Ustanak u Drvaru i Srbu 27.7.1941. i događaji u tom kraju u slijedeća dva mjeseca

[karlo r]

isprika ostalima na skretanju s teme, treba Dilboya timarit

Dilberth kaže:

Plitvice, plitak potok.
S tobom bi i moj ćeno bio jaki lik.

Sigura sam da znaš da je "ćeno" ličko-latinski izraz

a ja mislio da je to hrvatsko gotski za imaginarnu pojavu

Da, plitvica na slovenskom jeziku i u hrvatskoj kajkavici znači plitak potok ili plitka riječica. Očito i u starijoj čakavici ili bolje reći kontinentaloj čakavici dok je još postojala. Tako postoji i dosta identičnih toponima "Plitvica", npr. rijeka Plitvica u Sloveniji, potok Plitvica kraj Varaždina, a eto u Lici potok Plitvice koji se nalazi odmah uzvodno od Plitvičkih jezera i po kojem su dobili imena i Plitvica Selo i Plitvička jezera i moderni toponim Plitvice koji obuhvaća sve navedeno. U slovenskom jeziku ne postoji plitko:
plitko (hrv) - plitvo (slo)
plićina (hrv) - plitvina (slo)
Plitvo i plitvina nisu samo slovenski i kajkavski. Na moru je ta riječ danas arhaizam, ali ostala je u toponimima. Naselje Plitvina u Dubrovačko-Neretvanskoj županiji, uvala Plitvina na Korčuli...

Za ovo ti treba 37 sekundi googlanja.
Zato i kažem da si jak lik. Jedva čekam da nešto napišeš.
Ožeži ti sad svoju Plitvicus Dilberticus teoriju, sav sam se u kvatrookl pretvorio

[judolino]

Zoran Oštrić kaže:

Ustaše su su poubijali, često na vrlo okrutan način i uz sadističko iživljavanje, desetke ili možda stotine pravoslavnih svećenika. ustanici su jednog katoličkog svećenika navodno ispekli i pojeli. Čak i ako je priča točna, po mojem sudu, nije se tek tada dogodio "sumrak civilizacije", nego ranije, ustaškim postupcima. To je naravno stvar vrednovanja, a ne činjenica.

To da su ga nataknuli na ražanj i ispekli uopće me ne čudi, ali da su ga pojeli to mi je malo previše čak i za divljake kakvi su bili četnici.
Ima li ikakvih dokaza za to?

Dilberth kaže:

Ovo su moji dodatni komentari koje imam na tvoj post.

Mislim da si 100% u pravu da ime dolazi od "sorb", vlaškog, predslavenskog izraza za "vir".

Korijen imena rijeke Sredice je sigurno bio "sorb", t.j. "vir". Nije ništa neobično da planinaska rijeka ili rječica u svom brzom toku pravi virove. Ime je vjerovatno bilo Sorbica ili tako nekako. Konsekventno i ime tvrđave na njoj je bilo Sorab, ili kako ga je već Madjar zapisao. Sorbica postaje slavizirana Sredica.

Sorb s vremenom postaje srb kao sto je Horvat postao Hrvat i sl. Sve to naravno nema nikakve veze s našim komšijama. Ono njemačko "sickel", kao što si ti primjetio, je bio samo nespretni pokušaj prijevoda na njemački.

Upuštati se u nekakva srkanja, lopotanja, polapske Sorbe, itd. što nam naši dobro upućeni jezičarski stručnjaci sugeriraju je kao i obično glupost.

Doduše ovog puta nisu kopali po staropruskom i mordvinskom rječniku nego po ruskom."

Ajde, drago mi je da si uvažio drukčije mišljenje.

Nazvati Srb Srpom uistinu je nepotrebno pretjerivanje, a logično je ko da kažemo da je Sisak dobil ime po sisama...

[Zoran Oštrić]

"Otrićki sporazum" od 11. kolovoza 1941. nije nikakva tajna. O njemu se puno pisalo za vrijeme SFRJ; dapače i prije: prvi put tjedan dana nakon što je potpisan!

Usput, za one koji žele nešto naučiti osima same imenice "referenca": Kad navodite nešto kao referencu, nemojte kopipejstati knjigu i stranicu koje je netko drugi na Internetu naveo, a da knjigu niste ni imali u rukama! To je varanje; možete impresionirati neuke, ali znalcima je lako prepoznati neznanje. Pogotovo nemojte tako raditi, kad ste nešto vidjeli na sajtu, u TV emisiji isl. za koje je poznato da su pristrani ili senzacionalistički isl... Provjeravajte koje su reference vaše reference! Uzmite u ruke ozbiljne izvore i sami ih proučite! (Dakako, ako tražite objektivnu istinu, a ne samo potvrdu jedne od "Istina", s velikim "I", koja vam je već unaprijed poznata).

S druge strane, čak i ako vam objektivna istina nije cilj, ipak bi tebalo pokazati konzistentnost. Npr, ako je ustanak bio četnički uz tek marginalnu ulogu komunista, onda nije baš logično istovremeno tvrditi da su upravo komunisti sklapali dogovore s Talijanima. Isto tako, nekonzistentno je zgražati se što su Talijani sklapali sporazume sa srpskim ustanicima, a istovremeno smatrati normalnim sporazume sa hrvatskim ustašama.

Ustanak je bio usmjeren protiv ustaša, koji su provodili genocid protiv Srba. Čak i ako vam je kranji cilj izbaciti sve okupatore, bila je logična pomisao, da se nema smisla istovremeno boriti protiv Talijana. Tu su se kolebali i neki komunisti.

U Otriću su se 11. kolovoza okupilo više od 100 ljudi - narod iz tog kraja i predstavnici srpskih sela s područja kotara Gračac i Donji Lapac; oni su činili tzv. "Srpski narodni oslobodilački pokret za ličke srezove" (koliko sam shvatio, ad-hoc naziv koji se kratko koristio). U Otrić su došli predstavnici talijanske vojske, s kojima se sastala petočlana delegacija, u kojoj je bio i komunist Đoko Jovanić.

»Tom prigodom, prema raspoloživim podacima, potpisan je dokument u obliku izjave i odgovora na pitanja koja su prethodno pokstavili talijanski oficiri. Ta su se pitanja odnosila na uzroke izbijanja ustanka, njetgove ciljeve, mogućnosti smirivanja i jamstva koja se traže za ustraničke mase u vezi s provođenjem pacifikacije. Tekst tog dokumenta nije sačuvan, ali je njegov osnovni sadržaj dovoljno vidljiv iz uvodnog članka objavljeno gu "Gerilcu", u kome se daje kritička analiza Otričkog sporazuma. « (Jelić-Butić, 1986:44)

Oko tog sporazuma bilo je polemika i skoro pola stoljeća kasnije. Iz Štaba gerilskih odreda u Drvaru (kojim dominiraju komunisti) došla je 10. kolovoza u Donji Lapac sugestija da se na sastanak u Otrić ne ide, ali Gojko Polovina, koji je tada bio komandant štaba u Donjem Lapcu, pisao je 1971. da je odobrio majoru Rašeti i Đoki Jovaniću da tamo odu, ali da ništa ne potpisuje.

Jovanić je ipak potpisao, ali Polovina ga brani: »Na tom sastanku došlo je do potpisivanja famoznog "Otrićkog sporazuma', koji je pitpisao i Đoko Jovanić (…) On je svoj potpis dao, jer je pod onim okolnostima bio uvjeren da je to sasvim beznačajno, što je stvarno tako i bilo, jer taj "sporazum" nikad niko nije primjenjivao. Štaviše, ni sami talijanski okupatori ni srpski izdajnici nisu pokušavali da taj "sporazum" tretiraju kao neki ozbiljan dokumenata i da se njime koriste.« (Polovina, 1971:796) (Taj sam članak skenirao i stavio na scribd.com, jednom sam ranije dao poveznicu, a prenesen je i u Polovininoj sknjizi objavljenoj 1988.)

Jovanić je pisao 1985. (spominje sebe u trećem licu): »Đoko Jovanić nije pridavao nikakav značaj dokumentu, bilo mu je najvažnije da se sačuva slobodna teritorija, tako da se nije suprotstavljao prijedlozima Oklobdžije« (Jovanić, 1985:131) Dva dana kasnije bio je pozvan u Drvar da se opravda. Naročito ljut bio je Marko Okrešković, član CK KPH i kandidat za člana CK KPJ. Otrićki razgovori su osuđeni kao kolebanje pred okupatorom. (Jovanić, 1985:131)

Navodno je čak bila izrečena smrtna osuda Jovaniću, što mi se ne čini uvjerljivim: valjda mu je izrečena samo partijska kritika, bez većih posljedica jer je mjesec dana kasnije imenovan za zapovjednika Udarnog odreda "Čapajev". (S druge strane, navodno su i Gojka Polovinu bili osudili na smrt zbog pokolja i paleža koje nije spriječio; to je to kasnije povučeno, ali su mu oduzete vodeće dužnosti).

O tome je pisano u spomenutom članku u glasilu "Gerilac" u Drvaru, 19. kolovoza. Takvi razgovor si okpatorom su osuđeni. Dok su predstavnici "Srpskog narodnog oslobodilačkog pokreta" govorili da je njihov cilj »jedino zaštita golog života preživjelog naroda i zaštita njegove imovine«, "Gerilac" inzistira da se ne radi samo o tome »nego o potpunom i konačnom narodnom oslobođenju od svih fašističkih okupatora i njegovih plaćenika«, uz upozorenje da su upravo Talijani doveli Pavelića na vlast. (Jelić-Butić, 1986:44)

Još jedan sudionik: »Komunisti su ostali čvrsto na principima i ciljevima koje su postavili još u vrijeme pripreme ustanka. Nije bilo kolebanja da se odustane od borbe protiv okupatora i da se s njim vrši bilo kakva nagodba. Otrićki sporazum nije za komuniste predstavljao nikakvu obavezu, niti mu je pridavan neki značaj.« (Šijan, 1985:47)

Već oko dva tjedna kasnije (nesiguran datum, između 25. kolovoza i 1. rujna) četnički predstavnici su razgovarali s Talijanima u Pađenenima, bez nazočnosti komunista, gdje su sklopljeni znatno konkretniji dogovori. (Jelić-Butić, 1986:46-47)

Taj je pak sastanak na kojem su sudjelovali srpski "vodeći nacionalistički elementi" bio organiziran u trenutku kad su ustaničke snage bile angažirane u suzbijanju snažnog napada snaga NDH na teritorij koji su držali u Lici i Bosanskoj Krajini. (O tim borbama npr. Damjanović, 1972:149-179)

U isto vrijeme, u Drvaru je 31. kolovoza, pod predsjedanjem Marka Oreškovića, održano savjetovanje 30 delegata gerilskih odreda, kojem je povod bila »sve češća i otvorenija četnička izdaja u Lici i Bosanskoj Krajini« (Damjanović, 1972:181) Na tom je savjetovanju sastavljena Rezolucija, u kojoj se oni koji pozivaju talijansku vojsku da uvede red i čak priključenje nekih područja Italiji osuđuju kao izdajnici i »najcrnji neprijatelji našega naroda i njegove svete oslobodilačke borbe«.

Kaže se također »Mi Srbi (…) pružamo bratsku ruku hrvatskom i slovenačkom narodu i braći muslimanima da naše redove uejdinimo, da zajednički povedemo nemilosrdno borbu protiv okupatora i domaćih izdajica.« Zatim da je »naša borba samo dio opće borbe koj udanas vode porobljeni narodi Evrope na čelu sa moćnim Sovjetskim Savezom, otadžbinom oslobođenih radnika i seljaka. Ujedinjeni front svjetske demokracije, ujedinjeni front svih poroljenih naroda (…)«

Također se upozorava da »moramo dovršiti posao na organizovanju naše vojske i naše pozadine, kako bismo što spremije dočekali sve vrste neprijatelja i savladali sve zapreke« (Citati su prema Damjanović, 1972:185-188) Ovo je, kako sam pisao prije, briga o managementu, koja ide paralelno sa marketingom.

Diferencijacija u idejama vođa ustanka je bila tada već jasna, iako to još nije bilo očito svuda na terenu.

Kakvi god tu još bili sukobi u pozadini među pojedincima, koje možemo nazrijeti iz kasnijih svjedočenja Jovanića, Polovine i drugih, stav KPJ i KPH je bio jasan: s okupatorom se ne smije sklapati sporazume, makar i privremeno i taktički.


NAVEDENA LITERATURA:

(Damjanović, 1972)
Danilo Damjanović Danić: "Ustanak naroda Hrvatske 1941. u Srbu i okolini", Zagreb: IP Progres, 1972. (godina izdanja nije naznačena na knjizi)

(Jelić-Butić, 1986)
Fikreta Jelić-Butić: "Četnici u Hrvtskoj 1941-1945.", Zagreb: Globus, 1986.

(Jovanić, 1985)
Đoko Jovanić: "ustanak u donjolapačkom kotaru 1941. godine", u: "Kotar Donji Lapac…", 1985, str. 96-156.

(Kotar Donji Lapac…, 1985)
"Kotar Donji Lapac u Narodnooslobodilačkom ratu", Karlovac: Historijski arhiv u Karlovcu, 1985., http://www.znaci.net/00003/458.pdf

(Polovina, 1971)
Gojko Polovina: "Sjećanja na početni period narodnog ustanka u Lici godine 1941", u: "Prva godina narodnooslobodilačkog rata na području Karlovca, KOrduna, gline, Like, Gorskog kotara, Pokuplja i Žumberka", Karlovac, 1971

(Šijan, 1985)
Milan Šijan: "Nastanak i djelovanje KPJ na teritoriji kotara do oslobođenja Donjeg Lapca februara 1942. godine", u: "Kotar Donji Lapac…", 1985, str. 34-52)

[Wikiceha]

Kontinentalna čakavica još uvijek postoji, samo je sada u Gradišću (i malobrojna je ).

[The Instruktor]

Zoran Oštrić kaže:

Ustanak je bio usmjeren protiv ustaša, koji su provodili genocid protiv Srba.

Koliko su ustasa ustanici pobili u ustanku Srpu 27.7.1941.?

Da potsjetim ustase su naoruzana vojska u Nezavisnoj drzavi Hrvatskoj.

A. Nula
B. Jednog do dva
B. Od dva do tri
C. Od tri do beskonacno

[mozak_free]

I tako je ustanak bio usmjeren protiv Ustaša?
Eto malo iz neposrednog susjedstva:

Po izbijanju partizansko-četničkog ustanka u zapadnoj Bosni i istočnoj Lici na udaru ustanika se našla i župa Krnjeuša, između Bihaća i Bosanskog Petrovca. Pogrom u Krnjeuši dogodio se 9. i 10. kolovoza 1941. kada je zapaljena cijela župa koju je činilo dvadesetak sela i zaselaka, uključujući župnu crkvu i kuću. Točan broj ubijenih stanovnika Hrvata nikad nije utvrđen. Istraživanjima se došlo do preliminarne brojke od 240 ubijenih nedužniih civilnih osoba hrvatske nacionalnosti, od toga 72 žene i 49 djece do 12 godina starosti. Brojka od 240 osoba – koja nije konačna – odnosi se na uži dio župe i ne obuhvaća predjele koji su najviše stradali: južni dio župe oko Kulen Vakufa i Vrtoča s pripadajućim selima. Također, brojka ne obuhvaća poginule domobrane.

http://www.senjskabura.hr/?ispis=det...t=17144&kat=73

[žalac_1]

mozak_free kaže:

Baš nikakvim opravdanjima, ljutnjama, bijesom, željom za osvetom i sličnim eufemizmima se ne može pokriti eksterminacija roda Ivezića iz zaselka Brotnjo kod Donjeg Lapca. Kakvi ustaše, kakvi bakrači. Genocid. Svom silom se pokušavao pedesetak godina trpati masovna ubojstva civila na nacionalnoj osnovi pod antifašizam. I to smo slavili kao ustanka naroda protiv fašističkog terora.... Ako nešto kažeš, onda, se pušta magla, sipino crnilo i krenu optužbe za rehabilitaciju ustaštva i četništva i ostale budalaštine kako bi se prikrio genocidni karakter "ustanka".

https://narod.hr/kultura/foto-borice...bitelji-ivezic

Nisu ustanici bili ni četnici-rojalisti, niti komunisti, bio je to izraz čistog nepatvorenog srpskog nacizma, lebensraum, stvaranje teritorije "etnički očišćene" od nesrba. Da, u tome su aktivno učestvovali svi koji su bili "ustanici". To je uključivalo i Đoku Jovanića, mladog komunistu koji se pokušao nametnuti kao vođa ustanika (vrlo je "uspješan" zapovjednik i tvorac genocida nad muslimanima u Kulen Vakufu).
Diferencijacija među ustanicima se je desila tek u jesen, do tada su djelovali zajedno i sinkronizirano na širem području, potpomognuti od strane talijanskog okupatora - fašista.

O Otrićkom sporazumu i Đoki Jovaniću....

https://www.vecernji.hr/premium/stez...-pokolj-590746




i tako to....

to "čišćenje" terena od "njihovih" ima i svoju logiku koja je univerzalna za sve gerilski bazirane ratove i fenomene slične srbskom ustanku, i koja ne mora biti nužno tek provođenje masterplana Homogene Srbije.

naime,
na taj način rješavaš se potencijalnih i stvarnih doušnika i suradnika protivničke strane, koji će joj pružiti pomoć i informacije sutra kad vojska uleti na područje gerilskih aktivnosti i kad krene u potragu za počiniteljima i odgovornima.

Luburić je, među ostalim, i ludovao po Lici jer nije imao informacije s terena u pretežno nesklonom okružju tj. nije imao predodžbu o situaciji, što i jest pretpostavka svakom neselektivnom nasilju nad civilima.

vidi primjer srpskih civila u Vukovaru, nakon pada, koji su se do tada skrivali s Hrvatima u skloništima i podrumima, a kasnije ih prokazivali i dokazivali lojalnost pred JNA.
Imaš i izvornih video materijala na tu temu.

a jako puno nam govore i aktualna zbivanja u Iraku; ponašanje vojske i civila u operacijama čišćenja u Mosulu...

[The Instruktor]

žalac_1 kaže:

to "čišćenje" terena od "njihovih" ima i svoju logiku koja je univerzalna za sve gerilski bazirane ratove i fenomene slične srbskom ustanku, i koja ne mora biti nužno tek provođenje masterplana Homogene Srbije.

naime,
na taj način rješavaš se potencijalnih i stvarnih doušnika i suradnika protivničke strane, koji će joj pružiti pomoć i informacije sutra kad vojska uleti na područje gerilskih aktivnosti i kad krene u potragu za počiniteljima i odgovornima.

Sa stajalista vojne znanosti ubijanje civila se glavninom obije o glavu.

Bolje je pridobiti civile, jer u protivnom se oni steraju pred zid pa su najopasniji.

Da je dr. Tudjmanov rezim masovno ubijao civile ne vjerujem da bi to bilo dobro.

Npr. u entitetu Republike Srpske su civili masovno ubijani i tko bi onda priznao tu tvorevinu nastalu na takav nacin?

Drugi primjer su Hitlerove obmazde prema civilima u drugom svjetskom ratu koje su samo pojacavale pridruzivanje civila partizanima. Tito je to znao pa je to i zloupotrebljavao, Staljinu je pisao da "zvjerstva okupatora" dobro djeluju na jacanje partizanskog pokreta.

A takodjer primjer su i zlocini ustasa u Nezavisnoj drzavi Hrvatskoj, koji su uz partizanske i cetnicke zlocine samo povecavali kaos u toj drzavi. I od tuda toliko zrtava 1.040.000, vise od Americkih i Britanskih zrtava, i znatno manje od Albanskih, Makedonskih i Bugarskih (ukupno manje od 30.000). Bez Tita bi to bilo po mojoj procjeni kao u raspadu Jugoslavije, oko 200.000.

[mozak_free]

žalac_1 kaže:

to "čišćenje" terena od "njihovih" ima i svoju logiku koja je univerzalna za sve gerilski bazirane ratove i fenomene slične srbskom ustanku, i koja ne mora biti nužno tek provođenje masterplana Homogene Srbije.

naime,
na taj način rješavaš se potencijalnih i stvarnih doušnika i suradnika protivničke strane, koji će joj pružiti pomoć i informacije sutra kad vojska uleti na područje gerilskih aktivnosti i kad krene u potragu za počiniteljima i odgovornima.

Luburić je, među ostalim, i ludovao po Lici jer nije imao informacije s terena u pretežno nesklonom okružju tj. nije imao predodžbu o situaciji, što i jest pretpostavka svakom neselektivnom nasilju nad civilima.

vidi primjer srpskih civila u Vukovaru, nakon pada, koji su se do tada skrivali s Hrvatima u skloništima i podrumima, a kasnije ih prokazivali i dokazivali lojalnost pred JNA.
Imaš i izvornih video materijala na tu temu.

a jako puno nam govore i aktualna zbivanja u Iraku; ponašanje vojske i civila u operacijama čišćenja u Mosulu...

Luburić jest ludovao po Lici i to je imalo karakter odmazde. Ulovio je određen broj Srba, koliko si je već zamislio i pobio ih. Međutim, "ustanici" su imali drugi cilj, a to je kompletno "etničko čišćenje" svih pripadnika drugih naroda na određenom teritoriju. To je genocid, po definiciji. Ne može se genocid trpati pod antifašizam kad to, po definiciji, nije.
U kasnu jesen se situacija promijenila, došlo je do podjele na partizane i četnike. Ali trajna šteta je napravljena i osjeća se do današnjih dana.

[The Instruktor]

bubica74 kaže:

JA sam mislio da je tebi samo ispran mozak al ti si ipak budala.

Ovaj americki strateg je to objasnio na primjeru Iraka, https://m.youtube.com/watch?v=w0ypxEqYl4c. Ideja je pridobiti civile da mirno zive i rade svoj posao i ne suprotstavljaju se.

Ovdje imate iskaz jednoga kojemu je otac srpske narodnosti u NDH ispricao nesto tipa "radio sam u austrougarskoj, u Kraljevini SHS, svaka drzava treba radnike pa sam spreman sacuvati svoj zivot", https://m.youtube.com/watch?v=asudh5pDk30. Nije svjedocanstvo iz prve ruke nego prepricano, ali poanta je tu.

Sila koja radi zvjerstva povecava otpor stanovnistva i kaos u okupiranom prostoru.

Ustanak u Srpu treba gledati kao empirijski dokaz za to (primjer Luburi iznad). Barbarsko kanibalsko zvjersko ubijanje civila u Srpu sigurno potice na istu mjeru prema protivniku. A i danas smo svjedoci slavljenja tog zvjerstva u Srpu sto dijeli danasnje hrvatsko drustvo, a i taj prostor je i danas slabo naseljen. Uglavnom, stetan drustveni dogadjaj tog 27.7.1941. Preslo u patologiju, Pupovac je tamo zbog etnobiznisa (ugrozenost Srba), Mesic se osvecuje drzavi jer nije dobio dozivotni ured, a domoljubni mediji zaradjuju jer na lak nacin raskrinkavaju te orgije, jer normalni su ljudi istinoljubivi pa vole cuti Istinu i kada ih vrijedja.

Amerikanci su npr. potrpali u drugom svjetskom ratu sve Japance u Americi u logore, nisu ih pobili (Sulzberger, "Drugi svjetski rat, 1971.). A zamiskite da su ih poceli ubijat po Americi. Kada je zavrsio rat pustili ih. Ne opravdavam, samo opazam.

U Kraljevini Srba Hrvata i Slovenaca su pobili Hrvate u Beogradakoj skupstini, ubijali ljude na ulici (npr. Suflaj), vrsili atentate (npr. Budak), izivljavili se na Hrvatima po policijskim postajama (npr. Janko Bedekovic), batinali i ubijali Hrvate na ulicama, pokradali Hrvate (pretvorba novca 1:4, a vrijednost 1:16),... I nakon toga nastade teroristicki ustaski pokret protiv takve drzave s hrvatske strane, i pokret s mamedonske strane.

Zasto bi tako brzo odbacili tezu o stetnosti zlocina nad civilima, s vojnog stanovista, pa i u Srpu?

[mozak_free]

Zoran Oštrić kaže:

Laži se uporno kopipejstaju po netu i oni koji ih šire imaju lakši zadatak od nas, koji zastupamo istinu. No, eto, kako radim već 20-ak godina, možemo i dalje nastupati protiv onih koji pokušavaju rehabilitirati ustaše i četnike.

Gore sam rezimirao osnovno, o ustaškim zločinima i zatim o ostuaničkim zločinima (obratite pažnju na povijesnu ironiju, a imamo varijacije iste riječi za "sudionik ustanka").

Neke druge činjenice:

- Đoko Jovanić nije bio među potpisnicima Otrićkog sporazuma. Sporazum je bio oštro osuđen u biltenu Štaba gerilskih odreda, koji je rukovodio ustankom iz Drvara.

- Komunisti iz tih krajeva (Zapadna Bosna, Kordun, južna Lika) su tada za sve jedinice ustanika koristili naziv "gerilci". Tijekom kolovoza nasuprot njima nameće se i izraz "četnici". Tek od rujna lokalni komunisti, nakon ljutite poruke od Glavnog štaba NOPOJ, prelaze na termin "partizani".

- Polarizacija na četnike i partizane nije nimalo lako tekla. Neki su članovi KP završili na četničkoj strani. Vidi o tome seminarski rad, spomenut u #3 (zasnovan na niz drugih izvora i literature). Pisalo se o tome i u doba SFRJ, iako stidljivo.

....

Ustanak se nije dogodio zbog političkih ciljeva, bilo kakvih.

I tako u Oštrić evoluira u svojim spoznajama... sada se informirao da je Đoka bio potpisnik sporazuma u Otriću...


Ubijanje svih nesrba na nekom prostoru nije politički cilj? Genocid nije politički cilj? Ili je to možda samo metoda, a politički ciljevi su skriveni? Pravi politički cilj je objelodanjen tek 1989.g.? Ja ću ti napisati koji je bio politički cilj: pobiti ili protjerati SVE nesrbe, odnosno katolike i muslimane, dakle, bukvalno sve koji nisu pravoslavni ili Srbi na svim prostorima u Hrvatskoj i BiH gdje imaju višestruku prednost u oružju. Tako je bilo, barem u početku. Dakle, eksterminacija svih nesrba.

[Zoran Oštrić]

mozak_free kaže:

I tako u Oštrić evoluira u svojim spoznajama... sada se informirao da je Đoka bio potpisnik sporazuma u Otriću...

Istina je, tu sam pogrešno napisao. Grešku sam kasnije ispravio.

O tome sam čitao prije više godina, ono što je pisao sam Jovanić, što su pisali Damjanović, Polovina i drugi. Jovanić je objašnjavao kako taj potpis nije ništa stvarno značio, pa mi je pogrešno ostalo u pamćenju da ga nije potpisao. U Drvaru je zbog toga kritiziran, ali bez značajnijih posljedica.

Stav KP o tome je bio jasan. Prije toga po Bosni je bilo još nekih takvih susreta, ali nakon toga više ih nije bilo.

Ovih dana ponovo pročitavam literaturu, pa sam nešto detaljnije već pisao ovdje, i pisat ću još o tome što se događalo u razdoblju do kraja ožujka 1941.. Mi smo ovdje svi, zar ne, da pomognemo jedi drugima povećati svoje znanje, pa trebamo biti zahvalni jedni drugima na ispravljanju grešaka, dopunama i diskusijama. Greške svi pravimo, komentari ovdje ipak nisu znanstveni rad, iako mogu biti osnova za neki.

Naravno, to ne vrijedi za, nažalost, papagajsko ponavljanje parola u ostatku tvog komentara.

Ustanak nije imao politički cilj, jer je bio neposredan odgovor na sistematski genocid, koji je nad srpskim narodom provodio ustaški režim. Bili su neposredno ugroženi u goloj egzistenciji i reakcija je bila neminovna. Ustanici, koliko se vidi iz raznih prikaza (partizanskih, četničkih, NDH) tada nastupaju prvenstveno kao fluidna masa, koja izražava krajnji bijes i mržnju, oblik masovne histerije. Tek kasnije, četnici te osjećaje fokusiraju u politički cilj.

Pojava komunista, koji idu u suprotnom smjeru, je neobična. Još neobičnije je da oni prevladaju. Pomogli su i Hrati iz Dalmacije, kojih je stiglo oko 80 od listopada do prosinca 1941..

S druge strane, naravno da su ustanici napali uporišta neprijatelja, iz kojih je on išao u genocidne pohode. Nije Boričevac, nažalost, bio samo selo pitomih seljana, iako velika većina nije sudjelovala u pokoljima svojih srpskih susjeda. Dvadesetak mladića pridružilo se ustašama izvana u tim pohodima. Tako je bilo širom NDH.

To je razlika, koja po mom sudu postoji u događajima, što sam prije spoinjao. Ustaški režim provodio je sistematski genocid, u čemu su angažirane relativno male snage: mobilne ustaške jedinice plus po nekoliko desetaka Hrvata i muslimana koje su angažirali "na terenu". Imamo npr. više pisama muslimanskih lidera iz Bosne, koji se užasavaju i prosvjeduju jer je novi režim na brzinu mobilizirao gradske jebivjetre i huligane i slao ih u ubijanje, a stariji lideri zajednice su shvaćali što će se dogoditi.

U jezgru tih pokolja su možda tek 20-30 najopakijih ustaških povratnika iz inozemstva i iz zemlje, ekstremnih fanatika i sadista, na čelu s Maksom Luburićem, koji se vladaju kao divlji psi pušteni s lanca.

S druge strane je u tim tjednima reakcija Srba ne tako sustavna i ne politički organizirana, ali masovna.

Kad je vlast NDH shvatila da u područjima gdje su Srbi velika većina stanovništva ne mogu braniti mala isturena uporišta, povukli su gotovo sve naoružane ljude kojima su raspolagali na području kotara Doni Lapac sredinom srpnja u Boričevac, jedino hrvatsko selo. Bilo ih je oko 150 - ustaša, domobrana, oružnika idr.. Ipak su i u drugoj polovici srpnja nastavili ubijanjima. Kad je buknuo ustanak, nisu pokušali organizirati obranu ni tog uporišta, nego su se povukli u Kulen Vakuf, koji će ipak pasti pred ustanicima mjesec dana kasnije.

Tu je bila kulminacija te "stihije". Kasnije dolazi kristalizacija na dva krila. U totalnoj perverziji povijesti, četnici postaju ustaški saveznici protiv komunista.

Shvaćam da je lako i primamljivo projecirati situaciju iz 1990-91. na onu iz 1941.. Ali tijek događaja je bio bitno drugačiji.

[The Instruktor]

"2. U raspravi se nastojte osloniti na relevantnu literaturu i izvore,...", https://www.forum.hr/showpost.php?p=32337861&postcount=3

Niti jedna REFERENCA u postu samo apologetura

Zoran Oštrić kaže:

Ustanak nije imao politički cilj, jer je bio neposredan odgovor na sistematski genocid, koji je nad srpskim narodom provodio ustaški režim. Bili su neposredno ugroženi u goloj egzistenciji i reakcija je bila neminovna. Ustanici, koliko se vidi iz raznih prikaza (partizanskih, četničkih, NDH) tada nastupaju prvenstveno kao fluidna masa, koja izražava krajnji bijes i mržnju, oblik masovne histerije. Tek kasnije, četnici te osjećaje fokusiraju u politički cilj.

"Bili ugrozeni u egzistenciji" i poceli s masovnim barbarsko-kanibalskim ubistvima civila????!!!??

"Ustanici, koliko se vidi iz raznih prikaza (partizanskih, četničkih, NDH) tada nastupaju prvenstveno kao fluidna masa..", znaci kao masa nesvjesno djeluju po Stevanovom projektu "ciscenja" i spontano se pretvaraju u kanibale i barbare???!!?

A cetnicka literatura npr. "Draža Mihajlović Memorial book", Chicago, USA, 1981. nije bas u skladu s Vasim pamcenjem iz citanja literature. Ili Vam slucajno pronaklo?

Profesionalne povijesnicare u Hrvatskoj koji se bave tom problematikom i njihove rezultate presucujete. Naveo sam dr. Davora Marijana.

Evo Vam i dr. Zdravko Dizdar s Hrvatskog instituta za povijest, koji se fokusirano bavi s tim razdobljem, sto kaze o Ustanku u Srpu "Dokumenti pokazuju da su osim komunista u ustanku krajem srpnja i početkom kolovoza 1941. masovno sudjelovali i četnici. Tijekom rata i poraća u inozemstvu, četnici su slavili taj dan kao svoj dan ustanka - 27. srpnja 1941.", dodatno napominje da je "do 1941. na području današnje Hrvatske djelovalo je 300 četničkih organizacija .", http://www.hrsvijet.net/index.php/ma...tsku-i-vukovar

Dodatno dr. Dizdar napominje "Poznati su zločini četnika 1941. na području Bosanskog Grahova, Drvara, Krnjeuše, Boričevca, Kulen Vakufa itd., gdje su četnici kao dio ustanika ubili nekoliko tisuća Hrvata i Muslimana, a pred njima je izbjeglo 50.000 ljudi.", http://www.hrsvijet.net/index.php/ma...tsku-i-vukovar

I onda Vi ustrajno iznosite Vasu apologeturu protivno cinjenicama.

Kao nije bilo osmisljeno "ciscenje", nego nesto iz jugoslovenske vizure sto samo komunisticki agitprop moze ucinit necim sto bi Hrvati trebali slaviti ili na cega necetnicki orijentirani Srbi trebaju biti ponosni.

Cetnicki ponos mi je doduse jasan, kao i komunisticka i jugoslovenska nastojanja da Lazi nastoje prikazati kao Istinu.

[The Instruktor]

Zoran Oštrić kaže:

Shvaćam da je lako i primamljivo projecirati situaciju iz 1990-91. na onu iz 1941.. Ali tijek događaja je bio bitno drugačiji.

Razlika je sto su Srbocetnici bili puno spremniji kada je uspostavljena vlast Nezavisne drzave Hrvatske 1941., nego kada je dr. Tudjman uspostavio vlast u Republici Hrvatskoj. Dr. Dizdar "do 1941. na području današnje Hrvatske djelovalo je 300 četničkih organizacija".

A politika je jednaka" "12.4 1941. uspostavljeno u Gracacu cetnicko zapovjednistvo s ciljem da se "ni pod koju cijenu ne smije dozvoliti uspostava hrvatske vlasti", str. 181. i 182.", Draža Mihajlović Memorial book", Chicago, USA, 1981.

Plasili su ih 1990. s ustaskim hordama koje kolju (Smrt Jugoslavije, https://m.youtube.com/watch?v=KliJTzDMffs) vjerojatno kao i 1941.

A povijest nas je naucila 1990. da Hrvati nisu horda koja kolje niti da "se spontano organiziramo i koljemo civile kao...", ko zna kako bi agitprop ili Srbija napisale povijest da su pobijedili.

[Zoran Oštrić]

i pisat ću još o tome što se događalo u razdoblju do kraja ožujka 1941.

Ispravak netočnog navoda, tj. tipfelera: mislim na ožujak 1942.. Prvo razdoblje ustanka je bilo završeno do listopada 1941, kad Talijani reokupiraju ne samo 2. nego i 3. zonu, osvajaju Drvar nakon teške borbe, druge gradove zaposjedaju bez borbe idr.. Dolazi do zatišja, u kojem se vodi politička bitka za vodstvo nad pobunjenicima.

Ovo što pišem nije nekakav pokušaj opravdavanja postupaka ustanika. Samo hoću reći da njihovi postupci, kao mase i većine njih pojedinačno, 27. srpnja i kasnijih tjedana nisu bili vođeni političkim ciljevima.

A pogotovo ne postupaka Srba iz tih krajeva 1990.-1991., kad je tijek događaja bitno različit.

[mozak_free]

Zoran Oštrić kaže:

Istina je, tu sam pogrešno napisao. Grešku sam kasnije ispravio.
....
Naravno, to ne vrijedi za, nažalost, papagajsko ponavljanje parola u ostatku tvog komentara.

Ustanak nije imao politički cilj, jer je bio neposredan odgovor na sistematski genocid, koji je nad srpskim narodom provodio ustaški režim. Bili su neposredno ugroženi u goloj egzistenciji i reakcija je bila neminovna. Ustanici, koliko se vidi iz raznih prikaza (partizanskih, četničkih, NDH) tada nastupaju prvenstveno kao fluidna masa, koja izražava krajnji bijes i mržnju, oblik masovne histerije. Tek kasnije, četnici te osjećaje fokusiraju u politički cilj.

Pojava komunista, koji idu u suprotnom smjeru, je neobična. Još neobičnije je da oni prevladaju. Pomogli su i Hrati iz Dalmacije, kojih je stiglo oko 80 od listopada do prosinca 1941..

S druge strane, naravno da su ustanici napali uporišta neprijatelja, iz kojih je on išao u genocidne pohode. Nije Boričevac, nažalost, bio samo selo pitomih seljana, iako velika većina nije sudjelovala u pokoljima svojih srpskih susjeda. Dvadesetak mladića pridružilo se ustašama izvana u tim pohodima. Tako je bilo širom NDH.

To je razlika, koja po mom sudu postoji u događajima, što sam prije spoinjao. Ustaški režim provodio je sistematski genocid, u čemu su angažirane relativno male snage: mobilne ustaške jedinice plus po nekoliko desetaka Hrvata i muslimana koje su angažirali "na terenu". Imamo npr. više pisama muslimanskih lidera iz Bosne, koji se užasavaju i prosvjeduju jer je novi režim na brzinu mobilizirao gradske jebivjetre i huligane i slao ih u ubijanje, a stariji lideri zajednice su shvaćali što će se dogoditi.

U jezgru tih pokolja su možda tek 20-30 najopakijih ustaških povratnika iz inozemstva i iz zemlje, ekstremnih fanatika i sadista, na čelu s Maksom Luburićem, koji se vladaju kao divlji psi pušteni s lanca.

S druge strane je u tim tjednima reakcija Srba ne tako sustavna i ne politički organizirana, ali masovna.

Kad je vlast NDH shvatila da u područjima gdje su Srbi velika većina stanovništva ne mogu braniti mala isturena uporišta, povukli su gotovo sve naoružane ljude kojima su raspolagali na području kotara Doni Lapac sredinom srpnja u Boričevac, jedino hrvatsko selo. Bilo ih je oko 150 - ustaša, domobrana, oružnika idr.. Ipak su i u drugoj polovici srpnja nastavili ubijanjima. Kad je buknuo ustanak, nisu pokušali organizirati obranu ni tog uporišta, nego su se povukli u Kulen Vakuf, koji će ipak pasti pred ustanicima mjesec dana kasnije.

Tu je bila kulminacija te "stihije". Kasnije dolazi kristalizacija na dva krila. U totalnoj perverziji povijesti, četnici postaju ustaški saveznici protiv komunista.

Shvaćam da je lako i primamljivo projecirati situaciju iz 1990-91. na onu iz 1941.. Ali tijek događaja je bio bitno drugačiji.

Oštriću. Priznao si grešku. Položio. :klap:

Podebljano. To su parole kojima se pokušava opravdati genocid. Da nije bilo Stojanovićevog djelca: Srbi i Hrvati (iliti, Do istrage vaše ili naše), još bi neka argumentacija i mogla proći. Ne treba postaviti neki drugi politički cilj.
No, kao ključni dokazi za tezu o

Ustanak nije imao politički cilj, jer je bio neposredan odgovor na sistematski genocid, koji je nad srpskim narodom provodio ustaški režim.

su najčešće Jadovno i Jasenovac. U Šaranovoj jami je do sada pronađeno i to sondiranjem ukupno 5 (slovima PET) kostura, a logor u Jasenovcu nije bio niti ustrojen u to doba.
I ne pušim tezu da je dijete Kata Ivezić ugrožavala egzistenciju srpskog naroda u Donjem Lapcu i da je zbog toga trebala biti ubijena, niti ona, niti ostali u Brotnju, Boričevcu, putnici iz vlaka, Krnjeuši, Kulen Vakufu i drugdje....
Nije to stihija, nego sustavno djelovanje.

P.S. Preporuka za čitanje. Pročitaj Adolfovo djelce Moja borba. Prema knjižici su Judejci ugrožavali samu egzistencijalnu bit Germana, što je poslužilo KAO IZGOVOR ZA GENOCID.

P.P.S. Da je ustaški režim imao namjere sustavno pobiti sve Srbe ne bi sklapao sporazume sa četnicima, nego bi ih pobio.

[Zoran Oštrić]

Sjetih se diskusije koju smo vodili prije dva mjeseca, kad je naš Dilberth revolucionarno ustvrdio da drevno ime naselja "Srb" zapravo glasi "Srp".

Bio je spomenut i glagol "serb'at", "serbati", "srbati". Povezan sa "srkati", onda "piti", "sisati", pa onda "vir" i "vrelo". A čak i u semitskim jezicima *ŝrb ima isto značenje.

Komentari #78, #128, #134, #137.

Dilberth pak reče: Tko je ikad čuo za tu riječ?

Listajući, nekim drugim povodom, "Djela Ante Starčevića", vidjeh članak "Ime Serb" , napisan 1868.. Iako autor inzistira da je "Serb" isto što i "Serv" (tj. servus, rob), također piše:

»Svako hervatsko dete zna, da je Serb čist i pravilan koren glagolja serbit, kako i skerb glagolja skerbit, ili grad glagola gradit.«

("Djela Dra Ante Starčevića, 3. Znanstveno političke razprave, 1894-1896", pretisak, 1995., str. 65.

Prolazi vrijeme, jezik se mijenja, pa danas to ne znaju hrvatska djeca, pa čak ni odrasli.

[sidrun]

Molio bih da mi netko odgovori jer me nešto buni,u tom antifašističko četničko partizanskom ustanku u Srbu koliko je bilo ubijenih ustaša,domobrana ili talijanskih fašista?

[Zoran Oštrić]

sidrun kaže:

Molio bih da mi netko odgovori jer me nešto buni,u tom antifašističko četničko partizanskom ustanku u Srbu koliko je bilo ubijenih ustaša,domobrana ili talijanskih fašista?

Ne znam što te točno buni. Sve brojke je teško zbrajati, jer nema sačuvane pouzdane dokumentacije ni s jedne strane. U borbama s ustanicima pogibali su oružnici (koji su također dio oružanih snaga), ustaše (stranačka dobrovoljačka vojska) i domobrani (redovna vojska takozvane NDH).

Iako se često tvrdi da ustanici nisu napadali Talijane, to nije točno. Nisu ih naravno napadali u Srbu, jer ih tamo nije bilo. Ali 28. srpnja je Zrmanjski gerilski odred uništio jedan vlak, pričem je poginulo šest talijanskih vojnika, a 20 ranjeno. Isti dan su na željezničkoj stanici Otrić zarobljena četiri Talijana.

Talijani međutim, posve suprutno ustašama koji su bijesno nastavili s krvološtvima koja su i dovela do ustanka, nisu vojno reagirali. Nastupili su vrlo pomirljivo, ponavljali da oni nemaju ništa protiv Srba, da im nude sporazum i razne beneficije. Tako, valjda, idućih dana i nisu imali žrtava.

O odnosu s Talijanima, a i kako su se u borbi za vodstvo nad srpskom ustaničkom masom nadigravali budući četnici (monarhisti) i budući partizani (komunisti) u prva dva-tri tjedna ustanka, koristan je pregled u knjizi Labović i Basta: "Partizani za pregovaračkim stolom", Zagreb, 1986, poglavlje "Sporazum koji to nije", dostupna je na Svemrežju, http://www.znaci.net/00002/370.pdf. Na pitanju odnosa prema Talijanima došlo je do diferencijacije. Štab gerilski odreda u Drvaru, koji vode komunisti, žestoko je osudio razgovore u Otriću i potpisani zapisnik (nije bio formalni "sporazum"). Gojko Polovina je u knjizi obavljenoj 1988. čak tvrdio da je Đoko Jovanić tada, zbog potpisa tog dokumenta, bio osuđen na smrt. S druge strane, srpski rojalisti su ubrzo pitpisali pravi sporazum s Talijanima.

S obzirom na tadašnju situaciju, da ustaše masovno ubijaju Srbe, a Talijani nude mir, pristati na sporazum s Talijanima bilo je racionalno. (Iako je shvatljivo i upozorenje komunista da su upravo Talijani doveli ustaše na vlast.) Pokušavajući se uživiti, teško mi je zamislivo da bih, da sam bio tada tamo kao Srbin, mogao podržati stav radikala da beskompromisno treba ratovati i protiv Talijana, dakle istovremeno s dva neprijatelja.

I neki članovi KPJ su prihvatili takav stav i tu je bilo diferencijacije, o kojoj malo ima sigurnih spoznaja (dokumenata uglavnom nema, ovisimo o kasnije objavljenimsjećanjima sudionika, na strani pobjednika; pregledavao sam neke četničke knjige, objavljene u emograciji, ali ima malo konkretnoga i pouzdanoga). Neki predratni članovi KPJ su bili isključeni iz partije i pridružili se četnicima.

[Liudewitus]

Zoran Oštrić kaže:

Pokušavajući se uživiti, teško mi je zamislivo da bih, da sam bio tada tamo kao Srbin, mogao podržati stav radikala da beskompromisno treba ratovati i protiv Talijana, dakle istovremeno s dva neprijatelja.

A da si bio tada tamo kao Hrvat, koji bi stav podržao?

a) Ustaše (hajde, domobrane...), koji su se borili protiv jednog neprijatelja (partizani),

b) partizane, koji su se borili protiv četiri neprijatelja (četnici, ustaše, Nijemci, Talijani)?

Kveščnnnnnnnn!