ŠBBDJB: Hrvatstvo bez katoličanstva

[Casino Royal]

Auge kaže:

Analiza udjela narodnosti po prezimenima pravoslavaca na otoku Ellis te priča o putu Ljudevita Gaja i Vuka Draškovića po Crnoj Gori i Korčuli 1841.
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=...ak_jezik=68919

Izgleda da Grčević još nije ukapirao da nije riječ o nikakvom Cetinju, već rijeci Cetini - Vuk je očekivao da će niže nje naći Srbe, ali ih nije našao.
Antun Mažuranić je opisivao Jagiću događaj koji se desio 20-ak godina ranije i očito je malo neke stvari pobrkao ili ih je Jagić pogrešno shvatio. Jer Gaj i Mažuranić sa jedne, i Vuk Karadžić sa druge strane, nikad nisu bili zajedno na Cetinju jer su njihove odvojene posjete zabilježene u istorijskim izvorima. Oni su se sreli zapravo u Dalmaciji i zajedno su bili na Pelješcu đe je zabilježena sledeća priča:

U proljeće 1841. godine dvije su skupine ljudi, na čelu s dvojicom učenjaka i kulturnih/nacionalnih radnika čija će imena biti zapisana »zlatnim slovima» u povijesti nastajanja modernih nacija jugoistoka Europe, putovali od Zagreba ka jugu. Tijekom toga putovanja te su se dvije skupine vrlo često sustizale, pa i istodobno boravile na istim mjestima, baveći se vrlo sličnim poslom. Obje te skupine zanimalo je, između ostaloga, kako svoju pripadnost, svoj kolektivni identitet, iskazuje pučanstvo na putu od Zagreba do Zadra i dalje uz jadransku obalu sve do Dubrovnika. Da bi to doznali posvuda su, kako priprostom puku tako i pripadnicima viših društvenih slojeva, postavljali ista pitanja – kako nazivaju svoj jezik i širu zajednicu kojoj pripadaju. Na čelu je jedne skupine bio Vuk Stefanović Karadžić, samouki lingvist, u to doba prognanik s privremenim boravkom u Habsburškoj Monarhiji, čije je ime i danas zaštitni znak srpskoga nacionalizma. Na čelu je druge skupine bio zagrebački intelektualac, Ljudevit Gaj, čovjek koji je osmislio i vodio cijeli jedan kulturni pokret („Ilirski pokret“) iz kojega će se, možda i nasuprot njegovoj volji, roditi moderna hrvatska nacija. Ono što im se dogodilo na poluotoku Pelješcu, odnosno odgovori koje su tamo dobili od jednog lokalnog seljaka, zavrjeđuje punu pozornost današnjega čitatelja upravo u kontekstu ovakvih rasprava kakva je ova.
Naime, seljak je, na kratki upit: tko je i kojim jezikom govori, odgovorio:
„Dalmatinac i da govori naški“.
Kada su mu, pak, podrobnije protumačili što ga pitaju, pozivajući se na talijanski primjer – onaj tko govori talijanski je Talijan, seljak "kaza ‘slovinski’ – a onda će Vuk k njemu dohramati i pita ga zna li još jezik srbski:
– on kaže da ne zna
– onda Vuk: razumiješ li kako ja govorim.
– Razumijem
– e to je srbski – razumiješ dakle?
– razumijem
– Jeste li čuli gospodo?
– A Mažuranić (član druge, Gajeve skupine): a jeste li vi prijatelju čuli što o hrvatskom jeziku?
– Ta kako ne bi? Ta to je ono što mi ne pada odmah na um, i mi smo Hrvati i govorimo hrvatski“

Točno stoljeće i pol kasnije, u proljeće 1991. godine, na istim onim područjima koja su obilazili Vuk i Gaj sazrijevala je atmosfera u kojoj će se ubrzo voditi nesmiljeni rat. Tijekom se toga rata zbog onoga što seljaku na Pelješcu 1841. godine nije „palo odmah na um“ vrlo lako gubio sav posjed a nerijetko i život. Daleki potomci i nasljednici što su nesigurno i ponekad vrlo neprecizno (iz našega današnjeg kuta) odgovarali na anketna pitanja kulturnih/nacionalnih radnika sada su vrlo precizno znali kojim jezikom govore i kojoj naciji pripadaju. Te su informacije kroz stoljeće i pol razvoja uklopljenje u fond društvenoga znanja što ga se uči i interiorizira kroz proces socijalizacije u obitelji, školi, u dodiru s državnim službenicima, krčmi i na izborima (od 1918. do 1941. i ponovno 1990-91.), a potvrđuje u cjelokupnome društvenom komuniciranju.

http://www.hercegbosna.org/dokumenti...3201646450.pdf

Eto lijepog primjera kakva je bila nacionalna svijest u prvoj polovini XIX vijeka - čovjek je na pitanje "šta je", sam najprije odgovorio da je Dalmatinac i da govori "naški", pa su ga pitali koji "naški" - on je odgovorio "slovinski". Pa su ga naučili da to nije dobar odgovor i kazali mu da je po nacionalnosti ono isto kojim jezikom govori - pa ga je Vuk probao naučiti da je Srbin (što je ovaj začuđeno prećutno prihvatio), a onda ga je Mažuranić pitao je li čuo za hrvatski jezik - i ovaj se tek tada poslije sto muka sjetio da on govori hrvatskim jezikom i da je u stvari on Hrvat. Eto tako.

[žalac_1]

Casino Royal kaže:

Izgleda da Grčević još nije ukapirao da nije riječ o nikakvom Cetinju, već rijeci Cetini - Vuk je očekivao da će niže nje naći Srbe, ali ih nije našao.

nisam čitao, al ako to taj Grčević iznosi 2009., onda stvarno....na to je Stančić ukazao u knjizi o hrvatskoj naciji izdanoj još prije desetak godina (iz nje se i sjećam te cross-country potrage Gaja i Karadžića za Srbima i Hrvatima). A i malo uključiti mozak...

Casino Royal kaže:

Eto lijepog primjera kakva je bila nacionalna svijest u prvoj polovini XIX vijeka - čovjek je na pitanje "šta je", sam najprije odgovorio da je Dalmatinac i da govori "naški", pa su ga pitali koji "naški" - on je odgovorio "slovinski". Pa su ga naučili da to nije dobar odgovor i kazali mu da je po nacionalnosti ono isto kojim jezikom govori - pa ga je Vuk probao naučiti da je Srbin (što je ovaj začuđeno prećutno prihvatio), a onda ga je Mažuranić pitao je li čuo za hrvatski jezik - i ovaj se tek tada poslije sto muka sjetio da on govori hrvatskim jezikom i da je u stvari on Hrvat. Eto tako.

to su te muke sa hrvatskim etničkim identitetom (ili identitetima, komu drago) van Hrvatske...s druge strane, čovjek iz tadašnje Hrvatske ne bi s tim identificiranjem imao nikakvih problema.

To čak nije još ni nacionalni identitet, jer nacija još ne postoji u pravom smislu- tek se začinje unutar uskog kruga elite (dapače, ona će se kod seljaštva formirati tek s Radićima i seljačkom strankom).

[divizija]

Casino Royal kaže:

Eto lijepog primjera kakva je bila nacionalna svijest u prvoj polovini XIX vijeka - čovjek je na pitanje "šta je", sam najprije odgovorio da je Dalmatinac i da govori "naški", pa su ga pitali koji "naški" - on je odgovorio "slovinski". Pa su ga naučili da to nije dobar odgovor i kazali mu da je po nacionalnosti ono isto kojim jezikom govori - pa ga je Vuk probao naučiti da je Srbin (što je ovaj začuđeno prećutno prihvatio), a onda ga je Mažuranić pitao je li čuo za hrvatski jezik - i ovaj se tek tada poslije sto muka sjetio da on govori hrvatskim jezikom i da je u stvari on Hrvat. Eto tako.

ali iako potisnut i nebitan- on ga ipak ima.
kad ga jasno pitaš je li hrvat, srbin, albanac, talijan...stavi što god još želiš...on će ti odgovorit vrlo jasno.
to što mu hrvatstvo ne pada domah na pamet, je za taj period povijesti dosta razumljivo.

[Kexx]

Casino Royal kaže:

Izgleda da Grčević još nije ukapirao da nije riječ o nikakvom Cetinju, već rijeci Cetini - Vuk je očekivao da će niže nje naći Srbe, ali ih nije našao.
Antun Mažuranić je opisivao Jagiću događaj koji se desio 20-ak godina ranije i očito je malo neke stvari pobrkao ili ih je Jagić pogrešno shvatio. Jer Gaj i Mažuranić sa jedne, i Vuk Karadžić sa druge strane, nikad nisu bili zajedno na Cetinju jer su njihove odvojene posjete zabilježene u istorijskim izvorima. Oni su se sreli zapravo u Dalmaciji i zajedno su bili na Pelješcu đe je zabilježena sledeća priča:



Eto lijepog primjera kakva je bila nacionalna svijest u prvoj polovini XIX vijeka - čovjek je na pitanje "šta je", sam najprije odgovorio da je Dalmatinac i da govori "naški", pa su ga pitali koji "naški" - on je odgovorio "slovinski". Pa su ga naučili da to nije dobar odgovor i kazali mu da je po nacionalnosti ono isto kojim jezikom govori - pa ga je Vuk probao naučiti da je Srbin (što je ovaj začuđeno prećutno prihvatio), a onda ga je Mažuranić pitao je li čuo za hrvatski jezik - i ovaj se tek tada poslije sto muka sjetio da on govori hrvatskim jezikom i da je u stvari on Hrvat. Eto tako.

Ljudi su i danas sa više identiteta, samo što se danas zna koji je formalni nacioalni identitet, onda se nije znalo. Biti i Slovin i Hrvat i Dalmatinac nije nikakva pogreška, i danas čovjek može biti i Slaven i Dalmatinac i HRvat istovremeno, ali samo je Hrvat službeni i formalni nacionalni identitet, dok takvih nije bilo, ljudi su navodili sve svoje identitete ili kojeg se prvog sjete.

[Casino Royal]

žalac_1 kaže:

nisam čitao, al ako to taj Grčević iznosi 2009., onda stvarno....na to je Stančić ukazao u knjizi o hrvatskoj naciji izdanoj još prije desetak godina (iz nje se i sjećam te cross-country potrage Gaja i Karadžića za Srbima i Hrvatima). A i malo uključiti mozak...

Izgleda da sam pogriješio kada sam ustvrdio da Gaj, Mažuranić i Karadžić nisu bili zajedno na crnogorskom Cetinju - izgleda da jesu. Istina nisu tamo stigli zajedno, jer su Vuk i Rusi tamo stigli dva dana kasnije u odnosu na Gaja i Mažuranića, tako da su određeno vrijeme i bili zajedno na Cetinju.
Međutim čitav niz istraživača zapravo misli da je Jagić Mažuranićevu riječ Cetinja (Cetina) pogrešno shvatio kao Cetinje - ta rijeka je zapisana baš kao "Cetinja" u Gajevoj Danici Ilirskoj iz 1839. godine:

http://books.google.me/books?id=3rHs...etinja&f=false

Jer iz same priče, pa i najprostije logike, teško je prihvatiti da u sred vladavine Petra II Petrovića Njegoša Crnogorci svoj jezik nazivaju hrvatskim imenom - nemamo ni jedan jedini drugi izvor iz tog perioda koji bi nam i u primisli mogao nagovjestiti nešto tako.

[Casino Royal]

divizija kaže:

ali iako potisnut i nebitan- on ga ipak ima.
kad ga jasno pitaš je li hrvat, srbin, albanac, talijan...stavi što god još želiš...on će ti odgovorit vrlo jasno.
to što mu hrvatstvo ne pada domah na pamet, je za taj period povijesti dosta razumljivo.

Ali hajde da spomenemo i drugu stranu iste priče. Jagić je ovaj događaj na Pelješcu zabilježio od samog Mažuranića na osnovu njegovih sjećanja, jer se sam događaj zbio nekih 23 godine ranije.
Međutim nije Mažuranić to svoje putovanje, pa i samu zgodu sa ovom seljakom na Orebiću, prepričao samo Jagiću kako se dugo mislilo već i svom sinovcu Franu Mažuraniću koji je iskaz svoga strica zabilježio u jednoj od svojih "crtica". Veći dio Mažuranićevog svjedočanstva se poklapa sa onim zabilježenim od strane Jagića, ali ima detalja koju su donekle različiti.
Tako u Franovom rukopisu postoji identična priča o seljaku sa Orebića koji rekao da je Dalmatinac i da govori "naški", to jest "slovinski", stoji i da ga je Vuk Karadžić probao navesti da je on Srbin, a njegov stric Antun da je on Hrvat - ali u ovoj verziji priče seljak sa Orebića je ostao izričit da je samo Dalmatinac i da govori slovinski.
U Franovom testu stoji i da je ove iste ljude u Dubrovniku jedan Dubrovčanin zapitao:
"Zašto se mi Dalmatinci, Bosanci i ostali, odričemo starog i poštenog svog imena, a u vašu korist?"
U daljem tekstu Dubrovčanin sa kojim su Vuk i Antun razgovarali izjavljuje:
"Mi nismo Ilirci! Pa kako se nikada ni u hrvatskom ni u srpskom imenu složiti nećemo, onako nije druge, nego da se Slovinci ili Slovenci nazivljemo."
Fran zapisuje da je Vuk bio razočaran što u Dalmaciji nije našao srpskog imena pa se tek u Kotoru i Crnoj Gori razveselio "što svi kažu da srpski govore".
Fran dalje zapisuje: "To se je stricu mome krivo vidjelo, te jim stade dokazivati kako su oni Hrvati, pa kako jih u Carigradu niko drugčije ni ne zove".

http://www.historiografija.hr/hz/198..._11_STRCIC.pdf

Mirjana Strčić zaključuje:

"Bliži stricu Antunu od V. Jagića ili od neutvrđenoga članka u 'Narodnim novinama', Fran Mažuranić sigurniji je kao izvor i u pogledu ovdje malo iznesenih malobrojnih podataka."

Međutim možda to i ne mora biti baš tako - Fran Mažuranić je ove podatke od svog strica zapisao još kasnije nego Jagić. Ne treba isključiti mogućnost ni da je ona verzija kako je seljak sa Orebića na kraju ipak rekao da govori hrvatski tačna - na Orebiću je bilo dosta doseljenika iz Makarske Krajine i sa ostrva (posebno sa Korčule) a tamo je u to doba svako postojala svijest o hrvatskom jeziku, uz naravno uz onu o slovinskom jeziku i dalmatinskoj pripadnosti.

Poenta u vezi ove priče i nije da li je taj seljak sa Orebića na kraju rekao da govori hrvatski ili ne, već da je njegova primarna narodonosna svijest u to doba bila ona dalmatinska i slovinska, a da su neke eventualne starije svijesti iz srednjovjekovnog perioda bile potisnute u drugi plan (ukoliko je uopšte i imao predstavu o njima).

[žalac_1]

Ekipa ide od Zadra prema jugu. Karadžić je putem "tražio" Srbe, a kaže priča, kako u sjevernoj Dalmaciji nije uspio, izrazio je uvjerenje da će se "niže Cetinja Srbi naći". Parobrodom su došli do Korčule- i tamo su navodno našli na hrvatsko ime -zatim se prebacili na Pelješac i tu se dogodila ta epizoda sa tim težakom.

Crnogorsko Cetinje se nikako ne uklapa u tu priču, ni po povijesno-etničkom smislu, ni geografski.
Ja mislim da je on Cetinu vidio kao granicu hrvatskog kraljevstva- i na taj način granicu hrvatstva, a tvorevine koje su nekada egzistirale južno od nje smatrao povijesnim srpskim zemljama, i da je iz toga razloga smatrao vrlo mogućim da u tim krajevima i u njegovo vrijeme postoji srpski identitet. I očito se preračunao.

[Michael Collins]

žalac_1 kaže:

Ekipa ide od Zadra prema jugu. Karadžić je putem "tražio" Srbe, a kaže priča, kako u sjevernoj Dalmaciji nije uspio, izrazio je uvjerenje da će se "niže Cetinja Srbi naći". Parobrodom su došli do Korčule- i tamo su navodno našli na hrvatsko ime -zatim se prebacili na Pelješac i tu se dogodila ta epizoda sa tim težakom.

Crnogorsko Cetinje se nikako ne uklapa u tu priču, ni po povijesno-etničkom smislu, ni geografski.
Ja mislim da je on Cetinu vidio kao granicu hrvatskog kraljevstva- i na taj način granicu hrvatstva, a tvorevine koje su nekada egzistirale južno od nje smatrao povijesnim srpskim zemljama, i da je iz toga razloga smatrao vrlo mogućim da u tim krajevima i u njegovo vrijeme postoji srpski identitet. I očito se preračunao.

Srpski identitet je neko vrijeme i postojao samo u Crnoj Gori, kao i mit o Kosovskom boju, dok su ga Srbi pod Turcima na nekoliko stoljeća zaboravili

[Pavo B.]

Michael Collins kaže:

Srpski identitet je neko vrijeme i postojao samo u Crnoj Gori, kao i mit o Kosovskom boju, dok su ga Srbi pod Turcima na nekoliko stoljeća zaboravili

Ima li ijedna tvoja teza izvor?

[Michael Collins]

Pavo B. kaže:

Ima li ijedna tvoja teza izvor?

Ne zaslužujem ovaj ton Pavo, i ovo sam pisao po starijem znanju, više puta sam čitao da se kult održao u Crnoj Gori, a po nekim teorijama i franjevci u Bosni su ga održali, dok se smatrala da je kod Srba izbljedjeo, nisam ga ja izmislio, i ne mora biti nužno istina, ali ima logike

[Pavo B.]

Michael Collins kaže:

Ne zaslužujem ovaj ton Pavo, i ovo sam pisao po starijem znanju, više puta sam čitao da se kult održao u Crnoj Gori, a po nekim teorijama i franjevci u Bosni su ga održali, dok se smatrala da je kod Srba izbljedjeo, nisam ga ja izmislio, i ne mora biti nužno istina, ali ima logike

Nema problema. Daj nam izvore koje si čitao. I da ne bi bilo okolišanja, da već odredimo da tvrdiš:

1. Da je srpski identitet u nekom trenutku postojao samo u Crnoj Gori(nadam se da znaš što Crna Gora znači i da većina današnje države tog imena nije povijesna Crna Gora)

2. Da su Srbi u potpunosti zaboravili kosovski mit.

Dakle, izvori.

[Michael Collins]

Pavo B. kaže:

Nema problema. Daj nam izvore koje si čitao. I da ne bi bilo okolišanja, da već odredimo da tvrdiš:

1. Da je srpski identitet u nekom trenutku postojao samo u Crnoj Gori(nadam se da znaš što Crna Gora znači i da većina današnje države tog imena nije povijesna Crna Gora)

2. Da su Srbi u potpunosti zaboravili kosovski mit.

Dakle, izvori.

Nemam ih tu, iz glave je, a ako ti misliš da zlonamjerno lažem, reci tako

Jednostavno sam ovo čuo još prije i godinama već vjerujem u to, zar je tako strašno ako danas nemam izvore?

Nije baš da imam toliku maštu da ispadne da je ovo ni manje ni iše nego MOJA teorija

I znam ne samo kakva je bila, nego u glavi još imam onu mapu kako se širila (recimo ujedinjenje Crne Gore i Brda), i ti dobro znaš da znam, ajd čovječe sad stani na loptu, može?

[Pavo B.]

Michael Collins kaže:

Jednostavno sam ovo čuo još prije i godinama već vjerujem u to, zar je tako strašno ako danas nemam izvore?

Ovo je još uvijek pod-forum povijest, a ne podforum "ja sam čuo." Ako nisi spreman potkrijepiti ono što pišeš izvorima, onda bi bilo puno bolje za sve na da ni ne pišeš.

O kosovskom boju, tradiciji o njemu, srpskoj književnosti pod Turcima, narodnom sjećanju na srpsku državu i sličnim temama postoji mnogo, mnogo radova. Dosta ih je i na internetu.

http://www.scribd.com/doc/90882833/%...BA%D0%BE%D0%BC

http://www.scribd.com/doc/90882833/%...BA%D0%BE%D0%BC

Naravno, podrazumijevaju poznavanje ćirilice, ali ja bih rekao da bilo kakva rasprava o Srbima i njihovoj povijesti podrazumijeva razumijevanje ćirilice.

[filecto_dilio]

uostalom, u pravilima podforuma piše: ustrajanje na raspravi tipa "ja mislim" ili "čuo sam", bez provjerljivih argumenata, će se sakcionirati.

srećom ili nesrećom nisam baš primjetio da se pravila provode zadnjih par mjeseci.

[Pavo B.]

Nevjerojatno je koliko se forumaša uvrijedi čim tražiš izvore. Ako sam išta naučio na internetu, to je da ne vjerujem samom sebi, kamo li drugim. Nekoliko puta sam se na ovom forumu uhvatio da sam nešto napisao ili tvrdio, a da poslije nisam imao pojma otkud mi to. A tek da uzimam druge zdravo za gotovo.

[Liburn]

nevenb kaže:

Jeli se išta tiskalo u Zadru na tom stroju? Čisto sumnjam. U čitavoj mletačkoj državi nije tiskalo knjige nigdje osim u Veneciji. Zašto? Prvi razlog je bio taj što je to bio unosan biznis rezerviran za Mlečane i stanovnike Venecije, a ne za njihove podanike, pa bili oni i Talijani s terraferme. U 16. st. Venecija je u izdavaštvu bila ono što je Hollywood danas u svijetu filma.
Drugi i bitniji razlog je bila državna cenzura. U Veneciji su tiskare bile dostupnije nadzoru državnih cenzora. To da se moglo tiskati što je tko htio - malo morgen. Sve što se tiskalo je najprije moralo dobiti odobrenje cenzorskih consiglia ili savija, tkogod je već bio nadležan za cenzuru.

Normalno da se tiskalo na tom stroju u Zadru. Na talijanskom jeziku isključivo. Ta tema je obrađena u jednom znanstvenom radu kojeg sad ne mogu iskopati. Petru Zoraniću nije dopušteno tiskati "Planine" u Zadru. Zbog toga on ide u Veneciju i tamo je tiska bez problema.

[Liburn]

Casino Royal kaže:

Dobro, moguće. Ali da je zaista riječ o nekom državnom projektu Venecijanaca da "uguše" hrvatsko ime u Dalmaciji zašto bi dozvoljavali da se štampaju u samoj Veneciji knjige u kojim stoji da su na hrvatskom jeziku ili su za hrvatski narod? Što nisu preimenovali svoju vojnu jedinicu oja se nazivala "Cavalleria Croata"?

Caka je u tome da se nije podržavalo hrvatstvo kao ni slavenstvo u Dalmaciji! Njima je bio cilj talijanizirati Dalmaciju, u tom smislu nisu dopuštali da iz Dalmacije izlazi pisana riječ na slavenskom jeziku! Oni nisu pokušavali preimenovati Hrvate u nešto drugo ili ne priznavati da Hrvati postoje. Nego ih jednostavno zakočit. Pa to rade već i sa prvim zakonom u 15. st. čim preuzimaju vlast u Dalmaciji a prema kojem zabranjuju mješanje romanofonih sa slavenofonima. Kako je romanofonima dana kontrola i pozicije nadaju se romanizaciji. Dakle oni se ne prave da slavenofoni ne postoje. Nego ga koče, štopaju, onemugućuju razvoj. Zbog toga se i dešava da je slavenofona Dalmacija (95-98% stanovništva) u 19. st. kad prestaje mletačka vladavina, u velikoj mjeri nepismena i neuka.

[Liburn]

Casino Royal kaže:

Prilikom popisa u Austrijskoj carevini 1857. godine popisivač nije popisivao nacionalnu ili etničku pripadnost određene osobe, niti njegov maternji jezik:

"The 1857 census lists the name and birth date of each person residing in a household, as well as information regarding their marital status, occupation, and religious affiliation. The relationship (e.g. spouse, son, mother, uncle) between the head of household and family members residing in the same household is often listed next to each name."

http://www.czechfamilytree.com/census.htm

Evo kako je tada izgledao popisni obrazac:

http://www.czechfamilytree.com/1857census.htm

"Manjkavost tih popisa jest što ne donose nacionalnu strukturu stanovništva. Monarhija je pri popisima poznavala samo kategoriju državljanstva, koje je u slučaju Dalmacije bilo austrijsko. Popisi iz 1857. i 1869. godine ne donose ni jezičnu strukturu stanovništva, vjerovatno iz političkih razloga u vrijeme krize Monarhije oko njenog dualističkog preustroja. Nacionalna struktura može se naći tek posredno u popisima 1880., 1890., 1900. te 1910. godine, kombinirajući podatke o jezičnoj i vjerkoj strukturi."

Ante Bralić, Stipe Ramljak, "Demografske prilike u drniškom kraju prema austrijskim popisima pučanstva 1857.-1910.) str. 293:

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=...ak_jezik=95843

Evo malo dodatnih informacija o tom popisu:

http://www.geografija.hr/clanci/1258...va-1857-godine

Ma nije riječ o tim službenim popisima na razini Monarhije nego o raznim popisima i statistikama koji su se provodili na razinama općina i slali u Beč.

[killy]

Hrvatstvo bez katoličanstva


razmisljam s cim da ti usporedim..hmm..to je trup bez nogu,to je ruka bez prstijui,to je auto bez kotača.
Možemo živjeti bez nogu,možemo s rukom bez prstiju,al ne mogu zamisliti auto bez kotača

Bog je ovdje ponudio svoje milosrđe i svoju poruku davnih godina,jako volim svoj narod upravo zbog toga što je prepoznao Krista.
To je stvarno blagoslov,a naravno,ima vas koji to možda ne možete prožvakat i ne razumijete,ali evo upotrijebit cu jos jednu usporedbu..
zamislite da Hrvatska ostane bez Zagreba ili recimo Dubrovnika,katedrale ili zidina,ili tako nesto..
Neki misle da im Bog ne treba i da ne postoji,što je njihovo pravo,iskreno,želim da svi pronađete Boga jer je to najljepša stvar koja vam se može dogoditi u životu,a i poslije njega.

Ugl,Hrvatska bez vjere ne može postojati i onog trena kada bi u Hrv nestalo vjere,nestali bi i mi.
Ona je veća od banskih dvora,od bruxsellesa od svijeta,to je broj 1 stvar za mene kada spomenem hrvatsku.

[Dubrovčanin]

Hrvati i Srbi postojali su i prije masovnog primanja kršćanstva, u doba kad su još slavili Peruna, Velesa, Svetovida i društvo. Po čemu se tada razlikovalo hrvatstvo od srpstva ako se hrvatstvo uvijek identificiralo s katoličanstvom, a pravoslavno kršćanstvo sa srpstvom? Ja sam ateist i hrvatski nacionalist, pa sam otvorio ovu temu da vidim je li kroz povijest bilo Hrvata nekatolika.