balonu ne vlada mir i ravnoteža čestica, zbog anuliranih međusobnih odbojnih snaga, nego u stvari vlada nemirni kaos, nervozni pokret i kolizija, iako sve izleda mirno i uravnoteženo.

Ruđer Bošković je iznio tezu da na skroz malim udaljenostima kako se čestice (nekom vanjskom silom) približavaju naizmjenično se javljaju privlačne i odbojne sile, ali prije nego se čestice dotaknu djeluje snažna odbojna sila te su sudari između molekula i atoma zapravo samo 'prividni', odnosno do stvarnog kontakta nikad ne dođe.

Pa jasno, u mikrosvijetu čestice plina lete u svim smjerovima, 'sudaraju' se i odbijaju, ali u makro svijetu djeluje stabilno pa se može opisati konstantni tlak, temperatura, volumen, množina i zajedno sa plinskom konstantnom spojiti u jednažbe stanja plina (idealnog i realnog) koje je na 1. stranici napisao El Ninho.

[Rabotnik]

Međumolekuske i međuatomske sile sve imaju porijeklo u elektrostatskim silama, pa tako i Van der Waalsove. Toplinska energija upravo i jest suma kinetičke i potencijalne energije povezane sa kaotičnim gibanjem čestica. Dakle, ono što mi osjećamo kao toplinu jest to nasumično gibanje čestica. Kada se poveća kinetička energija čestica, moguće je kidanje veza koje formiraju čvrsto ili tekuće stanje. Naravno, ravnoteža između privlačenja i odbijanja je ono što formira i definira vezu. Dakle, kada je tijelo toplije na mikroskopskoj razini njegovih konstituenata to znači njihovo brže gibanje. Naravno da u toj situaciji čestice prenose veću silu na stjenke posude u kojoj su zarobljenje i naravno da u prosjeku, efektivno, tijelo građeno od tih čestica, ima veći volumen. Ovdje naravno imamo anomaliju vode, to jest situaciju da je u čvrstom stanju voda rjeđa, to jest, da je led manje gustoće od vode. Ovdje se radi tome da je ravnotežna udaljenost vodikove veze koja formira led dovoljno velika da međumolekulske udaljenosti budu u prosjeku već nego u tekućem stanju.

[random101]

dr. diego kaže:

To sam isto čuo da spontano dijamant prelazi u grafit i pri sobnoj temperaturi. Ali to je jaaaako sporo, povišenjem temperature se ubrzava taj proces.

Isto kao što je staklo zapravo tekućina samo vrlo velike viskoznosti i sporo teče i na sobnoj temperaturi(to se vidi na staklima starih crkava, i na staklenom antičkom posuđu), a pri višim temperaturama viskoznost se smanjuje i staklo postaje 'normalna' tekućina.

to je mit http://dwb.unl.edu/Teacher/NSF/C01/C...en/florin.html

[Rabotnik]

Što se stakla tiče nije mit, moj prof, D.K.Sunko, koji mi je predavao statističku fiziku rekao je da staklo jest tekuće.

[Wronski]

randy101 kaže:

kak nebi mogao, taj fazni dijagram je malo neprecizan

Nemaš ti veze, a?

Prijelazi između faza su označeni debelom crnom crtom. Da dijamant sublimira, trebalo postojati područje na grafu gdje je s jedne strane dijamant, a s druge plinoviti ugljik. S grafa je očito da postoji čitava faza između dijamanta i plinovitog ugljika. Kad kažeš da je fazni dijagram malo neprecizan to znači da su crte malo ukrivo nacrtane, a ne da nema veze sa stvarnosti.

Rabotnik kaže:

Što se stakla tiče nije mit, moj prof, D.K.Sunko, koji mi je predavao statističku fiziku rekao je da staklo jest tekuće.

Iako DKS zvuči jako uvjerljivo kad priča, moguće je da je tu pogriješio.

[Diego Rivera]

Wronski kaže:

Iako DKS zvuči jako uvjerljivo kad priča, moguće je da je tu pogriješio.

Staklo je amorfna tvar, odnosno njegove čestice nisu pravilno raspoređene kao kod kristalne strukture npr nekog metala. Ostavi staklenu kocku na stolu i za 400,500 godina će promijeniti oblik uslijed gravitacije. dakle, staklo polako teče. Ostavi željeznu kocku na kocku na stolu i neće se dogoditi ništa. Druga stvar je što konstrukcijski elementi od željeza (čelika) mijenjaju oblik tokom rada, ali to je zbog konstatntog tlačno-vlačnog naprezanja, umora materijala uslijed milijuna radnji itd. Za staklo nije potrebna nikakva sila da bi promjenilo oblik. I još nešto, staklo nema preciznu točku tališta kao tvari kristalne strukture gdje se talište može odrediti u stotinku °C. Ono kad se grije postaje sve mekše i mekše dok naposlijetku se ne razlije, ali taj proces je kontinuiran, a ne diskrento određen kao kod klasničnih krutina.

[Morlah]

Po kinetičkoj gas teoriji se čestice sudaraju međusobno i sa zidom koji ograničava prostor - "elastično". Čestice imaju masu i direktno se sudaraju, što bi ovdje značilo elastično?

[Diego Rivera]

Morlah kaže:

Po kinetičkoj gas teoriji se čestice sudaraju međusobno i sa zidom koji ograničava prostor - "elastično". Čestice imaju masu i direktno se sudaraju, što bi ovdje značilo elastično?

Da se sudaraju sa stijenkom posude i drugim cesticama bez gubitka energije, odnosno odbijaju se od njih jednakom brzinom kojom se zabijaju.

[Ylvis]

dr. diego kaže:

Staklo je amorfna tvar, odnosno njegove čestice nisu pravilno raspoređene kao kod kristalne strukture npr nekog metala. Ostavi staklenu kocku na stolu i za 400,500 godina će promijeniti oblik uslijed gravitacije. dakle, staklo polako teče. Ostavi željeznu kocku na kocku na stolu i neće se dogoditi ništa. Druga stvar je što konstrukcijski elementi od željeza (čelika) mijenjaju oblik tokom rada, ali to je zbog konstatntog tlačno-vlačnog naprezanja, umora materijala uslijed milijuna radnji itd. Za staklo nije potrebna nikakva sila da bi promjenilo oblik. I još nešto, staklo nema preciznu točku tališta kao tvari kristalne strukture gdje se talište može odrediti u stotinku °C. Ono kad se grije postaje sve mekše i mekše dok naposlijetku se ne razlije, ali taj proces je kontinuiran, a ne diskrento određen kao kod klasničnih krutina.

Zašto djecu krivo poučavaš, doktore?
Postoje masivni stakleni artefakti stari i par tisućljeća koji očito nisu niti malo promijenili oblik (niti bi da su i pod Jupiterovom gravitacijom -prije bi se skršili pod vlastitom težinom):
https://en.wikipedia.org/wiki/History_of_glass
Staklo ima preciznu točku tališta, i ona varira ovisno o sastavu...
http://hypertextbook.com/facts/2002/SaiLee.shtml
... i, kao i metali npr., ima svojstvo da omekšava sa približavanjem temperaturi taljenja, ali ne mijenja agregatno stanje prije točke taljenja.
http://hypertextbook.com/facts/2002/SaiLee.shtml
"... the working range of glass. This is the temperature range between the softening point and the working point..."
https://www.quora.com/At-what-temper...ithout-melting
U čemu je razlika između agregatnih stanja nekog materijala i omekšane krutine valjda ne treba posebno objašnjavati.

[Rabotnik]

Staklo je pothlađena tekućina, odnosno način na koji se postiže njegova amorfna struktura je brzo hlađenje prilkom kojega se praktički zamrzne bez strukturiranja. Sunko je u biti i rekao slikovito da se radi o prometnoj gužvi koja je prevelika i zamrznuta :-) Dakle, čvrsto je ali dobiveno superbrzim hlađenjem u odnosu na prosječno vrijeme potrebno da se strukturira. Znači, kaos u kojem su molekule zapele nije se stigao riješiti termičkim gibanjem i polaganim hlađenjem.

[Diego Rivera]

Ylvis kaže:

Zašto djecu krivo poučavaš, doktore?
Postoje masivni stakleni artefakti stari i par tisućljeća koji očito nisu niti malo promijenili oblik (niti bi da su i pod Jupiterovom gravitacijom -prije bi se skršili pod vlastitom težinom):
https://en.wikipedia.org/wiki/History_of_glass
Staklo ima preciznu točku tališta, i ona varira ovisno o sastavu...
http://hypertextbook.com/facts/2002/SaiLee.shtml
... i, kao i metali npr., ima svojstvo da omekšava sa približavanjem temperaturi taljenja, ali ne mijenja agregatno stanje prije točke taljenja.
http://hypertextbook.com/facts/2002/SaiLee.shtml
"... the working range of glass. This is the temperature range between the softening point and the working point..."
https://www.quora.com/At-what-temper...ithout-melting
U čemu je razlika između agregatnih stanja nekog materijala i omekšane krutine valjda ne treba posebno objašnjavati.

e pa onda ih ti uči ako znaš bolje

to da je staklo tekućina vrlo velike žitkosti nisam ja izmislio, već sam čuo od drugih i pročitao na više mjesta u knjigama. Evo što kaže wikipedia

https://hr.wikipedia.org/wiki/Staklo:

Staklo je pothlađena tekućina amorfnog sastava koja nema određeno talište, pa zagrijavanjem polako mekša, što omogućuje njegovu obradu puhanjem. Sastoji se od nepravilne mrežaste strukture djelomično spojenih SiO4 4- tetraedara.
i evo blog nekog kemičara:
http://hypertextbook.com/facts/2002/SaiLee.shtml:
Staklo je vrlo viskozna tekućina nekristalične strukture, i nema definirano talište. Polaganim porastom temperature staklo omekšava, i onda prelazi u tekuće stanje.

osim toga postoji barem 5 različitih vrsta stakla, tako da svaka od njih ima svoja svojstva (kemijska i fizikalna)